REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-2234/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Sinovčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], da isplati tužiteljici RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.635,37 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 160,00 eura tekućim od 04. srpnja 2008. pa do isplate,

- 173,15 eura tekućim od 02. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 168,20 eura tekućim od 03. rujna 2008. pa do isplate,

- 168,20 eura tekućim od 04. listopada 2008. pa do isplate

- 171,00 eura tekućim od 05. studenog 2008. pa do isplate,

- 168,70 eura tekućim od 02. prosinca 2008. pa do isplate,

- 177,31 eura tekućim od 06. siječnja 2009. pa do isplate

- 151,48 euro tekućim od 03. veljače pa do 2009. pa do isplate

- 151,88 eura tekućom od 03. ožujka 2009. pa do isplate

- 145,45 eura tekućom od 02. travnja 2009. pa do isplate

i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 699,54 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila prisiljena ustati tužbom na utvrđenje da ona nikada osobno nije potpisala Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 80404-5-3201783783 zaključen dana 10. rujna 2004. godine između Privredne banke d.d. Zagreb i nje, te je u postupku koji se vodio pod brojem 137 P-3145/08- 55, ishodila pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu br. 80404-5-3201783783 zaključen dana 10. rujna 2004. godine između Privredne banke d.d. Zagreb i korisnika kredita RK ne proizvodi pravne učinke u odnosu na RK. Usprkos činjenici da je tuženica znala da RK nije nikada potpisala navedeni Ugovor o okvirnom kreditu, već da je to učinio njezin djelatnik VK, kojeg je Banka uostalom zbog toga i drugih malverzacija i kazneno prijavila, te je on pravomoćno osuđen, ipak je u ovršnom postupku protiv tužiteljice naplatila iznos od 12.321,39 tadašnjih kuna. Prema tome, tuženica je bez pravnog osnova od tužiteljice naplatila iznos od 12.321,39 tadašnjih kuna, što danas čini 1.635,37 eura, dakle stekla je dio imovine tužiteljice, a na koji nije imala pravo, te je stoga temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 1115. ta novčana sredstva dužna i vratiti sa kamatama. Punomoćnik tužiteljice je drugostupanjsku presudu zaprimio dana 08. svibnja 2020. godine, te u zakonom propisanom roku podnosi ovu tužbu te predlaže da se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 1.635,37 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare tužiteljeve tražbine. Navodi kako je u konkretnom slučaju tuženik ovrhom na plaći tužiteljice još 2008. i 2009. godine nesporno naplatio iznos koji tužiteljica potražuje ovom tužbom, odnosno 1.635,37 eur. Navodi kako je sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima zastara u ovom postupku do podnošenja tužbe nastupila. Navodi tužitelja da je drugostupanjsku presudu zaprimio 08. svibnja 2020. godine su bespredmetni, obzirom pravomoćno okončanim parničnim postupkom na koji se tužiteljica poziva nije prekinuta zastara.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u presudu ovog suda posl.br. P-3145/08-55 od 30. prosinca 2019.g., presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž- 180/2020-2 od 21. veljače 2020.g., izvornike obračuna plaće.

4. Sud nije izvršio uvid u spis Ovrpl-3354/2005 jer je isti škartiran.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik ovrhom na plaći tužiteljice 2008. i 2009. godine naplatio iznos od 1.635,37 eur temeljem Ugovora o okvirnom kreditu po tekućem računu broj 80404-5-3201783783 zaključen dana 10. rujna 2004. godine i to u ovršnom postupku posl.br. Ovrpl-3354/05.

7. Sporno je da li je u ovom predmetu nastupila zastara potraživanja tužitelja.

8. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9. Prema odredbi čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10. Prema odredbi čl. 238. st. 1. ZOO-a ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane.

11. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 3145/08 od 30. prosinca 2019. godine, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-180/2020 od 21. veljače 2020. godine, utvrđeno je da Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu broj 80404-5-3201783783, sklopljen 10. rujna 2004. godine između Privredne banke Zagreb d.d. i RK, ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu RK.

12. Slijedom navedenog, osnova na temelju koje je izvršena predmetna naplata otpala je pravomoćnošću odluke Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-180/2020 od 21. veljače 2020. godine, jer je tada pravomoćno utvrđeno da sporni Ugovor ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu, što znači da se temeljem istog nije mogla ni provesti ovrha protiv tužiteljice.

13. Stoga je tužba za isplatu stečenog bez osnove koja je podnesena 29. ožujka 2023. godine podnesena unutar zastarnog roka te je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

14. Kako je nesporno da je tuženik iz plaće tužiteljice naplatio utuženi iznos temeljem osnove koja je naknadno otpala jer je naknadno utvrđeno da ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu, to je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 10.07.2024.g. i 28.01.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eur, tako da trošak tužiteljice iznosi 699,54 eur.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 11. ožujka 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.