REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1553/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB:84923155727, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica iz Sesveta, protiv tuženika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Luana Šepek, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IK, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Luane Šepek, odvjetnice, dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-79156/2023 od dana 22. siječnja 2024. u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB:84923155727 naknaditi tuženiku JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22.1. 2024. javnom bilježniku Jeleni Maržić Benzia iz Zagreba protiv tuženika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave i to izvoda otvorenih stavaka na dan 10.10.2023. kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 56,08 EUR s osnova glavnice sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do dana plaćanja, kao i naknadu troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj kao dokaz prilaže izvod otvorenih stavaka na dan 10.10.2023.

2. Javni bilježnik Jelena Maržić Benzia je dana 22.1.2024. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-79156/2023 kojim je naložila tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelja kao ovrhovoditelja zajedno s odmjerenim troškovima. Odredila je da nastali troškovi postupka iznose 25,00 EUR te upozorila ovršenika na pravo podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi u roku od 8 dana od dana primitka otpravka tog rješenja.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava rješenje o ovrsi u cijelosti. Osporava se pasivna legitimacija, osporava se postojanje ikakvog pravnog odnosa između ovrhovoditelja i ovršenika, osporava se visina potraživanja te se ističe prigovor zastare. Iz dostavljenog rješenja o ovrsi iz Izvatka je razvidno da ovrhovoditelj potražuje određene iznose od ovršenika, ali je nejasno temeljem čega. Ovršenik nikad nije potpisao nikakav Ugovor s ovrhovoditeljem, te isti ovršeniku ne pruža nikakvu uslugu. Zbog navedenog se u cijelosti osporava pasivna legitimacija kao i osnov potraživanja. Obzirom je riječ o Čistoći, ovršenik ističe prigovor zastare, a obzirom da sva potraživanja zastarijevaju u roku od godinu dana. Ovršenik također ističe da je ovrhovoditelj dužan dostaviti račune, a ne izvatke iz javnih knjiga. U odnosu na visinu potraživanja, a obzirom ovršenik nije upoznat poradi čega se vodi predmetni postupak, osporava se visina potraživanja u cijelosti. Ovršenik također navodi da nikad nije zaprimio nikakav račun ovrhovoditelja. Ovršenik predlaže ukinuti rješenje o ovrsi, te predmetni spis uputiti nadležnom sudu na rješavanje.

4. Povodom prigovora tuženika javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-1553/2024-2 od dana 20.1.2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia iz Zagreba poslovni broj Ovrv-79156/2023 od dana 22.1.2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje. Riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su upozorene da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Ovrhovoditelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Ovršenik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Opisano rješenje suda ovrhovoditelj i ovršenik su primili dana 20.2.2025.

5.Tužitelj se na prigovor tuženika očitovao podneskom od dana 27.2.2025. u kojem osporava prigovor kao paušalan i neobrazložen podnesen isključivo sa ciljem odugovlačenja postupka i izbjegavanja potraživanja tužitelja, što je u suprotnosti s načelom ekonomičnosti. U odnosu na promašenu pasivnu legitimaciju tužitelj ističe kako istome prigovoru nema mjesta budući da je tuženik vlasnik nekretnine na koju se odnose utuženi računi. Naime, odredbom čl. 30. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom određeno je da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa dok je st. 4. istog Zakona određeno da javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada što da je nesporno da je ovdje to upravo tužitelj kao specijalizirana javna tvrtka osnovana za tu svrhu od strane njezinog vlasnika Grada Zadra. Nadalje, odredbom članka 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Preko od 31. siječnja 2018. na isti je način utvrđeno tko je korisnik javne usluge skupljanja komunalnog otpada. Odredbom članka 70. stavka 1. Zakonom o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21. i 142/23.) određeno je da je korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je odredbom stavka 4. točke 1. istog članka određeno da se predmetni korisnik dužan koristiti javnom uslugom na području na kojem se nalazi nekretnina na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Odluke, korisnik usluge dužan se koristiti javnom uslugom i predati miješani komunalni otpad i biorazgradivi komunalni otpad davatelju usluge na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge. Odredbom članka 3. stavka 1. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada propisano je da se korisnik usluge obvezan koristiti uslugom, na način i pod uvjetima određenim Pravilnikom te dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge, kao i dati točne i potpune podatke za obračun računa za korištenje usluge. Odredbom stavka 3. predmetnog članka propisano je da će isporučitelj i korisnik usluge zaključiti ugovor o korištenju komunalne usluge (ugovor o pristupanju) kojim korisnik prihvaća u svemu opće uvjete, dok iz stavka 4. predmetnog članka slijedi da se smatra da je ugovor o isporuci komunalnih usluga zaključen i u slučajevima kada korisnik usluge nije podnio obavijest, ali koristi komunalnu uslugu. Nadalje, čl. 6. Pravilnika tužitelja propisano je:

Broj i vrstu spremnika za otpad određuje isporučitelj sukladno uvjetima i mogućnosti odvoza i to:

- spremnici za otpad zapremine od 80 l, 120 l te 240 l za obiteljske kuće ili manje stambene zgrade bez predviđenog prostora za postavljanja spremnika za otpad zapremnine 1 100 l - spremnik za otpad zapremine od 1 100 l za domaćinstva u većim stambenim zgradama gdje je moguće postavljanje istog te za domaćinstva u seoskim naseljima gdje postavljanje spremnika za otpad zapremine od 80 l, 120 l te 240 l nije moguće zbog neuređenih cesta

- spremnik za otpad zapremine 5 m3, 7 m3

- spremnik za otpad zapremine 16 m3 - spremnik za otpad za navlačenje (rolo) zapremine 16m3 i 30 m3 - spremnik za otpad za tlačenje (“press”) zapremine 5 m3, 10 m3 I 20 m3. U odnosu na ugovorni odnos s tužiteljem, za istaknuti jest stajalište viših instanci sudova koji u svojim zauzetim stajalištima navode:

Valja ovdje napomenuti da se u konkretnom slučaju, a kako to ističe i Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci Gž-461/07 od 04. lipnja 2007. godine, ne radi o ugovornom odnosu u kojem činidba i protučinidba moraju biti jednake, već se radi o obvezi tuženika kao vlasnika i korisnika predmetne nekretnine, utemeljenoj na propisima, konkretno naprijed citiranom zakonu i Pravilniku, da tužitelju plaća uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, poradi čega nije niti odlučna količina otpada koja nastane na predmetnoj nekretnini niti da li tuženik redovno odlaže otpad u predmetnoj kanti. Svaki je vlasnik nekretnine, sukladno u konkretnom slučaju primjenjivim propisima te Zakonu o komunalnom gospodarstvu obvezan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje ili odvoz komunalnog otpada, bez obzira da li nekretnina odnosno njezin vlasnik ima komunalni otpad ili nema, a kako to zaključuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usoz-129/2012 od 21. svibnja 2013. godine u kojoj utvrđuje da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave obvezalo vlasnika nekretnine koristiti komunalnu uslugu čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave takvu obvezu nametnulo i onom korisniku koji ne želi preuzeti tipsku posudu za odlaganje otpada. S ovime se slaže i Županijski sud u Slavonskom Brodu, SS Požega, posl.br. Gž- 326/16-2 od 26.9.2016. Još jednom, sve fizičke i pravne osobe dužne su se koristiti uslugom organiziranog odvoza otpada u skladu s Odlukom nadležnog tijela pa posljedično tome niti je tužitelj odnosno isporučitelj usluge dužan sa svakim pojedinim korisnikom sklapati zasebni ugovor, budući da predmetna obveza proizlazi iz zakona. Navedeno proizlazi i iz presude Trgovačkog suda u Zadru, Povrv-296/13. Glede evidencije o preuzetom otpadu ističe se sljedeće:

Člankom 20. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova iz čl. 18. Uredbe. Kao i da strukturu cijene javne usluge čini:

1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada,

2. cijena obvezne minimalne usluge

3. te ugovorne kazne.

Dakle, cijenu predmetne javne usluge čine 3 navedene sastavnice. Međutim kako tužitelj kao pružatelj javne usluge još uvijek nije osigurao svu potrebnu tehnologiju u formi uređaja, koje su potrebne za praćenje količine predanog otpada to tužitelj od korisnika usluge potražuje isključivo i samo cijenu obvezne minimalne javne usluge. Da tužitelj uz citiranu obveznu minimalnu javnu uslugu formira cijenu javne usluge i temeljem sastavnice količine miješanog predanog otpada, cijena javne usluge bila bi daleko viša negoli je sada. Visina cijene, samim time i tužbenog zahtjeva utvrđuje se cjenikom usluga tužitelja za Općinu Preko.

Obzirom da iz prigovora tuženika proizlazi da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa], no da je isti i korisnik nekretnine na adresi [adresa], u sastavu Općine Preko, tuženik je, sukladno citiranim odredbama, dužan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada. Valja napomenuti kako se tuženik u svom prigovoru poziva na odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), a koji zakon više nije na snazi, niti je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu pa se i iz takvih navoda uviđa paušalnost ovog prigovora. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog donesen od javnog bilježnika Jelene Maržić Benzina iz Zagreba pod posl. brojem UPP/OS-Ovrv-1135/2023 od dana 22.01.2024. godine na iznos od 56,08 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

Račun broj

Datum računa  Datum dospijeća  Duguje EUR

2022 250 814702 31.10.2022.

15.11.2022.

6,71

2022 250 817199 30.11.2022.

15.12.2022.

6,71

2022 250 820174 31.12.2022.

15.01.2023.

6,71

2023 250 248548 30.04.2023.

15.05.2023.

6,71

2023 250 250710 31.05.2023.

15.06.2023.

6,71

2023 250 253485 30.06.2023.

15.07.2023.

6,71

2023 250 465377 31.07.2023.

15.08.2023.

7,91

2023 250 467055 31.08.2023.

15.09.2023.

7,91

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pa do isplate.

U prilogu opisanog podneska tužitelj prilaže račun javnog bilježnika, zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preslike računa tužitelja koji glase na tuženika, a odnose se na sakupljanje komunalnog otpada za 10.,11.,12. mjesec 2022. te za 4.,5.,6.,7.,8. mjesec 2023. Prilaže i karticu kupca za korisnika Dobrić Žarka. Nadalje prilaže cjenik od 25.10.2018. i Pravilnik o općim uvjetima isporuke.

6. Tuženik je ostao kod svih istaknutih prigovora. Protivi se korištenju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Preko jer je iz dostavljenih računa vidljivo da je riječ o [adresa], a ne Općini Preko. Nadalje, tuženik nigdje u prigovoru ne navodi da je korisnik nekretnine na adresi [adresa], u sastavu Općine Preko te tužitelj predmetno nije niti dokazao. Obzirom da se tuženika tereti za tražbinu nastalu na predmetnoj adresi, a što proizlazi iz podneska tužitelja, iako je pritom teret dokazivanja jedino i isključivo na tužitelju, tuženik predlaže u cijelosti ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, bez daljnjeg provođenja dokaza jer je ovo predmet male vrijednosti i tužitelj nije ničime dokazao spomenuto pa je sukladno načelu ekonomičnosti nesvrsishodno nadalje voditi postupak. Opreza radi, tuženik se očituje i na ostale navode. Tužitelj navodi da je Odredbom određeno da će Isporučitelj i Korisnik usluge zaključiti Ugovor o korištenju komunalne usluge kojim korisnik prihvaća u svemu opće uvjete, dok iz stavka 4. slijedi da se smatra da je ugovor o isporuci komunalnih usluga zaključen i u slučajevima kada korisnik usluge nije podnio obavijest, ali koristi komunalnu uslugu. Tužitelj ne dostavlja dokaz o sklopljenom ugovoru - jer isti ne postoji. Tužitelj ne dostavlja niti ikakve dokaze da tuženik koristi komunalnu uslugu jer niti takvi dokazi ne postoje. Naime, tuženik već duži vremenski period (cca barem 10 godine) živi u [adresa], dok u Hrvatskoj ne koristi nikakve nekretnine niti iste iznajmljuje, odnosno nitko treći nema legitimno pravo posjeda nad njegovim nekretninama, a koje korištenje nekretnina bi onda dovelo do uporabe komunalnih usluga. Tuženik ponovno ističe da je na tužitelju teret dokazivanja jer nije ovlašten samo izdavati uplatnice na nečije ime i potraživati iznose samovoljno zaključujući da je zaključen Ugovor. U prilog prethodno navedenom ide i članak 10. Odluke, a koji navodi: Spremnike za otpad zapremine od B0 l, 120 I le 240 I isporučitelj usluge daje na korištenje korisnicima usluge uz zapisnik o postavljanju/preuzimanju spremnika za sakupljanje komunalnog otpada koji potpisuju predstavnik isporučitelja i korisnik. Tuženik nikada nije zaprimio nikakav spremnik, a što je i logično jer isti uopće nije u Republici Hrvatskoj, a kojim bi tužitelj ispunio svoju obvezu. Nadalje, članak 17. navodi kako podnijeti zahtjev za korištenje komunalne usluge. Dakle, tužitelj nikako nije sklopio nikakav Ugovor s tuženikom temelj kojeg bi tužitelj imao prava potraživati ikakve iznose, upravo suprotno, tužitelj ne poduzima nikakve radnje za tuženika. U odnosu na visinu, tuženik smatra da tužitelj ničime nije dokazao visinu potraživanja koja mu pripada, a obzirom da je nejasna poveznica tuženika i Općine Preko. U skladu sa svim navedenim tuženik u cijelosti ostaje kod iznesenog prigovora, predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na naknadu parničnih troškova. U prilogu opisanog podneska tužitelj prilaže sudsku praksu i to presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-611/15 i presudu Općinskog suda u Karlovcu Povrv-544/18 u kojim su odlukama sudovi zauzeli stav da uslugu nije moguće naplatiti od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, kao što se radi u konkretnom slučaju.

7. Tužitelj je ostao u cijelosti kod utuženog potraživanja. Iz računa tužitelja proizlazi da se tuženika tereti za pruženu uslugu tužitelja na adresi [adresa], a što je tužitelj i potkrijepio vlasničkim listom iz kojeg proizlazi da je tuženik vlasnik nekretnine. Također tužitelj napominje da tuženik povremeno platio koji račun tužitelj, pa je tako platio za siječanj, veljaču i ožujak 2023. godine i listopad 2025. godine.

Tužitelj navodi kako je prema čl. 3 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu odlaganje komunalnog otpada jedna od komunalnih djelatnosti, dok je odredbom čl. 20 st. 2 ZKG-a određeno da visinu cijene i način obračuna i plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge. Također, tužitelj navodi kako je sukladno odredbi članka 9. Zakon o obveznim odnosima propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, obzirom da su tužitelj i tuženik bili u obveznom-pravnom odnosu, te da je tužitelj pružao uslugu odvoza komunalnog otpada tuženom odnosno izdao mu račune za navedeno, obračunate sukladno važećem Cjeniku, na koje račune tuženik nikada nije podnosio nikakve prigovore, a niti ih je podmirio. Valja ovdje napomenuti da se u konkretnom slučaju, a kako to ističe i Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci Gž-461/07 od 04. lipnja 2007. godine, ne radi o ugovornom odnosu u kojem činidba i protučinidba moraju biti jednake, već se radi o obvezi tuženika kao vlasnika i korisnika predmetne nekretnine, utemeljenoj na propisima, konkretno naprijed citiranom zakonu i Pravilniku, da tužitelju plaća uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, poradi čega nije niti odlučna količina otpada koja nastane na predmetnoj nekretnini niti da li tuženik redovno odlaže otpad u predmetnoj kanti. Svaki je vlasnik nekretnine, sukladno u konkretnom slučaju primjenjivim propisima te Zakonu o komunalnom gospodarstvu obvezan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje ili odvoz komunalnog otpada, bez obzira da li nekretnina odnosno njezin vlasnik ima komunalni otpad ili nema, a kako to zaključuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usoz-129/2012 od 21. svibnja 2013. godine u kojoj utvrđuje da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave obvezalo vlasnika nekretnine koristiti komunalnu uslugu čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave takvu obvezu nametnulo i onom korisniku koji ne želi preuzeti tipsku posudu za odlaganje otpada. Nadalje, Pravilnikom o općim uvjetima isporuke tužitelja čl. 3. propisana je obveza korisnika usluge da je dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, o početku korištenja komunalne usluge kao i dati potpune i točne podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. U st. 4. istog članka propisano je da se smatra da je ugovor o isporuci komunalnih usluga (ugovor o pristupanju) zaključen i u slučajevima kada korisnik nije podnio obavijest, ali koristi komunalnu uslugu. Postupanje protivno ovome članku, ne oslobađa tuženika na zakonu utemeljene obveze, budući ovdje obveza proizlazi iz zakona, a ne ugovornog odnosa, kao što je i tužitelj već ranije obrazložio i dostavio relevantnu praksu po tom pitanju. Nadalje, tužitelj navodi kako Zakon iz 2013. odnosno Uredba iz 2017. godine odredili da strukturu cijene javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada čini (a) cijenu javne usluge za količinu predanog otpada (varijabilni dio), (b) cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i (c) cijenu ugovorene kazne. Dakle, cilj potpisivanje navedene strukturne cijene bio je da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela ”onečišćivač plaća”, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela ”onečišćivač plaća” što je tužitelj kroz svoje poslovanje i primijenio.

Tužitelj je uz podnesak od dana 22.12.2025. predao nove dokaze i to Zahtjev za izdavanje suglasnosti na cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada koji je 22.11.2018. podnio Republici Hrvatskoj, Zadarskoj županijski, Općina Privlaka, a u kojem se korigiraju cijene usluga prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada na području općine [adresa].

8. Tuženik se protivi svakoj daljnjoj dostaviti dokaza, a obzirom je riječ o sporu male vrijednosti te je tužitelj bio dužan sve dokaze dostaviti uz podnesak nakon što je ukinut platni nalog. Tuženik i nadalje ustraje kod navoda, a koje tumači i Tužitelj da je Pravilnikom utvrđeno da je obveza korisnika podnijeti obavijest Tužitelju o početku korištenja usluge, a st.4 istog članka se smatra da je ugovor zaključen i kada korisnik nije podnio obavijesti, ali koristi komunalnu uslugu. Tuženik ne koristi uslugu.

Tuženik ne živi u [adresa] od cca 2012. godine, već živi u [adresa], dok u nekretnini u Zadru nije bio od '90ih godina prošlog stoljeća. Tuženik niti ne iznajmljuje svoj dio nekretnine. Odnosno, apsolutno nitko ne koristi niti posjed nekretnine u [adresa]. Zbog navedenog nije moguće da bi Tuženik zaključio Ugovor konkludentnim činima, odnosno uporabom komunalne usluge. Na istoj adresi postoji još jedna osoba koja ima vlasnička prava nad drugim stanovima u toj zgradi. Ako itko koristi usluge, koristi TK, te se vjeruje da ista osoba i podmiruje svoje račune, ali u taj odnos tuženik neće ulaziti. Dakle, ako Tuženik nije potpisao Ugovor, niti koristio usluge, ne postoji osnova temeljem koje bi mu se ispostavljali računi. Dostavljenim pravilnikom je jasno propisano da postoje situacije kad korisnik nije dužan plaćati usluge, a to je prema čl. 19;

lsporučitelj usluge može privremeno osloboditi plaćanja usluge korisnika ako korisnik ne koristi uslugu zbog devastiranog, neizgrađenog, neuvjetnog objekta. Tuženik nije podnosio zahtjev jer smatra da Ugovor kao takav ne postoji, a kad bi Ugovor postojao onda bi bilo jasno i da je nekretnina devastirana i ne postoje uvjeti za život u istoj. Tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda te predlaže ukinuti pobijani platni nalog.

9. Bitne činjenice za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem dokumentacije dostavljene uz prijedlog za ovrhu te podnesak tužitelja od 27.2.2025. budući je jedino ta dokumentacija dostavljena u roku od 15 dana od primitka rješenja poslovni broj Povrvb-1553/2024-2 od dana 20.1.2025. pa je tužitelj, budući se radi o sporu male vrijednosti, sukladno čl. 461a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a), prekludiran u pravu na podnošenje daljnjih dokaza.

10. Predmet spora je naplate usluga odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa] za razdoblje od 10.,11.,12. mjesec 2022. te za 4.,5.,6.,7.,8. mjesec 2023. Uvidom u zk izvadak utvrđeno je da je tuženik JK upisan kao vlasnik suvlasničkog djela 158/1000, stan četiri, stambeni prostor na prvom katu zgrade i stan pet stambeni prostor u potkrovlju zgrade, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada ukupne površine 566m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kao suvlasnica stana broj 1., stana broj 2. i stana broj 3. upisana je TK. Tuženik tvrdi da sa tužiteljem nije ugovorio vršenje komunalnih usluga budući više od deset godina ne živi u [adresa] niti dolazi na predmetnu nekretninu, a ako se iste ikome i pružaju onda je to TK.

11. Sporno su osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li predmetno potraživanje u zastari te pruža li uopće tužitelj tuženiku uslugu odvoza komunalnog otpada na predmetnoj nekretnini u [adresa]. Čitanjem Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada i to čl. 3. utvrđeno je da je korisnik usluge obvezan koristiti usluge isporučitelja na način i pod uvjetima određenim tim pravilnikom. Korisnik usluge dužan je podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge, kao i dati točne i potpune podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Isporučitelj i korisnik usluge zaključit će ugovor o korištenju komunalne usluge (Ugovor o pristupanju), kojim korisnik prihvaća u svemu ove opće uvjete. Smatra se da je zaključen ugovor o isporuci komunalnih usluga (Ugovor o pristupanju) i u slučajevima kada korisnik usluge nije podnio obavijest sukladno st. 1. ovog članka, ali koristi komunalnu uslugu. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao niti jedan od citiranih uvjeta na temelju kojeg bi tuženik bio obvezan platiti izdane račune koje glase na uslugu odvoza otpada. Naime, tužitelj osim što nije dokazao da je sa tuženikom sklopio Ugovor o korištenju komunalne usluge ili da mu je tuženik dostavio podatak na temelju kojeg bi se ista mogla obračunati, nije dokaza niti da je sukladno čl. 6. Pravilnika tužitelju u utuženom razdoblju isporučio tuženiku spremnike za otpad te iste praznio na način kako je propisano čl. 7. Pravilnika. Nije dokazao niti da je račune koji su plaćeni za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2023., kao i listopad 2025. platio upravo tuženik. Slijedom navedenog, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. u svezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

12. Kako je tuženik uspio u sporu to mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada pravo na jednokratnu nagradu u visini od 50 bodova (Tbr. 7. t. 9.). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR, priznati trošak iznosi 100,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11.3.2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika