REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-22/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić, kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonija Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika RE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19. i 84/21- dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj po branitelju Branku Seweru odvjetniku iz Ludbrega, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2479/2021-33 od 23. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika RE odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženik RE proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi za vrijeme od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku RE naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna), odnosno 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa).
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio optuženi po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Navodi da postoji znatna proturječnost između onog što piše u presudi i izjava svjedoka, te da sud nije dao jasne razloge za svoju odluku. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, odnosno da odlučnu činjenicu nije niti utvrdio. Nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je osuđen. Za postojanje tog kaznenog djela potrebno je da postoje i objektivna i subjektivna obilježja djela, odnosno da je prijetnja bila stvarna i izrečena s namjerom da se nekoga zastraši, što u ovom slučaju nije dokazano. Ističe da nema nijednog valjanog dokaza da je okrivljenik ozbiljno prijetio AE da će je usmrtiti. Čak i ako je u razgovoru izrečena rečenica da će „ako se bude morao iseliti biti mrtvih“ tvrdi da ta izjava nije bila upućena AE niti je izrečena na način koji bi predstavljao stvarnu prijetnju. Također se naglašava da AE nije izravno primila poruku od okrivljenika, već je navela da joj je to prenijela kći. Smatra da sama činjenica da se oštećenica osjećala uplašeno ne znači da je okrivljenik imao namjeru prijetiti. Nadalje tvrdi da je oštećenica svojim prijavama pokušala naštetiti okrivljeniku i steći prednost u sporovima koji se vode između bivših bračnih drugova. Stoga predlaže pobijanu presudu preinačiti i osloboditi okrivljenika optužbe ili podredno ukinuti pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Neosnovano žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11.ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Nema proturječnosti između izjava svjedoka i razloga navedenih u pobijanoj presudi pa prema tome u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj, a niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud u cijelosti potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije u pravu okrivljenik kada navodi da se te izgovorene riječi ne odnose na oštećenicu već da je okrivljeni bio ogorčen postupcima oštećenice oko bračne stečevine. Pravilno prvostupanjski sud smatra da su takve riječi jasno razumljive među bliskim osobama kao onima koje su bile u braku 27 godina te da se odnose upravo na onoga (oštećenicu) tko u kontekstu sudskog spora traži prodaju stana i dovodi do toga da bi se okrivljenik morao iseliti, a to ni u kojem slučaju nije niti jedna druga osoba osim oštećenice koja očito inzistira na podjeli bračne stečevine prodaji stana.
6.1.Obzirom na navedeno, nije u pravu žalitelj kada ističe kako nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje je osuđen. Riječi koje je izgovorio optuženik da "će biti mrtvih" objektivno su podobne da izazovu strah i uznemirenost kod one osobe na koju se odnose jer se toj osobi stavlja u izgled smrt. Kada optuženik upravo takve riječi i takvo zlo stavlja u izgled oštećenoj, govoreći ih pred zajedničkom kćerkom ČE baš s namjerom da ih ista prenese oštećenoj, tada je on sasvim sigurno svjestan da iste mogu uznemiriti i ustrašiti onoga na koga se odnose, osobito kad se uzme u obzir da je između optuženika i oštećene postoje neriješeni imovinsko pravni odnosi oko bračne stečevine, a u ovom kaznenom predmetu su bile na snazi mjere opreza iz članka 98. stavak 1. i 2. točke 4.i 5. ZKP/08 zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. U konkretnom slučaju, i ovaj drugostupanjski sud smatra kako su izrečene riječi prijetnje ozbiljne i objektivno podobne da izazvati osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećene te nisu osnovani žalbeni navodi kako ta izjava nije bila upućena AE niti je izrečena na način koji bi predstavljao stvarnu prijetnju.
6.2.Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika i stupnju njegove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da je optuženik RE svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje opisano po članku 139. stavak 2. i 3. a kažnjivo po stavku 3. istog članka KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, te ga za isto proglasio krivim.
8. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu na odluku o kazni, u skladu s člankom 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je preispitao i odluku o kazni te je utvrdio da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11. Prvostupanjski sud je pravilno kao olakotno cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, da optuženik kao osoba zrele životne dobi nije dolazio u sukob sa zakonom, pa se ovaj konkretan događaj ukazuje kao jedan izolirani eksces. Olakotnim je sud optuženiku cijenio i okolnosti da je otac jednog punoljetnog djeteta, da je zaposlen, dok otegotnih okolnosti nije našao.
8.1. Stoga je i po stavu ovog drugostupanjskog suda optuženiku pravilno određena kazna po vrsti i mjeri. Pravilno je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je izrekao uvjetnu osudu smatrajući da će i sama prijetnja kaznom bez njezina izvršenja u konkretnom slučaju u dovoljnoj mjeri utjecati na ovog optuženika da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela, te da je rok kušnje od jedne godine primjeren i dovoljno dugačak da se u to vrijeme provjeri tako pozitivno postavljena prognoza u odnosu na buduće ponašanje okrivljenika. Ovako izrečena kazna je primjerena kako stupnju krivnje optuženika tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te je ista podobna za ostvarenje generalne i specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.
9. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi, 11. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
