REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1781/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K Kozulić 2/III, protiv tuženika Državnog inspektorata RH, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi šutnje uprave, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se čelniku tuženika da u roku od osam dana od dana dostave ove presude donese odluku o prigovoru tužiteljice od 28. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto i pedeset eura) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o trošku, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Tužiteljica tužbom od 17. rujna 2025. osporava zakonitost propuštanja tuženika odlučiti o njezinom prigovoru od 28. kolovoza 2025. (u tužbi pogrešno naznačena godina kao „2024.“) podnesenom na temelju odredbe čl. 42. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da je 29. kolovoza 2025. tužiteljici upućena obavijest da je njezina predstavka zaprimljena te da je predmet uzet u rad. Tužiteljica je navedenu obavijest zaprimila 5. rujna 2025. Nadalje navodi da je inspekcijski nadzor započeo 15. rujna 2025., a po njegovu završetku tužiteljica je obaviještena o utvrđenom činjeničnom stanju. Naglašava i kako inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene nepravilnosti kod subjekta prijave tužiteljice. Smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila šutnja uprave te predlaže obustavu spora i odbijanje zahtjeva za naknadu troškova.

3. Kako se ne radi o pravnoj stvari za rješavanje koje bi bilo potrebno provesti raspravu na koju bi se pozvale stranke budući da činjenice bitne za rješenje ove upravne stvari nisu sporne, već se radi o primjeni prava, te kako je tužiteljica izrijekom predložila da se spor riješi bez održavanja rasprave, to je sud presudu donio bez rasprave i pozivanja stranaka (čl. 98. t. 4. ZUS-a). Tijekom spora strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora sukladno odredbi čl. 6. st. 1. ZUS-a.

4. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz spisa predmeta proizlazi, a među strankama nije sporno, da je tužiteljica 28. srpnja 2025. podnijela zahtjev za pokretanje postupka po službenoj dužnosti pred veterinarskom inspekcijom zbog navodnog ugriza psa te da je 28. kolovoza 2025. izjavila prigovor čelniku tijela zbog izostanka odgovora na navedeni zahtjev. Nije sporno ni da tuženik nije odlučio o tom prigovoru.

6. Nadalje iz spisa proizlazi da je tuženik dopisom Klasa: 322-07/25-10/2205, Urbroj: 443-02-02-04-25-3, od 29. kolovoza 2025. obavijestio tužiteljicu da je njezina predstavka zaprimljena i uzeta u rad te da će o poduzetim mjerama biti obaviještena po završetku postupka, uz pozivanje na odredbu čl. 57. st. 7. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj 115/18., 117/21., 67/23.). Nakon provedenog inspekcijskog nadzora tuženik je dopisom od 29. listopada 2025. obavijestio tužiteljicu o utvrđenom činjeničnom stanju, navodeći da u odnosu na osobu koju je tužiteljica prijavila nisu utvrđene nepravilnosti.

7. Odredbom čl. 42. st. 1. ZUP-a propisano je da se upravni postupak pokreće po službenoj dužnosti kada je to propisano zakonom. Prema st. 2. istoga članka, javnopravno tijelo pri ocjeni o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti uzima u obzir predstavke i druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa. Stavkom 3. propisano je da će službena osoba, ako utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, o tome obavijestiti podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke. Stavkom 4. istoga članka propisano je da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primitka obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

8. Nadalje, odredbama čl. 122. st. 1. i 3. ZUP-a propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, te da čelnik tijela o prigovoru odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana njegova izjavljivanja.

9. Dakle, ovdje je riječ o pravnom lijeku - prigovoru iz čl. 122. ZUP u vezi s čl. 42. st. 4. ZUP-a, a o kojem nije odlučeno u propisanom roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja kako to propisuje zakonska odredba. Tuženik navodi u odgovoru na tužbu da je obavijestio tužiteljicu da je inspekcijski nadzor u tijeku dopisom upućenim 29. kolovoza 2025., a koji je ona zaprimila 5. rujna 2025., te da time odlučivanje o prigovoru nije bilo potrebno.

10. Međutim, rok od 30 dana za obavijest podnositelja (tužiteljicu) je istekao 27. kolovoza 2025. Slijedi, da je prigovor tužiteljice podnesen nakon isteka roka od 30 dana, a sukladno odredbi čl. 42. st. 4. ZUP-a, te je čelnik tijela trebao o istome donijeti odluku u zakonskom roku od osam dana od primitka prigovora. Kako je to on propustio učiniti, to je nastupila šutnja uprave.

11. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 117. st. 3. ZUS-a usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku donošenje odluke o prigovoru, odnosno sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

12. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku - odvjetniku pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, a što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 1.250,00 eura. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a na dosuđeni iznos troška ovog spora tužiteljici pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška (tuženik) ne podmiri u ostavljenom roku. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Slijedom, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

13. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 21. studenoga 2025. jer se ne radi o podnesku s činjeničnim i pravnim razlaganjima kojeg ima u vidu Tbr. 27. st. 1. Tarife. Sud ukazuje da se tužiteljica mogla očitovati na navode tuženika iz odgovora na tužbu ukoliko je to smatrala potrebnim, međutim ne radi se o opravdanom trošku koji se može prevaliti na teret druge strane sukladno čl. 144. st. 1. ZUS. Stoga je trošak u tom dijelu odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

14. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.) tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv t. II. - III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.