REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-133/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojega zastupa MM, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/420, URBROJ: 512-2501-25-2 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/420, URBROJ: 512-2501-25-2 od 9. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/2005, URBROJ: 512M2- 76-24-2 od 10. prosinca 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 2. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi i podnesku od 16. srpnja 2025. u bitnome navodi da je člankom 16. Zakona o obrani regulirano tko treba voditi evidenciju i da su svjedoci saslušani tijekom upravnog postupka bili pripadnici Narodne zaštite, Mjesne zajednice Jelisavac te je trebalo uvažiti njihov iskaz. Osim toga, izjavu za tužitelja potpisao je i tadašnji zapovjednik Mjesne zajednice Jelisavac DM koji je svjedočio da je uništio rokovnik u kojem je imao dodatan popis ljud i, pripadnika Narodne zaštite. Ističe da je Narodna zaštita Mjesne zajednice Jelisavac bila raspoređena na određene vojne punktove prilikom napada na Našičku vojarnu, gdje su tom prilikom poginula tri branitelja i nanesena je velika materijalna šteta zbog nasumične paljbe po gradu, a gorjela je i crkva sa zvonikom koja je kasnije obnovljena. Ukazuje na činjenicu da se pričuvnom sastavu priznaje status branitelja, što potvrđuje i Uredba SM o ukidanju Odreda Narodne zaštite i formiranje vojnih postrojbi te ističe da je prešao u 132. Našičku brigadu 3. prosinca 1991., a temeljem te pripadnosti ostvario je status HRVI-a sa 20% oštećenja organizma. Slijedom navedenog, predlaže Sudu uvažiti tužbu tužitelja, staviti izvan snage osporavano rješenje tuženika i naložiti tuženiku da po izvršenoj rekonstrukciji – obnovi spisa prizna tužitelju pripadnost Narodnoj zaštiti Mjesne zajednice Jelisavac od 30. srpnja do 2. prosinca 1991.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: Zakon). Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 11. veljače 2026. na koju je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 16. srpnja 2025. te je uredio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje osporavanog rješenja tuženika, kao i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 2. prosinca 1991.

7. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana , c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7.1. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

9. U provedenom postupku je iz podataka službene evidencije razvidno kako tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava VP 2154 Našice u razdoblju od 3. prosinca 1991. do 15. veljače 1992., kao i da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

10. Nadalje, iz očitovanja Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2, KLASA: 560-01/23-01/258, URBROJ: 512M2-78-24-6 od 24. listopada 2024. proizlazi da je uvidom u arhivu i raspoloživu evidenciju utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na Popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesnog odbora [adresa].

11. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od tužitelja.

11.1. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 2, KLASA: 561-01/23-01/258, URBROJ: 512M2-78-24-5 od 23. listopada 2024. tužitelj je u bitnome izjavio da se u obranu sela uključio dragovoljno, u ljeto 1991. godine, kada su započeli sa stražama i čuvanjem žitnih polja i u to vrijeme nije bio zaposlen. Kada se osnovao odred Narodne zaštite 30. srpnja 1991., nastavio je s aktivnostima i pripadnik je bio do 2. prosinca 1991. Obnašao je dužnost vojnika, a zadaće su mu bile dežurstva na punktovima, kontrola kretanja ljudi i vozila kroz selo, izgradnja skloništa, dok su dežurstva bila organizirana u večernjim i noćnim satima. U smjeni ih je bilo po dvojica na jednom punktu i bili su naoružani, međutim, on osobno nije imao naoružanje već ga je zaduživao prilikom odlaska na dežurstva. Zapovjednik je bio DM, dok njegove navode mogu potvrditi svjedoci OM i ĆM.

12. Nadalje, na isti zapisnik saslušani su svjedoci OM i ĆM koji su u bitnome izjavili da su se u odred Narodne zaštite Jelisavac uključili 30. srpnja 1991. te su bili pripadnici do 31. prosinca 1991. Vezano za pripadnost tužitelja odredima Narodne zaštite, istaknuli su da je isti bio pripadnik u razdoblju od 30. srpnja 1991. do odlaska u Hrvatsku vojsku, a obnašao je dužnost vojnika i obavljao zadaće dežurstva na punktovima i patrole po selu i nije imao svoje naoružanje već je isto zaduživao prilikom odlaska na dežurstvo. Također su izjavili da tužitelj nije sudjelovao u borbenim akcijama i nije bio u sukobu s neprijateljem.

13. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužitelja i izjava svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.

14. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

15. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim, a donošenjem osporavanog rješenja nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku