Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: K-390/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaula kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-29/2025 od 22. siječnja 2025., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice iz Općinskog državnog odvjetništva u Sisku TE, okrivljenog AE i žrtve UE, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljeni AE, sin A i majke ČE, djevojački T, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od 1.200,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi stanovanja površine oko 100 m², vlasnik osobnog automobila marke Pasat, godina proizvodnje 2010., neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, sa činom vodnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, medalja Oluja i Bljesak, neosuđivan
k r i v j e
što je
8. prosinca 2024., oko 10.30 sati, na adresi u [adresa], u obiteljskoj kući, uslijed kraće verbalne svađe s izvanbračnom suprugom OE, vezano za njezino izbivanje iz kuće, istoj rekao: “Nećeš dočekati policiju ni hitnu, rasparat ću te nožem u srce!“, a koje riječi su kod UE izazvale strah i bojazan za njezin život i osobnu sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljeni AE se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.
III. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom AE se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. ; dalje: ZKP) okrivljeni AE je dužan paušalni trošak suda u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 23. siječnja 2025. pod brojem KO-DO-29/2025 optužnicu od 22. siječnja 2025., protiv okrivljenog AE, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koja mu se stavljaju na teret optužnicom te je sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP ispitan na završetku dokaznog postupka.
3. U dokaznom postupku reproducirana je snimka ispitivanja oštećene UE sa Županijskog suda u Sisku od 8. siječnja 2025., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.
4. Tijekom iznošenja obrane okrivljenik je iskazao da je žrtva njegova bivša izvanbračna družica i da imaju zajedničko dijete koje sada živi s njim, ali porekao je da bi postupio na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom. Naime, nije točno da bi prijetio žrtvi kritične zgode i nije joj rekao riječi navedene u optužnici. Nadalje je naveo da je žrtva upala u loše društvo te je dolazila kući u lošem stanju, a kritične zgode samo je prošao pokraj nje, čak se ne sjeća ni kako je bila odjevena tada, ali nije joj se obraćao niti se ona njemu obraćala. Ponovio je da nije izrekao prijeteće riječi koje mu se stavljaju na teret, a istaknuo je i da je žrtva prijavila ovaj navodi događaj više sati nakon što se on navodno dogodio. Njihova izvanbračna zajednica je bila loša od svibnja 2024., a od kritičnog događaja više ne žive u istom domaćinstvu.
5. Na suglasan prijedlog stranaka nisu reproducirane snimke prvog ispitivanja okrivljenika.
6. Saslušana kao svjedok na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Sisku 8. siječnja 2025. žrtva KE je iskazala da okrivljenik i ona imaju zajedničko dijete s okrivljenikom, a do problema je došlo kada se zaposlila i počela raditi kao konobarica pa je ponekad znala zbog toga prespavati kod kolegice, a što je okrivljeniku smetalo. Osim toga, ponekad je znala zakasniti na vlak ili autobus pa nije mogla stići i došla bi tek slijedeće jutro. Kritične zgode je također tek ujutro došla kući i okrivljenik ju je već na vratima dok je ulazila počeo vrijeđati i galamiti te joj je svašta izgovorio. Rekla mu je da joj ne smije prijetiti i da ga zbog toga može prijaviti, a na što joj je okrivljenik rekao da neće dočekati ni policiju ni hitnu jer će ju on rasparati nožem u srce te je zalupio vratima i otišao. Kolegica ju je nazvala nakon pola sata i rekla joj je da je okrivljenik u ugostiteljskom objektu i da pije te da se kod šefa raspituje o njoj , a ubrzo joj je i druga kolegica javila da je okrivljenik otišao u još jedan ugostiteljski objekt gdje je radila na zamjeni i da pije te se raspituje o njoj te joj je rekla da se boji što bi se moglo dogoditi kad dođe kući s obzirom da je ljut. Nadalje na navela da okrivljenik često konzumira alkohola i da ima PTSP, ali ne liječi se niti pije terapiju. Nadodala je i da je prijavila okrivljenika jer ga se boji, a posebice nakon što joj je prijetio. Od ranije nisu bili u dobrim odnosima te joj je okrivljenik i prije prijetio da će zvati njenog šefa kako bi dobila otkaz. Slijedeći dan je doista i dobila otkaz te joj je poslodavac rekao da ne želi probleme, prijetnje ni da se netko po ugostiteljskom objektu raspituje o njoj. Okrivljenik je cijeli taj dan obilazio ugostiteljske objekte u kojima je radila i raspitivao se o njoj, da li koga ima, gdje spava, da li dolazi kući i slično. Sve ovo su joj javila kolegice koje su se bojala za nju pa je i ona bila uplašena, a policijski službenici okrivljenika, nakon što ga je isti dan prijavila, nisu mogli naći sve do slijedećeg jutra. Okrivljeniku nije odgovaralo što se ona zaposlila već je htio da je ona stalno kod kuće pa zbog toga prethodno nije radila.
7. Čitanjem izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik nije kazneno osuđivan.
8. Nije sporno da su okrivljenik i žrtva bliske osobe s obzirom da su živjeli u izvanbračnoj zajednici i imaju zajedničko dijete. Nije sporno ni da su se okrivljenik i žrtva susreli kritične zgode u kući u kojoj su živjeli te da već od ranije nisu bili u dobrim odnosima i da su imali sukoba zbog izbivanja žrtve iz kuće i povratka s posla. Ove nesporne činjenice proizlaze iz obrane okrivljenika i iskaza žrtve s obzirom da su u odnosu na njih njihovi iskazi istovjetni.
9. Sporno je da li je okrivljenik žrtvi kritične zgode uputio prijeteće riječi, odnosno da li joj je rekao: “Nećeš dočekati policiju ni hitnu, rasparat ću te nožem u srce“. Ovo stoga jer okrivljenik izričito poriče da bi se uopće obraćao žrtvi kritične zgode te da bi joj na bilo koji način prijetio.
10. Nakon ovako provedenog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, te analizirajući obranu okrivljenika i dovodeći ju u vezu s provedenim dokazima, sud nalazi da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koja mu se stavljaju na teret optužnicom.
11. Ovo stoga jer je žrtva detaljno i okolnosno opisala odnos između okrivljenika i nje te je navodila da je okrivljenik negodovao zbog njenog izbivanja iz kuće uslijed zaposlenja pa su njihovi odnosi već od ranije bili poremećeni, a kritične zgode ju je kad je ujutro došla kući počeo vrijeđati i svašta joj govoriti pa kad ga je upozorila da joj ne prijeti i da ga može zbog toga prijaviti policiji uputio joj je prijeteće riječi, odnosno rekao joj je da neće dočekati ni policiju ni hitnu jer će ju on rasparati nožem u srce te je zalupio vratima i otišao. Žrtva je potom navodila da ju je više kolegica nazivalo i govorilo joj da okrivljenik obilazi ugostiteljske objekte u kojima je bila zaposlena i raspituje se o njoj te da pije i da je ljut i iskazivala je o strahu koji je uslijed toga osjećala.
12. Analizirajući iskaz žrtve UE sud nalazi da je ona iskazivala detaljno, uvjerljivo, logično, životno, neproturječno i dosljedno pa je zbog toga u cijelosti prihvatio njen iskaz, a za istaknuti je i da okrivljenik ni na koji način istom iskazu nije prigovarao kako tijekom dokaznog ročišta na kojem je žrtva saslušavana tako ni tijekom rasprave već je štoviše nakon reprodukcije snimke ispitivanja žrtve na izričit upit naveo da nema primjedbi.
13. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer nije životno ni logično da bi žrtva prijavila prijetnju, a potom s odmakom od mjesec dana davala iskaz na dokaznom ročištu pri čemu je navodila riječi kojima joj je okrivljenik prijetio, ako joj se, kako to u obrani okrivljenik navodi, kritične zgode uopće nije obratio. Nadalje, nesporno je da nakon ovog događaja došlo do prekida izvanbračne zajednice između okrivljenika i žrtve što također ukazuje na to da je okrivljenik doista kritične zgode prijetio žrtvi jer su oboje naveli da već od ranije nisu bili u dobrim odnosima. Zbog navedenog sud podosta šturu obranu okrivljenika nalazi danom isključivo s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti.
14. Dakle, temeljem ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenik postupio na način kako ga se to tereti optužnicom jer je kritične zgode u obiteljskoj kući, uslijed kraće verbalne svađe s izvanbračnom suprugom OE, vezano za njezino izbivanje iz kuće, istoj rekao: “Nećeš dočekati policiju ni hitnu, rasparat ću te nožem u srce!“, a koje riječi su kod UE izazvale strah i bojazan za njezin život i osobnu sigurnost te je takvim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi.
15. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije ni osporavana niti dovedena u pitanje tijekom postupka. Također, prema stajalištu suda, okrivljenik je djela počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela, a izgovaranjem inkriminiranih prijetnji žrtvi koje bi kod svake osobe izazvale uznemirenost i osjećaj straha za vlastiti život htio je upravo počinjenje tog kaznenog djela. Okrivljenik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu upućivala na zaključak da okrivljenik nije znao da je njegovo postupanje protupravno. Zbog toga sud nalazi da je okrivljenik htio ostvarenje upravo tog kaznenog djela i postupao s ciljem da kod žrtve, kao člana obitelji i bliske osobe, izazove strah i bojazan za njezin život i njezinu sigurnost pa je proglašen krivim za inkriminirano kazneno djelo.
16. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenika, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Tako je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan i da je otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi i koji živi s njim u domaćinstvu, a posebno izraženih otegotnih okolnosti nije bilo. Cijeneći tako utvrđene okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Međutim, uvažavajući činjenicu da okrivljenik nije kazneno osuđivan, zaključak je suda da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, pa je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je stajališta da će se upravo takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela.
17. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP, a u vezi s člankom 145. stavka 2. točkom 6. ZKP dužan je u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a koji iznos je odmjeren imajući u vidu složenost i trajanje kaznenog postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika.
U Sisku 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Iva Štefan Kuzmić
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. ODO Sisak na broj KO-DO-29/2025
2. Okrivljeni AE
3. Žrtva KE
