Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-264/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaula kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SĐ, zbog kaznenog djela iz članka 142. stavka 3. i članka 233. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj KO-DO-1356/2020 od 24. lipnja 2020., nakon provedene javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti okrivljenog SĐ i zamjenice iz Općinskog državnog odvjetništva u Sisku SĐG, **.**.2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP), stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem: K-264/2020-6 od 12. srpnja 2022.

II/ Okrivljeni SĐ, sin S i VĐ, djevojački V, rođen **.**.1997. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektroinstalater, zaposlen, s mjesečnim primanjima oko 1.300,00 eura, bez nekretnine, vlasnik osobnog automobila, marke Škoda, godina proizvodnje 2016., traktor marke Newholand, godina proizvodnje 2007., oženjen, bez djece, OIB [osobni identifikacijski broj], bez vojnog čina, bez odlikovanja, neosuđivan

k r i v  j e

što je

25. veljače 2020. u Sisku, kao službenik Hrvatske pošte, bez dopuštenja primateljice otvorio pismo prijamnog broja RT 70 380 340 8DE koje je glasilo na primateljicu DĐ i potpisao je kao primateljicu pismena te u cilju da se materijalno okoristi, iz pisma uzeo i zadržao ukupno 100,00 eura,

dakle, kao službena osoba u obavljanju službe neovlašteno otvorio tuđe pismo i protupravno prisvojio tuđu pokrenu stvar koja mu je povjerena na radu,

čime je počinio kazneno djelo protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka – opisano u članku 142. stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano i kažnjivo po članku 233. stavku 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

III/ Na temelju članka 142. stavka 3. KZ/11, okrivljenom SĐ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

IV/ Na temelju članka 233. stavka 1. KZ/11, okrivljenom SĐ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

V/ Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni SĐ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE.

VI/ Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom SĐ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII/ Na temelju članka 56. stavka 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljenom SĐ se

i z r i č e

posebna obveza

da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude plati oštećenoj DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 100,00 eura (sto eura). Ukoliko u roku od 1 (jedne) godine okrivljenik ne plati navedeni iznos, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

VIII/ Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećenoj DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100,00 eura (sto eura), koji je okrivljenik dužan naknaditi oštećenici u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude.

IX/ Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP i članka 145. stavka 3. ZKP okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 1. srpnja 2020. optužnicu broj KO-DO-1356/2020 od 24. lipnja 2020. protiv okrivljenog SĐ, zbog kaznenog djela protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka – opisano u članku 142. stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine

– pronevjerom – opisano i kažnjivo po članku 233. stavku 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Ovaj sud je izdao kazneni nalog 12. srpnja 2022., pod brojem K- 264/2020-6, na koji je okrivljenik pravovremeno izjavio prigovor.

3. Oštećena DĐ je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100,00 eura, a koji imovinskopravni zahtjev je okrivljenik osporavao.

4. Očitujući se o optužnici okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

5. U dokaznom postupku ispitan je okrivljenik, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve DĐ od 19. lipnja 2020., pročitan je dopis Hrvatske pošte od 19. ožujka 2020. s privitkom, okružnica Hrvatske pošte od 18. ožujka 2020., broj 32/20, te su saslušani svjedoci ĆĐ, OĐ, KĐ i PĐ. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

6. Okrivljenik je tijekom iznošenja obrane naveo da se sjeća uručenja sporne pošiljke, a prije toga je možda mjesec ili dva počeo samostalno raditi kao poštar, te je bio novi u poslu. Bilo je riječ o preporučenoj prioritetnoj pošiljci, a s obzirom na njegovo neiskustvo tu pošiljku je vratio u poštu kao neisporučenu, jer nije sve stigao. Međutim, po dolasku u poštu to je vidio njegov tada kolega OĐ koji ga je upozorio da se takva pošiljka ne može vratiti i da isti dan mora biti uručena primatelju , te da zbog toga mogu dobiti opomenu. Kada mu je to rekao, a s obzirom da je bilo riječ o adresi koja je bila na putu do njegove kuće, odlučio je po povratku s posla izvršiti uručenje te pošiljke, pa je tako i postupio, te je osobnim automobilom marke Volkswagen Pasat, karlovačkih registarskih oznaka, tamno plave boje, otišao do adrese koja je bila na toj pošiljci i ubacio tu pošiljku u sandučić, a na uređaju koji je koristio radi evidentiranja uručenja pošiljki se on potpisao. Zna da ovo nije ispravan način uručenja ovakve pošiljke jer bi te pošiljke trebao preuzeti upravo primatelj i preuzimanje potvrditi potpisom na odgovarajućem uređaju. Pojasnio je da je već u poštanskom uredu na uređaju evidentirao uručenje te pošiljke i stavio svoj potpis u odgovarajuću aplikaciju, a potom je na povratku kući to pismeno ubacio u poštanski sandučić na adresi koja je bila naznačena kao adresa uručenja. Nadalje je naveo da nije otvarao tu pošiljku i nije znao da se u toj pošiljci nalazi novac niti se na pošiljci nalazi naznake da bi sadržavala novce. Slijedećeg radnog dana dok je obavljao posao kontaktirala ga je šefica koja mu je rekla da je u poštanski ured došao ĆĐ koji je navodio da mu je okrivljenik uzeo 100,00 eura iz pošiljke koju je prethodno uručio. Tijekom tog istog radnog dana poštanskim motorom otišao je do adrese ĆĐ koji je izašao iz kuće i bio je bijesan, počeo je vikati na njega kada ga je pitao u čemu je problem. Osim toga, rekao mu je da takve kao što je on lomi i pri tome je rukom pokazivao na vrh svoje glave. Nije znao što dalje, pa je nazvao kolegu OĐ koji je također tada došao poštarskim motorom jer je bio u blizini. Sve ovo je još više razbjesnilo ĆĐ pa mu je OĐ rekao da okrivljenik ponudi, tj. da ĆĐ 100,00 eura, kako mu ne bi dalje radio probleme na poslu, pa je tako i postupio, na što mu je ĆĐ rekao da nema on što s njim raspravljati i pozvao je policiju. Nakon ovog događaja nastavio je raditi kao poštar i bio je zaposlen slijedeće dvije ili tri godine, a potom je promijenio posao zbog privatnih razloga koji nisu u vezi s ovim događajem. ĆĐ prije ovog događaja nije poznavao, a poznavao je DĐ s obzirom da su u isto vrijeme išli u školu. I slijedeće dvije godine je obavljao uručenje pošiljaka na istom terenu i ĆĐ je bio nešto teži za suradnju, ali on s njim nije više ulazio u nikakve rasprave niti su imali kakvih problema. Ne zna je li tko bio kod kuće kada je ubacio pošiljku u poštanski sandučić, pretpostavlja da je, kada su ga vidjeli kako stavlja pošiljku u poštanski sandučić. Njegova je greška bila što nije došao do ulaznih vrata i izvršio uručenje pošiljke. Ne zna i ne može objasniti zašto nije pozvonio na vrata i uručio pošiljku. Na uređaj se potpisao na način da je u mjesto predviđenom za potpis povukao nekakvu crtu, nije bilo riječ o ravnoj crti. Nakon što je okrivljeniku bila predočena fotografija na str. 19, potvrdio je da je slika potpisa koja je vidljiva na toj fotografiji, potpis koji je on stavio na uređaj i time evidentirao uručenje sporne pošiljke.

7. Saslušana kao svjedok DĐ je iskazala da je 26. veljače 2020. od svog oca saznala da joj je majka KĐ koja radi u Njemačkoj, preporučenom poštanskom pošiljkom uputila čestitku za rođendan u kojoj je trebalo uz čestitku njoj i njezinoj baki RĐ biti 100,00 eura, svakoj po 50,00 eura, međutim kada su otac i baka otvorili pismo, a tome je i ona bila prisutna, novca nije bilo, već samo čestitka. Tada je njezin otac mobitelom nazvao majku i stavio razgovor na zvučnik, te rekao majci da je u pismu samo čestitka, na što se ona iznenadila, pa je tako oštećena saznala da je u pošiljci trebao biti novac za poklon.

6. Svjedok ĆĐ je tijekom ispitivanja u Policijskoj postaji Sisak 19. lipnja 2020. iskazao da mu je supruga zaposlena u Njemačkoj te je početkom veljače 2020. rekla da će kćeri DĐ i majci RĐ za rođendane poslati čestitku i 100,00 eura, svakoj po 50,00 eura za poklon. Kritičnog dana između 15.00 i 16.00 sati bio je u kući i kroz prozor je vidio kako ispred ulaznih vrata dvorišta staje plavi VW Passat karavan tamnoplave boje iz kojeg je izašla mlađa muška osoba obučena u poštansku odoru te je ta osoba ubacila u njegov poštanski sandučić kovertu. Kada je izvadio pismeno iz sandučića vidio je da ga je poslala supruga KĐ i da je bila naslovljena na DĐ. S obzirom da je znao o kakvoj je pošiljci riječ nije ga otvarao jer je to htio učiniti pred DĐ i punicom. Nadalje je naveo da je bilo riječ o bijeloj koverti koju je bilo dosta teško otvoriti jer nije bila zalijepljena standardnom ljepljivom trakom koja je na koverti već nečim jačim. Čim su vidjeli da u koverti nema novca nazvao je suprugu i rekao joj, a ona se iznenadila i rekla je da je sigurno poslala novce. Odmah je otišao u poštu i prijavio nepravilnosti, a nakon što se vratio kući na njegovu adresu je došao poštar koji je dan ranije donio spornu pošiljku i tražio je da izađe van kako bi se dogovorili. Iako nije htio s njim razgovarati, ta osoba je inzistirala na razgovoru pa je pozvao policiju. Ubrzo je došao još jedan poštar i bez da mu je itko išta rekao izjavio je da će njih dvojica skupiti 100,00 eura, ali on ni s njim nije htio razgovarati.

7. Tijekom saslušanja pred sudom ĆĐ je iskazao kako prepoznaje okrivljenika kao osobu koja je stavila pismeno u njegov sandučić i sljedeći dan je došao ponovno na njegovu adresu stanovanja kako bi razgovarali o prethodno dostavljenom pismenu. Na pošiljci koju je otvorio bilo je tragova nekakvog čvrstog ljepila, te se vidjelo da nije riječ samo o ljepilu koje se nalazi na koverti već o nekom dodatnom ljepilu, te je zbog toga ta koverta teže otvorena. Sljedeći dan kada je okrivljenik došao na njegovu adresu stanovanja pitao ga je zašto ga je prijavio i da će se oni dogovoriti, a ta druga osoba koja je ubrzo došla poslije njega je spomenula da će vratiti iznos od 100,00 eura. Nije znao od kuda su znali da je riječ o iznosu od 100,00 eura, ali misli da je taj iznos spomenuo kontrolorki kada je prijavio nepravilnost. Nije se mogao sjetiti sa sigurnošću da li je okrivljenik nakon isporučivanja pošiljke došao ponovo na njegovu adresu stanovanja isti dan ili sljedeći dan, ali misli da je bilo sljedeći dan. Naknadno se svjedok prisjetio da je okrivljenik došao sljedeći dan i sjetio se da je prilikom isporučivanja pošiljke došao vozilom tipa Passat, već u popodnevnim satima što ga je začudilo. Novčani iznos od 100,00 eura mu do današnjeg dana nije nadoknađen.

7. Svjedokinja KĐ je saslušana na raspravi održanoj 16. lipnja 2025. koja je iskazala da joj je oštećena DĐ kći i u to vrijeme je radila na sezoni u Njemačkoj, a s obzirom da je kćeri bio rođendan iz Njemačke joj je poslala čestitku, u kojoj su bili novci, i koliko se sjeća, bilo je riječ o 100,00 eura. Kada je njezina kći zaprimila čestitku telefonski ju je kontaktirala i rekla da joj je to iznenađenje i neka si kupi nešto lijepo, a na što je oštećena reagirala u čudu, te rekla o čemu ona priča, pa joj je svjedokinja rekla da misli na novce koje joj je poslala, a na što je oštećena odgovorila da nikakvih novaca u čestitki nije bilo. To joj je potom potvrdio i njezin suprug ĆĐ s kojim je također telefonski kontaktirala. Na poseban upit je navela da je pošiljku u koju je stavila čestitku i novce zalijepila na način da je bila ljepljiva trakica koju je maknula i koverta se potom zalijepila. Nikakvo dodatno ljepilo za lijepljenje koverte nije koristila jer za to nije bilo potrebe. Svjedokinja se nije mogla sjetiti, ali misli da je možda tu pošiljku poslala običnom pošiljkom. Nije pitala pa ne zna tko je od njezinih ukućana otvorio tu pošiljku.

8. Svjedok OĐ saslušan na raspravi održanoj 16. lipnja 2025. je iskazao da je u kritičnom razdoblju bio zaposlen kao poštar i ovo je bilo nekako na početku samostalnog rada okrivljenika. Sjeća se da se nakon obavljenog terena okrivljenik vratio u poštu, a tu se i on zatekao te je uočio da okrivljenik jedno preporučeno prioritetno pismo nije isporučio, a s obzirom na to da je bilo riječ o preporučenom prioritetnom pismu trebao ga je isporučiti isti dan. Koliko se sjeća, okrivljeniku je rekao da kada krene kući to pismo dostavi primatelju. U to vrijeme na snazi su vrijedila posebna pravila s obzirom da je bila pandemija Corona virusa pa iako je bilo riječ o preporučenom pismenu ono se nije prilikom preuzimanja potpisivalo na posebnom uređaju koji za to postoji, već je samo poštar povukao crtu na mjestu potpisa i ubacio pismeno u sandučić. To je bio naputak poslodavca da se tako radi, a li nije se mogao sjetiti je li bilo riječ o usmenom ili pisanom naputku. Nije bio prisutan kada je okrivljenik uručivao pismeno, a kad je vidio to pismeno u pošti, a pokazao mu ga je okrivljenik, vidio je da je da je bilo zatvoreno. Drugi dan tijekom smjene kontaktirala ga je šefica i pitala ga pozna li osobu imena ĆĐ, pa je rekao da zna o kome je riječ jer je prethodno radio na tom području i ona ga je zamolila da ode do njega i da vidi u čemu je stvar. Po dolasku kod ĆĐ isti je naveo da je ukraden novac iz pismena, a tu je tada bio i okrivljenik koji mu je pretpostavlja donio poštu. ĆĐ je rekao da mu je ukradeno 100,00 eura, a na što mu je on rekao da će mu dati 100,00 eura i da ne pravi probleme. Ne zna zašto je ovo ponudio. Ne zna ništa o nikakvih 100,00 eura iz tog pismena, ali koliko mu je poznato, pošta ni ne odgovara za pismena u kojima se nalaze novci. Ne zna ništa o tome da li okrivljenik , ĆĐ i DĐ imaju kakvu poveznicu i zašto bi oni govorili da je okrivljenik uzeo novac, ali kada je došao do ĆĐ vidio je da je riječ o dosta "teškoj" osobi, vikao je, galamio i slično. Sporno pismeno je vidio samo u pošti jer su okrivljenik i svjedok imali stol do stola, ali svjedok to pismeno ni u jednom trenutku nije držao u ruci. Ukoliko je riječ o preporučenoj pošiljci na koverti se nalazi bar kod i primatelj mora potpisati preuzimanje tog pismena, te na odgovarajućem uređaju je poštaru zaduženo to pismeno. Poznato mu je da je okrivljenik povukao crtu prilikom predaje tog pismena. Inače se na ovaj način ne isporučuju preporučene pošiljke, odnosno ne potpisuju se druge osobe. Oznaka na pismenu PR51 označava da je riječ o prioritetnoj pošiljci, barem to pretpostavlja. Nije se mogao očitovati što im je točno rečeno kakvu crtu da povuku prilikom predaje preporučenih pošiljaka u tom razdoblju. Bilo im je rečeno da da povuku crtu na odgovarajućem uređaju. Nakon što je svjedoku predočen potpis na stranici 19 spisa, naveo je da je prilikom predaje pošiljaka povlačio razne crte. Nije se mogao očitovati da li je on na taj način označavao predaju pošiljke.

9. Saslušan kao svjedok PĐ je iskazao da okrivljenika poznaje samo kao svog poštara, a o kritičnom događaju poznato mu je iz kazivanja upravo okrivljenika jer je došao do njega slijedeći dan nakon kritičnog događaja i tražio je savjet od njega jer zna da je pravnik po struci. Nadalje je iskazao da jed okrivljenik tada bio izbezumljen i govorio mu je da ga otac DĐ optužio da je iz pošiljke uzeo 100,00 eura i zadržao za sebe. Po njegovom mišljenju to nije moguće jer je okrivljenik bio zaista vrlo dobar poštar i nikada s njim nije imao nikakvih problema, a to mogu potvrditi i druge osobe kojima je donosio poštu. Štoviše, bio je vrlo fleksibilan i susretljiv. Nasuprot tomu, poznato mi je da je otac DĐ poznat kao osoba koja sve prijavljuje i više osoba je imalo s njim imalo probleme. Osobno nije imao prijavu koju bi ĆĐ podnio protiv njega, ali s obzirom na njegovu političku aktivnost protiv njega je na društvenim mrežama pisao razne negativne stvari, a što nije tužio. Vezano za samo uručenje pošiljke, poznato mu je samo ono što mu je rekao okrivljenik, a to je da je bilo o riječ o navodno pošiljci iz inozemstva u kojoj se nalazilo 100,00 eura, te da je okrivljenik optužen da je otvorio pošiljku i zadržao za sebe taj novčani iznos. Zna i da je taj isti dan okrivljenik otišao do oca DĐ te da je ponudio da će mu dati svojih 100,00 eura, a sve kako ne bi imao više problema s njim. Sve ovo okrivljenik je učinio jer nije želio ostati bez posla. Osoba imena OĐ mu nije poznata. Nadalje je iskazao da je okrivljenik svojim automobilom išao do oca DĐ i nudio mu novčani iznos kako je i prethodno naveo.

10. Uvidom u dopis Hrvatske pošte od 19. ožujka 2020. utvrđeno je da je pošiljka prijemnog broja RT 70 380 340 8DE bila na dostavi 25. veljače 2020. i prilikom pripremanja za dostavu na omotu pošiljke nije uočeno nikakvo oštećenje . Predmetnu pošiljku je okrivljenik istog dana uručio u 13.42, a iz pr51 – traženja poštanske pošiljke vidljivo je da je prilikom uručenja kao potpisnik evidentirana DĐ.

11. Čitanjem okružnice Hrvatske pošte br. 32/20 od 18. ožujka 2020. utvrđeno je da njom reguliran način postupanja prilikom uručivanja pošiljki za vrijeme pandemija Corona virusom te je, između ostaloga, određeno da se u slučaju da se pismeno ostavlja u poštanskom sandučiću, a potrebno je potpisom potvrditi primitak pošiljke u digitalnoj dostavnoj knjizi, na mjestu potpisa primatelja poštar upisuje naznaku C-19.

12. Na temelju izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan.

13. Nakon ovako provedenog postupka, analizom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se optužnicom tereti, odnosno da je kao službenik Hrvatske pošte, bez dopuštenja primateljice otvorio pismo prijamnog broja RT 70 380 340 8DE koje je glasilo na primateljicu DĐ i potpisao je kao primateljicu pismena te u cilju da se materijalno okoristi, iz pisma uzeo i zadržao ukupno 100,00 eura, dakle, kao službena osoba u obavljanju službe neovlašteno otvorio tuđe pismo i protupravno prisvojio tuđu pokrenu stvar koja mu je povjerena na radu, čime je počinio kazneno djelo protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka – opisano u članku 142. stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano i kažnjivo po članku 233. stavku 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

14. Nesporno je da je okrivljenik u kritičnom vremenu bio djelatnik Hrvatske pošte te da je imao na dostavi pismeno prijamnog broja RT 70 380 340 8DE koje je glasilo na primateljicu DĐ. Nesporno je i da je okrivljenik potpisao primateljicu pismena. Ove nesporne činjenice proizlaze već iz obrane okrivljenika koji je ove činjenice priznao.

15. Sporno je da li je okrivljenik otvorio pismena prijamnog broja RT 70 380 340 8DE i iz njega uzeo i zadržao iznos od 100,00 eura s obzirom da okrivljenik to osporava.

16. Da je okrivljenik postupio upravo na način kako mu se stavlja na teret optužnicom proizlazi iz iskaza oštećene DĐ te svjedoka ĆĐ i KĐ. Tako su svi svjedoci suglasno iskazali da se u pošiljci koju je poslala KĐ, a koja je bila naslovljena na DĐ trebao nalazi novčani iznos od 100,00 eura, a koji novčani iznos u pošiljci nije pronađen kada je pošiljka otvorena. Svjedok ĆĐ je naveo da je osobno vidio da je okrivljenik došao na njegovu adresu stanovanja osobnim automobilom te da je kritičnog dana između 15.00 i 16.00 sati u njegov poštanski sandučić ubacio pismeno naslovljeno na njegovu kći DĐ te da je nakon što je prijavio nepravilnosti u pošti okrivljenik ponovno došao na njegovu adresu stanovanja, inzistirao na razgovoru s njim i nudio mu da će mu dati 100,00 eura, a svako kako okrivljenik ne bi imao problema. Također je svjedok ĆĐ navodio i da je tada došao još jedan poštar koji je također nudio da će mu oni dati 100,00 eura premda mu nitko prije toga nije spominjao nikakav novčani iznos. S obzirom na način na koji su svjedoci iskazivali te s obzirom da su njihovi iskazi životni, logični i u bitnome istovjetni sud nije imao ni jednog razloga posumnjati u istinitost tih iskaza te ih je stoga u cijelosti prihvatio pri čemu je sud cijenio i činjenicu da ni jedan od svjedoka nema razloga lažno teretiti okrivljenika s obzirom da i sam okrivljenik navodi da ĆĐ nije poznavao, dok je DĐ poznavao tek površno jer su u istom vremenu pohađalo školu. Suprotno tome, sud prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče da bi otvorio pošiljku i uzeo novčani iznos od 100,00 eura iz nje već ju nalazi neuvjerljivom i očito usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, ukoliko doista okrivljenik nije iz pošiljke uzeo novčani iznos prema stajalištu suda neuvjerljiv je njegov navod da bi nudio ĆĐ da će mu dati 100,00 eura samo kako mu ne bi pravio probleme. Sud nije prihvatio ni iskaz svjedoka OĐ u dijelu u kojem na naveo da je uputa u to vrijeme bila da se na mjestu koje je predviđeno da se potpiše primatelj pismena stavi samo crta s obzirom da iz okružnice Hrvatske pošte nedvojbeno proizlazi da tada nije bila takva uputa za postupanje već je u slučaju da se pismeno za koje je potrebno potpisom potvrditi primitak uručuje ostavljanjem u poštanskom sandučiću da se u digitalnoj dostavnoj knjizi stavi naznaka C-19. Isti svjedok je navodio da je nudio i on da će dati ĆĐ novčani iznos od 100,00 eura, a na poseban upit nije mogao obrazložiti zašto je tako postupio. U odnosu na svjedoka PĐ ističe se da on nema naporednih saznanja o kritičnom događaju već mu je sve poznato samo iz kazivanja okrivljenika, a evidentno je da isti svjedok ima određeni animozitet prema ĆĐ s obzirom na način kako ga opisuje kao osobu koja je sklona prijavljivanju te navodi da je isti i protiv njega osobno na društvenim mrežama iznosio razne neistine, a sve s obzirom na njegovu političku aktivnost, dok u odnosu na okrivljenik navodi da ga poznaje samo kao svog poštara, ali i navodi da mu je se okrivljenik odmah nakon kritičnog događaja obratio i tražio savjet od njega s obzirom da zna da je pravnik, a što sve prema stajalištu suda upućuje na to da on punom boljem odnosu nego što je svjedok naveo.

17. U odnosu na subjektivne elemente kaznenih djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminiranih djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana tijekom postupka. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djela počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznen ih djela i htio je ostvarenje upravo tih kaznenih djela. Okrivljenik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to postupanje protupravno. S obzirom na navedeno, okrivljenik je kriv za počinjenje djela jer je bio ubrojiv, postupao je s namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim za inkriminirana kaznena djela.

18. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je uvažio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenika. Tako je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da okrivljenik nije kazneno osuđivan, dok posebno otežavajućih okolnosti nije bilo. Imajući to u vidu te težinu i značaj počinjenog kaznen ih djela, okrivljeniku je za kazneno djelo iz članka 142. stavka 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 233. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Uvažavajući ličnost okrivljenika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Međutim, uvažavajući naprijed navedene olakotne okolnosti, a osobito činjenicu da okrivljenik nije kazneno osuđivan, zaključak je suda da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, pa je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godina ne počini novo kazneno djela. Sud je stajališta da će se upravo takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na okrivljenika kao i na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela. Okrivljeniku je uz izrečenu uvjetnu osudu na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 i članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 izrečena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude plati oštećenoj DĐ iznos od 100,00 eura, a ujedno je sukladno članku 58. stavak 5. KZ/11 upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ukoliko u ostavljenom roku tako ne postupi.

19. Sud je oštećenoj DĐ na temelju članka 158. stavka 2. ZKP, u cijelosti dosudio imovinskopravni zahtjev jer je tijekom postupka utvrđeno da je upravo to iznos za koji je svojim postupanjem oštetio oštećenu.

20. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. ZKP okrivljenik je dužan u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalni trošak suda u iznosu od 200,00 eura, a koji iznos je odmjeren imajući u vidu složenost i trajanje kaznenog postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika.

U Sisku 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Iva Štefan Kuzmić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. ODO Sisak na broj KO-DO-1356/2020

2. Okrivljeni SĐ

3. Oštećena: DĐ