Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-104/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, Mihanovićeva 20/II., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-199/2022-22 od 27. veljače 2025. te dopunske presude i rješenja poslovni broj Pn-199/2022-27 od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Adriatic osiguranja d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 199/2022-22 od 27. veljače 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn -199/2022- 27 od 4. rujna 2025., u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 350,00 EUR (tri stotine pedeset eura) sa zateznom kamatom od 25. rujna 2021. do isplate, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.238,16 EUR (tisuću dvije stotine trideset osam eura šesnaest centi) sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice LE kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom.

III. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice LE za naknadom parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura) sa zateznom kamatom i za navedeno odlučuje:

Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da tužiteljici LE naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura) sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženog Adriatic osiguranja d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u iznosu od 41,54 EUR (četrdeset jedan euro pedeset četiri centa) sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate.

V. Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da tužiteljici LE naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 35,63 EUR (trideset pet eura šezdeset tri centa), u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice LE za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 352,87 EUR (tri stotine pedeset dva eura osamdeset sedam centi).

VII. Odbija se zahtjev tuženog Adriatic osiguranju d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 182,78 EUR (stotinu osamdeset dva eura sedamdeset osam centi).

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Adriatic osiguranja d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje

- dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 199/2022-27 od 4. rujna 2025. u dijelu kojim je tuženom Adriatic osiguranje d.d. Zagreb naloženo da na isplaćeni iznos od 1.221,05 EUR (tisuću dvije stotine dvadeset jedan euro pet centi) plati zateznu kamatu od 18. prosinca 2021. do 24. veljače 2022. te

- rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-199/2022-27 od 4. rujna 2025.

II. Preinačuje se navedena dopunska presuda u dijelu kojim je tuženom Adriatic osiguranje d.d. Zagreb naloženo da na isplaćeni iznos od 1.221,05 EUR (tisuću dvije stotine dvadeset jedan euro pet centi) plati zateznu kamatu od 25. rujna 2021. do 17. prosinca 2021. i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice LE za plaćanjem zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.221,05 EUR (tisuću dvije stotine dvadeset jedan euro pet centi) od 18. prosinca 2021. do 24. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.064,66 EUR sa zateznom kamatom od 25. rujna 2021. do isplate te da joj nadoknadi trošak parničnog postupka iznos od 2.074,08 EUR sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate.

1.1. Dopunskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.221,05 EUR od 25. rujna 2021. do 24. veljače 2022., u roku od 15 dana, dok je rješenjem ispravljena navedena presuda:

- u izreci, tako da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.187,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka 1. izreke) te

- u obrazloženju, točka 14. u odnosu na iznos parničnog troška na način da ima stajati da je sud dosudio parnični trošak tužiteljici temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, u iznosu od 2.187,24 EUR (točka 2. izreke), dok u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena (točka 3. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija i rješenje o trošku, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 949,08 EUR (dakle, za iznos od 1.125,00 EUR). Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 91,39 EUR.

2.1. Tuženik je izjavio i žalbu protiv prvostupanjske presude te dopunske presude i rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 91,39 EUR.

3. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv dijela odluke o parničnom trošku, kojom nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu od 187,50 EUR (zatražen u iznosu od 2.374,74 EUR – str. 135 spisa) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava . Zahtijeva trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR i trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 76,00 EUR ili ukupno 388,50 EUR.

4. Žalbe tuženika protiv prvostupanjske presude i rješenja su neosnovane, dok je žalba protiv prvostupanjske dopunske presude djelomično osnovana.

4.1. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude, dopunske presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži potrebne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

5.2. U odnosu na žalbene razloge koji se tiču preinake tužbe i zastare, treba reći da je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) te da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari, čime je prekinuta zastara i u odnosu na sve kasnije preinake (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela održane 27. svibnja 2024.).

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila ozljedu u vidu istegnuće mišića vrata,

- da je pretrpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 10 dana te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera 56 dana,

- da je pretrpjela tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 25 dana,

- da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti zbog ozljede vratnog dijela kralježnice od 5%,

- da je tužiteljici, nakon predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je liječenje tužiteljice završeno 17. prosinca 2021.

- da je tuženik 24. veljače 2022. isplatio nesporni iznos od 1.221,05 EUR i to 1.194,51 EUR po osnovi neimovinske i 26,54 EUR po osnovi imovinske štete (tuđu pomoć i njegu).

6.1. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Uzrok nastanka trajnih posljedica u vratnoj kralježnici pravilno je i potpuno utvrđen, a vještak je pri ocjeni uzeo u obzir i degenerativne promjene, vezane za životnu dob tužiteljice, navodeći pritom da iste ne moraju biti ni zabilježene u zdravstvenom kartonu. Stoga i prema ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno izvesti dokaz novim medicinskim vještačenjem, kao ni radiološkim vještačenjem.

6.2. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud, kao primjeren, po osnovi neimovinske štete utvrdio iznos od 3.105,71 EUR te iznos od 153,46 EUR po osnovi imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć, računajući sat tuđe pomoći 4,00 EUR ili ukupno 3.259,17 EUR.

6.3. Budući da je tuženik 24. veljače 2022. isplatio tužiteljici iznos 1.194,51 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 26,54 EUR na ime imovinske štete, dosudio je tužiteljici na ime povrede prava osobnosti iznos od 1.911,20 EUR te na ime tuđe pomoći i njege iznos 153,46 EUR ili ukupno 2.187,24 EUR, sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

6.4. Pobijanu odluku sud je donio pozivom na odredbe čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te čl. 223. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo propisano čl. 19. st. 2., u vezi s čl. 1046. te čl. 1100. st. 1. ZOO, kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u dosuđenom iznosu od 3.105,71 EUR. Pritom je nepotrebno kvantificirao utjecaj pojedinih kvalifikatornih okolnosti na dosuđenu naknadu štete pa i tuženik stoga neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tvrdnjom da su pojedini iznosi kvalifikatornih okolnosti previsoko određeni i da odstupaju od orijentacijskih kriterija.

7.1. Naime, imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te sve nelagode tijekom liječenja kojima je bila izložena (višekratno RTG snimanje, MR, EMNG, mirovanje, imobilizacija-ovratnik, fizikalna terapija), sve navedene okolnosti, koje je sud prvoga stupnja pravilno ocijenio i prema ocjeni ovoga suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u navedenom iznosu.

7.2. Također je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je sat tuđe pomoći i njege, primjenom čl. 223. ZPP, računao u iznosu od 4,00 EUR.

8. Zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete pravilno je dosuđena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u skladu s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) te čl. 29. i čl. 1103. ZOO.

8.1. U odnosu na žalbene navode koji se tiču tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći treba reći da u primjeni odredbe čl. 12. ZOOP, nije odlučno je li visina te štete utvrđena po cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke (Rev-1505/2024-2 od 26. veljače 2025.).

9. Osnovano tuženik ističe da je na preinačeni dio tužbenog zahtjeva po osnovi tuđe pomoći i njege obvezan platiti zateznu kamatu od trenutka kada je isti postavljen, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva te da ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenoga zahtjeva (Rev - 1505/2024-2 od 26. veljače 2025.). Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je u ovom slučaju iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege tijekom postupka povećan, a niti da bi zatezna kamata bila dosuđena prije nego što je isti postavljen.

9.1. Naime, tužiteljica je tužbom zahtijevala naknadu neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn / 6.654,46 EUR. Također je i podneskom od 30. ožujka 2022., nakon što je tuženik isplatio nesporni iznos štete, zatražila isplatu ukupnog iznosa od 2.654,46 EUR odnosno 1.433,41 EUR nakon umanjenja za plaćeni iznos od 1.221,05 EUR. Podneskom od 9. siječnja 2025. tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev te zahtijevala naknadu štete u iznosu od 3.105,71 EUR po osnovi neimovinske i 180,00 EUR po osnovi imovinske štete. Prema tome, iz navedenoga ne proizlazi da je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, u odnosu na ranije postavljene zahtjeve, u kojem dijelu tuženik žalbom osporava dosuđeni tijek zatezne kamate.

10. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.187,24 EUR, a isti odbijen u iznosu od 187,50 EUR.

12.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je tužitelju dosuđen trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva jer je riječ o trošku koji je nastao u povodu parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Podnesci od 24. lipnja 2022., 18. rujna 2023. i 9. siječnja 2025. također su bili potrebni za vođenje parnice. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troška plaćene sudske pristojbe za tužbu u dosuđenom iznosu od 37,71 EUR jer joj je taj trošak nastao. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 2. izreke, trebalo potvrditi odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi, ispravljenoj rješenjem od 4. rujna 2025., kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.187,24 EUR te je odlučeno kao u dijelu pod točkom I. izreke.

13. Tužiteljica također neosnovano navodi da joj je kao opravdan trebalo dosuditi trošak sastavljanja podnesaka od 11. listopada 2022., 30. kolovoza 2023. i 28. prosinca 2023. jer te radnje nisu bile potrebne za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, nije bilo potrebno sastavljati podnesak radi dostavljanja dokaza o plaćenom predujmu odnosno radi naknadnog dostavljanja dokaza, niti je bilo potrebno podneskom pozivati vještaka na preuzimanje spisa, a naročito taj trošak ne može padati na teret protivne strane. Stoga ti podnesci i prema ocjeni ovoga suda nisu bili potrebni pa je pravilno sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije dosudio trošak sastavljanja navedenih podnesaka, zatražen u visini od 25 bodova odnosno ukupno 187,50 EUR (tbr. 8/4, tbr. 26. i tbr. 54. Tarife). Na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

13.1. Međutim, tužiteljica osnovano ističe da je pogrešno sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada joj nije dosudio trošak zastupanja na ročištu 3. prosinca 2024., na kojem je izveden dokaz saslušanjem vještaka, u iznosu od 250,00 EUR (tbr. 9/1, tbr. 26. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa). Stoga je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

13.2. Isto tako tužiteljica osnovano navodi da je u ovom slučaju VPS prvobitno postavljenog i povučenog tužbenog zahtjeva unutar istog tarifnog razreda (iznos od 2.897,34 EUR, naznačen u tužbi, računajući i povučeni zahtjev za naknadom štete po osnovi štete na vozilu i smanjeni tužbeni zahtjev od 1.433,41 EUR) pa je isti i iznos nagrade za pojedinu radnju te da tuženiku stoga ne pripada naknada troška za povučeni dio (tako npr. Rev-2603/11).

13.3. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje i odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 41,54 EUR sa zateznom kamatom (točka IV. izreke).

U odnosu na prvostupanjsko rješenje:

14. Na nesporni iznos naknade štete od 1.221,05 EUR, isplaćen nakon podnošenja tužbe, tužiteljici u skladu s čl. 12. st. 4. ZOOP pripada pravo na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, ako je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji (tako i Rev-791/2025-2 od 21. siječnja 2026). U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete oštećenoj osobi, tuženik je dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom čl. 12. st. 4. ZOOP. To znači da mu je dužan isplatiti iznos naknade štete koji se objektivno u vrijeme podnošenja zahtjeva mogao utvrditi i koji bi objektivno trebao biti nesporan (tako i Rev-960/2021 od 1. veljače 2022). Budući da tužiteljica u ovom postupku nije tvrdila ni dokazivala da se u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva navedeni iznos mogao objektivno utvrditi na temelju dokumentacije koja je tuženiku bila dostavljena, osnovano tuženik u žalbi navodi da tužiteljici ne pripada zatezna kamata na isplaćeni iznos prije završetka liječenja.

14.1. Prema tome, kako je u postupku utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 17. prosinca 2021., na isplaćeni iznos pripada joj zatezna kamata od 18. prosinca 2021., a ne od podnošenja zahtjeva 25. rujna 2021. pa je, na temelju čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, trebalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u točki I. al. 1. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14.2. Odredbom čl. 342. st. 1. ZPP propisano je da će pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Budući da je sud prvoga stupnja očito pogrešno zbrojio dosuđene iznose parničnog troška, pravilno je postupio kada je donio pobijano rješenje pa je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

14.3. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

15. Tužiteljica je u žalbenom postupku uspjela u omjeru od 57% pa joj je, razmjerno tom omjeru, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka od 437,50 EUR, na temelju odredbe čl. 155., u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP, dosuđen trošak koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe protiv rješenja u iznosu od 25 bodova (tbr. 10/4 Tarife) ili 62,50 EUR (tbr. 26. i tbr. 54. Tarife), odnosno 35,63 EUR nakon umanjenja s obzirom na postignuti uspjeh (točka V. izreke). U preostalom iznosu od 352,87 EUR, zahtjev tužiteljice je neosnovan (točka VI. izreke).

15.1. Tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspio u odnosu na sporedno traženje pa je, na temelju čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP, njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka trebalo odbiti kao neosnovan (točka VII. Izreke ove presude).

16. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.714,66 EUR i zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 949,08 EUR) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor