REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Pp -4511/2024-10
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Solinu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Slavki Kodžoman uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Lasić u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KJ, radi prekršaja iz čl. 196. st. 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. (NN br: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22) povodom prigovora okrivljenika podnijetog protiv obveznog prekršajnog naloga PU SD, Postaje prometne policije Split broj: Klasa: 211-07/24-4/10877 Ur. broj: 511-12-36-24-1 od 6. veljače 2024., nakon provedenog žurnog postupka dana 11. ožujka 2026.
presudio je
Okrivljenik: KJ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin K i V rođ. A, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] , automehaničar, nezaposlen, neoženjen, bez djece , državljanin RH, prekršajno nekažnjavan.
kriv je
1) što je dana 5. veljače 2024. u 23,50 sati u Solinu na križanju ulica U [adresa] i KJD [adresa] upravljao osobnim automobilom Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] i tijekom vožnje koristio mobitel bez upotrebe naprave koja omogućava njegovo korištenje bez upotrebe ruke
čime je počinio prekršaj iz čl. 196. st. 3., a kažnjiv po čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19,114/22),
2) što je istog dana kao pod točkom 1) upravljao navedenim vozilom a kod sebe nije imao vozačku dozvolu odnosno istu nije pokazao na uvid policijskom službeniku
čime je počinio prekršaj iz čl. 229. st. 1., a kažnjiv po čl. 229. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19,114/22),
3) što je istog dana kao pod točkom 1) upravljao navedenim vozilom a kod sebe nije imao osobnu iskaznicu, odnosno istu nije pokazao policijskom službeniku na uvid, čime je počinio prekršaj iz čl. 16. st. 1. kažnjiv po čl. 29. st. 1. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (NN br.: 62/15, 42/20 i 144/20),
pa se okrivljeniku temeljem citiranih propisa,
u t v r đ u j e
za djelo pod 1) novčana kazna u iznosu od 130, (sto trideset) eura,
za djelo pod 2) novčana kazna u iznosu od 30,00 ( trideset) eura,
za djelo pod 3) novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura,
Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se
izriče
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 180,00 ( sto osamdeset) EURA
Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
Ukoliko okrivljenik u ovom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Temeljem odredbe čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. PU SD, Postaje prometne policije Split broj: Klasa: 211-07/24-4/10877 Ur. broj: 511- 12-36-24-1 od 6. veljače 2024. izdala je obvezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanih u izreci ove presude, protiv kojeg je okrivljenik uložio prigovor, pa je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni prekršajni postupak.
2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se smatra djelomično krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Da je točno da je predmetne prigode upravljao osobnim automobilom marke Peugeot [registarska oznaka] , u Solinu u ulici Stjepana Radića, i tijekom vožnje koristio mobitel uporabom ruke, a da je vozačku i osobnu iskaznicu imao u vozilu u pretincu, ali da ih nije odmah mogao naći kad je policajac zatražio, te mu je isti rekao "nema veze reci kako se zoveš" i da je on dao svoje podatke a da ga poslije nije tražio osobnu i vozačku.
3. U dokazne svrhe ispitan je svjedok policijski službenik VJD pročitano je Izvješće o počinjenom prekršaju od 05. veljače 2024., te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da je okrivljenik bio prekršajno kažnjavan iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, ali ne za ista djela.
3.1. Svjedok policijski službenik VJD je u svom iskazu naveo da je predmetne prigode vršilo kontrolu prometa i da je zaustavio vozilo Peugoet kojim je upravljao okrivljenik koji se kretao u Solinu u ulici Stjepana Radića i isti je tijekom vožnje koristio mobitel uporabom ruke te je zatražio na uvid osobnu i vozačku ali okrivljenik mu iste nije dao na uvid, ali mu nije poznato dali je okrivljenik iste naknadno pronašao u pretincu, ali okrivljenik iste dokumente nije imao kod sebe.
4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalima dokazima sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršajna djela koja mu se stavljaju na teret, a kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude.
5. Naime, nesporno je da je okrivljenik dana 5. veljače 2024. u 23,50 sati u Solinu na križanju ulica U [adresa] i KJD upravljao osobnim automobilom Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] i tijekom vožnje koristio mobitel bez upotrebe naprave koja omogućava njegovo korištenje bez upotrebe ruke a što okrivljenik u svojoj obrani i priznaje a kako to proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika AJD čiji je iskaz Sud prihvatio kao vjerodostojan ocjenjujući ga jasnim i uvjerljivim i u skladu sa obranom okrivljenika
5.1. Odredbom čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač motornog vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjili mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja motornim vozilom.
6. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik predmetne prigode upravljao navedenim vozilom i tijekom vožnje koristio je mobitel uporabom ruke čime je nesumnjivo umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja motornim vozilom, a što nije dopušteno, pa je time ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 196. st. 3., a kažnjiv po čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je imao osobnu i vozačku iskaznicu u pretincu vozila, ali da je nije odmah našao, međutim iz iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika VJD čiji je iskaz Sud već iz obrazloženih razloga prihvatio kao vjerodostojan proizlazi da okrivljenik na njegov zahtjev nije dao na uvid osobnu i vozačku dozvolu.
7.1. Odredbom čl. 229. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da kad upravlja vozilom vozač mora kod sebe imati vozačku dozvolu i dužan ju je pokazati na zahtjev policijskog službenika.
8. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik navedenog dana upravljao navedenim vozilom a da kod sebe nije posjedovao vozačku dozvolu odnosno istu nije dao na uvid policijskom službeniku iako je bio dužan istu imati i pokazati je na zahtjev policijskog službenika, a što isti nije učinio, pa je time ostvario sva obilježja djela prekršaja iz čl. 229. st. 1. a kažnjiv po čl. 229. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
9. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici popisano je da su punoljetne osobe dužne imati kod sebe imati osobnu iskaznicu i dati je na uvid osobama koje su na temelju posebnih propisa u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti ovlaštene izvršiti uvid u osobnu iskaznicu radi utvrđivanja ili provjere identiteta nositelja osobne iskaznice.
9.1. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik predmetne prigode upravljao navedenim vozilom a kod sebe nije imao osobnu iskaznicu, odnosno istu nije dao na uvid policijskom službeniku a što je bio dužan, pa je time ostvario sva obilježja djela prekršaja iz čl. 16. st. 1. , a kažnjiv po čl. 29. st. 1. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici.
10. S obzirom je temeljem ovako provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršajna djela koja mu se stavljaju na teret, pa ga je stoga trebalo proglasiti krivim i izreći mu odgovarajuće novčane kazne.
11. Prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da do sada nije prekršajno kažnjavan za ista djela, da je priznao djelo opisano pod točkom 1) koje mu se stavlja na teret, pa mu je za svako djelo utvrdio novčane kazne u fiksnom iznosu propisanom zakonom za svaki pojedini prekršaj a u iznosima kako je navedeno u izreci presude te je okrivljeniku sukladno odredbi članka 39. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 180,00 eura smatrajući ovako izrečenu kaznu primjerenu težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika, te držeći da okrivljenik ubuduće neće činiti iste ili pak druge prekršaje.
11.1. Okrivljenik je upozoren da ukoliko u roku određenom u izreci ove presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.138. Prekršajnog zakona, te je isti trošak izrečen u paušalnom iznosu određen s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenika.
U Solinu, 11. ožujka 2026
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Lasić, v.r.
Slavka Kodžoman, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl.244.st.1. Prekršajnog zakona).
DOSTAVITI: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, u spis
