Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-202/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica u Đurđevcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, te odluke objavljene dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 166-169/2006 dana 6. listopada 2006. godine koji je potvrđen po Javnom bilježniku Ignacu Vuger iz Sesveta pod poslovnim brojem: OV-1694/2006 dana 10. listopada 2006. godine između tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravnom slijedniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravnom slijedniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, da isplati tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] novčani iznos od 10.405,95 EUR (slovima: deset tisuća četiristo pet eura i devedeset pet centi) po osnovi valutne razlike sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,08 EUR teče od 15. siječnja 2010. godine,

- iznos od 33,93 EUR teče od 25. siječnja 2010. godine,

- iznos od 34,00 EUR teče od 31. siječnja 2010. godine,

- iznos od 33,98 EUR teče od 17. ožujka 2010. godine,

- iznos od 49,41 EUR teče od 20. svibnja 2010. godine,

- iznos od 22,94 EUR teče od 15. lipnja 2010. godine,

- iznos od 83,23 EUR teče od 21. lipnja 2010. godine,

- iznos od 2,02 EUR teče od 30. lipnja 2010. godine,

- iznos od 15,92 EUR teče od 1. srpnja 2010. godine,

- iznos od 61,87 EUR teče od 29. srpnja 2010. godine,

- iznos od 0,75 EUR teče od 31. srpnja 2010. godine,

- iznos od 78,11 EUR teče od 25. kolovoza 2010. godine,

- iznos od 78,06 EUR teče od 29. rujna 2010. godine,

- iznos od 39,49 EUR teče od 21. listopada 2010. godine,

- iznos od 52,15 EUR teče od 27. listopada 2010. godine,

- iznos od 1,85 EUR teče od 21. listopada 2010. godine,

- iznos od 95,23 EUR teče od 2. prosinca 2010. godine,

- iznos od 104,05 EUR teče od 17. prosinca 2010. godine,

- iznos od 116,87 EUR teče od 14. siječnja 2011. godine,

- iznos od 106,36 EUR teče od 8. veljače 2011. godine,

- iznos od 0,52 EUR teče od 28. veljače 2011. godine,

- iznos od 106,39 EUR teče od 25. ožujka 2011. godine,

- iznos od 3,47 EUR teče od 31. ožujka 2011. godine,

- iznos od 100,15 EUR teče od 22. travnja 2011. godine,

- iznos od 5,29 EUR teče od 30. travnja 2011. godine,

- iznos od 114,94 EUR teče od 13. svibnja 2011. godine,

- iznos od 5,35 EUR teče od 31. svibnja 2011. godine,

- iznos od 136,27 EUR teče od 1. srpnja 2011. godine,

- iznos od 154,86 EUR teče od 26. srpnja 2011. godine,

- iznos od 41,44 EUR teče od 23. kolovoza 2011. godine,

- iznos od 174,04 EUR teče od 25. kolovoza 2011. godine,

- iznos od 138,80 EUR teče od 10. listopada 2011. godine,

- iznos od 138,68 EUR teče od 8. studenog 2011. godine,

- iznos od 138,77 EUR teče od 17. studenog 2011. godine,

- iznos od 0,13 EUR teče od 30. studenog 2011. godine,

- iznos od 146,95 EUR teče od 11. siječnja 2012. godine,

- iznos od 164,67 EUR teče od 20. siječnja 2012. godine,

- iznos od 160,78 EUR teče od 15. veljače 2012. godine,

- iznos od 4,30 EUR teče od 29. veljače 2012. godine,

- iznos od 152,53 EUR teče od 21. ožujka 2012. godine,

- iznos od 0,10 EUR teče od 31. ožujka 2012. godine,

- iznos od 159,53 EUR teče od 27. travnja 2012. godine,

- iznos od 9,40 EUR teče od 30. travnja 2012. godine,

- iznos od 153,61 EUR teče od 29. svibnja 2012. godine,

- iznos od 13,30 EUR teče od 29. lipnja 2012. godine,

- iznos od 145,77 EUR teče od 29. lipnja 2012. godine,

- iznos od 6,61 EUR teče od 30. lipnja 2012. godine,

- iznos od 149,92 EUR teče od 26. srpnja 2012. godine,

- iznos od 3,15 EUR teče od 31. srpnja 2012. godine,

- iznos od 153,33 EUR teče od 27. kolovoza 2012. godine,

- iznos od 5,48 EUR teče od 31. kolovoza 2012. godine,

- iznos od 141,96 EUR teče od 27. rujna 2012. godine,

- iznos od 3,24 EUR teče od 30. rujna 2012. godine,

- iznos od 152,82 EUR teče od 30. listopada 2012. godine,

- iznos od 0,68 EUR teče od 31. listopada 2012. godine,

- iznos od 157,59 EUR teče od 19. studenog 2012. godine,

- iznos od 2,48 EUR teče od 30. studenog 2012. godine,

- iznos od 281,12 EUR teče od 22. siječnja 2013. godine,

- iznos od 298,33 EUR teče od 18. ožujka 2013. godine,

- iznos od 140,33 EUR teče od 13. svibnja 2013. godine,

- iznos od 287,40 EUR teče od 13. lipnja 2013. godine,

- iznos od 1,98 EUR teče od 30. lipnja 2013. godine,

- iznos od 5.239,19 EUR teče od 19. kolovoza 2013. godine,

pa do isplate, određenoj do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 622,34 EUR po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.08.2013. godine do isplate, određenoj do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravnom slijedniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, da tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 518,51 EUR- a (slovima: petsto osamnaest eura i pedeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravnom slijedniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, da tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.455,96 eura (slovima: dvije tisuće četiristo pedeset pet eura i devedeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 11. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpn ja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je dana 25. lipnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je s pravnim prednikom tužene i to Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Koturaška 47, sklopio Ugovor o kreditu broj 166-169/2006 dana 06.10.2006. godine uz kamatnu stopu koja iznosi 6,50% godišnje i valutnu klauzulu, a iznos kredita iznosio je 63.648,12 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, na rok otplate od 10 godina, odnosno 120 mjeseci. Prilikom potpisa predmetnog kredita, tužitelju nisu predočeni Opći uvjetni banke, kao ni odluke o obračunu – izračunu kamatne stope, niti su mu pojašnjeni načini na koji će se način mijenjati kamatna stopa, niti su mu isto tako objašnjeni ni parametri o kojima ovisi sama visina kamatne stope, niti ga je bilo tko od strane tuženika obavijestio ni upozorio o rizicima povećanja kamatne stope, kao što tužitelj nije ni pregovarao sa tuženikom o istome, kako prije potpisa predmetnog ugovora tako ni kasnije kod promjene kamate. Isto tako, nitko tužitelju nije pojasnio, kao što ga nije ni upozorio, na opasnost od povećanja tečaja, kao što o odredbama predmetnoga ugovora, u dijelu valutne klauzule, nije ni pregovarao sa tužiteljem. Sasvim suprotno, tužitelj je uvjeravan od strane tuženika, kako je CHF najsigurnija valuta, kako je to za njega najpovoljnije i najsigurnije zaduženje, kako ne postoje nikakvi rizici, a sve to s obzirom na sigurnost zaduživanja u CHF odnosno sigurnost same valute CHF. Sve to dovelo je na kraju do toga da je tužitelju nekontrolirano rastao anuitet predmetnog kredita kako to proizlazi iz izračuna. Sva ta povećanja anuiteta bila su jednostrana po tuženiku, a o tim povećanjima anuiteta, sa tužiteljem nitko nije pregovarao.

1.2. Tužitelj podnosi ovu tužbu jer drži kako je odredba predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano podiže kamatnu stopu ništetna te ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanju istoga predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Nadalje, drži kako je odredba predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula isto tako ništetna i ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanju istoga i u tome dijelu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Tužitelj drži kako je tuženik sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kako kolektivne interese i prava potrošača u cjelini tako i tužitelja osobno, konkretno kao korisnice kredita i ovdje tužitelja, zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju-ugovoru o kreditu, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača – ovdje tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita – ovdje tužitelja, zaključujući ugovor o namjenskom kreditu, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju- ugovoru o namjenskom kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, kao i valutnu klauzulu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač ovdje tužitelju nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i rast anuiteta uslijed valutne klauzule, a sve na štetu potrošača ovdje tužitelja, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., nastavno ZOO/05. ).

1.3. Tužitelj ističe kako je nesporna činjenica da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenom od strane tuženika o kojem se odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, pa je takvim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču, ovdje tužitelju nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati u cjelini u vrijeme sklapanja ugovora (u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule), pa takve ugovorne stavke, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita

– potrošača, ovdje tužitelja, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku trgovca, ovdje tuženika, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje kao i načelu zabrane zlouporabe prava. S obzirom na navedeno, tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 82.310,36 kuna po osnovi valutne razlike u odnosu na početno ugovoreno, te iznos od 4.689,02 kn po osnovi naknade za konačnu otplatu kredita koji je tuženiku plaćen dana 19.08.2013. godine.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva, te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja, obzirom da smatra da se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog vještaka kojeg odredi Naslov. Nadalje, ističe kako je tužitelj predmetni kredit sklopio u svrhu nabavke poljoprivredne mehanizacije, stoga se ne može smatrati u predmetnom odnosu s tuženikom potrošečem, odnosno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.2. Nadalje tuženik navodi kako je tužba podnesena dana 25.06.2021. godine, tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare. Naime, na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godine, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 25.06.2016. godine nastupila je zastara potraživanja.

2.3. Tuženik također smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Osim toga, na pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž -7129/13 dopušteno je pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.4. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Tuženik ističe kako je i pri sklapanju Ugovora o kreditu postupao sukladno članku 172. stavku 2. važećeg Zakona o bankama, koji navodi da je banka obvezna učiniti dostupnim sve uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Članak 173. u svezi s člankom 175. istog Zakona navodi da je banka obvezna učiniti dostpune informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima ili ih obavijestiti na drugi način, a o promjenama kamatne stope obavijestiti potrošače putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način u slučaju ugovorene promjenjive kamatne stope. Tuženik napominje kako je u potpunosti postupao i u skladu s člankom 3011. stavkom 3. Zakona o kreditnim institucijama.

2.5. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Nadalje, predmetim Ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito su prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika, kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune. Predmetni Ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti. Promjena kamatne stope imala je svoje poslovne razloge, prema unaprijed predviđenim pravilima i parametrima koji utječu na njenu vrijednost. Nadalje, kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Imajući u vidu navedeno, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. U ovom je postupku među strankama sporna osnova i visina potraživanja tužitelja te njegov status potrošača. Na ove sporne okolnosti, u svrhu dokazivanja pročitan je sadržaj Izvatka iz sudskog registra (stranica 9-15 spisa), Ugovora o kreditu broj 166- 169/2006 od 6. listopada 2006. sa solemnizacijom (stranica 16-21), izračuna više plaćenih anuiteta po kreditu (22-25), pregleda prometa za klijenta (26-38), otplatnog plana (39-41, 45-47), Obavijesti o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 31. listopada 2006. do 29. kolovoza 2013. (42 -44), metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO-ALPE-ADRIA BANK d.d. (81-82), članci iz glasila HYPO-ALPE- ADRIA BANK d.d. – HYPO times (83-91), Izjava ČMO s ovjerom(153- 157, 326-330), članak iz "Pravo i porezi, br. 11/20" (233-239), tablica G1 Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (240-244), Mišljenje Ručević vještačenje d.o.o. (245), ispis iz Upisnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (320-324). Čita se iskaz tužitelja na ročištu od 30. travnja 2024. (332 -3331). Čita se pisani nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Slađane Srnec (344-367) i očitovanje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Slađane Srnec na podnesak tuženika (395-397).

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Podneskom od 5. kolovoza 2025. tužitelj je po primitku nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Slađane Srnec, mag. oec. postavio konačni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o kreditu te radi isplate iznosa od 10.405,95 eura preplaćenog s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Tužitelj pritom povlači dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 518,51 euro. Tuženik se podneskom od 3. rujna 2025. izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

6. Sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) tužba se može povući do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Budući da tuženik na ovakvo djelomično povlačenje tužbe nije pristao, sud je o istome donio meritornu odluku na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen, pa je presuđeno kao u točki I II. izreke presude.

7. Nesporno je kako su dana 6. listopada 2006. u Sesvetama tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 166-169/2006 uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,50 % godišnje i valutnu klauzulu, a iznos kredita iznosio je 63.648,12 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju prednika tuženika na dan korištenja kredita, na rok otplate od 10 godina. Također je nesporno da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe - Adria-Bank d.d.

8. U svome iskazu tužitelj je naveo da je sporni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje traktora u trgovačkom društvu Eurozon d.o.o., Luka, kod Vrbovca. U tom trgovačkom društvu su mu rekli da oni surađuju s tuženikovim prednikom tako da je u toj banci sklopio ugovor o kreditu, premda prethodno nije bio klijet te banke. Sve isprave potrebne za realizaciju kredita predao je prodavatelju traktora tvrtki Eurozon d.o.o. Luka tako su oni obavili s bankom sve administrativne poslove, sve do sklapanja ugovora. On je došao u banku samo potpisati ugovor kada mu je predan tekst na ugovorenom obrascu banke. Ugovor o kreditu mu se tada činio povoljnim jer su kamate stope u drugim bankama bile više od one koju je on ugovorio. U banci nije ni s kim pregovarao o kreditu, pa tako nije pojedinačno pregovara o pojedinim odredbama ugovora i nije mogao utjecati na odredbe ugovora. Sredstva kredita isplaćena su izravno na račun prodavatelja traktora. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu ni je bio nositelj OPG-a, nije bio vlasnik trgovačkog društva ni obrta koji bi se bavio poljoprivredom. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bavio se poljoprivredom samo za osobne potrebe. Ugovor o kreditu je pročitao, ali nitko mu u banci pa ni javni bilježnik nisu stručno objasnili o čemu se radi. Nitko mu ništa nije objasnio o mogućnosti povećanja valute CHF niti su mu objašnjeni parametri na temelju kojih može doći do promjene kamatne stope. Koliko se sjeća, javni bilježnik mu je pročitao samo odredbe ugovora o visini kamatne stope i anuitetu. Kredit je otplatio prijevremeno te je platio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od oko 5.000,00 kuna. Nije razumio zašto mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita. U banci su mu rekli da s tom naknadom banka podmiruje trošak prijevremene otplate, ali mi nisu rekli o kakvom se trošku radi. Meni je samo bilo bitno otplatiti kredit jer mi je anuitet povećan s prvotnog iznosa oko 4.000,00 kn na iznos oko 7.000,00 kuna. Ističe kako je traktor koristio za osobne potrebe, odnosno za obrađivanje poljoprivrednog zemljišta u njegovom vlasništvu jer ima u vlasništvu dosta poljoprivrednog zemljišta. U vrijeme sklapanja ugovora nije bio nositelj OPG-a. NM je njegov sin koji prebiva na istoj adresi, a u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu on također nije bio nositelj OPG-a. Tužitelj je bio nositelj OPG-a od 2010. do 2019. godine.

9. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv. Analizirajući iskaz tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor i da tužitelji nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj isto tako nije imao dovoljno jasna saznanja o mogućnosti rasta anuiteta kredita zbog ugovorene valutne klauzule o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo.

10. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., na koju se tužitelj tijekom postupka poziva, proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu kojom se i u odnosu na pravnog prednika tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., na koju se tužitelj također poziva tijekom postupka u tužbi poziva, a kojom presudom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na prednika tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

12. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

13. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO5) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 6. listopada 2006. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03) koji je sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st . 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

15. Sud je provedenim dokazima utvrdio kako je Ugovor o kreditu tipski ugovor univerzalne šprance, te je postojao rizik promjenjive kamatne stope i fluktuacije valute švicarskog franka. Dakle, nesporno je utvrđeno kako je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je mijenjana jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prednik tuženika kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 6. Ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao, a niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Stoga sud smatra kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u članku 4. i 6. Ugovora neodređene, a samim tim i nepoštene jer se o njima se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru. Naime, položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je pristupio sklapanju pravnog posla bez dovoljne razine potrebnog znanja ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Prednik tuženika je, za razliku od tužitelja, raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je isto iskoristio na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

17. Isto tako sud smatra kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se i ove odredbe članka Ugovora 4. utvrde kao ništave, jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužitelju bilo omogućeno da procjeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra kako je prednik tuženika sporni „kreditni proizvod“ sa valutnom klauzulom u CHF prikazao kao povoljniji pa zbog navedenog tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed p ripremljen i na koje tužitelj nije mogao imati utjecaja.

18. U odnosu na prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018., te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. lipnja 2021., to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

19. U smislu Zakona o zaštiti potrošača prema članku 3. Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Sud nije mogao uzeti u obzir tvrdnju tuženika kojim osporava svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji je predmet ovog spora jer iz Ugovora o kreditu 6. listopada 2006. proizlazi da je u čl. 1. ugovorena namjena kredita i to za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sredstvima kredita kupio traktor, ali u svrhu obrađivanja poljoprivrednog zemljišta u osobne svrhe, nije bio nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu niti vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj ugovor sklopio u okviru poslovne djelatnosti odnosno da nema status potrošača. Stoga sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača.

20. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Slađani Srnec sa zadatkom da utvrdi i prikaže po mjesecima te ukupno koliko iznosi razlika između tužiteljevih uplata i uplata koje bi tužitelj bio dužan obaviti od dana dospijeća svake obveze do dana plaćanja, a koja razlika proizlazi iz promjenjive kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je bila poznata i navedena u Ugovoru o kreditu broj 166-169/2006 od 6.10.2006. i to za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu te razliku između tužiteljevih uplata i uplata koje bi tužitelj bio dužan obaviti od dana dospijeća svake obveze do dana plaćanja, a koja razlika proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i tečaja valute CHF u vrijeme isplate kredita po navedenom Ugovoru i to za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu i dopuni tužbenog zahtjeva, uz obračun eventualnih negativnih tečajnih razlika.

21. Vještakinja u svom nalazu navodi da je preplata kamate 748,22 eura, a neto preplata tečaja iznosi 10.405,95 eura.

22. Tužitelj na ovakav nalaz sudskog vještaka nije imao primjedbi, već je podneskom od 5. kolovoza 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa utvrđenog vještačenjem. Tuženik je podneskom od 20. siječnja 2026. naveo kako je nalaz i mišljenje vještaka neodređeno i nejasno i predlaže ga se pozvati da se o prigovorima očituje.

23. Podneskom od 27. siječnja 2026. stalna sudska vještakinja otklonila je prigovore tuženika i ostala kod utvrđenja datih u nalazu i mišljenju.

24. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Slađane Srnec valja reći da je sud isti prihvatio kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

25. Prema članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Tužitelj je plaćanjem anuiteta prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, tijekom vremena vraćanja kredita, nastala šteta, dok je tuženik s druge strane stekao nepripadnu korist na temelju ništetne odredbe.

26. Stoga je temeljem navedenog kao i u skladu s člankom 29. st. 2., čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i 1115. ZOO-a, tuženik dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos od 10.405,95 eura po osnovi promjene tečaja CHF, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinog iznosa do isplate prema članku 29. ZOO-a.

27. Također, usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja i za isplatu iznosa od 622,34 eura po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. kolovoza 2013. do isplate. Tuženik ovu stavku tužbenog zahtjeva nije osporavao, niti po osnovi niti po visini, a iz iskaza tužitelja proizlazi da niti o ovoj stavci nije mogao pregovarati već je isti iznos naplaćen tužitelju jednostranom odlukom banke.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP -a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Iako je i tuženik djelomično uspio u postupku s obzirom da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično odbijen, isto je posljedica činjenice da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu knjigovodstveno - financijskog vještaka, tužitelj faktički povukao dio prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, a tuženik se istom povlačenju izričito protivio. Odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a propisuje metodologiju obračuna troškova postupka u slučaju kada su stranke djelomično uspjele u parnici, ali se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Također, odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

29. Sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, dio prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva odbijen je u iznosu koji predstavlja približno 5% iznosa zahtjeva te u pogledu tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi te s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu osnove svog zahtjeva, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u cijelosti.

30. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe od 25. lipnja 2021. iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), sastav podneska od 22. rujna 2021. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 13. prosinca 2021. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, sastav podneska od 13. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 1. veljače 2023. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, zastupanje na ročištu dana 30. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, sastav podneska od 5. kolovoza u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 28. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude dana 11. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.3. Tarife, PDV na priznati iznos troškova zastupanja u iznosu od 375,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, trošak predujma za nagradu sudskom vještaku za obavljeno vještačenje u iznosu od 500,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,96 eura i što ukupno čini iznos od 2.455,96 eura. Temeljem navedenog riješeno je kao u točki IV. presude.

28. Tužitelju se ne priznaje trošak zastupanja na ročištima održanim dana 13. prosinca 2021. i 1. veljače 2023. u zatraženom iznosu od po 200,00 eura već u iznosu od po 100,00 eura budući da se radilo o ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi. Također, trošak sudske pristojbe ne priznaje se u zatraženom iznosu od 161,92 eura već u iznosu od 80,96 eura koliku je pristojbu tužitelj platio prilikom podnošenja tužbe.

Đurđevac, 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Rengel Brlečić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Zorica Franković, Basaričekova 5a, Đurđevac

2. Odvjetnica Iris Šanjug, Maksimirska 25, Zagreb