REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7933/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja RC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 178-50-5312570 zaključenog između tužitelja CC i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini 4,52% iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju CC iznos 482,85 eur sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2009. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 125,00 eur sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 178-50-5312570, na iznos od 11.059,30 eur. Ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva 4,52% od iznosa kredita, temeljem čega je 2. srpnja 2009. naplaćena odnosno od iznosa kredita ustegnuta tzv. ulazna naknada od 3.638,04 kn/482,85 eur. Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora i drugih akata tuženika o navedenim naknadama jer da su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu “uzmi ili ostavi”, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose ulazne naknade, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, osobito kraj činjenice da tužitelju nije isplaćen puni iznos kredita, već iznos umanjen za naknadu, a kamate su obračunavane na puni iznos. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su navedene odredbe ugovora nepoštene i ništetne u smislu čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i 296. Zakona o obveznim odnosima. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist u utuženom iznosu, a koja se ogleda u neosnovano naplaćenim naknadama. Tužitelj se obratio tuženiku 22. listopada 2024. sa zahtjevom za dostavom kreditne dokumentacije i mirnim rješenjem spora sukladno čemu je tuženik postupio, ali nije pristao na izvansudsko rješenje. Zahtjevom iz tužbe predlaže utvrditi ništetom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita te posljedično navedenom, obvezati tuženika na isplatu iznos 482,85 eur sa potraživanom zateznom kamatom kao i troškovima postupka.

2. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i rješenje kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu (list 15 spisa), u smislu odredbe čl. 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP), nije u danom roku podnio odgovor na tužbu.

3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj niti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti pravovremeni odgovor na tužbu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 331.b u vezi čl. 338. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci.

4.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1 u vezi čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Trošak postupka suđen je tužitelju, sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema potraživanom trošku.

4.1.Ovdje valja ukazati da, ako se radi o deklaratornom zahtjevu koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, a vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva na činidbu.

4.2.Tako je tako tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 50 bodova (tbr.7/1Tarife), što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 100,00 eur, a uvećano za 25% PDV-a (25,00 eur) sveukupno iznosi 125,00 eur.

Tužitelju nije priznat trošak zahtjeva za mirno rješenje spora jer nije nužan trošak postupka kao niti trošak sudskih pristojbi jer iz stanja spisa proizlazi da iste nisu plaćene pa mu taj trošak (još) nije niti nastao.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u četiri primjerka u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP).

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP), a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1,2,4-6 i 8-11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- punom. tužitelja

- tuženik