Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1048/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6422/2020-31 od 10. svibnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6422/2020-31 od 10. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se tuženici ČŽ isplatiti tužiteljici AŽ iznos od 5.300,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.072,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno da je tužiteljica 2007. godine prodala tuženici kuću na Pagu za iznos od 80.000,00 eura. Također nije sporno da je tuženica tužiteljici na ime kupoprodajne cijene platila iznos od 60.000,00 eura, a naknadno je platila iznos od 10.000,00 eura i ostala je dužna platiti preostalih 10.000,00 eura.

6.1. O tom preostalom dugu stranke su 13. kolovoza 2014. sastavile pismenu ispravu nazvanu „Izjava o dugu“ koju su potpisale i ovjerile svoje potpise kod javnog bilježnika. U toj Izjavi o dugu se navodi da stranke suglasno utvrđuju da je dug za kuću na Pagu 10.000,00 eura. Pored toga, u Izjavi o dugu se navodi da je tuženica sukcesivno plaćala režije i druge troškove te je dug NŽ i tuženice sada 9.931,00 euro.

6.2. U odnosu na navod iz Izjave o dugu da je dug NŽ i tuženice sada 9.931,00 eura prvostupanjski sud je utvrdio da je NŽ bivši suprug tužiteljice koji je nakon razvoda od tužiteljice nastavio živjeti sa tuženicom kao svojom izvanbračnom partnericom. Međutim, njih troje su ostali u dobrim odnosima. NŽ i tuženica su imali zajedničku poslovnu djelatnost te im je tužiteljica pozajmila iznos od 25.000,00 eura za potrebe poslovanja, time da je tužiteljica navela da joj je ta pozajmica vraćena kroz plaćanje režija, uređenje njezinog stana, mijenjanje prozora i slično pa je po toj osnovi ostao dug od 9.931,00 eura, time da tužiteljica navodi da joj je NŽ u cijelosti vratio taj dug.

6.3. Prvostupanjski sud je također utvrdio da se je tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženici radi plaćanja preostalog iznosa od 10.000,00 eura za prodanu kuću na Pagu nakon čega joj je tuženica poslala poruku putem mobitela u kojoj je tužiteljicu zamolila da umanji taj dug za 4.700,00 eura jer je platila 100,00 eura za ormar, 1.300,00 eura za plin, također 3.000,00 eura za plin i 300,00 eura 27. lipnja. U poruci se navodi da je ostalo još 5.300,00 eura i tuženica je navela da će to platiti. Tužiteljica je prihvatila zamolbu za umanjenje duga, no kako tuženica nije platila preostalih 5.300,00 eura, podnijela je tužbu u ovom predmetu.

6.4. Tuženica je u svom iskazu, saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja, priznala da je poslala gore navedenu poruku putem mobitela pa je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je doista ostao tuženičin dug u iznosu od 5.300,00 eura na ime kupoprodajne cijene za kuću na Pagu koju je tuženica kupila od tužiteljice, a koji nije podmiren te je pobijanom presudom tuženici naloženo da tužiteljici plati tih 5.300,00 eura sa zateznim kamatama od 18. travnja 2019. kao dana podnošenja tužbe te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.072,50 eura.

6.5. Tuženica se žali navodeći u žalbi da su izjave stranaka kontradiktorne glede način na koji je tuženica poslala gore navedenu poruku putem mobitela, da li je ta poruka poslana kao SMS poruka ili putem Instagrama ili Whatsappa kao i činjenicu da iz poruke koja prileži spisu uopće ne proizlazi tko je pošiljatelj, a tko primatelj, kada je ista poslana odnosno primljena pa je nedvojbeno kako takva poruka nikako ne može predstavljati ključni dokaz postojanja tužiteljičine tražbine. Međutim, preslika poruke se nalazi u spisu i tuženica je potvrdila da je ona poslala tu poruku pa je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tu poruku poslala tuženica.

6.6. Tuženica je u tijeku postupka tvrdila da je tužiteljici pomagala na razne načine, plaćajući za nju račune ili dajući joj novac te je na taj način otplatila u cijelosti dug za kuću na Pagu. Međutim, tuženica tijekom postupka nije precizirala što je točno plaćala za tužiteljicu i koliko pa se stoga nije niti moglo utvrditi da bi tuženica u cijelosti otplatila dug za kuću. Konačno, tuženica je taj dug za kuću priznala u gore navedenoj poruci koju je putem mobitela poslala tužiteljici, a što je potvrdio i svjedok FŽ, tužiteljičin sin, koji je naveo da je u ožujku 2019. bio kod tužiteljice kada joj je tuženica poslala tu poruku pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ta poruka bila odgovor na tužiteljičino traženje da joj tuženica plati ostatak kupoprodajne cijene za kuću na Pagu. Zbog toga nisu osnovani niti ostali žalbeni navodi kojima tuženica daje svoje vlastito tumačenje i ocjenu izvedenih dokaza, a iz kojeg bi proizlazilo da je predmetni dug podmiren raznim davanjima tužiteljici, a niti su osnovani žalbeni navodi kojima tuženica pokušava tužiteljičinu tražbinu prikazati kao tražbinu po osnovi ugovora o zajmu jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o tražbini po osnovi ugovora o prodaji kuće na Pagu.

6.7. Što se tiče žalbenih navoda da je nastupila zastara tužiteljičine tražbine treba reći da tuženica prigovor zastare nije iznosila tijekom prvostupanjskog postupka pa ga obzirom na članak 352. stavak 2. ZPP-a ne može iznositi u žalbi.

6.8. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da tužiteljica ima tražbinu prema tuženici po osnovi djelomično neplaćene kupoprodajne cijene za kuću na Pagu u iznosu od 5.300,00 eura i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom obvezao tuženicu da taj iznos tužiteljici plati pa je stoga primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a tuženičina žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić