REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-5263/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČUŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2026. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika ČU, odvjetničkog vježbenika, te zamjenice punomoćnika tuženika ĐU, odvjetničke vježbenice, dana 11. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu br.15574 od 5.9.2005. godine i da su ništetni i ne proizvode pravne učinke Uvjeti ugovora o kreditu-Inačica: CHF2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja i tuženika budući su ništetne odredbe i to valutne klauzule CHF, promjenjive kamatne stope i ulazne naknade, sadržane u toč.II i toč.III Ugovora o kreditu br.16997 i u čl.5.1., čl.6.2. i čl.9.1. , čl. 7.7., čl. i 9.3. Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2005-01, te se nalaže tuženiku da temeljem ništetnih odredbi sadržanih u toč.II i toč.III- vezanih uz ulaznu naknadu-troškove zaključenja kredita- Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, isplati tužitelju dužni iznos od 346,37 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26.2.2009. godine, to za razdoblje od dospijeća po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju temeljem ništetne odredba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi-određenih čl.5.1., čl.6.2. i čl.9.1. , čl. 7.7., čl. i 9.3. u Uvjetima ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu, isplatiti iznos od 1.473,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
2,96 eura od 13.10.2006 godine pa do isplate
2,93 eura od 20.11.2006 godine pa do isplate
2,91 eura od 14.12.2006 godine pa do isplate
2,83 eura od 17.1.2007 godine pa do isplate
6,07 eura od 26.2.2007 godine pa do isplate
6,04 eura od 11.4.2007 godine pa do isplate
6,09 eura od 11.4.2007 godine pa do isplate
6,03 eura od 5.6.2007 godine pa do isplate
5,90 eura od 27.6.2007 godine pa do isplate
5,88 eura od 7.8.2007 godine pa do isplate
8,83 eura od 27.8.2007 godine pa do isplate
9,04 eura od 4.10.2007 godine pa do isplate
8,96 eura od 22.10.2007 godine pa do isplate
8,78 eura od 13.11.2007 godine pa do isplate
9,00 eura od 24.12.2007 godine pa do isplate
8,84 eura od 15.2.2008 godine pa do isplate
9,13 eura od 3.3.2008 godine pa do isplate
9,05 eura od 19.3.2008 godine pa do isplate
9,35 eura od 12.4.2008 godine pa do isplate
9,13 eura od 13.5.2008 godine pa do isplate
8,92 eura od 13.6.2008 godine pa do isplate
9,01 eura od 19.9.2008 godine pa do isplate
9,05 eura od 19.9.2008 godine pa do isplate
8,92 eura od 15.10.2008 godine pa do isplate
9,07 eura od 14.11.2008 godine pa do isplate
9,38 eura od 14.11.2008 godine pa do isplate
9,53 eura od 12.1.2009 godine pa do isplate
9,19 eura od 17.2.2009 godine pa do isplate
16,73 eura od 17.3.2009 godine pa do isplate
18,04 eura od 15.4.2009 godine pa do isplate
10,95 eura od 14.5.2009 godine pa do isplate
12,98 eura od 18.6.2009 godine pa do isplate
13,64 eura od 14.7.2009 godine pa do isplate
10,43 eura od 18.8.2009 godine pa do isplate
11,19 eura od 17.9.2009 godine pa do isplate
9,71 eura od 28.10.2009 godine pa do isplate
9,86 eura od 28.10.2009 godine pa do isplate
9,64 eura od 19.11.2009 godine pa do isplate
11,56 eura od 14.12.2009 godine pa do isplate
9,41 eura od 19.1.2010 godine pa do isplate
14,01 eura od 22.2.2010 godine pa do isplate
15,39 eura od 14.4.2010 godine pa do isplate
16,49 eura od 15.5.2010 godine pa do isplate
18,67 eura od 17.6.2010 godine pa do isplate
22,70 eura od 17.7.2010 godine pa do isplate
25,44 eura od 17.7.2010 godine pa do isplate
29,76 eura od 17.8.2010 godine pa do isplate
32,23 eura od 20.9.2010 godine pa do isplate
35,63 eura od 2.11.2010 godine pa do isplate
34,37 eura od 15.11.2010 godine pa do isplate
36,25 eura od 17.1.2011 godine pa do isplate
45,41 eura od 16.2.2011 godine pa do isplate
45,01 eura od 16.2.2011 godine pa do isplate
44,50 eura od 14.3.2011 godine pa do isplate
703,10 eura od 16.3.2011 godine pa do isplate
to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu br.15574 sadržana u čl.6.2. i čl.9.1., Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica:
CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576.
III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe o valutnoj klauzuli u dijelu gdje piše “CHF”, sadržan u čl.II., čl.III, čl.IV, Ugovora o kreditu br.15574 i čl.5.1., čl.7.7. i čl.9.3. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576.
IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, da tužiteljici ČUŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u čl. II., čl. III, čl. IV, Ugovora o kreditu br. 15574 i čl. 5.1., čl. 7.7., čl. 9.3, čl. 6.2. i čl. 9.1., Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, isplati iznos od 1.473,92 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
2,96 eura od 13.10.2006 godine pa do isplate
2,93 eura od 20.11.2006 godine pa do isplate
2,91 eura od 14.12.2006 godine pa do isplate
2,83 eura od 17.1.2007 godine pa do isplate
6,07 eura od 26.2.2007 godine pa do isplate
6,04 eura od 11.4.2007 godine pa do isplate
6,09 eura od 11.4.2007 godine pa do isplate
6,03 eura od 5.6.2007 godine pa do isplate
5,90 eura od 27.6.2007 godine pa do isplate
5,88 eura od 7.8.2007 godine pa do isplate
8,83 eura od 27.8.2007 godine pa do isplate
9,04 eura od 4.10.2007 godine pa do isplate
8,96 eura od 22.10.2007 godine pa do isplate
8,78 eura od 13.11.2007 godine pa do isplate
9,00 eura od 24.12.2007 godine pa do isplate
8,84 eura od 15.2.2008 godine pa do isplate
9,13 eura od 3.3.2008 godine pa do isplate
9,05 eura od 19.3.2008 godine pa do isplate
9,35 eura od 12.4.2008 godine pa do isplate
9,13 eura od 13.5.2008 godine pa do isplate
8,92 eura od 13.6.2008 godine pa do isplate
9,01 eura od 19.9.2008 godine pa do isplate
9,05 eura od 19.9.2008 godine pa do isplate
8,92 eura od 15.10.2008 godine pa do isplate
9,07 eura od 14.11.2008 godine pa do isplate
9,38 eura od 14.11.2008 godine pa do isplate
9,53 eura od 12.1.2009 godine pa do isplate
9,19 eura od 17.2.2009 godine pa do isplate
16,73 eura od 17.3.2009 godine pa do isplate
18,04 eura od 15.4.2009 godine pa do isplate
10,95 eura od 14.5.2009 godine pa do isplate
12,98 eura od 18.6.2009 godine pa do isplate
13,64 eura od 14.7.2009 godine pa do isplate
10,43 eura od 18.8.2009 godine pa do isplate
11,19 eura od 17.9.2009 godine pa do isplate
9,71 eura od 28.10.2009 godine pa do isplate
9,86 eura od 28.10.2009 godine pa do isplate
9,64 eura od 19.11.2009 godine pa do isplate
11,56 eura od 14.12.2009 godine pa do isplate
9,41 eura od 19.1.2010 godine pa do isplate
14,01 eura od 22.2.2010 godine pa do isplate
15,39 eura od 14.4.2010 godine pa do isplate
16,49 eura od 15.5.2010 godine pa do isplate
18,67 eura od 17.6.2010 godine pa do isplate
22,70 eura od 17.7.2010 godine pa do isplate
25,44 eura od 17.7.2010 godine pa do isplate
29,76 eura od 17.8.2010 godine pa do isplate
32,23 eura od 20.9.2010 godine pa do isplate
35,63 eura od 2.11.2010 godine pa do isplate
34,37 eura od 15.11.2010 godine pa do isplate
36,25 eura od 17.1.2011 godine pa do isplate
45,41 eura od 16.2.2011 godine pa do isplate
45,01 eura od 16.2.2011 godine pa do isplate
44,50 eura od 14.3.2011 godine pa do isplate
703,10 eura od 16.3.2011 godine pa do isplate
i to do 31. prosinca 2007. godine prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V. Utvrđuje se ništetnom odredba vezana uz prodajni tečaj RBA sadržana u čl.5.1. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21,
OIB:90275854576.
VI. Utvrđuje se ništetnom odredba o troškovima zaključenja kredita obuhvaćenih iznosom kredita ulazna naknada sadržana u toč II. i toč. III. Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21,
OIB:90275854576.
VII. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, da tužitelju ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ništetnih odredbi sadržanih u toč.II i toč.III-vezanih uz ulaznu naknadu-troškove zaključenja kredita obuhvaćenih iznosom kredita- Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, isplati tužitelju dužni iznos od 346,37 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26.2.2009. godine, to za razdoblje od dospijeća po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
VIII. Utvrđuje se ništetnom odredba vezana uz izlaznu naknadu-naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana čl. 6.4. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF- 2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576.
IX. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, da tužitelju ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ništetnih odredbi vezanih uz izlaznu naknadu- naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržanih u čl.6.4. Uvjeta o kreditu Inačica-CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.15574 sklopljenog 5.9.2005. godine između tužitelja ČUŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576, isplati tužitelju dužni iznos od 74,48 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16.3.2011. godine, to za razdoblje od dospijeća po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
X. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.107,72 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2026. godine do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 05. rujna 2005. godine između tuženika i tužitelja sklopljen Ugovor o kreditu radi financiranja troškova kupnje vozila ŠKODA, FABIA SEDAN AMIENTE. 1,2 12V, prema kojem je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 18.388,90 CHF. Ugovor o kreditu sadrži odredbe koje su po zatvaranju obveze od strane tužitelja, pred Sudovima utvrđene kao ništetne, a kako se iste odnose na predmet i cijenu ugovora, dakle bitne sastojke, tužitelj ovom tužbom utvrđuje ništetnost Ugovora o kreditu, te traži isplatu više plaćenog, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj u tužbi postavlja i podredni zahtjev, koji se odnosi na utvrđenje i isplatu stečenog bez osnove po ništetnim ugovornim odredbama. Tužitelj ističe kako je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu ostavio mogućnost jednostrane i neobrazložene promjene kamatne stope, odnosno rate kredita, te da iz spornih ugovornih odredbi proizlazi kako visina kamatne stope nije određena, a niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika. Tužitelj smatra kako navedene odredbe Ugovora predstavljaju cijenu i bitni sastojak ugovora, bez kojih isti ne može proizvoditi valjane pravne učinke. Opreza radi, tužitelj se poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine. Također, da je navedena promjenjiva kamatna stopa protivna i načelu savjesnosti i poštenja, a što proizlazi iz odluka Europskog suda. Valutnom klauzulom da je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidbi i to zato jer ista nije ugovorena sa ciljem i svrhom koju u suštini ima valutna klauzula. Stoga je ista kako je navedena u predmetnom Ugovoru, protivna načelu savjesnosti i poštenja i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Također, da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. godine zauzeo stav da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne. Navodi kako ništetnost odredbe koja se tiče cijene ugovora nužno dovodi i do ništetnosti anuiteta ugovora, te konačno ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti. Tužitelj također navodi kako osim navedenih ništetnih odredbi Ugovor o kreditu sadrži i druge ništetne odredbe koje se izravno tiču njegove cijene i to odredbe o ulaznoj naknadi te izlaznoj naknadi. Stoga tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu od 05. rujna 2005. godine uz obvezu potpune restitucije, a ukoliko sud ocijeni da ništetnost svih ugovornih odredbi u tužbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim pojedine odredbe Ugovora, te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.207,02 eur temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 346,37 eur na ime ništetnih odredbi vezanih uz ulaznu naknadu, te iznos od 74,48 eur na ime ništetnih odredbi vezanih uz izlaznu naknadu, sve uz pripadajuće kamate i troškove postupka.
2. Tužitelj je podneskom od 05. ožujka 2025. godine, nakon provedenog financijskog vještačenja, ostao kod tužbenog zahtjeva kojim potražuje utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.473,92 eur na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 346,37 eur na ime ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi. Tužitelj ujedno podrednim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora kao i u tužbi, uz zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.473,92 eur na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 346,37 eur na ime ništetne odredbe o ulaznoj naknadi te iznos od 74,78 eur na ime ništetne odredbe o izlaznoj naknadi, sve sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja, a opreza radi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Također, da iste odredbe, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, navodi kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Također, osporava tvrdnju tužitelja kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika. Navodi kako je kamatna stopa mijenjana isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na kojeg tuženik nije imao nikakav utjecaj, dok je marža tuženika za cijelo vrijeme otplate kredita bila fiksna te se nije mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Tuženik ističe kako je odredba o troškovima obrade kredita u cijelosti zakonita i valjano ugovorena, koja se odnosi na troškove obrade kredita, odnosno administrativne troškove obrade zahtjeva za sklapanje ugovora, pregleda dokumentacije, sastavljanje ugovora, koji je trošak točno određen prije sklapanja predmetnog Ugovora. Također, da je odredba o izlaznoj naknadi u potpunosti jasna, razumljiva i točno određena te se iznos naknade može vrlo lako izračunati primjenom jednostavne matematičke funkcije – množenja.
4. Tuženik se podneskom od 18. ožujka 2025. godine usprotivio preinaci tužbe kako je to izvršeno podneskom od 05. ožujka 2025. godine.
5. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, ispis promjene kamatne stope za Ugovor, plan otplate kredita, promet po kreditu, konačni obračun Ugovora, račune broj 134637-23 i 23820043, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., provedeno je dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.
6. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem VU, obzirom je tuženik povukao navedene dokazni prijedlog.
7. Sud nije uzeo u obzir pisanu izjavu VU, obzirom pisane izjave nisu predviđene kao dokazno sredstvo u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP).
8 Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev osnovan.
9. Sud je rješenjem od 28. siječnja 2026. godine prihvatio preinaku tužbe, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP).
10. Međutim, tužitelj tužbenim zahtjevom prvenstveno traži utvrđenje da je Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti te zahtijeva isplatu kao restitucijski zahtjev po toj osnovi, kao i vraćanje sredstava osiguranja. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje da bi Ugovor o kreditu bio ništetan u cijelosti, je neosnovan, te je stoga neosnovan i zahtjev za isplatu koji je postavljen kao restitucijski zahtjev po toj osnovi.
11. Naime, eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora, jer ugovor može opstati bez njihovog izuzimanja u primjeni, s obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu opstojnost i pravnu valjanost, dok nepoštene odredbe u cijelosti ne obvezuju potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog Zakona, a potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe, imajući u vidu da je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi, a potrošaču omogućiti naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštenih odredbi.
12. Naime, prema odredbi čl. 1065. ZOO/91 i čl. 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora.
13. Stoga je valjalo tako postavljeni glavni zahtjev tužitelja odbiti i odlučit kao u izreci pod točkom I.
14. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu od 05. rujna 2005. godine, prema kojem je tuženik pribavio objekt leasinga i odobrio mu korištenje tog objekta, a tužitelj se obvezao za to platiti naknadu u ukupnom iznosu od 18.388,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti za CHF po prodajnom tečaju za devize, važećim na dan plaćanja.
15. Sporno je da li su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, te da li tužitelju zbog izvršenih plaćanja po osnovi ništetnih odredbi pripada pravo potraživati isplatu te u kojem iznosu.
16. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
17. Prema odredbi čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
18. Prema odredbi čl. 296. st. 2. ZOO-a prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.
19. Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog vozila te je otišla u auto kuću gdje je izabrala vozilo, a oni su rekli da će riješiti sve vezano uz kredit. Nije niti odlazila posebno kod tuženika, već su sve riješili iz auto kuće. Djelatnici auto kuće su joj ponudili kredit u CHF, navodeći kako se radi o najpovoljnijem kreditu, a o nekim drugim odredbama nisu niti posebno razgovarali.
20. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao iskren i uvjerljiv te u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.
21. Prije svega valja reći da je tuženik točno naveo da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015., kojim je pravomoćno utvrđeno da su tuženici u tom predmetu (banke) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je ništava. Ovo stoga što tuženik u tom postupku nije bio stranka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revd-2379/2021 od 01. lipnja 2021.). Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi jesu li ništetne odredbe Ugovora o financijskom leasingu te Općih uvjeta koji su sastavni Ugovora, na koje se poziva tužitelj.
22. U vrijeme sklapanja pravnog posla između tužitelja i prednika tuženika na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača od 10. lipnja 2003. godine (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP).
23. Prema odredbi čl. 3. st. 1. navedenog Zakona, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
24. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj kao fizička osoba sklopio Ugovor sa prednikom tuženika i to radi kupnje vozila koje mu je bilo potrebno u privatne svrhe, to isti ima svojstvo potrošača.
25. Za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na kreditora, dijele jednaki, podređeni položaj. Isto tako prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.
26. Prednik tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora sa tužiteljem nije imao svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor nije ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. ZOO-a.
27. Stoga se po svojoj pravnoj prirodi radi o potrošačkom ugovoru jer je primatelj leasinga (potrošač) dužan davatelju leasinga plaćati naknadu u iznosima, rokovima i na način određen Ugovorom o leasingu, te se radi o financijskom leasingu koji prvenstveno ima funkciju kreditiranja.
28. Takav ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.
29. Prema odredbi čl. 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
30. Prema odredbi čl. 56. ZZP-a ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.
31. Iz navedenog proizlazi da se i u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru na koji se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača (ZZP).
32. Prema odredbi čl. 81. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
33. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
34. Prema odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
35. Odredba čl. 81. ZZP-a temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 91/13).
36. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.
37. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U situaciji kada se radi o unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika, ne može se ugovor tumačiti na štetu tužitelja radi činjenice što isti nije pročitao, jer je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu bi bio dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, što tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio.
38. Na temelju provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nisu objašnjene relevantne odredbe ugovora te mehanizam promjene tečaja niti su mu bile ponuđene druge mogućnosti sklapanja ugovora.
39. Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer takvi akti tužene kao kreditora kojima ona definira povećanje kamatne stope i način obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim obrazovanjem i znanjima ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa tako ni tužitelju. Stoga je tužena kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, bila dužna prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati tužitelja na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja kredita, što tužena u konkretnom slučaju kako je to nedvojbeno utvrdio sud prvog stupnja, nije učinila.
40. Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.
41. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.
42. Time što je tužitelj znao da ugovara kredit uz valutnu klauzulu i što je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, ne znači da je taj institut potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem bio razumljiv na način da bez prethodno predočenih točnih, jasnih, razumljivih kriterija može razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.
43. Dakle, tuženik prije sklapanja Ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
44. Takve ugovorne odredbe iz Ugovora su stoga bile lako uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive.
45. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 84. ZZP te navedene odredbe podliježu testu poštenosti.
46. Naime, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisnicima zajma pruži dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke.
47. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač može razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit izražen, već da može i procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
48. Konkretno, korisnik kredita mora, s jedne strane, biti jasno obaviješten o činjenici da se, sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti, izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak, u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam. S druge strane, pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti (vidjeti u tom smislu presudu od **.**.2017., Č i dr., C-186/16, EU:C:2017:703, t. 50.).
49. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.
50. Stoga je prednik tuženika sklapanjem Ugovora povrijedio pravo tužitelja kao potrošača, jer je u njemu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
51. U odnosu na naknadu za obradu kredita te naknadu za prijevremenu otplatu kredita, valja navesti kako je odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 79/07 - u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.
52. Prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je i odredbom članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Inače ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
53. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je sukladno odredbi članka 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO-a) i predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pojavljuju kao "slabija strana", jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbu članka 3. i 9. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita stava da ta ugovorna odredba ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni, odnosno "glavni predmet ugovora", što rezultira time da se na tu ugovornu odredbu ne odnosi isključenje testa poštenosti. S obzirom da pri ocjeni o tome da li je neka ugovorna odredba obuhvaćena pojmom "glavni predmet ugovora" treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe ugovora, pravni i činjenični kontekst ugovora, ES je postavio određene kriterije nacionalnim sudovima za ocjenu predstavljaju li pojedine odredbe ugovora o kreditu glavni predmet ugovora ili ne, odnosno mogu li se te odredbe i pod kojim uvjetima testirati na poštenost, pa je tako u presudi broj C224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020. godine utvrdio da se točan doseg pojmova "glavni predmet" i "cijena" u smislu odredbe članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ ne može odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošače", pa se naknada za otvaranje kredita ne može smatrati bitnom činidbom samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Drugim riječima bitne činidbe ugovora, "glavni predmet ugovora" su odredbe kojima se utvrđuju bitne činidbe ugovora koje ga određuju kao takvog, karakteriziraju ugovor i bez koji to nije taj ugovor, za razliku od ugovornih odredbi akcesornog karaktera, koje ne definiraju glavni predmet ugovora, pa podliježu testu poštenosti, a u koje odredbe se svakako ubraja i odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, jer ta odredba ne definira bit ugovora o kreditu, iako ulazi u "ukupne troškove kredita za potrošače".
54. Sud je utvrdio da je odredba točke II. i III. predmetnog Ugovora o kreditu, kojim je ugovorna ulazna naknada, nepoštena ugovorna odredba, a time sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna iz slijedećih razloga. S obzirom da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac, zbog čega tužitelj, potrošač, niti nije imao utjecaja na njezin sadržaj, u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, sud je stava da je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, a to tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj. Drugim riječima iako je tuženik, trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, nije dokazao koji su to troškovi. Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.
55. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.
56. To ne traži nužno u ugovoru o kreditu specificirano navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita. Međutim, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga.
57. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).
58. S druge strane, proizlazi da je tužitelj iz Ugovora o kreditu mogao vidjeti da postoji obveza plaćanja predmetne naknade i da je mogao razumno izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku od iznosa kredita), ali ne i njenoj krajnjoj svrsi.
59. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.
60. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.
61. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).
62. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
63. Ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuju na propust tuženice u postupanju u dobroj vjeri. Tako je u svezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., protiv koje je u tom dijelu odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015., pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr. a među njima i tuženica), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
64. Nadalje, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika (a tuženica je tamo bila tuženica pod 3.) protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013., među ostalim, u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. ZZP o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, pa su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale su saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni propustile su potrošače informirati o tome.
65. Treba naglasiti da iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje naknade za obradu kredita, već je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 101/17) od 12. listopada 2017. godine propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade, tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.
66. Konačno, utvrđene su ništetnim i odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u odluci ovog suda broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i dr., jer banka nije dokazala koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa da stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).
67. O spornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a iste je nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac. Stoga tužitelj, potrošač, nije niti imao utjecaja na njezin sadržaj, te je u pitanju odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, a to tim više što je naknada za obradu zahtjeva i naknada za prijevremenu otplatu kredita određena samo na način da je upućeno na Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Drugim riječima, iako je tuženik, trgovac, prilikom prijevremene otplate kredita imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, nije dokazao koji su to troškovi.
68. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i odlučiti kao u izreci pod točkama VI i VIII.
69. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu usvojiti i odlučiti kao u izreci pod točkama II, III, V, VI i VIII.
70. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.
71. Kako su odredbe Ugovora o namjenskom kreditu djelomično ništetne, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema ništetnim odredbama te iznosa obračunatom prema početnoj stopi i valutnom tečaju.
72. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih kamata prema obračunu tuženika iznosi 890,00 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.504,83 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 597,87 EUR. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 6.600,52 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 876,05 EUR. Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos (točka 1. + točka 2. Zaključka Nalaza) iznosi 11.105,35 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 1.473,92 EUR. Iznos troška zaključenja Ugovora u iznosu od 535,60 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju RBA na dan Ugovora iznosi 2.609,71 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 346,37 EUR plaćeno 26.02.2009. godine (list 36 spisa).
73. Stalni sudski vještak u svom dopunskom nalazu navodi kako prema konačni obračun ugovora 15574 za vozilo (prijevremena otplata) na listu 40 spisa te po knjigovodstvenoj kartici na listu 39 spisa je naplaćena naknada štete zbog prijevremenog prestanka ugovora u iznosu od 561,14 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura 74,48 EUR, plaćeno 16.3.2011. godine.
74. Povodom prigovora tuženika proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koja je u svom iskazu navela da ostaje pri nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2024.g., a vezano za podnesak tuženika od 11. travnja 2024.g. u kojem osporava izračun u odnosu na ostatak vrijednosti navodi kako se radi o pravnim pitanjima u odnosu na činjenicu da je tuženik vozilo prodao trgovcu AC Mart d.o.o., a ne tužitelju.
75. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem otklonio prigovore tuženika.
76. Naime, tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak.
77. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu stečenog bez osnove s obzirom na ništetnost odredbe koji se odnosi na promjenu valutne klauzule, kamatne stope te ulazne i izlazne naknade usvojiti i odlučiti kao u izreci pod točkama IV, VII i IX.
78. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
79. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 21.06.2024.g., 04.11.2024.g. i 05.03.2025. .g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podnesaka od 27.12.2023.g. i 01.08.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 50,00 eur te za zastupanje na ročištima 09.07.2024.g. i 28.01.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.300,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 325,00 eur ukupno iznosi 1.625,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eur te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eur, tako da trošak tužitelja iznosi 2.107,72 eur.
80. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom X.
U Zagrebu, 11. ožujka 2026. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
