REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1306/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca PPK, državljanina Bangladeša, rođenog **.**.2004., radi sudske kontrole upravnog postupka, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak KLASA: UP/I-216- 01/26-03/194, URBROJ: 511-10-07-26-01 od 2. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 10. ožujka 2026. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/194, URBROJ: 511-10-07-26-01 od 2. ožujka 2026. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

2. Predmetnim rješenjem strancu PPK, državljaninu Bangladeša, rođenom **.**.2004., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Obedišće Ježevsko, u svrhu ograničenja kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, koji može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti prisilnog udaljenja, a najdulje do 3 mjeseca.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika o uzimanju izjave Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak Broj: 511- 10-07-26-4 od 1. ožujka 2026. utvrđeno je da je stranac bez dokumenata te da je izjavio da je 9. veljače 2026. krenuo iz matične države Bangladeš put Europe s ciljem odlaska u Italiju. Dodao je da je tom prilikom došao u Katar, gdje se je zadržao 15 do 20 dana. Iznio je da je kasnije sjeo na avion za Bosnu i Hercegovinu te da je sletio u njemu nepoznati grad gdje ga je čekalo vozilo u koje se ukrcao. Naveo je da je u putovnici imao nekakvu vizu, ali da ne zna o kojoj se radi. Obrazložio je da je putovnicu izgubio negdje u Bosni, ne sjeća se gdje. Nastavio je da se vozio jedno neodređeno vrijeme, nakon čega je dio puta hodao pješice. Opisao je da je došao do lokacije gdje je upoznao i druge sunarodnjake u kampu kod Bihaća. Naglasio je da je po njega zatim došlo drugo vozilo u koje se ukrcao, a koje ga je dovezlo do druge grupe ljudi. Istaknuo je da je zajedno sa tom grupom ljudi pješačio kroz šumu 15 do 16 sati do određene lokacije gdje su stali i čekali vozilo koje je trebalo doći do njih. Pojasnio je da su vozilo čekali oko 2 do 3 sata u koje su se ukrcali po dolasku, a da su se vozili oko sat i pol do trenutka dok ih nije zaustavila policija i dovela u postaju. Iskazao je da on nije osobno dogovarao putovanje i transport već da je to dogovorio njegov stariji brat u Bangladešu, a koji je platio oko 2.000,00 eura. Napomenuo je da ih je u grupi bilo ukupno 9, da je jedan iz grupe imao lokaciju i rute kretanja, te da su ga svi iz grupe slijedili. Na upit o putnoj, odnosno identifikacijskoj ispravi izjavio je da je istu izgubio.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 2. i 8. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (nezakonito prešao granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske), njegovih prilika (nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak KLASA: UP/I-216-04/26-01/1001, URBROJ: 511-10-07-26-01 od 2. ožujka 2026. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja te da stranac nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Nageem Momin Mine, Prihvatni centar za strance

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava sisačko- moslavačka, Policijska postaja Sisak

3. U spis