P-3652/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja IR , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. zastupana po punomoćnici Gordani Vuković odvjetnici u ZOU Gordana Vuković i Krešimir Vuković iz Omiša, I [adresa]., protiv tuženika 1. IRS, 2. CRS, 3. CR POK. C odsutni nepoznata boravišta, zastupani po odvj. Emilu Šeparović 4. ĐR r. CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],TRONDHEIMSKA

9.,

5.

ŽANA

CR

(ranije PRGIN), OIB: [osobni identifikacijski broj],GETALDIĆEVA 19. [adresa]. FR r.Gazde, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],11. 7. NR , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tum da su 4,6 i 7 zastupani po odvj. Budislavu Anđelinović 8. UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., 9. SR , OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]., zastupana po pun. Sandi Mršić, odvj. u [adresa].OPĆINA PODSTRANA , OIB: [osobni identifikacijski broj],Trg Franje Tuđmana1, zast. po punom. Mati Glibota odvj. u [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u nazočnosti pun. tužitelja Gordana Vuković, odvj. u Omišu, te privremenog zastupnika tuženika ad.1,2,3 i t Emila Šeparovića, odvj. u [adresa] i pun. tužene ad.9. LR objavljene 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Utvrđuje se naprama svim tuženim , 1-3 odsutni i nepoznata boravišta zastupani po punomoćniku Emilu Šeparović, naprama tuženim Ad 4,5,6,8,13,14,15 osobno, posebno naprama tuženim Ad/9,10, 11,12 , osobno i kao sključivim nasljednicima BR.OR i ĐRS, naprama tuženim Ad/13 i 14 kao isključivim nasljednicima PR (Đ) da je tužitelj IR , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zv. Staro selo, kulture pašnjak površine 600 m2 , pa tuženi trebaju trpjeti upis tog prava na ime tužitelja.

II/ Tužitelj IR , OIB: [osobni identifikacijski broj], po pravomoćnosti ove presude ima pravo temeljem iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zv. Staro selo, kulture pašnjak površine 600 m2 uz istodobnu uknjižbu brisanja istog tog prava sa imena tuženika.

III/ U slučaju da se tuženi odupru ovoj tužbi , tada su dužni naknaditi troškove spora tužitelju , sve u roku 15.dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi trošak tuženoj ad.9. u iznosu od 1.250,00 eura te privremenom zastupniku tuženika ad.1,2,3 i 7u iznosu od 4.925,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 3.11.2014. podnio tužbu protiv 15 tuženika radi utvrđenja prava vlasništva čest zem. 1705/2 ZU 436 k. o. [katastarska općina], površine 600 m2. U tužbi navodi kako je isključivi vlasnik i posjednik te čestice ranije oznake čest zem. 3887/3 i čest zem 3921/1. Istu da je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 11.11.2005. i anex-a tog ugovora od 16.12.1987., zaključenim s ŠR kao prodavateljem, a ovaj da ju je stekao nasljeđivanjem iza smrti majke ER rješenjem o nasljeđivanju broj O-1549/79. Riječ da je o izdvojenom dijelu čest zem 3887/3 i čest zem 3921/1 koji je prikazan na skici mjerenja od 26.1.1984. , a što je navedeno u točci 6. navedenog ugovora o kupoprodaji, u kojem se navodi kako je pri uvođenju u posjed tužitelja bila nazočna prednica tuženih ad.13 i 14. navedenih u tužbi (UR i SR) DR, koju su ti tuženici naslijedili rješenjem o nasljeđivanju O-2656/12. Prema toj kupoprodaji predmetna čestica da je geodetskim elaboratom 2004. parcelirana te sadašnjim oblikom odgovara vlasništvu i posjedu tužitelja. Tužitelj da je usipan na suvlasničkom dijelu opisane nekretnine koji ne odgovara obujmu stvarnog prava vlasništva, te da se nalazi u zakonitom, istinitom i mirnom, odnosno poštenom posjedu utužene nekretnine od momenta kupoprodaje, te ga nitko nije ometao u posjedu njegovog prava. Tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude uređen je podneskom od 3.5.2021.

2.U tužbi označena tužena ad.15 Općina Podstrana usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, navodeći da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika ad.15 za 225/600 dijela. Također, u nastavku postupka ističe kako tužitelj ne zadovoljava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovitom ni izvanrednom dosjelošću s obzirom da nije bio pošteni posjednik. Ujedno, da je i bio pošteni posjednik, za stjecanje vlasništva dosjelošću u odnosu na ovog tuženika da je potrebno 40 godina samostalnog posjedovanja, dok je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine 22 godine.

3.Tuženik UR ( u tužbi označen pod redni brojem 15, sada pod rednim brojem 8) usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

4.Tužena SR (u tužbi označena pod rednim brojem 14, sada pod rednim brojem 9) usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti navodeći da je njen suvlasnički dio veći od upisanog u zemljišnim knjigama za 30,25 m2, što zajedno s upisanih 56 m2 iznosi 86,25 m2, a predmetna čestica zajedno s čest zem 1705/1 ZU 4372 u odnosu na nju ima površinu od 1.541,25 m2. Ukupna površina zemljišta da iznosi 2055 m2 koliko po rješenje o nasljeđivanju pripada njenoj majci DR, pa ČR pripada ¼ odnosno 513,75 m2 zemljišta. Njena majka DR i njen brat ŠR da su postali vlasnici 3887/3 i čest zem 3921/1 temeljem presuda ovog suda IIP-1483/78 i IP-2008/84, a osnivanjem novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], predmetna čestica da je dobila nove brojeve i to 1705/1 ZU 4372 i 1705/2 ZU 4363 po popisnim listovima od 13.10.2010. površine 1455 m2, odnosno 600 m2, što odgovara ukupnoj površini 2055 m2. Pok. ŠR da je rješenje o nasljeđivanju O-1549/79 pripala ¼ navedenih nekretnina kao nužni dio zbog zanemarivanja roditelja i problematičnog načina života, da između njega i sestre nije bilo komunikacije i da je samo formalno sudjelovao u vođenim parničnim postupcima, jer je sve troškove snosila pok. DR. ČR da je stoga mogao raspolagati samo površinom 513,75 m2, te navodi kako su DR i njen brat u Odvjetničkom uredu Budislava Anđelinovića podijelilo predmetnu nekretninu na istočni i zapadni dio s time da je istočni pripao ŠR bez određivanja pravnih granica. U rujnu 1992. da je upozorena od susjeda te da je utvrdila kako je tužitelj u uvjetima sile, potajno i zlouporabom povjerenja zauzeo i preorao zapadni dio predmetnog zemljišta, te veću površinu u iznosu od 600 m2, a ne 513,75 m2 koliko pripada ŠR. Nakon čina zauzimanja zemljišta 1992., ni prije toga zemljište da nije bilo obrađivano. Po saznanju za naprijed navedeno ponašanje tužitelja da je podnesena tužba pod brojem IIP-1284/92 te da je odlukom suda od 22.11.2005. njen zahtjev odbijen kao neosnovan, a ista odluka da je potvrđena od strane drugostupanjskog suda rješenjem broj Gž-1225/06 od 30.3.2006. Tužitelj da nije mogao biti u posjed predmetne nekretnine kako je tvrdio u navedenom postupku 24.12.1984., što je potvrdio i svjedok ZR, mjernik, koji je izjavio da je doista bio na terenu s ŠR, ali da tom prilikom nije vršeno nikakvo mjerenje ni ograđivanje zemljišta, niti je tome bila nazočna njena majka, niti bilo koja druga osoba, pa ni sam tužitelj. Ta činjenica da demantira utvrđenja iz čl.6. kupoprodajnog ugovora od 16.12.1987. na koji se tužitelj poziva. Njena pok. majka da je izjavila kako je tužitelja sa svojim bratom vidjela dva puta, jednom u svojoj kući kada ih je potjerala i drugi put kod odvjetnika Anđelinovića, kad su dogovorili podjelu zemljišta na istočni i zapadni dio. Tužitelj da nije u mirnom posjedu predmetne čestice jer je tužba za smetanje posjedna podnesena 1992., a postupak je trajao do 2006. Tužitelj da je zauzeo zapadni dio predmetne čestice iz razloga što se radi o građevnom zemljištu, dok je ostatak parcele zelena površina.

5.Rješenjem ovog suda Pst-1193/14 od 17.11.2015. odbačena je tužba u odnosu na tuženika ad.4. VR pok. F kao nedopuštena jer je umro prije podnošenja tužbe.

6.U odnosu na tuženike ad.5. ĆR, 6. AR, 8. JR, 9. ĐR, 10. ŽR, 11. FR i 12. NR prihvaćen je tužbeni zahtjev iz tužbe od 3.11.2014. te je donesena djelomična presuda zbog ogluhe 19.9.2016. Rješenjem istog datuma, tuženicima pod 1. TR, 2. RR i 3. CR postavljen je privremeni zastupnik u osobi Emila Šeparovića, odvjetnika u [adresa]. Nadalje, rješenjem od 27.3.2017. postavljen je privremeni zastupnik tuženiku ad.7. u osobi Emila Šeparovića, odvjetnika u [adresa] te je o postavljanju privremenog zastupnika objavljen Oglas u Narodnim Novinama

7.Privremeni zastupnik tuženika od 1 do 3 i 7. osporio je tužbu i tužbenom zahtjev tužitelja u cijelosti navodeći da iz kupoprodajnog ugovora i anex-a tog ugovora ne proizlazi da je predmet prodaje bila utužena nekretnina niti da su potpisnici ugovora uknjiženi vlasnici iste.

8.Protiv naprijed navede presude ovoga suda Pst-1193/14 od 19.9.2016. tužena ad.9. ĐR izjavila je žalbu te je rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-1871/18 od 24.7.2019. u odnosu na ovu tuženu ukinuta prvostupanjska presuda zbog ogluhe od navedenog datuma.

9.Rješenjem ovog suda od 29.1.2018. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužene ad.8. HR, te je postupak nastavljen istim rješenjem u odnosu na njene nasljednike ĐR i ŽR.

10. Rješenjem ovog suda Pst-1193/2014 od 26.3.2021. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika ad.7. MR, te je rješenjem ovog suda od 10.5.2021. nastavljen postupak na način da su na preuzimanje postupka pozvani nasljednici ĐR, ŽR, FR i NR.

11.U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanja javnog bilježnika Nevenke Kekez iz [adresa] broj O-2288/03 od 29.6.2009., oporuke N283/78 od 9.11.1978., rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-1549/79 od 10.9.1980., izviješća Općine Split, općinskog komiteta za privredu od 16.12.1987., ZK izvatka za čest zem 1705/2 ZU 4363 i 1705/1 ZU 4372 k. o. [katastarska općina], prerisa katastarskog plana Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Split za k. o. [katastarska općina], posejdonovog lista broj 181 za kat čest 1705/1 i 4360 k. o. [katastarska općina], izvatka iz katastra zemljišta, Područnog ureda za katastar Split od 7.2.2007., kupoprodajnog ugovora od 16.12.1987., anex-a tog ugovora od 15.8.1990., skice izmjere od 26.1.1984., kopije katastarskog plana od 1.10.2004., presude ovog suda IIP-1483/78 od 9.4.1982., presude ovog suda IP-208/84 od 20.5.1985., rješenje HZMO IN 95946 od 8.7.1997., nalaza i mišljenja RF MIORH-a od 8.7.1997., ugovora o doživotnom uzdržavanja od 15.1.1997., rješenja ovog suda IIP-1824/92 od 22.11.2005., rješenja Županijskog suda u Splitu Gž-1225/06 od 30.3.2006., pismena SR odvjetniku Budislavu Anđelinoviću od 10.3.2005., promemorija DR od 10.5.2004., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Borice Kovačević O-2625/17 od 12.7.2017., rješenja Županijskog suda u Rijeci Gž-1871/18 od 24.7.2019., medicinske dokumentacije SR, rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-1069/86 od 4.12.2000., vještačenjem po vještaku geodetske struke Petru Čoriću, zapisnika ovoga suda Z-8500/2005/4363 od 13.7.2010., izvatka iz zemljišne knjige za ZU 1579 k. o. [katastarska općina], preslika povijesnog izvatka za ZU 1579 k. o. [katastarska općina], presude ovog suda P-101/67 od 1.2.1969., zapisnika od 17.9.1977., rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Split od 17.1.1974., saslušanjem tužitelja, saslušanjem punomoćnika tuženika ad.4, 6 i 7, te svjedoka KR i GR.

12.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava vlasništva za cijelo čest zem 1705/2 ZU 4363 k. o. [katastarska općina] površine 600 m2, ranije oznake čest zem 3887/3 i čest zem 3921/1.

14.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je između ŠR sina U, kao prodavatelja i tužitelja IR, kao kupca zaključen 16.12.1987. kupoprodajni ugovor predmet kojega je zapadni dio čest zem 3887/3 i 3921/1 k. o. [katastarska općina], naziva Glave, kulture šuma,

- kako je u ugovoru navedeno da naprijed navedene čestice imaju površinu od 2270 m2, te da je suvlasnik iste prodavatelj ŠR za ¼ dijela i njegova sestra DR za ¾ dijela,

- kako je u ugovoru navedeno da zemljišno-knjižno stanje glede navedenih čestica nije uređeno, ali da je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu i da je predmet u pogledu ispravljanja pogrešne uknjižbe za prodavatelja i njegovu sestru vodio odvjetnik Budislav Anđelinović,

- kako su stranke u navedenom kupoprodajnom ugovoru od 16.12.1987. navele da prodavatelj prodaje i predaje u vlasništvo zapadni dio navedenih čestica u površini od 553 m2 te se obvezuje osigurati mu put od širini od 3 metra za dolazak na kupljeni dio zemlje od [adresa] do iste,

- kako se u ugovoru navodi kupoprodajna cijena od tri milijuna dinara koju cijenu će kupac platiti prodavatelju kada budu potpuno uređene sve isprave koje su potrebne da se kupac može uknjižiti na kupljenoj zemlji, dok istodobno kupac ovlašćuje prodavatelja da bez njegovog sudjelovanja i odobrenja može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, a ujedno se navodi da ga danom potpisivanja ugovora uvodi u posjed kupljenih nekretnina,

- kako je u čl.6. navedenog ugovora o kupoprodaji od 16.12.1987. navedeno da kupac izjavljuje kako je zajedno s prodavateljem bio na kupljenoj zemlji i vidio što kupuje, da mu je prodavatelj pokazao granice zemlje, ali tako da je bila prisutna na licu mjesta sestra prodavatelja DR, kao i geometar IH,

- kako je navedeni ugovor o kupoprodaji od 16.12.1987. ovjeren od strane tadašnje Općine Split 17.12.1987.,

- kako je 15.8.1990. između ŠR kao prodavatelja i IR kao kupca zaključen aneks kupoprodajnom ugovoru od 16.12.1987., na način da se ispravlja točka 1. u trećem redu kod kupoprodajnog ugovora u oznaci broja čestice, tako da umjesto broja 3521/1 treba stajati 3921/1, dok ostale odredbe ostaju neizmijenjene,

- kako je pok. CH **.**.1978. sastavila oporuku pohranjenu kod ovog suda pod brojem Pi-283/78 (IR-1169/78) kojom svu svoju imovinu koja se nalazi u Podstrani ostavlja kćeri DR, a u koliko njen sin ČR bude tražio svoj dio, da može dobiti dječji dio,

- kako su rješenjem o nasljeđivanju ovog suda O-1549/79 od 10.9.1980. nasljednima po ER rođene CH proglašeni temeljem oporuke i međusobnog sporazuma ŠR, sin za ¼ dijela i PR, kći za ¾ dijela, a u ostavinskoj masi nalaze se nekretnine upisane u ZU 191, 201, 829, 1309, 1393, 1579, 1637, 1736, 1772 i 1911 k. o. [katastarska općina],

- kako je predmetna čest zem 1705/2 u površini od 600 m2 u posjedovnom listu upisana kao pašnjak u posjedu tužitelja IR,

- kako je čest zem 1705/2 ZU 4363 k. o. [katastarska općina] površine 600 m2 u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo TR pok. ČR, TR CRS pok. ČR i CR. ĐH za 60/600 dijela, FH. F, NH. F i AR pok F za 20/600 dijela, UH. OR za 40/600 dijela, UH S. OR za 10/600 dijela, FR i NR za 5/600 dijela, PR za 56/600 dijela, SH za 19/600 dijela i Općine Podstrana za 225/600 dijela,

- kako je pravomoćnom presudom ovoga suda IIP-1483/78 od 9.4.1982. utvrđeno da je tužiteljica LH rođena UH isključiva vlasnica nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] upisanih u ZU 829 čest zem 2665/1 ZU 1309, čest zem 8000 ZU 1759 i čest zem 3921/1, pa je naloženo tuženiku, tadašnjoj Mjesnoj zajednici Podstrana, sada predniku Općine Podstrana da izda tužiteljici ispravu podnesenu za uknjižbu,

- kako je u obrazloženju presude navedeno da je u postupku utvrđeno kako su nasljednici pok. BH ugovorom o darovanju od 11.7.1977. darovali tužiteljici ER navedene nekretnine. Također, navodi se da je ER presudom IP-139/68 od 23.12.1968. u odnosu na OH utvrđena vlasnicom čest zem 3921/1 ZU 1579 k. o. [katastarska općina], te da ta presuda nije provedena u zemljišnim knjigama,

- kako je presudom zbog izostanka ovog suda IP-2008/84 od 28.5.1985. u pravnoj stvari tužitelja PR i ŠR, protiv tuženika ĐH, PH, TR, RR i OR, presuđeno da su PR za ¾ dijela i ŠR za ¼ dijela isključivi vlasnici čest zem 3887/3 ZU 1387 k. o. [katastarska općina] pa je naloženo tuženima izdati tužiteljima tabularnu izjavu,

- kako je pred ovim sudom vođen postupka pod brojem IIP-1824/92 po tužbi tužiteljice PR protiv tuženika ŠH radi smetanja posjeda, te da je 22.11.2005. donesena odluka kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, a ta odluka potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-1225/06 od 30.3.2006.,

- kako je PR u parnici za smetanje posjeda tvrdila da je u rujnu 1992. saznala za činjenicu da je ŠH uzurpirao zapadni dio čest zem 3921/1 i 3887/3 te ga preorao,

- kako je u naprijed navedenom postupku smetanja posjeda tuženik naveo da je na predmetnu nekretninu stupio 1984. s geometrom IH te da je tom prilikom ograđen dio zemljišta koji je naknadno bio predmet kupoprodaje između njega i ŠR **.**.1987.,

- kako je u naprijed navodnom postupku smetanja posjeda saslušan svjedok IH koji je potvrdio da je uzašao na teren s pok. ŠR, ali da tom prilikom nije vršeno ograđivanje zemlje, niti je bila prisutna tužiteljica ili bilo koja druga osoba,

- kako je u istom postupku saslušana i tužiteljica PR koja je navela da je jedne prigode u njenu kuću došao njen brat s potencijalnim kupcem dijela nekretnine s namjerom da je obavijesti o tome da želi prodati svoj suvlasnički dio nekretnine, te da je još jednom vidjela tuženika i pok. brata zajedno u uredu odvjetnika Budislava Anđelinovića kada su pokušali izvlačenjem papirića podijeliti nekretninu na istočni i zapadni dio,

- kako je u predmetnom postupku izvršen očevid na spornoj nekretnini i vještačenjem po vještaku geodetske struke Petru Čoriću,

- kako je vještak predmetne struke predmetnu spornu česticu 1705/2 na skici vještva prikazao slovim ABCDA i površinom od 600 m2, omeđenom betonskim ogradnim zidom sa zapadne strane i rubom kamene podzide sa južne strane, a betonski zidovi sa sjeverne i istočne strane ne odgovaraju katastarskim granicama,

- kako iz nalaza vještaka geodetske struke proizlazi da je na predmetnom području do 1.5.1997. postojala jedinstvena numeracija parcela u katastru i zemljišnoj knjizi s katastarskom mapom u mjerilu 1:2880 i tada je predmetna čestica predstavljala zapadni dio čest zem 3921/1 i zapadni dio čest zem 3887/3 k. o. [katastarska općina],

- kako je u postupku izlaganja nove izmjere čest zem 1705 podijeljena na čest zem 1705/1 i 1705/2. Geodetskim elaboratom evidentiranim od katastra pod brojem S-621/04 da je izvršeno usklađenje zemljišno-knjižnog stanja prema stanju u katastarskom operatu na način da se čest zem 392/1 cijepa u pod česticu 3921/3 površine 332 m2, a čest zem 3887/3 u pod česticu 3887/4 površine 268 m2. Novoformirane čestice 3921/3 i 3887/4 da svojim oblikom i površinom zajedno odgovaraju kat čest 1705/2,

- kako čest zem 1705/2 k. o. [katastarska općina] prema novoj izmjeri ima evidentiranu površinu od 600 m2 te svoj oblik i površinu koju je dobila izmjerom 1997. nije mijenjala do danas,

- kako tužitelj u svom iskazu navodi da je zajedno s prodavateljem ŠR i njegovom sestrom DR došao jednog dana na predmetne nekretnine, te da su s njima bili geometar IH i njegov punomoćnik EH, susjed koji ga je uputio na predmetnu česticu. Tvrdi da je po dogovoru ŠR i njegove sestre odlučeno da se njemu proda 600 m2 od obiju parcela, nakon čega je IH pristupio izmjeri. Nakon te izmjere da je sklopio navedeni ugovor o kupoprodaji kojega je ovjerio i platio porez, a prodavatelj da ga je uveo u posjed kupljenih nekretnina. Nakon uvođenja u posjed da je doveo bager i očistio česticu u čemu ga nitko nije ometao, te da ju je koristio za sadnju krumpira i druge verdure, a u međuvremenu da je na istu doveo i vodu. Sve radove na nekretnini da je izveo u vremenu od 2 godine nakon sklapanja ugovora i da je u neprekinutom posjedu iste nekretnine 40 godina.

- kako tužitelj tvrdi da je DR prisustvovala dogovoru i njega i pok. ŠR, odnosno da su zajedno prodavali dio čestice koja je ŠR pripala iza smrti majke, zbog čega je DR bila nazočna priliko sklapanja kupoprodajnog ugovora. Tvrdi također da su mu tom prilikom brat i sestra pokazali da predmetna čestica predstavlja zemljište koje je usmenom diobom između njih dvoje pripala ŠR, dok su tri istočne čestice pripale DR, no tom prilikom nisu mu pokazali nikakvu ispravu iz koje bi proizlazi takav dogovor. Navodi također da nije izvršio uvid u zemljišne knjige niti vidio tko je sve upisan kao vlasnik, odnosno da mu se prodavatelj legitimirao kao vlasnik temeljem rješenjem o nasljeđivanju iza smrti majke. Jednako tako da nije vršio ni uvid u katastar, već da je nakon sklopljenog ugovora po njegovom navodu to učinio geodeta L,

- kako je pok. ER u postupcima koje je vodila radi utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina zastupao punomoćnik Budislav Anđelinović, odvjetnik u [adresa], koji zastupa tuženike ad. 4,6 i 7 u predmetnom postupku. Iz njegovog iskaza proizlazi da je ŠR po rješenje o nasljeđivanju iz smrti majke naslijedio ¼ dijela predmetnih parcela kao nužni dio, u vrijeme kada je ZK stanje bilo nesređeno i kada je predmetna sporna čestica nije imala sadašnju oznaku niti površinu. Nadalje, isti ŠR da je prodao tužitelju svoj idealni dio nekretnine, a tužitelj da je zaposjeo sporni dio koji je građevan, dok preostali dio to nije. Navodi da je pismeno u ime DR pozivao tužitelja i upozoravao ga da ne može samovoljno zauzeti određeni dio nekretnine, dok se ne izvršio dioba između suvlasnika. Tvrdi kako između DR i njenog pokojnog brata nikada nije izvršena dioba, tako da je tužitelj mogao kupiti samo idealni dio čitave nekretnine. Prema skici sa strane 174. spisa četiri prikazane nekretnine da su tvorile ostavinu pok. ER, a tužitelj da je uzurpirao dvije zapadne čestice. Također, tvrdi da bi u slučaju diobe s bratom, DH angažirala njega, te da j s bratom bila u lošim odnosima,

- kako svjedok KR u svom iskazu navodi da se tužitelj pojavljuje na predmetnim parcelama od 1989., da je sagradio zidove koji su vidljivi na fotografijama koje je prilikom očevida sačinio vještak, te da je na istom zemljištu sadio krumpir i kupus. Ovaj svjedok nema nikakvih saznanja o sklapanju kupoprodajnog ugovora između tužitelja i ŠR, a tvrdi da nikada nitko nije došao na predmetne čestice, ometao tužitelja u njegovom posjedu i tvrdio da se radi o njegovom vlasništvu,

- kako svjedok GR također navodi da je tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina i da ga nitko u tome nije ometao, a svjedoku je na njegovo traženje prije cca 15 godina ustupio predmetno zemljište za sadnju krumpira u trajanju od dvije godine. Niti ovaj svjedok nema saznanja o načinu stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina.

15.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Iz rezultata raspravljanja proizlazi sljedeće:

- kako je između tužitelja kao kupca i ŠR, kao prodavatelja 16.12.1987. sklopljen kupoprodajni ugovor predmet kojega je zapadni dio čest zem 3887/3 i 3921/1 k. o. [katastarska općina],

- kako prodavatelj nije bio upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet navedenog kupoprodajnog ugovora, ali je pravomoćnim rješenjem iza smrti ER proglašen njenim nasljednikom za ¼ dijela čest zem 3921/1, dok je pravomoćnom presudom IP-2008/84 utvrđen vlasnikom ¼ dijela čest zem 3887/3,

- kako se u ugovoru navodi da je sklapanju istom nazočna sestra prodavatelja i geometar IH, koji nisu potpisnici ugovora i koji su osporili navode tužitelja da bi nazočili sklapanju ugovora u postupku IP- 2008/84,

- kako tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz da bi sklapanjem navedenog kupoprodajnog ugovora nazočila suvlasnica nekretnine koja je predmet kupoprodaje DR,

- kako je tužitelj u posjedu 600 m2 čest zem 1705/2 k. o. [katastarska općina] koje odgovaraju ranijim česticama 3921/3 i 3887/4,

- kako između prodavatelja ŠR i njegove sestre DR nije izvršena dioba predmetne nekretnine,

- kako je odvjetnik Budislav Anđelinović, koji je u ranije postupcima zastupao pok. ER obavijestio tužitelja da ne može samovoljno zauzeti dio nekretnine dok se ne izvrši realna dioba između prodavatelja i njegove sestre,

16.Prema odredbi čl.388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,90/10,143/12,152/14,81/15 i 94/17) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa bi se u konkretnom slučaju glede razrješenja spora primjenjivale odredbe Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91) koji je bio na snazi i u primjeni do 1.1.1997.

17. Pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe se upisom-uknjižbom u zemljišnu knjigu sukladno odredbi čl.20. i čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji, odnosno sukladno odredbi čl.119. i čl.120. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima, koji je na snazi po prestanku važenja ZOVO pa do danas. U tom slučaju pravni posao je pravna osnova (titulus) stjecanja, a uknjižba u javnu knjigu način stjecanja (modus). U situaciji kad tvrdi da je pravo vlasništva stečeno na temelju pravnog posla, tada tužitelj ne bi bio ovlašten postavljati tužbeni zahtjev na utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina, zbog čega je pozivanje na taj osnov stjecanja neutemeljen.

18.Tužitelj se poziva i na dosjelost kao osnov stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina. Savjesnim/poštenim posjednikom smatra se onaj koji kada je stekao posjed stvari (nekretnine), nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali savjesnost/poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo za taj posjed ne pripada, s time što se predmnijeva da je posjed pošten, no ta je predmnijeva oboriva. U bitnome, savjesnost/poštenje odnosno nepoštenje posjednika prosuđuje se u pravilu prema tome što je posjednik znao ili mogao znati u vezi prava na posjed. To pak znači da će posjednik unatoč svojem nezakonitom posjedovanju biti savjestan/pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo znanje ispričivo.

19.Stoga je u konkretnom slučaju radi ocjenjivanja zahtjeva tužitelja radi stjecanja vlasništvu predmetnih nekretnina dosjelošću, valjalo utvrditi je li on pošteni posjednik.

20.Dužnost je tužitelja u postupku da navede činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve – glavne i sporedne, građansko – pravne i procesne pravne. Tužitelj treba navesti pravno relevantne činjenice koje u svojoj cjelini čine jedan historijat događaja kojim pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva. Takve činjenice treba da pokažu kako postoji podudarnost između faktičnog stanja i onoga kojeg zakon predviđa kao i osnovu za pružanje pravne zaštite koju tužitelj traži.

21.Činjenice koje se navode u tužbi moraju biti dovoljno precizirano opisane da omogućuju konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa (sistem supstanciranja stvarne osnove spora). Tužitelj ranije nije morao, ali sada mora, već u tužbi iscrpno navesti sve elemente relevantnog činjeničnog stanja. Nadalje, dužan je navesti za koje se činjenice nude određena dokazan sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati.

22.Ne predlaganje dokaza za utvrđenje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev prema stajalištu sudske prakse nije razlog za odbacivanje, već za odbijanje tužbenog zahtjeva (VSRH Gž-2035/78).

23.Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24.Novelirani ZPP dakle inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza napušta i zamjenjuje pravilo da se dokazi izvode isključivo inicijativnom stranka. Također, radi koncentracije postupka promijenjena je uloga i koncepcija nekoliko procesnih instituta.

25.U vezi prednjeg, već se izjasnila i Sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj odluci Rev-X-14/10-2 od 24. studenog 2010.g. decidirano navodi da ne postoji obveza suda na upozorenje stranka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika.

26.U konkretnom slučaju, iz dokaza koji su na prijedlog stranaka izvedeni u postupku proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s ŠR znao da kupuje ¼ dijela predmetne nekretnine i da zemljišnoknjižno stanje nije sređeno, ali i da između pok. ŠR i njegove sestre ČH nije izvršena realna dioba nekretnina naslijeđenih iza smrti pok. majke, odnosno onih koje su utvrđene njihovim vlasništvom presudom ovog suda IP- 2008/84. Nadalje, iz iskaza Budislava Anđelinovića, odvjetnika koji je zastupao pok. ER i DR, ali i ŠR u postupku IP-2008/84 proizlazi kako je upozoravao tužitelja da ne može kupiti predmetne nekretnine iz razloga što između prodavatelja i njegove sestre nije izvršena realna dioba, odnosno da ne može samovoljno zauzimati onaj dio nekretnine koji drži u posjedu. Iz odgovora na tužbu tužene SR, kćerke pok. DR proizlazi da je njena majka pregovarala s bratom oko diobe predmetnih nekretnina, da dogovor nije postignut i da je njena majka u tim pregovorima tražila da upravo njoj pripadne zapadni dio predmetnih nekretnina, s obzirom da su građevne u odnosu na one smještene istočno. Tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz da je DR sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, iako se to u istom navodi. Da je ista kojim slučajem doista sudjelovala u sklapanju tog ugovora, na kojemu nema njenog potpisa, tužitelj je taj na kojemu je teret dokaza i koji je dakle, tu činjenicu trebao dokazati adekvatnim dokaznim sredstvima u situaciji kada tuženici osporavaju navode iz točke 6. kupoprodajnog ugovora od 16.12.1987. Dakle, u konkretnom slučaju imamo iskaz tužitelja koji tvrdi da je DR sudjelovala u sklapanju tog ugovora, dok s druge strane tužena SR, njena kćerka i odvjetnik Budislav Anđelinović tu činjenicu osporavaju, a ono što je bitno jeste da nema relevantnog dokaza o tome da bi između ŠR i njegove sestre bila izvršena dioba naslijeđenih nekretnina i da bi ona doista pristala da se tužitelju proda upravo zapadni dio zemljišta u površini koju tužitelj posjeduje. Stoga po mišljenju ovog suda tužitelj nije pošteni posjednik cijele predmetne nekretnine, jer je u trenutku sklapanja ugovora znao da prodavatelj nije vlasnik cijele nekretnine i da između njega i njegove sestre nije izvršena dioba, budući tako proizlazi iz iskaza odvjetnika Anđelinovića koji je zastupao DR, njenu majku i ŠR u postupcima koji su se odnosili upravo na predmetne nekretnine, a iskazu ovoga svjedoka sud u cijelosti poklanja vjeru, s obzirom da se radi o svjedoku koji o načinu stjecanja i raspolaganju predmetnim nekretninama ima osobno neposredno saznanje, te posebno iz razloga što tužitelj nije predložio bilo kakav relevantni dokaz koji bi doveo u sumnju istinitost njegovog iskaza. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi također, kako prodavatelj ŠR nije bio u dobrim odnosima sa svojom sestrom, što potvrđuje i činjenica da unatoč pokušajima nisu postigli dogovor u pogledu diobe predmetnih nekretnina, pa je stoga životno nelogično da bi ista prisustvovala sklapanju predmetnog ugovora i pristala da njen brat proda tužitelju građevni dio nekretnine. U odnosu na ostale saslušane svjedoke, za navesti je kako među strankama nije sporno da je tužitelj u posjedu cijele predmetne nekretnine, pa iskazi ovih svjedoka nisu od relevantnog značaja za odlučivanje. Proizlazi dakle, kako je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji od 16.12.1987. tužitelj znao da je prodavatelj vlasnik ¼ idealnog dijela premetne nekretnine i da između njega i sestre nije postignut sporazum o diobi, pa stoga njegov posjed nema potrebnu kvalitetu za stjecanje vlasništva dosjelošću, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neutemeljen.

27.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, a sukladno VPS od 1.327,23 eura, tuženiku ad.9. obistinjen je trošak zastupanja na ročištima od 10.11.2025.,12.9.2025., 25.3.2025. i6.6.2025. te sastav podneska od 25.11.2025. po 100 bodova, odnosno 200,00 eura uvećano za 250,00 eura PDV-a, tako da trošak ovoga tuženika iznosi 1.250,00 eura.

Nadalje, s obzirom da je tuženima od 1 do 3 te 7 postavljen privremeni zastupnik sukladno odredbi čl.84. st.2. ZPP-a jer je to bila procesna pretpostavka za vođenje predmetnog postupka, privremenom zastupniku pripada trošak zastupanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika o čemu postoji sudska praksa izražena u brojnim odlukama (tako VSRH Rev 169/2021) pa je privremenom zastupniku ovih tuženika obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja

na ročištima

od 8.3.2023.,25.5.2023.,4.3.2024.,20.5.2024.,25.3.2025.,6.6.2025.,12.9.2025. i

6.3.2025. u iznosu od po 130 bodova, te za pristup na ročišta od 11.9.2024.,26.11.2024.,30.1.2025. i 20.2.2025. po 65 bodova, prema Tbr. 36 OT, što ukupno iznosi 3.940,00 eura uvećano za 985,00 eura PDV-a, tako da trošak privremenog zastupnika ovih tuženika iznosi 4.925,00 eura.,

U Splitu, 11. ožujka 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis