Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-60/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-394/2023-13 od 4. ožujka 2025., 11. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-394/2023-13 od 4. ožujka 2025.:
- potvrđuje u točki II. izreke za iznos od 1.031,25 EUR (slovima: tisuću trideset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,
- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 187,50 EUR (slovima: sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) zajedno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tako da se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
II. Nepobijana točka I. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR (slovima: sto osamdeset sedam eura i pedeset centi).
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.092,00 EUR neto za razdoblje od 01.04.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 14,00 EUR teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl. 29.st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.218,75 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.»
2. Protiv točke II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, a podredno da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba tuženika neosnovana jer je sud pravilno odlučio o naknadi parničnog troška te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika, a tužiteljici dosudi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 eura.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Odlučujući o naknadi parničnih troškova sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku iz kojih razloga joj je tuženik u obvezi naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP). Kao potrebne sud je tužiteljici dosudio troškove sastava tužbe, podnesaka od 17. srpnja 2024., 8. listopada 2024. te 25. studenog 2024., zastupanja na ročištima od 8. listopada 2024. te 4. veljače 2025. u visini od po 75 bodova za svaku radnju, zatim trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 37,50 bodova ili ukupno 487,5 bodova, što prema vrijednosti boda iznosi 975,00 eura, na koji iznos je tužiteljici dosuđen i PDV-e na troškove zastupanja u iznosu od 243,75 eura, odnosno ukupno 1.218,75 eura. Na taj iznos tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to od dana donošenja presude do isplate.
5.1. U obrazloženju odluke o naknadi parničnih troškova sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica zahtjevom nije mogla tražiti plaćanje parničnog troška na račun njezinog punomoćnika te da bi takav zahtjev predstavljao nedopušteno raspolaganje jer takav zahtjev nije suprotan bilo kojoj kogentnoj normi, a na temelju punomoći tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica opunomoćila svoju punomoćnicu za primanje novca i novčanih vrijednosti.
6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
7. Tuženik u žalbi prije svega tvrdi da je odluka o trošku pogrešna zbog toga što je sud dva puta dosudio trošak za isti podnesak tužiteljice od 8. listopada 2024. Ove žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je sud samo jednom dosudio parnični trošak za sastavljanje podneska od 8. listopada 2024.
7.1. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno tužiteljici priznao trošak podneska od 8. listopada 2024., kojim je tužiteljica ispravila tužbu tako da je određeno naznačila tužbeni zahtjev te je naznačila vrijednost predmeta spora, što je propustila učiniti u tužbi. Naime, rješenjem suda od 8. listopada 2024., donesenom na pripremnom ročištu, sud prvog stupnja pozvao je tužiteljicu, zastupanom na tom ročištu po zamjeniku punomoćnika, da ispravi tužbeni zahtjev na način da precizira glavnicu potraživanja te zakonsku zateznu kamatu i njezin tijek te da označi vrijednost predmeta spora, uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja propisane odredbom članka 109. stavak 4. ZPP-a. Kako je sud pravilno smatrao da je tužiteljica mogla već u tužbi postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji se odnosio na isplatu manje isplaćene naknade troškova prijevoza, a svakako je mogla naznačiti vrijednost predmeta spora, i po ocjeni ovoga suda troškovi podneska od 8. listopada 2024., kojim je tužiteljica to učinila, su troškovi nastali njezinom krivnjom, iz kojih razloga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavak 3. ZPP-a kada je i taj trošak u iznosu od 187,50 eura dosudio tužiteljici sukladno njezinom uspjehu u sporu.
7.2. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da je sud pogrešno presudom naložio tuženiku da troškove parničnog postupka plati na račun punomoćnika tužiteljice. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako je pravilno sud utvrdio da je prema sadržaju punomoći koju je tužiteljica dala svojoj punomoćnici, punomoćnica ovlaštena, između ostalog, primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde, pravilno je sud usvojio zahtjev tužiteljice da se troškovi postupka koji su joj dosuđeni isplate na račun njezine punomoćnice.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika djelomično je trebalo odbiti, a presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi za iznos od 1.031,25 eura, zajedno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je za iznos od 187,50 eura točku II. izreke presude trebalo preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
9. Tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer se po ocjeni ovog suda u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a ne radi o trošku koji je bio potreban za odlučivanje o žalbi.
Koprivnica, 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
