Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1432/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja GK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ČK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P- 1329/2023-23 od 25. rujna 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-

1329/2023-23 od 25. rujna 2024.:

- potvrđuje u točki II. izreke,

- ukida u točkama I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nepobijana točka IV. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 2122 m2, oslobodi od svih osoba i stvari, te ju preda u isključivi posjed tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj ČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela u Valpovu, na k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] oranica površine 2122 m2, a što je tužitelj – protutuženik ČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpiti uknjižbu navedenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama koje se za navedenu nekretninu vode kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela u Valpovu, te se nalaže navedenom zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime protutužitelja ČK. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju nadoknadi prouzročen parnični trošak koliko isti bude iznosio, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana prvostupanjskog presuđenja do isplate, sve navedeno u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.696,46 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad priznatog iznosa od 1.696,46 eura do iznosa od 1.758,96 eura, kao neosnovanim.»

2. Protiv točaka I., II. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a u odnosu na protutužbeni zahtjev da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je sporna [katastarska čestica] nekad bila jedinstvena [katastarska čestica] te da je ista cijepana na česticu [katastarska čestica] i [katastarska čestica] na temelju rješenja o provedbi elaborata Klasa: UP/I-932- 07/2020-02/90, Urbroj: 541-23-06/6-20-2 od 01. travnja 2020. i prijavnog lista za Zk Klasa: UP/I-932-07/2020-02/90, Urbroj: 541-23/1-20-6 od 8. ožujka 2020., što proizlazi iz zk. uloška, geodetskog elaborata i prijavnog lista,

- da je tužitelj naznačen kao investitor i naručitelj geodetskog elaborata i ostale dokumentacije temeljem koje je provedena parcelizacija,

-da je tužitelj uknjižen kao vlasnik na nekad jedinstvenoj [katastarska čestica], a sada na čestici [katastarska čestica] i [katastarska čestica] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj R2-38/97 od 5. studenog 1996. i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2008.,

- da je u ostavinskom postupku nakon smrti pokojnog SK, tuženikovog oca i tužiteljevog djeda, tužitelju temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju pripao suvlasnički dio pokojnog SK na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u kojem se nalazi i sporna, tad jedinstvena čestica [katastarska čestica] koja sad odgovara nakon provedene parcelacije česticama [katastarska čestica][katastarska čestica]tuženik,

- da je u ostavinskom postupku nakon smrti pokojne ŽK, tuženikove majke i tužiteljeve bake, tuženik naslijedio tri nekretnine koje nisu obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kao i pokretnine koje se sastoje od neisplaćene mirovine, novčanih sredstava na računu kod HPB d.d. te novčana sredstva po osnovi pretplate dopunskog zdravstvenog osiguranja. U tom postupku nije raspravljan suvlasnički dio na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u kojem se nalazi i sporna, tad jedinstvena čestica [katastarska čestica], koja sad odgovara nakon provedene parcelacije česticama [katastarska čestica] i [katastarska čestica], jer je isti obuhvaćen Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a koji Ugovor tuženik nije osporavao,

- da je sada pokojna ŽK sa tuženikom sklopila Ugovor o darovanju nekretnine koja je predmet ovog postupka 12. studenog 2010., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova pod brojem OV-10215/2010, a koji je Ugovor raskinut isti dan zbog toga što je ŽK već ranije raspolagala predmetnim nekretninama Ugovorom o doživotnom uzdržavanju,

- da je sada pokojna ŽK sa tuženikom sklopila Ugovor o davanju zemljišta na korištenje iz kojeg proizlazi da je tuženiku dala na korištenje oranicu, voćnjak i svinjce u [adresa], koji se nalaze na čestici [katastarska čestica], koji Ugovor je potpisan 15. studenog 2010. te je ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova pod brojem OV-10273/2010,

- da su stranke ovog postupka sudjelovale na ostavinskim raspravama koje su vođene iza smrti pokojnog SK sredinom 1998., odnosno, na ostavinskoj raspravi iza pokojne ŽK, koja je vođena tijekom 2019., a što je sud utvrdio na temelju sadržaja rješenja o nasljeđivanju i zapisnika, s tim da je na tim ostavinskim raspravama prijavljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je tužitelj sklopio sa djedom i bakom te je tužitelj temeljem tog Ugovora nakon smrti djeda SK uknjižen prvo na njegovoj polovici predmetne nekretnine, a nakon smrti bake ŽK i na preostalom suvlasničkom dijelu nekretnine, što tuženik, kako tijekom ostavinskog postupka, tako niti nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju nije osporavao niti je podnosio žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju,

- da iz presude istog suda poslovni broj P-997/2020-23 od 17. studenog 2022. proizlazi da je tužitelj (koji je bio tužitelj i u tom postupku) odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se naloži tuženiku (koji je bio tuženik i u tom postupku) da izvrši prijenos prava vlasništva na tri katastarske čestice, koje je tuženik stekao nakon smrti svoje majke ŽK, a koje nisu bile obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju uz istovremeni prijenos prava vlasništva na čestici 343/4 sa tužitelja na tuženika, budući da je tužitelj tvrdio da je njegova pokojna majka DK u ostavinskom postupku iza ŽK, prema dogovoru sa tuženikom, istom ustupila svoj nasljedni dio na tri čestice koje nisu bile obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju uz obvezu tuženika da nakon okončanja ostavinskog postupka sve tri čestice prepiše tužitelju i da mu zauzvrat tužitelj nakon cijepanja nekad jedinstvene čestice [katastarska čestica] prepiše novoformiranu česticu [katastarska čestica]. Sud utvrđuje da je presuda nepravomoćna i da je još uvijek u tijeku postupak po žalbi pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj Gž-5712/2023,

- iz zapisnika o saslušanju tuženika u postupku koji se vodio pred istim sudom u predmetu poslovni broj P-997/2020, a koji je sastavljen 25. listopada 2022., sud utvrđuje da je tuženik izjavio da je unazad 20 godina obrađivao zemljište koje sad odgovara predmetnoj čestici [katastarska čestica] te da je bio u posjedu, kao i da mu je majka za života rekla da će mu tužitelj nakon njene smrti tu česticu darovati.

6.1. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da se je tužitelj uknjižio na spornoj nekretnini temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg tuženik nije osporavao, time da je za postojanje Ugovora saznao već na ostavinskoj raspravi koja se vodila nakon smrti njegovog oca 1998. godine. Sud također utvrđuje da je parcelacijom nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je tužitelj stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nastala sporna kčbr. [katastarska čestica], koja parcelacija je napravljena zbog navodnog dogovora koji je postojao između stranaka i majke tužitelja, a prema kojem je majka tužitelja ustupila svoj nasljedni dio tuženiku u ostavinskom postupku u odnosu na nekretnine koje nisu bile predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a tužitelj je zauzvrat tuženiku trebao prenijeti spornu nekretninu, o čemu se vodi spor u predmetu istoga suda pod poslovnim brojem P- 997/2020. Ocjena je suda prvog stupnja da ishod tog postupka nije bitan za okončanje ovog postupka, zbog čega nije bilo mjesta prekidu ovog postupka, iz razloga jer u tom postupku tužitelj, koji je tužitelj i u predmetu poslovni broj P-997/2020, traži da se naloži prijenos nekretnine koja je predmet ovog spora s njega na tuženika uz istovremeni prijenos prava vlasništva tri nekretnine koje je tuženik stekao u samovlasništvo u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti tuženikove majke, a bake tužitelja, u vlasništvo tužitelja. Naime, pravno je shvaćanje suda prvog stupnja da tužitelj tako dugo dok je vlasnik sporne nekretnine temeljem odredbe članka 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) ima pravo tražiti da mu se predmetna nekretnina preda u posjed, a u konkretnom slučaju utvrđeno je da tuženik drži u posjedu nekretninu koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja.

6.2. U odnosu na utvrđenu činjenicu da je tuženik sa svojom majkom zaključio Ugovor o davanju zemljišta na korištenje 15. studenog 2010., temeljem kojeg tuženik posjeduje spornu nekretninu, sud utvrđuje da takav Ugovor ne obvezuje tužitelja jer je u vrijeme njegovog zaključenja tužitelj već bio upisani suvlasnik u ½ dijela sporne nekretnine, dok je majka tuženika ŽK bila upisana kao suvlasnica druge polovine dijela nekretnine, zbog čega ona nije mogla dati tuženiku na korištenje cijelu nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica], pa tako niti dio te nekretnine koja sada odgovara novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica]. Zaključak je suda prvog stupnja da tuženik uz prešutno odobravanje tadašnjih suvlasnika ŽK i tužitelja posjeduje spornu nekretninu, međutim, da je podnošenjem tužbe u ovom predmetu tužitelj, koji je sada samovlasnik nekretnine, uskratio tuženiku daljnju suglasnost za korištenje iz kojih razloga mu je dužan nekretninu predati u posjed te iz tih razloga sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u točki I. izreke presude.

7. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja, kojim traži utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan u smislu odredbe članka 159. stavak 2. i 3. ZV-a. Naime, sud u bitnome utvrđuje da tuženik nije bio samostalni posjednik sporne nekretnine jer je u iskazu naglasio da mu je sada pokojni otac rekao da će sporna nekretnina biti njegova, ali nakon njegove smrti, što mu je govorila i majka, koja je umrla 2019. Naime, tuženik je u iskazu govorio o tome da mu je majka rekla da će mu tužitelj nakon njezine smrti darovati dio kčbr. [katastarska čestica], iz kojih činjenica sud utvrđuje da je tuženik svoj posjed izvodio iz prava na posjed oca, odnosno majke, a na temelju takvog posjeda u smislu odredbe članka 159. stavak 2. i 3. ZV-a nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva. Iz tih razloga sud odbija protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja u točki II. izreke presude.

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava u odnosu na osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika kao tužitelja ovaj sud prihvaća kao pravilne, dok je osnovana žalba tuženika da je u odnosu na tužbeni zahtjev sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je za sada pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U odnosu na tužbeni zahtjev:

Pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja je odredba članka 161. stavak 1. ZV-a, kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

9.1. Pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ishod parničnog postupka koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-997/2020 nije bitan za ishod ovog postupka, obzirom da u tom postupku tužitelj, koji je tužitelj i u postupku poslovni broj P-997/2020, tužbenim zahtjevom traži da se sporna nekretnina prenese u vlasništvo tuženiku, time da se istovremeno naloži tuženiku da u vlasništvo prenese tužitelju tri nekretnine koje je tuženik stekao u ostavinskom postupku iza svoje majke i to na temelju Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza, kojeg su zaključili majka tužitelja DK s jedne strane i tuženik s druge strane, kao i tužitelj kao treća strana. S obzirom da sam tužitelj u tom postupku traži da se sporna nekretnina prenese u vlasništvo tuženika, po ocjeni ovog suda, a kako to osnovano tvrdi tuženik u žalbi, ishod tog postupka odlučan je za ishod ovog postupka po tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži predaju u posjed, jer ukoliko u tom postupku bude naloženo tužitelju da tuženiku prenese vlasništvo sporne nekretnine, tada tuženik može osnovano odbiti predaju nekretnine u posjed jer u tom postupku i sam tužitelj tvrdi da tuženik ima pravo na posjed time što tvrdi da mu treba u vlasništvo prenijeti spornu nekretninu.

9.2. Tuženik u žalbi tvrdi da mu pravnu osnovu za posjed sporne nekretnine predstavlja Ugovor o davanju zemljišta na korištenje od 15. studenog 2010. jer taj Ugovor nikad nije raskinut niti otkazan od strane tuženikove majke, a niti ga je otkazao tužitelj, pri čemu se poziva na odredbu članka 549. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Tom odredbom propisano je da u slučaju smrti zakupnika ili zakupodavca zakup se nastavlja s njegovim nasljednicima ako nije drukčije ugovoreno. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane prije svega iz razloga što se ne radi o ugovoru o zakupu jer je prema tom ugovoru tuženiku nekretnina dana na korištenje bez naknade. Osim toga, davanje u posjed cijele nekretnine posao je izvanredne uprave u smislu odredbe članka 41. stavak 1. i 2. ZV-a pa je za takav pravni posao bila potrebna suglasnost svih suvlasnika. Kako nije bilo sporno da tužitelj nije dao suglasnost na takav ugovor, odnosno da ga nije potpisao, njega takav ugovor ne obvezuje.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja, kojim je tražio utvrđenje da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću. I ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije bio samostalni posjednik sporne nekretnine, a samo takav posjednik može pod uvjetima propisanim člankom 159. stavak 1. ZV-a steći pravo vlasništva dosjelošću. Pravilno je sud ocijenio da tuženik nije posjedovao sporne nekretnine kao samostalni posjednik jer je na temelju njegovog iskaza utvrdio da su oba roditelja govorila da će sporna nekretnina nakon njihove smrti biti vlasništvo tuženika, odnosno sam tuženik je u iskazu govorio da mu je majka rekla da će mu nakon njezine smrti tužitelj darovati sporni dio tada jedinstvene kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako je sud utvrdio da je tuženik sudjelovao u ostavinskom postupku iza pokojnog oca 1998. te je znao za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojem je suvlasnički dio oca na spornoj nekretnini po tom Ugovoru pripao tužitelju, a također istu činjenicu saznao je i prilikom provođenja ostavinske rasprave iza majke 2019., nakon koje je tužitelj stekao i preostalu ½ dijela sporne nekretnine, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da je tuženik nekretnine posjedovao uz znanje i odobrenje oca, majke i tužitelja kao nesamostalni posjednik i to do opoziva pa kako je podnošenjem ove tužbe tužitelj opozvao tuženiku pravo posjeda jer je tražio predaju u posjed, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev jer i po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao da je pravo vlasništva sporne nekretnine stekao dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavak 1.-3. ZV-a. Po ocjeni ovog suda izjave oca i majke tuženika da će tek nakon njihove smrti nekretnine postati vlasništvo tuženika predstavljaju samo obećanje, ali oni ni na koji način nisu to odredili u oporuci, odnosno u nekom pravnom poslu, već su suprotno oboje u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju odredili da će sporna nekretnina nakon njihove smrti pripasti tužitelju. Zbog toga tuženik nije bio u samostalnom vlasničkom posjedu zbog čega nije mogao steći vlasništvo nekretnine dosjelošću.

11. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika protiv točaka I. i III. izreke presude trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 370. ZPP- a i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, dok je u odnosu na točku II. izreke presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika kao protutužitelja žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja prekinut će ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom u predmetu poslovni broj P-997/2020, ukoliko taj postupak nije pravomoćno dovršen, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, vodeći računa o činjenicama koje su stranke u postupku iznijele do zaključenja prethodnog postupka, kao i o troškovima postupka.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković