Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1149/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik iz Labina, Zelenice 18, protiv tuženika Triglav osiguranje d. d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Pavlak i partneri d.o.o. iz Rijeke, Splitska 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-16/2022-58 od 20. svibnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn 16/2022-58 od 20. svibnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.126,33 EUR (tisuću sto dvadeset šest eura i trideset tri centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 30.735,00 eura (trideset tisuća sedamsto trideset pet eura) sa zateznim kamatama koja teku:

– na iznos 30.539,80 eura od 20. lipnja 2020. do isplate, – na iznos 52,80 eura od 15. srpnja 2020. do isplate, – na iznos 34,40 eura od 19. studenog 2020. do isplate, – na iznos 34,40 eura od 21. siječnja 2021. do isplate, – na iznos 34,40 eura od 19. veljače 2021. do isplate, – na iznos 34,40 eura od 19. ožujka 2021. do isplate, – na iznos 4,80 eura od 7. travnja 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 5.277,73 eura (pet tisuća dvjesto sedamdeset sedam eura i sedamdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2025. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.»

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio zbog pada na stepenicama i ozljeđivanja.

6.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj 4. svibnja 2019. na gradilištu u Puli, gdje je kao radnik trgovačkog društva Maling d.o.o. (dalje: poslodavac) izvodio građevinske radove, zadobio teške tjelesne ozljede prilikom pada s vrha u podnožje stepenica s visine oko dva metra

- da je poslodavac kod tuženika bio osiguran od odgovornosti

- da je do nesreće došlo na način da se tužitelj, po uputi voditelja gradilišta UV, uputio na toalet u objekt koji se je nalazio uz objekt u kojem su se toga dana izvodili građevinski radovi

- da se je tužitelj, da bi s mjesta obavljanja radova došao do prizemlja gdje se nalazio toalet, morao koristiti predmetnim stepenicama

- da je tužitelj, dok je tražio toalet, stao u prazan prostor na vrhu stepenica i pao s visine na pod u podnožju stepenica zadobivši pri tom teške tjelesne ozljede glave

- da stepenice nisu imale nikakve zaštitne ograde ili druge prepreke

- da nije ispunjena prijava o ozljedi na radu.

6.2. Člankom 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje: ZZR) propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

6.3. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica zaključio da šteta koju tužitelj trpi nije nastala zbog više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje tužitelja ili treće osobe na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu te je zaključio da je poslodavac, a onda i tuženik, odgovoran za štetu koju tužitelj trpi i da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štetnog događaja.

6.4. U tijeku postupka provedena su liječnička vještačenja te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio višestruke prijelome lubanje i kosti lica, potres mozga, prijelom desne lične kosti, prijelom desnog maksilarnog sinusa i neuralgiju n. trigeminusa. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 do 3 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana, a slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, time da još i danas trpi bolove slabog intenziteta. Tužitelj je također pretrpio primarni strah koji je trajao nekoliko sati, strah srednjeg intenziteta u razdoblju od 3 dana, a od tada stalno trpi strah karaktera strepnje. Tužiteljeva životna aktivnost je umanjena u omjeru od 50 % te je stoga prvostupanjski sud tužitelju primjenom članka 19. stavak 1. i 2. te članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) pobijanom presudom tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 30.735,00 eura te tuženiku naložio da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.277,73 eura.

6.5. Tuženik se žali navodeći u žalbi da nedostaje zapisnik Inspektorata rada o predmetnom štetnom događaju zbog čega nije utvrđeno postojanje propusta poslodavca glede mjera zaštite na radu te da je tuženik predlagao uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku zaštite na radu, a što je prvostupanjski sud neosnovano odbio.

6.6. Prvostupanjski sud je odbio navedene dokazne prijedloge tuženika sa obrazloženjem da su saslušanjem svjedoka dovoljno utvrđene odlučne činjenice za presuđenje. Takav zaključak suda prihvaća i ovaj sud. Naime, svi saslušani svjedoci su izjavili da je tužitelj odlazio na toalet te da je u tijeku odlaska pao sa stepenica kako je to gore navedeno, a koje nisu imale nikakvu zaštitu sa otvorene strane i nalazile su se u mračnom hodniku u kojem je vidljivost bila znatno ograničena. Kritičnog dana su radnici uklanjali oplatu za šalovanje i pripremali oplatu za novo šalovanje pa je na temelju Dodatka I. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima ("Narodne novine" br. 48/18.: dalje: Pravilnik) kao materijalno pravo potrebno primijeniti upravo taj Pravilnik kojim je u članku 14. točka 3. Dodatka V. , Dio A propisano da se u blizini mjesta rada, prostorija za odmor, garderoba i prostorija s tuševima ili umivaonicima, radnicima moraju osigurati prostorije s odgovarajućim brojem nužnika i umivaonika. Poslodavac je radnicima osigurao nužnik u obližnjem objektu pa taj nužnik treba smatrati dijelom mjesta rada. Budući da je do nužnika trebalo doći opisanim stepenicama sa kojih je postojala mogućnost pada s visine, a što se je tužitelju i dogodilo, poslodavac je trebao primijeniti Dodatak V., Dio B, Odjeljak II. gdje je u članku 5. propisano da se padovi s visine moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih mjesta rada na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje imaju najmanje podni rubni zaštitni dio, središnji dio i rukohvat ili na drugi siguran način. Na visini većoj od 1 m iznad tla ili poda, visina zaštitne ograde ne smije biti manja od 1,0 m. Poslodavac nije postupio na taj način. Nadalje, prolaz mračnim hodnikom do toaleta te neosigurane stepenice predstavljaju povećani rizik za nastanak nesretnih slučajeva te je poslodavac na temelju članka 27. stavak 1. točka 1. i stavka 2. ZZR-a trebao tužitelja osposobiti za rad na siguran način, odnosno upoznati ga s položajem toaleta i činjenicom da se do njega dolazi mračnim hodnikom i neosiguranim stepenicama. Poslodavac nije učinio ništa od gore navedenog zbog čega je zaštita na radu nepotpuno provedena i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da poslodavac snosi odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije osigurao predmetne stepenice ogradom koja bi spriječila pad niti je tužitelja upoznao sa opasnosti od pada sa tih stepenica.

6.7. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod tuženika da postoji tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja. U gore opisanim okolnostima pod kojima se je predmetni štetni događaj zbio ovaj sud ne nalazi elemenata namjere ili krajnje nepažnje u radnjama tužitelja u smislu gore citiranog članka 25. stavak 1. ZZR-a tako da nema mjesta umanjenju odgovornosti tuženika niti zaključku da je tužitelj na neki način doprinio nastanku štetnog događaja.

6.8. Tuženik se nadalje žali navodeći da je tužitelj svoj prvi psihijatrijski pregled izvršio 19. studenog 2020., dakle više od 18 mjeseci nakon štetnog događaja iako su liječnički vještaci naveli da je njegovo liječenje bilo okončano protekom tri mjeseca od štetnog događaja pa stoga tuženik smatra da se ne može utvrditi uzročna veza između pogoršanja tužiteljevog zdravlja uzrokovanog potresom mozga sa štetnim događajem. Međutim, tijekom postupka stranke nisu iznijele nikakve činjenice na temelju kojih bi se moglo posumnjati da tužiteljeve zdravstvene tegobe uzrokovane potresom mozga imaju svoj uzrok u nekoj drugoj ozljedi koju je tužitelj eventualno zadobio u razdoblju između završetka liječenja pa do prvog psihijatrijskog pregleda. Liječnički vještak psihijatar je te tužiteljeve tegobe jasno povezao sa predmetnim štetnim događajem u kojem je tužitelj zadobio teži potres mozga te stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.9. Tuženik se nadalje žali navodeći da je liječnički vještak psihijatar utvrdio da je tužitelju još 2009. godine evidentirana ozljeda glave pri čemu je bio i u nesvijesti. No, taj vještak nije dao uvjerljivo obrazloženje svoje tvrdnje da tužiteljeve sadašnje zdravstvene tegobe nemaju makar djelomično svoj uzrok u navedenoj ranijoj ozljedi glave. Tuženik je zbog toga predlagao novo vještačenje i smatra da ga je sud trebao odrediti. Međutim, prvostupanjski sud pravilno nije odredio novo psihijatrijsko vještačenje i to stoga što su nepoznate činjenice vezane za tužiteljevo ozljeđivanje glave 2009. godine te je stoga ostalo nepoznato kakva je bila težina te ozljede. Bez utvrđivanja tih činjenica nije moguće pouzdano zaključivati da li ta ozljeda na neki način ima doprinosa nastanku tužiteljevih sadašnjih zdravstvenih tegoba vezanih uz potres mozga te stoga nije bilo niti osnove za određivanje novog vještačenja. Naime, liječnički vještak psihijatar je naveo da svaki potres mozga ne mora ostaviti posljedice, a da je tužiteljeva ozljeda glave iz 2009. godine bila ozbiljnija, kod tužitelja bi se i prije predmetnog ozljeđivanja manifestirale posljedice te ozljede te je stoga vještak pravilno zaključio da nije vjerojatno da je navedena ranija ozljeda kod tužitelja ostavila trajne posljedice. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

7. Tuženik se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali u žalbi ništa posebno ne obrazlaže taj žalbeni razlog glede visine dosuđene naknade štete. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja visine štete koju tužitelj trpi kada je utvrdio da tužitelju zbog posljedica ozljeđivanja utvrđenih po vještacima pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 30.000,00 eura te naknada pretrpljene imovinske štete u iznosu od 735,00 eura.

7.1. Zbog navedenih razloga tuženikova žalba je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP - a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i III. izreke. Kako tuženik nije uspio sa žalbom ne pripada mu naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka zbog čega je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 1.126,33 eura odbijen.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić