Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1129/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FAŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Rikardu Pavloviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika SAŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 617/2021-17 od 22. srpnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-617/2021-17 od 22. srpnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka 545,40 EUR (petsto četrdeset pet eura i četrdeset centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ostavitelj pok. KAŠ opravdano isključio iz nasljedstva tuženika pod 1. SAŠ.
2. Utvrđuje se da tuženiku pod 1. i tuženici pod 2. ne pripada pravo na nužni dio iz nasljedstva iza pok. KAŠ."
II/ Nalaže se tužitelju da tuženicima u roku od 15 dana isplati parnični trošak u iznosu od 1.316,45 eura.»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu te je tužbenim zahtjevom zatražio da se u odnosu na tuženika SAŠ (dalje: tuženik) utvrdi da ga je ostavitelj, i to pokojni KAŠ (dalje: ostavitelj), opravdano isključio iz nasljedstva, a u odnosu na tuženika i tuženicu FA (dalje: tuženica) da se utvrdi da im ne pripada pravo na nužni dio iza ostavitelja.
6.1. Prilikom odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da se u odnosu na tuženika utvrdi da ga je ostavitelj opravdano isključio iz nasljedstva, prvostupanjski sud je kao materijalno pravo primijenio članak 48. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65. - službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine" br. 52/71., 47/78., 71/91., 37/94.; dalje: ZN), dakle zakonski propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je ostavitelj sačinio oporuku, a što je učinio 25. siječnja 1999. i kojim je bilo propisano da oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to izraziti u oporuci na nesumnjiv način, a korisno je da navede i temelj za isključenje.
6.2. Nije sporno da ostavitelj u svojoj oporuci nije izričito isključio tuženika iz nasljedstva pa je stoga prvostupanjski sud zaključio da ostaviteljeva volja nije na nesumnjiv način izražena u oporuci u skladu s odredbom članka 48. ZN-a i da isključenje nije valjano.
6.3. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da tuženik uopće nije spomenut u oporuci i da ga u oporuci nema. Međutim, iz činjenice da ostavitelj, kao otac stranaka, tuženika uopće nije spomenuo u oporuci se ne može izvlačiti zaključak da ga je ostavitelj na taj način isključio iz nasljedstva. Prema gore citiranoj zakonskoj odredbi isključenje se mora izraziti u oporuci na nesumnjiv način, a nije sporno da ostavitelj nije postupio na taj način jer nije u oporuci na nesumnjiv način isključio tuženika iz nasljedstva pa stoga valja zaključiti da ostavitelj tuženika nije isključio iz nasljedstva. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio taj dio tužbenog zahtjeva pa je taj dio prvostupanjske presude primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen. Tu još treba dodati da je zbog tih razloga nepotrebno raspravljati o tome da li je tuženik napadao nožem ostavitelja i da l i su postojali neki od uzroka propisanih u članku 47. ZN-a zbog kojih oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio jer do pravno valjanog isključenja iz nasljedstva nije niti došlo.
6.4. Što se tiče žalbenih razloga koji se u bitnom svode na to da je tuženici oduzeta poslovna sposobnost zbog toga što ima duševne smetnje, a kojima tužitelj upire u to da tuženica nema poslovnu, pa stoga ni parničnu sposobnost, treba reći da je člankom 354. stavak 3. ZPP-a propisano da zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Stoga tužitelj nije ovlašten iznositi žalbeni razlog da tuženica kao parnično nesposobna stranka nije u ovom postupku na pravilan način zastupana pa ovaj sud taj žalbeni razlog niti nije pobliže razmatrao.
6.5. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se u odnosu na tuženika i tuženicu utvrdi da im ne pripada pravo na nužni dio iza ostavitelja , prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženici ostavitelj oporukom ostavio na doživotno korištenje njegov dio stana koji se nalazi u Splitu, Varaždinska 53/VI, a taj dio je u vlasništvo ostavljen tužitelju. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pst-1396/12 od 25. siječnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da u ostavinu iza ostavitelja ulazi ½ dijela navedenog stana. Stoga proizlazi da tuženica neće dobiti niti ono što joj je oporukom ostavljeno, a oporukom ništa nije ostavljeno niti tuženiku. Kako nije sporno da su tuženik i tuženica djeca ostavitelja kao i tužitelj, te kao takvi u smislu članka 30. stavak 1. ZN-a imaju svojstvo nužnih nasljednika te kako tužitelj u tijeku postupka nije iznio nikakve činjenice na temelju kojih bi se primjenom neke od zakonskih odredbi ZN-a moglo utvrditi da su tuženici kao zakonski nasljednici iza ostavitelja izgubili pravo na nužni dio, a koje im inače pripada na temelju članka 31. stavak 1. ZN-a, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio navedeni dio tužbenog zahtjeva. Pri tom nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na ishode ostalih parničnih postupaka koji su se vodili između ostavitelja i njegove supruge, a majke stranaka, u vezi stanarskog prava na navedenom stanu obzirom da je, kako je to gore navedeno, pravomoćnom presudom odbijen tužiteljev zahtjev istaknut u postupku koji se je pred prvostupanjskim sudom vodio pod brojem Pst-1396/12 da u ostavinu iza ostavitelja ulazi ½ dijela navedenog stana. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba protiv tog dijela prvostupanjske presude primjenom članka 368. stavak 1. ZPP -a odbijena kao neosnovana i taj dio je potvrđen.
6.6. Zbog tih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 545,40 eura.
Koprivnica, 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
