Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-238/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice ĐRČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Mirti Trninić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku po zaposlenju ĐR, mag. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 29. siječnja 2026., zaključene istog dana u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Mirte Trninić odvjetnice u Slavonskom Brodu i punomoćnika tuženika BRČ, mag. iur., dana 11, ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I Utvrđuje se je ĐRČ, kći pok. ĐRČ , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosjelošću uživanja stekla pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica]- garaža na Trgu pobjede od 16 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].Brod što joj je tuženik Grad Slavonski Brod dužan priznati i temeljom ove presude trpjeti uknjižbu u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženiku Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužiteljici ĐRČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, postavljajući deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Graža površine 16 m2.

1.1. U tužbi je tužiteljica navela kako je tuženik knjižni vlasnik predmetne nekretnine, dok je pri uredu za katastar kao posjednica u posjedovnom listu broj: 1561 k. o. [katastarska općina] upisana BR, [adresa].

1.2. Nadalje, tužiteljica je navela kako faktično stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom i katastarskom stanju jer je u zakonitom , nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine tužiteljica, kao pravna slijednica njezina oca, pokojnog FR, koji je preminuo 2017. godine. S tim u svezi tužiteljica je navela kako je njezin pokojni otac, FR, predmetnu garažu kupio još 1972. godine sa tadašnjom suprugom dr. FRČ od kolege dr. SR. FRČ tada se vodila kao korisnica društvenog stana na adresi [adresa], i koja je preminula 1985. godine. Potonje spomenuti stan supruga FR dobila je na korištenje od bivšeg Medicinskog centra, u kojem su FRČ i FR bili zaposleni. Predmetnu garažu dr. SR legalno je stekao 1967. godine temeljem pismenog odobrenja nadležnog tijela bivše Općine Slavonski Brod, a temeljem čega je bio iste godine legitimno upisan kao posjednik na predmetnoj nekretnini u Posjedovnom listu broj: 1561 k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je istaknula kako je nasljednica iza pokojnog SR, njegova supruga dr. BR rođ. Đ, koja je smještena u Domu za starije i nemoćne osobe u [adresa], te e je ista narušenog zdravstvenog stanja (dementio) iz kojeg razloga nije u stanju dati vjerodostojan iskaz u svojstvu svjedoka. S tim u svezi, tužiteljica je navela, kako je njezina majka ZR prije pokretanja konkretnog parničnog postupka pokušala ostvariti kontakt s gđom. BR, međutim ista je odbila bilo što reći ili potpisati uz navode da ne zna za ikakvu garažu i da je se to ne tiče.

1.3. Tužiteljica je, nadalje, navela kako je stjecajem ratnih okolnosti predmetni ugovor o kupoprodaji nestao s dijelom druge arhive pokojnog dr. FR, stoga tužiteljica nije u posjedu istoga. Tužiteljica je navela kako je ona kao zakonska nasljednica oca pok. FR u neprekidnom posjedu sporne garaže još od 1972. godine, dakle punih 49 godina, smatra da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

1.4. Na ročištu održanom kod ovoga suda 12. studenog 2025. tužiteljica je uredila tužbu u pogledu naznake vrijednosti predmeta spora, a s obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 2.654,00 EUR. Nadalje, tužiteljica je iskazala da pored postavljenog deklaratornog dijela tuženog zahtjeva postavlja i zahtjev za naknadnom troškova parničnog postupka, koliko isti budu iznosili zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.4.1. Tuženik je u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva iskazao da se istoj protivi te je u tom smislu naveo kako je tužiteljica za to imala točno određeni zakonski rok, s obzirom da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako se on u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka. Tuženik je naveo kako tužiteljica kao dokaz svojim navodima da je predmetnu garažu kupio njezin otac FR, koji je preminuo 2017. nije dostavila nikakve dokaze, ugovor o kupoprodaji, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog FR, stoga tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Tuženik je, nadalje, naveo kako tužiteljica uz tužbeni zahtjev nije dostavila niti jedan materijalni dokaz kojim bi opravdala svoje navode iznesene u tužbi. Tuženik je naveo kako on navode tužiteljice da bi pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla dosjelošću, smatra neosnovanim u cijelosti.

2.2. Tuženik je naveo da tužiteljica ne može steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini, jer je potrebno da pored sposobnosti stjecatelja, sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, kao i posjed određene kvalitete ( što ovdje nije slučaj) , i vrijeme određeno zakonom ,jer je sukladno odredbi čl. 159.st.4. ZV propisano da je potrebno dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i st. 3. navedenog članka, što znači da je u odnosu na predmetne nekretnine potreban neprekinuti nesmetan posjed kroz razdoblje od 40 godina, što ovdje nije slučaj.

Nadalje, tuženik je naveo kako je predniku tužiteljice i samoj tužiteljici bilo poznato zemljišnoknjižno stanje, odnosno bilo im je poznato da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine. S tim u svezi tuženik je naveo kako je zakonskim odredbama ZOV-a propisano da je savjesnost posjeda jedna je od bitnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U tom pogledu tuženik je naveo da potonje navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije bila ispunjena s obzirom da nesporno proizlazi da su prednik tužiteljice i sama tužiteljica čitavo vrijeme morali imali saznanja tko je vlasnik nekretnine. Sukladno tome tuženik smatra da nisu mogle biti ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to zbog toga jer za stjecanje vlasništva dosjelošću posjed uvijek mora biti savjestan, što u ovom konkretnom slučaju nije tako, pa njihov posjed nije i ne može biti kvalificiran kao pošten. Tuženik temeljem iznesenog smatra da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću sukladno odredbi članka 159. i članka 160. ZOV-a jer nesavjestan posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine.

1.3. Tuženik je, nadalje, naveo kako tužiteljica tuženiku za predmetnu nekretninu (kao njezin samozvani posjednik) ne plaća komunalnu naknadu, a ni niti naknadu za uređenje voda.

3. Podneskom od 18. svibnja 2021. tužiteljica se očitovala na tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je navela da u cijelisti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva budući je njezin otac do njegove smrti 2017. godine bio i pošteni(savjesni) i istiniti i zakoniti posjednik sporne garaže koju je kupio (i isplatio) sada pokojnom dr. SR koji je zajedno s obitelji prethodno stanovao u istoj stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa], gdje se nalazi i sporna garaža (u dvorištu na adresi [adresa] / [adresa]) a za koju garažu je imao potrebno odobrenje za gradnju što proizlazi iz tužbom priložene povijesti promjena na k. č. br. [katastarska čestica] po RGU — PU za katastar u [adresa]. S tim u svezi tužiteljica je opetovano navela kako je pravni prednik tužiteljice predmetnu garažu stekao na legalan način.

3.1. Tužiteljica je navela kako niti ona niti njezina majka ZR ne raspolažu predmetnim kupoprodajnim ugovorom kao materijalnim tragom izvršene kupoprodaje budući da pokojni FR bog vlastitog nemara isti nije sačuvao, međutim na okolnost utvrđivanja činjenice dugogodišnjeg nesmetanog posjeda tužiteljica je predložila saslušanje svjedoka te je dostavila darovni ugovor za stan na adresi [adresa] koji stan je sada pokojni dr. FR, kao otac darovao tužiteljici, kao kćerki . U svezi s potonje navedenim tužiteljica je navela kako time dokazuje aktivnu legitimaciju budući da ostavinski postupak iza UR nije vođen, a majka tužiteljice ZR u odnosu na spornu nekretninu nema pravnog interesa zbog čega je tužbom naznačena isključivo tužiteljica kao jedini potomak svoga oca .

3.2. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica istome ne plaća komunalnu naknadu za predmetnu garažu, tužiteljica je navela kako ona ne osporava odgovornosti i potrebu za plaćanjem komunalnih naknada za predmetnu garažu, te je s tim u svezi navela kako formalno pravno još uvijek nema mogućnost plaćanja naknade zbog čega je i pokrenula konkretni postupak. Tužiteljica, je nadalje, navela kako ona putem njezinog oca i majke, a sada i osobno predmetnu garažu održava već 50-u godinu, kroz koje vrijeme ju nitko (pa niti tuženik) nije tužio za smetanje ili bespravno korištenje, u tom pogledu osporavala je navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći da su isti instrurirani i tendeciozni.

4. U podnesku od 3. studenog 2025. tuženik je ustrajao s protivljenjem tužbenom zahtjevu te je u bitnome ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Nadalje, tuženik je naveo kako je bitna i od presudne važnosti za konkretnu pravnu stvar činjenica da tužiteljica niti jednim materijalnim dokazom nije dokazala sljedništvo njezina pokojna oca FR sa ranije upisanim SR iz [adresa], a koji je bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine, a ne i kao vlasnik iste, tužiteljica nije dokazala niti njegovo eventualno izvanknjižno vlasništvo. S tim u svezi tuženik je naveo kako je iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog SR od 29. listopada 1997. nedvojbeno da predmetna nekretnine nije predstavljala njegovu ostavinsku imovinu, pa kao takva nije mogla biti u pravnom prometu. Tuženik je također naveo kako ugovor o darovanju kojeg je tužiteljica dostavila nije od utjecaja na konkretnu pravnu stvar, jer je predmet ugovora stan, a koja nekretnine nije predmet konkretnog postupka. Tuženik je naveo kako u konkretnoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 159. stavak 4. ZV nije protekao rok od 40 godina iz članka ni računajući vrijeme potrebno za dosjelost od 8. listopada 1991. godine pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu – 20. travnja 2021. godine. Tuženik je naveo i kako tužiteljica nije dokazala da je posjed sporne garaže njenog oca bio zakonit i time kvalificiran (pa da je rok za dosjelost 20 godina), jer ne samo da nije utvrđeno postojanje kupoprodajnog ugovora, nego nije dokazano ni izvanknjižno vlasništvo garaže navodnog prodavatelja SR iz [adresa]. Tuženik smatra kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 159. stavka 4. u vezi članka 3. ZV za stjecanje prava vlasništva prednika tužiteljice na spornoj nekretnini dosjelošću, pa tako ni za stjecanje prava vlasništva tužiteljice temeljem nasljeđivanja iza smrti njenoga oca.

5. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem njezina prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Garaža površine 16 m2.

5.1. U tijeku postupka među parničnim strankama nije bilo sporno da je u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod ovoga suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Garaža površine 16 m2 uknjiženo vlasništvo tuženika u cijelosti.

5.2. Sporno je jesu li u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini.

6. Radi pravilnog utvrđenja spornih činjenica i svih okolnosti važnih za odluku o glavnoj stvari sud je proveo dokazni postupak, u kojemu je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave i to: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], od 15. travnja 2021. (stranica spisa 5), prijepis posjedovnog lista br. 1561, k. o [katastarska općina], od 15. travnja 2021. (stranica spisa 6), povijest promjena na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Slavonski Brod, klasa: 936-02/20- 05/222, urbroj: 541-21-01/4-20-2, od 23. listopada 2020. (stranica spisa 7-11, rješenje o nasljeđivanju broj: O-865/97-3, ovog suda, od 29. listopad 1997. (stranica spisa 12- 14), izvod iz katastarskog plana, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], klasa: 935 - 06/20-01/729, urbroj: 541-21-02/6-20-2, od 25. rujna 2020. (stranica spisa 15-16), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-476/09, od 4. veljače 2009. (stranica spisa 17), posebni izvadak, iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], posebni izvadak suvlasnički udio redni broj 23, k. o. [katastarska općina], od 6. veljače 2009. (stranica spisa 18), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja , te svjedoka svjedoka NR , svjedokinje ZR. (stranica spisa 65-70), svjedoka TR, svjedoka CR.

6.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem predložene svjedokinje BR, budući da je od tog dokaznog prijedloga tužiteljica odustala na ročištu 29. siječnja 2026., navodeći da je predložena svjedokinja preminula.

6.2. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25 dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

7. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], od 15. travnja 2021. sud je kao nesporno utvrdio da su u isti upisane k. č. br. [katastarska čestica] Trg Pobjede garaža, Trg Pobjede površine 14 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Trg Pobjede garaža, Trg Pobjede površine 16 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Trg Pobjede garaža, Trg Pobjede površine 16 m2, sve uknjižene kao vlasništvo 1/1 dijela na ime Grad Slavonski Brod.

7.1. Iz prijepisa posjedovnog lista br. 1561, k. o [katastarska općina], od 15. travnja 2021. razvidno je da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Trg Pobjede garaža, Trg Pobjede površine 16 m2, a kao posjednik u 1/1 dijela upisana je BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

7.2. Iz povijesti promjena na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Slavonski Brod, klasa: 936-02/20-05/222, urbroj: 541-21- 01/4-20-2, od 23. listopada 2020. razvidno je da je poslije premjera Grada 1958. godine i dopunskog premjera 1967. izrađen novi katastarski operat. Iz popisa katastarskih čestica iz 1967. godine razvidno je da je k. č. br. [katastarska čestica] garaža upisana u PL.br. 1561 u koji je upisan posjednik SR, B, iz [adresa]. Spiskom promjena br.: 579/1997, UP/I - 2290/97 provedeno je rješenje o nasljeđivanju O-865/97-3 Općinskog suda u Slavonskom Brodu, po kojem je, iza pokojnog GR iz [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] iz PL.br. 1561 upisana u posjed BR r. Đ, iz [adresa].

7.3. Iz izvoda iz katastarskog plana, k. o. [katastarska općina], za k. č. br. [katastarska čestica], klasa: 935-06/20-01/729, urbroj: 541-21-02/6-20-2, od 25. rujna 2020. razvidno je da se radi o nizu garaža, a što su svojim iskazima kasnije potvrdili i svjedoci te da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] locirana nasuprot k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stan koji je tužiteljici darovao pokojni FR).

7.4. Navedene isprave ( točka 7-7.3 obrazloženja) sud je prihvatio i iste cijenio vjerodostojnima budući da se radi o ispravama koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, dakle, javnim ispravama (članak 230. stavak 1. ZPP) stoga je sud uzeo da se njima dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, cijeneći pri tome činjenicu da tuženike nije osporavao da su u predmetnim ispravama neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj: O-865/97-3, ovog suda, od 29. listopad 1997. Sud je utvrdio kako je predmetno rješenje doneseno u ostavinskom postupku iza smrti SR rođenog **.**.1928., a umrlog u [adresa], 12. lipnja 1997., nadalje je utvrdio da njegovu ostavinsku imovinu čini nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, kao i pokretnine, a njegovim nasljednikom temeljem vlastoručne oporuke proglašena je BR, rođ. Đ, [adresa], u cijelosti.

8.1. Iz predmetnog rješenja o nasljeđivanju nesporno proizlazi da je SR preminuo, ali iz predmetnog rješenja nije vidljivo da je isti bio vlasnikom (knjižnim ili izvanknjižnim) na nekretnini koja je predmet ovoga postupka – k. č. br. [katastarska čestica] Trg pobjede Garaža površine 16 m2, stoga navedeno rješenje sud smatra irelevantnim za odlučne činjenice u ovom postupku.

9. Iz rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-476/09, od 4. veljače 2009. razvidno je da je temeljem ugovora o darovanju od 5. siječnja 2009. godine broj:

Ov-80/09 i preslike osobne iskaznice u zk. ul. br. [broj ZK uloška] PU 23 k. o. [katastarska općina] dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnine UR, [adresa] koje se sastoje od 23 udjela 1/34 djela k. č. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada br. 4. 6 i 8. u [adresa] s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine u PU 23 koje u naravi čini: Stan u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a i predsoblja ukupne površine 66,53 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi 8, za korist UR (F), [adresa]. mbg: [jedinstveni matični broj građana]. Činjenica uknjiženog prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu nesporno proizlazi i ii posebnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 23, k. o. [katastarska općina], od 6. veljače 2009.

9.1. S obzirom da se radi o sudskoj odluci, odnosno zemljišnoknjižnom izvatku kao javnoj ispravi, činjenice darovanja, odnosno vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu sud smatra nespornima, međutim, činjenica da je FR darovao stan tužiteljici, nije od utjecaja na odluku u ovoj glavnoj stvari s obzirom da je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva utvrđivanje prava vlasništva garaže označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je predmetnim zemljišnoknjižnim rješenjem provedena uknjižba prava vlasništva na darovanom stanu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica], dakle predmet zemljišnoknjižnog upisa i samog darovnog ugovora je nekretnina različita od nekretnine koja je predmet ovoga postupka.

10. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica ĐRČ iskazala je da ima 37 godina i da je kći pokojnog FR. Tužiteljica je iskazala da od kada zna za sebe predmetna garaža pripada njezinoj obitelji, i koriste se više kao skladišni prostor i prostor za uspremu nego za parkiranje vozila. Tužiteljica je iskazala kako joj je otac za života kazivao kako je predmetnu garažu kupio od sada pokojnog kolege SR, kako je shvatila, imali su nekakav dogovor da će gospodin SR taj ugovor i predati u zemljišnu knjigu, ali očito on to nije učinio. S tim u svezi iskazala je kako je njezin otac bio opušten oko toga i nije niti dovodio u pitanje da to nije riješeno. Tužiteljica je, nadalje, iskazala kako joj je poznato da je njezin otac garažu kupio još prije 1983. jer ju je kupio za vrijeme trajanja braka sa pokojnom FRČ, a ona je pokojna od 1983. godine. U odnosu na kupoprodajnu cijenu predmetne garaže tužiteljica je iskazala kako se ne sjeća što joj je otac rekao o iznosu kupoprodajne cijene, ali zna da joj je rekao da platio gospodinu SR. Tužiteljica je iskazala kako je njezina obitelj predmetnu garažu renovirala i sve ove godine su je redovito održavali i nitko nikada to nije doveo u pitanje. Iskazala je da je nakon smrti oca, kada je vođen ostavinski postupak, prvi puta saznala da njezin otac nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a predmetni ostavinski postupak vođen je krajem 2017. godine, a tada se nije obraćala tuženikom nekim zahtjevom il i zamolbom, nego je sve rješavala po punomoćnici. Tužiteljica je iskazala kako je ona jedina nasljednica iza njezina oca te je u ostavinskom postupku samo utvrđeno da joj je otac sve ranije darovao i njezina majka je dobila pravo doživotnog uživanja predmetne nekretnine. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako kod kuće posjeduje predmetno rješenje o nasljeđivanju. Tužiteljica je navela kako je ona jedini potomak iza njezina pokojnog oca, njezin otac nije imao druge djece niti sa njezinom majkom niti sa prvom suprugom FRČ. Tužiteljica je iskazala i kako nitko, a osobito u posljednjih 36 godina nitko nikada nije dolazio niti njezinu obitelj pisano kontaktirao i rekao da predmetnu garažu ne smiju koristiti niti je tko osporavao da to ne bi bilo od obitelji tužiteljice. Nadalje, iskazala je kako danas predmetnu garažu koristi njezina majka, a u garaži se nalazi ormar sa stvarima i ona ga koristi kao prostor za uspremu. Tužiteljica je iskazala kako se osim predmetne garaže ondje nalaze i druge garaže, ima ih 10-15, a korisnike garaža nikada nije pitala imaju li uknjiženo vlasništvo na garaži koju koriste, ali se zna tko koristi koju od tih garaža.

10.1. Sud je iskaz tužiteljice većim dijelom prihvatio te ga cijenio iskrenim i uvjerljivim, međutim sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da je iza smrti njezina oca vođen ostavinski postupak u kojemu je ona proglašena jedinom nasljednicom jer je tužiteljica u podnesku od 18. svibnja 2021. navela da ostavinski postupak nije vođen, dok je u preostalom dijelu njezin iskaz u suglasju s iskazima drugih saslušanih svjedoka pa u tom dijelu sud nema razloga sumnjati u iskrenost danog iskaza.

11. Svjedok NR iskazao je da je on susjed tužiteljice od 1969. ili 1970. godine, kada se doselio u predmetnu zgradu, a ranije je stanova u [adresa] u neposrednoj blizini. Svjedok je iskazao kako je on poznavao pokojnog FR i zna da je on kupio predmetnu garažu, koja se nalazi do kontejnera gledajući s istočne strane, odnosno to je 6. garaža po redu gledajući sa zapadne strane. Svjedoku nema saznanja od koga je FR kupio predmetnu garažu. Nadalje, iskazao je kako zna da je pokojni FR predmetnu garažu kupio jer je i sam svjedok imao priliku u tom nizu garaža, kupiti jednu koju je prodavao S od kojega je svjedok kupio stan. Kada je svjedok bio zainteresiran kupiti garažu o kojoj je iskazivao, pokojni FR rekao mu je neka je kupi, biti će susjedi jer je FR kupio predmetnu garažu, ali o detaljima, tko je prodavatelj te garaže i koja je cijena, ne sjeća se da je razgovarao s pokojnim UR. Iskazao je kako se ne sjeća kupoprodajne cijene predmetne garaže, zna da ju se slobodno koristio FR, i imao je vozilo koje je tamo garažirao. Svjedok je iskazao da danas predmetnu garažu koristi udovica pokojnog UR, ZR i zna da je ona na garaži popravljala i krov, postavljala nova vrata te istočni dio zida na kojem su naslonjeni kontejneri. Svjedok je iskazao da mu nije poznato da bi u nizu garaža, o kojem je iskazivao tuženik imao u vlasništvu garažu te je s tim u svezi naveo da na predmetnoj garaži ne može postojati vlasništvo grada [adresa], smatra da bi tamo vlasništvo na garažama moglo biti jedino od društva Ðuro Ðaković, čiji su radnici tamo kupovali stanove. Nadalje, svjedok je iskazao kako nitko nikada nije niti smetao niti osporavao posjed predmetne garaže obitelji ZR, sve ove godine oni ju slobodno koriste.

11.1. Iskaz svjedoka NR sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan životno i uvjerljivo, svjedok je susjed tužiteljice i sud smatra da isti nije zainteresiran u uspjeh u parnici, stoga sud u iskrenost danog iskaza nije sumnjao.

12. Svjedokinja ZR iskazala je kako je ona majka tužiteljica i udovica pokojnog FR. Nadalje, iskazala je da je prva supruga pokojnog FR bila FRČ, koja je preminula 1983. godine. Svjedokinja je iskazala kako se ona 1987. godine doselila u zgradu u [adresa] i od kada se doselila pokojni FR je koristio predmetnu garažu, to je bila njihova garaža, a FR joj je pričao da je predmetnu garažu kupio od doktora SR, ali ne za po kojoj cijeni niti ima predmetni kupoprodajni ugovor. U svezi s potonje navedeni, svjedokinja je pojasnila kako se ugovor negdje zametnuo, jer je pokojni FR nakon smrti prve supruge FRČ dvije godine nastavio stanovati s njezinim roditeljima, pa svjedokinja pretpostavlja da je u njegovoj selidbi došlo do zametanja nekih dokumenata, pa i samog ugovora. Svjedokinja je navela kako je prvo saznanje da predmetna nekretnina nije u vlasništvu pokojnog UR dobila na ostavinskoj raspravi u siječnju 2018., kada je javni bilježnik čitao sastav ostavinske imovine i nije naveo garažu, tada je saznala da je kao posjednica garaže upisana BR. Nadalje, iskazala je kako je nasljednica iza njezina pokojnog supruga FR, njezina kćer ĐRČ, jer su se svjedokinja i njezin suprug tako dogovorili, da sve što ostane iza njih naslijedi njihova kći. Nakon saznanja da predmetna garaža nije uknjižena kao vlasništvo FR, svjedokinja je kontaktirala liječnicu BR, a koja joj je rekla da ne zna ni za kakvu garažu niti o čemu se radi, dogovorile su da će gđa. BR dati izjavu da odobrava upis posjeda predmetne nekretnine, ali je ona doživjela moždani udar i više nije bila sposobna dati takvu izjavu. Svjedokinja je navela i kako da su u bilo kojem trenutku znali da na predmetnoj nekretnini nije uknjiženo njihovo vlasništvo, tada sigurno ne bi ulagali u predmetnu garažu, betonirali, mijenjali krov, vrata, a što su učinili. Za navedene radove na garaži nisu bila potrebna nikakva odobrenja, bili su slobodni izvesti navedene radove. Svjedokinja je navela kako danas ona koristi predmetnu nekretninu, nakon adaptacije stana u garažu je spremila namještaj, a godinama ranije, odnosno od 1987. godine u garaži su parkirali aute, bicikle i spremali u nju druge stvari. Nadalje, iskazala je kako misli da je pokojna JR, korisnica jedne od garaža koje se nalaze ondje imala problema jer je ona garažu kupila od doktora Z, te misli da se radilo o identičnoj pravnoj situaciji i da je ona bila svjedok u sudskom postupku koji se vodio. Nadalje, iskazala je kako od 1987. godine niti ona niti pokojni FR nikada nisu dobili od bilo koje fizičke ili pravne osobe, primjerice gospode BR nekakav poziv ili pismo za iseljenje iz predmetne garaže ili kakvo sudsko pismeno radi iseljenja niti ih je tko tražio isele. Svjedokinja je iskazala i kako je sada kao vlasnica na predmetnoj nekretnini uknjižena BR, te je iskazala i kako za predmetnu nekretninu ne plaća nikakve režijske troškove, odnosno komunalnu naknadu, predmetna nekretnina nema niti vodovodni niti električni priključak.

12.1. Sud iskaz ZR nije prihvatio u cijelosti, i to u dijelu u kojemu je iskazala da je prvi puta saznala da predmetna garaža nije uknjižena na FR, u ostavinskom postupku. Naime, u podnesku od 18. svibnja 2021. tužiteljica je navela da ostavinski postupak iza pokojnog UR nije vođen, pa u tom dijelu njezin iskaz oprečan je sa prvotnim navodima tužiteljice. Sud također ne prihvaća njezin iskaz u dijelu u kojemu je iskazala da je uknjižena vlasnica na predmetnoj nekretnini BR, jer suprotno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, i to da je vlasnik predmetne nekretnine tuženik. U preostalom dijelu sud je njezin iskaz kao iskren prihvatio.

13. Svjedok LR iskazao je kako je on susjed tužiteljičine majke, a ranije je bio i susjed tužiteljice dok se ona nije odselila. Svjedok je iskazao kako se doselio 1976. godine i zna da je predmetna garaža pripadala tada pokojnom doktoru UR, ocu tužiteljice, s tim u svezi iskazao je kako je na svoje oči vidio da on koristi tu garažu jer je ondje parkirao svoje vozilo. Svjedok je iskazao da od kada se uselio u zgradu (1976.) do danas, neprekidno, ondje postoji predmetna garaža, na kojoj je možda vršena nekakva adaptacija poput mijenjanja krova i vrata, ali ne zna točno jer nije previše obraćao pažnju. Nadalje, iskazao je kako su nakon smrti doktora UR predmetnu garažu nastavile koristiti njegova supruga i kći, ovdje tužiteljica, a koriste ju i danas. Svjedok je iskazao kako ondje ima više garaža, a one pripadaju sustanarima zgrade, a neke od njih su preprodavane te ne zna tko su vlasnici istih. Nadalje, iskazao je da on ne zna kako, po kojoj osnovi, je pokojni doktor UR stekao predmetnu garažu, ali da od kada je doselio 1976. da ju je on koristio. Svjedok je iskazao kako od doseljenja 1976. do danas nije vidio niti čuo da bi itko drugi, osim članova obitelji UR, koristio predmetnu garažu. S tim u svezi iskazao je kako nije niti vidio niti čuo da bi članovima obitelji UR itko ikada smetao ili osporavao posjed predmetne garaže. Svjedok je iskazao kako je u stanu s pokojnim doktorom UR do Domovinskog rata stanovala tadašnja supruga, koje je po sjećanju svjedoka preminula nekoliko godina nakon što se svjedok doselio u predmetnu zgradu. Nakon smrti supruge doktor UR se ponovno oženio i to za ZR, majku tužiteljice.

13.1. Iskaz svjedoka MR sud je cijenio iskrenim, svjedok je iskazivao uvjerljivo, stoga je sud iskaz svjedoka u cijelosti prihvatio.

14. Svjedok DR iskazao je kako se on 1980. godine doselio u [adresa] te je on susjed majke tužiteljice. Nadalje, iskazao je da mu je poznato da je već u vrijeme kada se on doselio predmetna garaža pripadala doktoru ZR i njegovoj tadašnjoj supruzi U, koji su garažu koristili za svoje vozilo. Iskazao je kako ne zna točnu godinu smrti gđe. U, ali misli da je to bilo 1985. ili 1986. Svjedok je iskazao kako zna da je predmetnu garažu doktor ZR kupio od jednog drugog doktora, za kojeg misli da je bio ginekolog. Nadalje, iskazao je da je nakon smrti doktora ZR garažu nastavila koristiti njegova druga supruga ZR, a svjedok misli da se ta garaža vodi na kćeri doktora ZR, ovdje tužiteljici ĐRČ jer je doktor ĐRČ njoj ostavio i stan pa je onda njoj pripala i ta garaža. U odnosu na korištenje predmetne garaže danas, svjedok je iskazao kako misli da se ondje trenutno nalazi namještaj tužiteljice i njezine majke. Nadalje, iskazao da je da u vremenskom razdoblju do 1980. godine kada se doselio pa do 2026. nije nikada vidio ikoga drugoga, osim članova obitelji ĐRČ, da koristi predmetnu garažu. Također, iskazao je da nikada nije vidio niti čuo da netko članovima obitelji ĐRČ osporava ili smeta posjed predmetne garaže. U svom iskazu svjedok je opisao kako se u predmetnoj garaži ranije nalazio pod od šute, odnosno „šljake“ te je taj pod izbetoniran, mijenjan je krov, promijenjena su vrata te je garaža ožbukana iznutra i izvana.

14.1. Iskaz svjedoka CR sud je cijenio iskrenim s obzirom da je njegov iskaz u suglasju s iskazima drugih svjedoka saslušanih u tijeku postupka, stoga sud nije imao razloga posumnjati u iskrenost istoga.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu preinačila inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev, na način da je pored zahtjeva za utvrđivanjem prava vlasništva postavila i zahtjev za trošak, to je ovaj sud utvrdio da se radi o objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, odredbom članka 191. stavak 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U članku 190. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. U stavku 3. istoga članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 3. ZPP propisano je da je zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP i članka 164. stavak 3 ZPP, unatoč činjenici da se tuženik protivio preinaci sud je dopustio preinaku jer je po ocijeni suda to svrishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

17. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,, 153/09, 143/12, 152,14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu - ZVDSP). Naime, odredbom članka 159. stavak 2. propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

17.1. U stavku 3. istoga članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

17.2. Nadalje, u članku 159. stavak 4. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz članka 159. stavka 2. i 3. ZVDSP.

17.3. Grad Slavonski Brod ima pravni položaj jedinice lokalne samouprave, a dvostruko više vremena od propisanih 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane samostalnog i poštenog posjednika (članak 159. stavak 3. ZV) jest 40 godina

18. Odredbom članka 160. stavak 2. ZVDSP propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

18.1. Valja istaknuti kako iz iskaza tužiteljice, ali i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica kći pokojnog FR, iako tužiteljica osim personalnih dokaza na navedenu okolnost nije predložila niti jedan drugi, materijalni dokaz. Iskaz tužiteljice i svjedokinje ZR glede vođenja ostavinskog postupka 2017. godine, odnosno u siječnju 2018. iza pokojnog FR u nesuglasju je sa samim navodima tužiteljice iz podneska od 18. svibnja 2021. u kojem je navela da ostavinski postupak iza UR nije vođen, a majka tužiteljice ZR u odnosu na spornu nekretninu nema pravnog interesa zbog čega je tužbom naznačena isključivo tužiteljica kao jedini potomak svoga oca. Dakle, u odnosu na okolnost vođenja ostavinskog postupka i donošenja rješenja o nasljeđivanju tužiteljica je u tijeku postupka mijenjala svoje navode, najprije je navela da ostavinski postupak nije vođen, a potom da je vođen još i prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, 2017. godine, te je iskazala i da posjeduje predmetno rješenje o nasljeđivanju. Jednako tako tužiteljica i svjedokinja ZR iskazale su da su po prvi puta saznale da predmetna garaža nije uknjižena kao vlasništvo pokojnog FR na ostavinskoj raspravi. S obzirom da tužiteljica nije dostavila rješenje o nasljeđivanju, da je najprije navela da ostavinski postupak nije vođen, a potom da je vođen, ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da je predmetni ostavinski postupak vođen i da je ona jedini sveopći pravni slijednik iza FR.

19. Uzimajući u obzir da su svi svjedoci saslušani u tijeku postupka iskazali da je tužiteljica kći pokojnog FR, proizlazi da je FR njezin pravni prednik. Stoga, sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

20. U odnosu na kvalificirani posjed, valja istaknuti da je posjed kvalificiran ako je zakonit, istinit i pošten. Pri tome valja istaknuti da je kvalificiran posjed nužan za stjecanje prava vlasništva u uvjetima redovne dosjelosti. S tim u svezi sud smatra važnim navesti kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Međutim i posjed koji je pribavljen na navedeni način postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik u trenutku kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (u krajnjem slučaju danom podnošenja tužbe). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj predmnjevi. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

21. Budući je u postupku temeljem iskaza svjedoka utvrđeno da je FR, navodni prednik tužiteljice bio u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine od 1972. godine, da je nekretninu kupio od SR, da se ugovor o kupoprodaji zagubio, da nikad nitko drugi nije koristio predmetnu garažu osim članova obitelji FR, ovaj sud je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

22. Tužiteljica je u tijeku postupka navela, a što je potvrdila i svjedokinja ZR da se predmetni ugovor o kupoprodaji zagubio te nije u posjedu tužiteljice, dok svjedoci nisu imali detaljnih saznanja o prodavatelju i kupoprodajnoj cijeni, a neki svjedoci niti o načinu i pravnoj osnovi stjecanja predmetne garaže od strane FR, to sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala zakonitost posjeda njezina prednika. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je posjed sporne garaže njenog oca bio zakonit i time kvalificiran (pa da je rok za dosjelost 20 godina), jer ne samo da nije utvrđeno postojanje kupoprodajnog ugovora, nego nije dokazano ni izvanknjižno vlasništvo garaže navodnog prodavatelja SR. 9Naime, prema odredbi članka 18. stavka 1. ZVDSP posjed je zakonit ukoliko posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je njezin pokojni otac FR pravo na posjed stekao na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog između njega i Đure Gaičića 1972. Tužiteljica nije u posjedu ugovora o kupoprodaji, a saslušani svjedoci nemaju saznanja o kupoprodaji predmetne garaže, osim svjedokinje ZR kojoj je pokojni FR rekao da je garažu kupio od SR, dok svjedok LR ne zna po kojoj osnovi je pokojni FR koristio predmetnu garažu, svjedok DR i NR iskazali su da je pokojni FR kupio garažu ali ne znaju od koga, odnosno svjedok DR zna da je prodavatelj bio doktor, ali ne zna mu ime. Slijedom navedenoga čak i kada bi se tužiteljici uračunalo vrijeme posjedovanja od strane njezina oca, takav posjed bi trebao biti zakonit. Međutim, sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala zakonitost kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva dosjelošću, stoga je sud, bez daljnjeg utvrđivanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

23. S tim u svezi valja istaknuti da je odredbom članka 7. i 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, tužiteljica je bila dužna dokazati kako pravno sljedništvo iza pokojnog FR, tako i zakonitost njegova posjedovanja predmetne nekretnine, a što nije učinila.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2026. iskazao da trošak ne potražuje, stoga je uvažavajući njegov uspjeh u parnici izostala odluka o naknadi troškova parničnog postupka tuženiku .

25. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica ĐRČ po punomoćnici Mirti Trninić, odvjetnici u Slavonskom Brodu

2. Tuženik Grad Slavonski Brod