Poslovni broj P-3183/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja – odvjetnika Vinka Pivca i zamjenice punomoćnice tuženika – odvjetnice Pie Gaie Baučić, 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju MF iznos od 1.566,27 Eur sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 3. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 28. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju MF iznos od 5.861,40 Eur sa zateznom kamatom koja teče na iznos:
5,23 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
3,27 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
17,38 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
17,53 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
12,79 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
13,88 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
14,09 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
12,22 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
12,55 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
11,34 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
13,39 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
11,12 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
12,58 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
12,35 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
16,32 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
18,87 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
18,31 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
20,85 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
25,49 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
25,81 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
31,12 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
30,94 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,96 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
35,54 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
36,68 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,56 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
42,15 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
39,80 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,22 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,30 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
45,62 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,82 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
65,29 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
74,73 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
57,16 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
51,25 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
51,65 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
52,46 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,62 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
56,08 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,49 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,25 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
55,05 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
56,45 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,71 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,23 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
49,95 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
53,64 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
55,35 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,21 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
52,85 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
52,38 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
51,89 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
1.405,32 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
47,22 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
42,95 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
42,25 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
42,67 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
42,23 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
43,79 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
44,80 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
45,30 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
47,06 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
45,28 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
40,53 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,47 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
40,66 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
39,48 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
39,74 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
40,57 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,24 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
41,41 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
42,13 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
43,16 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
43,35 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
43,50 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
63,59 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
60,99 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
64,63 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
63,37 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
62,29 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
63,21 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
56,07 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
54,33 EUR
od dana 30.09.2015. do isplate
1.086,04 EUR od dana 30.09.2015. do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. “
III. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.566,27 Eur s tijekom od 30. rujna 2015. do 2. svibnja 2023.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju MF troškove postupka u iznosu od 2.408,02 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 18. rujna 2008. sklopio s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3214411989, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.600,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Navodi kako je u članku 7. predmetnog Ugovora za tužitelja ugovorena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za CHF. Smatra navedenu odredbu ništetnom, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Poziva se na postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to presudu Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koje presude smatra obvezujućima i u ovome postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Stoga smatra kako tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu uz valutu euro za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a to predstavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Naime, navodi kako je 9. siječnja 2016. s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertirao u valutu euro sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), no provedbom konverzije i zaključenjem Dodatka tužitelj ni na koji način nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka. Stoga postavlja kondikcijski zahtjev za povrat preplaćenog svaki mjesec do dana konverzije iznose anuiteta koji su se zbog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike u kunskom iznosu povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita, koji zahtjev specificira podneskom od 22. travnja 2025. u visini 5.861,40 Eur sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos preplate od 30. rujna 2015. do isplate (u koji iznos je uračunat i iznos od 1.086,04 eura na ime razlike glavnice preostale za plaćanje), kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na obračunatu preplatu koje postavlja u apsolutnom iznosu od 1.566,27 eura i na koje potražuje zateznu kamatu od 30. rujna 2015. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka za zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev, uključujući pravnu osnovu i visinu i izračun. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve/bilo koji iznos dospio prije 3. svibnja 2018. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, s obzirom da za pojedine anuitete nije vidljivo da ih je platilo tužitelj. Navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak ugovoru o kreditu od 9. siječnja 2016. kojim je, po zahtjevu tužitelja, izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom te da su sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate), kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate, uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije banka bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Navodi kako je sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Nakon toga, sklapao se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja, uključivao: promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope – prikazane u apsolutnom iznosu - koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. Navodi i kako je Vrhovni sud potvrdio kako „sporazum o konverziji“ sklopljen na osnovi ZID ZPK/15, „ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.
3. Tuženik se na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. studenoga 2025. protivi i preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 22. travnja 2025., kojim je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev. Sud je takvu preinaku dopustio, s obzirom je odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio preplaćeni iznos po ništetnoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, što je u skladu i sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV - 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021., kojim je zauzet izričit stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
4. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s obzirom na ništetnost odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 18. rujna 2008., kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, kao i pitanje je li takvo potraživanje zastarjelo, je li tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku, ima li tužitelj svojstvo potrošača te je li tužitelj izgubio pravo na povrat plaćenoga po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak s obzirom na sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“).
5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće, po strankama predložene, dokaze: izvršen je uvid u Obavijest banke o izračunu efekata konverzija (list 8-9 spisa), izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 22 - 27 spisa), izvršen je uvid u Dodatak Ugovoru o kreditu (list 28-33 spisa), izvršen je uvid u pregled prometa po kreditu (list 34-38 spisa), uvid u izračun konverzije (list 65-71 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 106- 113 spisa), sudski vještak usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 207-208 spisa) i saslušan je tužitelj (list 208-209 spisa).
6. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, nijedna od stranaka nije stavljala druge dokazne prijedloge, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.
7. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu od 18. rujna 2008., u kojemu je odredbom čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
11. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Na okolnost aktivne legitimacije, svojstva potrošača te informiranosti tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, saslušan je tužitelj, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo u ovome postupku.
13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklopio predmetni ugovor, jer su mu bila potrebna sredstva za rješavanje stambenog pitanja, konkretno izgradnje kuće za stanovanje, tako da je od sredstava kredita platio sve potrebne dozvole, komunalnu i vodnu naknadu, no do izgradnje kuće nije niti došlo. Naime, ta sredstva bila su samo za izradu projekta, komunalnu i vodnu naknadu te je sve to i platio iz sredstava kredita. Ugovor o kreditu vezan uz valutu švicarski franak sklopio je na preporuku osobnog bankara koji mu je to ponudio kao najpovoljniju varijantu. Pritom mu nije objasnio niti ga je upozorio ni na kakve rizike vezane uz sklapanje takvog ugovora. Nije imao utjecaja na sadržaj ugovora, predočen mu je na unaprijed sastavljenom obrascu, a on osobno je platio sve rate kredita. Kad je sklapao Aneks tome Ugovoru 2016., znao je samo da će mu se umanjiti obveza po Ugovoru i ništa mu pritom nije objašnjeno vezano uz gubitak kakvih prava zbog sklapanja takvog Dodatka, a također je bila riječ o standardiziranom ugovoru na čiji sadržaj nije imao utjecaja. Kredit je još u otplati.
14. Iskaz tužitelja je prihvaćen, s obzirom da je tužitelj iskazivao životno i logično te je u skladu s ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku.
15. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 125/07 i 79/07, dalje: ZZP) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. S obzirom na prihvaćen iskaz tužitelja, iz kojega proizlazi kako su sredstva iz Ugovora o kreditu iskorištena isključivo za projekt gradnje i dozvola te naknada za kuću za stanovanje, to sud zaključuje da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača. Također, na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je kako on nije imao mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama ugovora niti su mu pružene informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti rizik sklapanja takvog ugovora, a nije mu niti ponuđeno sklapanje ugovora koji nije bio vezan uz valutu švicarski franak. Utvrđeno je i da je on osobno platio sve rate predmetnog ugovora o kreditu.
16. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora, s obzirom i na utvrđenje u ovome postupku kako tužitelj ima svojstvo potrošača te kako nije bio informiran od tuženika u pogledu rizika sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak.
17. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu od 18. rujna 2008., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne.
18. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj bi imao pravo na povrat u dijelu u kojem je njegova obveza preplaćena, i to kao razliku između iznosa obračunatog po tečaju za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja na dan isplate kredita.
19. Međutim, s obzirom da su stranke 9. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužitelj izvršio do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku tužitelju mogao vratiti. Naime, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, a to uključuje i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
20. Pritom se ne može prihvatiti shvaćanje da je eurski kredit trebalo zatvoriti i u većem dijelu od onoga kako je obračunato, s obzirom da je navedeno provedeno u skladu s metodologijom i postupkom propisanim odredbama ZID ZPK, a koji Zakon je prošao ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio je spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti. Dakle, imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
21. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
22. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. naveo je kako pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV- 33/2022-21, a koja je imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.
22.1. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svrhu ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, zauzima stajalište da potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).
23. U ovome postupku provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, a nalaz i mišljenje od 10. travnja 2025. prihvaćen je u cijelosti, s obzirom je jasan i razumljiv, u njemu je potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen od suda, a vještak je usmeno obrazložio na glavnoj raspravi nalaz i mišljenje i otklonio sve primjedbe, nakon kojeg usmenog obrazloženja nijedna od stranaka nije imala daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje niti je ijedna od stranaka imala kakvih drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost.
24. Tako je vještak u prihvaćenom nalazu i mišljenju naveo kako je zadatak vještaka izračunati: 1. kolike je iznose anuiteta, izražene po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konverzije 30. rujna 2015. u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita, 2. koliki je iznos preostale glavnice na dan konverzije 30. rujna 2105., tužitelju, od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos preostale glavnice: a) da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita, b) te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), 3. te da izračuna zatezne kamate na iznos iz točke 1) i 2) zadatka od dana svake pojedine uplate do dana konverzije 30. rujna 2015. godine, u ukupnom iznosu. Na temelju uvida u spis predmeta i priloženu dokumentaciju, vještak je naveo kako su Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 18. rujna 2008. Ugovor o namjenskom kreditu br. 3214411989, kreditna partija: 7104321332 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 44.600,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, rok otplate je 30 godina (360 mjeseci), otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,00% godišnje, prema primijenjenom otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 1. studenog 2008., a sljedećih (u pravilu) svakog prvog dana u mjesecu, otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti 267,41 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 30. rujna 2008., s kojim danom je srednji tečaj HNB za valutu CHF iznosio 4,480139 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 44.600,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 199.814,20 kn, odnosno 26.519,90 EUR (konvertirani iznos). Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i EF kao korisnik kredita zaključili su 9. siječnja 2016. Dodatak o konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, sa sljedećim osnovnim elementima: na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 20.687,24 EUR, prema izračunu konverzije od 30. rujna 2015. korisnik je uplatama po kreditu u CHF preplatio konvertirani kredit u EUR za iznos od 6.558,70 kn. Za odgovaranje na postavljene zadatke vještak je dao otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju otplate kredita te iskazao razlike u visini obveza tužitelja po osnovi promjene tečaja, na način da se obveza koja je stvarno bila obračunata i plaćena pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). S obzirom je po predmetnom kreditu provedena konverzija, radi poštivanja reda uračunavanja i ispunjenja, radi ocjene učinka efekata konverzije, obračunane su i iskazane i zatezne kamate na razlike po osnovi promjene tečaja do 30. rujna 2015., te je sačinjen obračun preostalog potraživanja uz uračunavanje preplate priznate u konverziji. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. studenog 2008.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.775,36 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 5.471,14 EUR (konvertirani iznos) (od čega se 695,78 EUR odnosi na dospjele nenaplaćene zatezne kamate, a 4.775,36 EUR na dospjeli nenaplaćeni glavni dug), iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 1.086,04 EUR. Iz rekapitulaciju u sklopu Tabele 1 vidljivo je da zatezne kamate na tečajne razlike iznose ukupno 11.801,16 kn, što preračunato u eure iznosi 1.566,27 Eur.
24.1. U svome usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi vještak je naveo kako tuženik prigovara dijelu izračuna u kojem je preplata utvrđena konverzijom uračunata za umanjenje dospjelih zateznih kamata te ističe kako se iz odredbi čl. 19c st. 1. točka 4. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) analogno može zaključiti da se preplata ne može odbiti od zateznih kamata. U odgovor na navedeno, vještak navodi kako odredba na koju se tuženik poziva isključivo regulira način uračunavanja uplata u postupku konverzije, dakle onih uplata koje korisnik kredita obavio za vrijeme dok se radilo o kreditu vezano uz valutu CHF u obveze po novom konvertiranom kreditu u Eur, a ta je odredba stavljena isključivo i jedino zbog toga što su uplate u početnom razdoblju otplate, a koje su se odnosile na obvezu po kreditu s valutom CHF bile nedovoljne za podmirenje obveza po novom konvertiranom kreditu u valuti Eur, pa je dakle bankama kao vjerovnicima explicite tom odredbom u konverziji zabranjeno obračunavanje zateznih kamata. Ta odredba nema nikakve veze s izračunima iz ovoga postupka, jer su isti sačinjeni pod pretpostavkom iz tužbe, dakle da se radi o tuženikovom stjecanju bez osnove, u kojoj pravnoj situaciji se u skladu s primjenjivim odredbama članaka 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima obračunavaju zatezne kamate. Drugi prigovor tuženika odnosi se na to da je razlika glavnice trebala biti računana prema glavnici kakva bi bila prema inicijalnom otplatnom planu, što nije točno iz jednostavnog razloga što stvarni otplatni plan sa svim promjenama kamatnih stopa među strankama nije sporan, stoga što promjena kamatne stope nisu predmet tužbenog zahtjeva. Slijedom svega, vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja.
25. Kako je prethodno obrazloženo da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025), a vještak je u nalazu i mišljenju koje je u cijelosti prihvaćeno sačinio obračun tih zateznih kamata i naveo kako one iznose 1.566,27 Eur, to je upravo za taj iznos valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu, iz naprijed navedenih razloga, tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.
26. Na dosuđeni iznos od 1.566,27 Eur dosuđena je tužitelju i zatezna kamata koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe u ovom predmetu 3. svibnja 2023. do isplate. Nasuprot navedenome, odbijen je, kao djelomično neosnovan, zahtjev za isplatom zatezne kamate na obračunatu zateznu kamatu s tijekom od 30. rujna 2015. do 2. svibnja 2023. Naime, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Dok glavna obveza, to jest glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom (to proizlazi iz čl. 160. st. 2. ZOO-a). Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO-a).
26.1. Dakle, kako je prethodno ovom odlukom obrazloženo, glavni dio je prestao s obzirom je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur, dok je preostalo potraživanje po osnovi zatezne kamate, koja se osamostalila po prestanku glavnog duga. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO- a propisano je kako na iznos neisplaćenih kamata se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom da je u ovome postupku zahtjev za njihovu isplatu postavljen već u tužbi, to tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 1.566,27 Eur u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a teku od podnošenja tužbe (3. svibnja 2023.) do isplate, a u preostalom dijelu zahtjeva za isplatom zatezne kamate na isti iznos, s tijekom od 30. rujna 2015. do 2. svibnja 2023., tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.
27. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
28. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.566,27 Eur sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 3. svibnja 2023. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan, na način naveden u izreci ove presude.
29. Što se zahtjeva za naknadu troškova postupka tiče, u predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže. Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača), koji nije dao povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako odluka Vrhovnog suda RH br. Rev-1014/18 od 20.10.2021., Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4029/2013 od 19.12.2017.). Stranke su uspjele u sporu djelomično - tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice, a tuženik u odnosu na zahtjeve za isplatu glavnice. Međutim u okolnostima konkretnog slučaja, u kojem tužitelj postavlja kondikcijski zahtjev zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe, obzirom na visinu troškova sukladno vrijednosti predmeta spora, troškovi postupka koje je već snosio tužitelj i oni koje bi morao platiti tuženiku bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena čl. 1. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje svog vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023., koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Osim toga, o predmetu spora kakav je predmetni - osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena sudska praksa, pa se ne može zaključiti da je predmetna tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljao bi miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.
29.1. Posljedično izloženom pravnom shvaćanju, ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 5.9.2023., 22.4.2025. i 7.5.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištima 20.5.2024., 10.11.2025. i 11.2.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak pristupa na ročište za objavu u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), što čini ukupno 750 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 1.875,00 Eur. Tužitelju je dosuđena naknada predujma za vještačenje u visini od 400,00 Eur, kao i trošak pristojbe na tužbu 66,51 eur i presudu 66,51 eur, tako da je tužitelju dosuđena naknada troškova u visini od 2.408,02 Eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 66,51 eur
2. Tuženiku po punomoćniku
