Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1329/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-1180/2024-9 od 13. listopada 2025., 11. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-1180/2024-9 od 13. listopada 2025. u točki V. izreke.
II. U preostalom, nepobijanom dijelu (točke I. do IV. izreke), presuda suda prvog stupnja nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-3726136, sklopljenog dana 16.10.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 19.10.2006. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod br. OU2114/06, u dijelu odredbe koji glasi: „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“
II/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 429,94 EUR (slovima: četiristodvadesetdevet eura i devedesetčetiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 21.10.2006. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III/. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 9. st. 2 Ugovora o kreditu br. 528-50- 3726136, sklopljenog dana 16.10.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 19.10.2006. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod br. OU- 2114/06, u dijelu odredbe koji glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“
IV/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 171,37 EUR (slovima: stoseamdesetjedan euro i tridesetsedam centi)zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 10.11.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak 1.231,18 EUR (slovima: tisućudvijestottridesetjedan euro i osamnaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13.10.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv točke V. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijani dio presude tako da odbije prekomjerni zahtjev tužiteljice za naknadu troška, a naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno podredno da pobijani dio presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći odluku o parničnim troškovima, koja je sadržana u točki V. izreke, sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. i 12. ZPP-a time da u odnosu na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citira zakonski tekst te bitne povrede ne navodeći konkretno u čemu bi se ona sastojala, dok u odnosu na točku 12. citirane odredbe ZPP-a tuženik u žalbi ne navodi niti jedan žalbeni razlog, odnosno ne navodi zbog čega smatra da je sud prekoračio zahtjev tužiteljice. Kako prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnost na bitne povrede koje u žalbi ističe tuženik, presuda je u pobijanom dijelu ispitana samo u odnosu na bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od tih bitnih povreda.
6. Pobijajući odluku o naknadi parničnih troškova tuženik u bitnome navodi da je sud pogrešno utvrdio visinu troškova zastupanja određujući ih prema vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi s iznosom od 1.340,50 eura. Tuženik tvrdi da je kao vrijednost predmeta spora radi utvrđivanja visine troškova parničnog postupka trebalo uzeti samo vrijednost novčanog zahtjeva, a ne i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, odnosno da je troškove trebalo utvrđivati prema vrijednosti predmeta spora od 601,31 euro, koliko iznose zbrojeni tužbeni zahtjevi tužiteljice za isplatu.
6.1. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je pravilno vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju trebala biti određena u visini novčanog zahtjeva, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi i rješenju poslovni broj Rev-1297/2017 od 18. siječnja 2022., koje prihvaća i ovaj sud i na koje se pravilno u žalbi poziva i tuženik, prema kojem kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu, koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu. U konkretnom slučaju tužiteljica je tražila utvrđenje ništetnosti odredaba članka 3. i 9. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-3726136 kojeg je 16. listopada 2006. sklopila s tuženikom te je isplatu u ukupnom iznosu od 601,31 euro tražila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz kojih razloga je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice sadržan u točkama I. i III. izreke presude trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu.
6.2. Međutim, s obzirom na činjenicu da tuženik nije prigovarao vrijednosti predmeta spora, već je i sam podnoseći odgovor na tužbu, kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.340,50 eura, koju vrijednost predmeta spora je u tužbi naznačila i tužiteljica, te da sud nije sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a po službenoj dužnosti utvrdio vrijednost predmeta spora, što je mogao najkasnije na pripremnom ročištu, pravilno je sud prvog stupnja visinu parničnog troška utvrđivao prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 1.340,50 eura, jer se nakon zaključenja prethodnog postupka vrijednost predmeta spora ne može mijenjati, osim u slučaju povišenja, odnosno sniženja tužbenog zahtjeva, što nije bio konkretan slučaj.
7. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točki V. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
8. S obzirom da je žalba tuženika u cijelosti odbijena trebalo je odbiti i njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbenog postupka koji se sastoji od troška žalbe u iznosu od 187,50 eura s PDV-om te sudske pristojbe.
Koprivnica, 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
