Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-49/2025-9

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB:28406115764, po punomoćniku odvjetniku Davor Petrović, radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 9. ožujka 2026. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 5.703,46 eura sa zateznom kamatom od 8. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 451,75 eura.

Obrazloženje

1. Tužbom od 8. rujna 2025. tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 5.703,46 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.

1.1. U historijatu tužbe se navodi da je Osiguranik tužitelja EJ u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 27.11.2006.g. zadobio teške tjelesne ozljede zbog čega je kod istog nastupila nesposobnost za rad. Po tom osnovu tužitelj je EJ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica ozljede izvan rada (prometna nesreća) 50% i bolesti 50%.

1.2. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika VJ i to upravljajući vozilom marke Opel Vectra , reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je isti pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji br. K -14/07 od 08.02.2007. oglašen krivim, za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće. Navedeno vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

1.3. Tužitelj je protiv tuženika već vodio postupke za naknadu štete po istom osnovu za prethodna razdoblja, a koju štetu je tuženik naknadio zaključno sa 30.04.2017. g. Za razdoblje do 29.02.2020. u tijeku je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku br. Pn-82/2020, te za posljednje utuženo razdoblje do 31.10.2022. pred Općinskim sudom u Vukovaru br. Pn-55/2022, gdje je donesena nepravomoćna presuda u kojoj je naloženo tuženiku da na ime naknade štete isplati utuženi iznos. U postupku br. Pn-82/2020 prihvaćena je žalba tužitelja rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-349/2025 od 07.05.2025. godine kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je predmet vraćen na ponovno suđenje, pa se postupak sada vodi pod brojem Pn - 110/2025.

1.4. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine EJ za razdoblje od 01.11.2022.g. do 31.08.2025.g ., a u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 11.406,91 eura. Tuženik je odgovoran za dio isplaćen po osnovi ozljede izvan rada, odnosno prometne nesreće za 50% ukupno isplaćenog iznosa, što iznosi 5.703,46 eura.

1.5. Kako je osobno vozilo marke Opel Vectra , reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, to je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 5.703,46 eura temeljem odredbe čl.164.st.1., u vezi čl.161.st.1. i st.2.toč.1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21,), a prema novom Zakonu o mirovinskom čl. 159. st.1 u vezi s st.1 i 2. (NN br. 96/25).

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužbenog zahtjeva. Pravna osnova potraživanja tužitelja proizlazi iz čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) koji kaže: Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema pravnom shvaćanju VSRH-a za odluku o sporu koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete a Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina a sukladno odluci Rev – 12/2022 od 12.siječnja 2022.g. navedene odredbe se primjenjuju i za slučaj plaćanja obiteljske mirovine.

2.1. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to i propisano st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozl jeda na radu a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

2.2. Sve navedeno ukazuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer tužitelju nije nastala stvarna šteta isplatom mirovine, odnosno tuženik navedeno osporava u cijelosti. U svakom slučaju, teret dokazivanja je na tužitelju sukladno odredbama ZPP - a i ZOOP-a jer se ista ima utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP -a. Dakle, tužitelj mora dokazati razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem koju je donio tužitelj i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju smrti na radu te samo ako je mirovina koju isplaćuje veća od mirovine koja bi se plaćala za slučaj ozljede na radu samo ta razlika ( za koliko je mirovina koja se plaća veća ) može predstavljati štetu tužitelju.

Kako u konkretnom slučaju mirovina koja je nastupila izvan rada uvijek je manja od obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj smrti koja je nastupila na radu, pa sukladno odredbi čl. 27 ZOOP-a tužitelj ne trpi štetu, odnosno ne nastaje obveza tuženika u smislu tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete.

3. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: rješenje HZMO područna služba u Osijeku br. 141-02-07-01 OB:03065532981 od 7. 12.2007., Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti i stručnog povjerenstva, nalaz i mišljenje vještaka na ponovnom kontrolnom pregledu, očitovanje ODO u Županji od 14.10.2010., zapisnik o očevidu, presuda TS u Osijeku P-85/14 od 26.9.2014., presuda TS u Osijeku P-532/14 od 5.12.2014., presuda TS u Osijeku P-394/17 od 29.3.2018., presuda VTS RH broj Pž-2317/2015 od 20.04.2017., presuda VTS RH br. Pž-4304/2018 od 6.9.2019., presuda ovog suda Pn- 55/2022 od 31.10.2023., obračun isplaćene invalidske mirovine, banka podataka doznačenih mirovinskih primanja.

4. Predmet spora je naknada štete tužitelju od strane tuženika u iznosu od ukupno 5.703,46 eura za razdoblje od 01.11.2022.g. do 31.08.2025.g.

5. Između parničnih stranaka nisu sporne činjenice:

- pasivna legitimacije tuženika kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je na dan prometne nezgode 26. studenog 2006., upravljao osiguranik tuženika VJ, u kojoj je osiguranik tužitelja EJ pretrpio ozljede zbog kojih je upućen u invalidsku mirovinu.

- nesporna je i činjenica da je osiguraniku tužitelja JJ rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku br. 141-02-07-01 OB:03065532981 od 7. 12.2007 priznato pravo na invalidsku mirovinu od 4. rujna 2007. zbog bolesti 50% i 50% povredom izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad.

-  da je tužitelj podnosio prema tuženiku zahtjeve za naknadu štete za isplaćene iznose invalidske mirovine isplaćivane JJ, a koju štetu je tuženik naknadio zaključno sa 30. travnja 2017., a za naredna razdoblja u tijeku su parnični postupci.

6. Sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i da li se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o osiguranju ili Zakona o mirovinskom osiguranju.

7. Tužitelj je podneskom od 26. siječnja 2026. dostavio izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za utuženi period 01.. studenog 2022. do 31. kolovoza 2025. u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 11.406,91 eur osiguraniku EJ.

8. Tuženik se poziva na odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP) kojim je propisano:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8.1. U utuženom razdoblju od 1.studenog 2022. do 31. lipnja 2025. na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18, 115/18, 102/19,84/21,119/22 – dalje: ZMO), a od 1. srpnja 2025. na snazi je Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 96/2025) koji se u ovom slučaju primjenjuje za utuženog razdoblje do 31. kolovoza 2025. od početka primjene , kojim je u čl. 161. st. 1. i 2. odnosno novom zakonu u čl. 156. st.1. i 2. propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

8.2. Osim toga odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 96/2025) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 156. ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Sadržajno istovjetna odredba propisana je ranijim Zakonom o mirovinskom osiguranju čl. 164. st. 1.

8.3. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO odnosno čl. 160. st. 3. ZMO/25, propisano je: na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

8.4. Prema st. 5. čl. 159. Zakona o mirovinskom osiguranju/25, za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz st 1-3 ovoga članka mjerodavne su odredbe toga Zakona.

9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).

10. Nije sporno da je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen . Nastavno nije sporno da je Vrhovni sud RH u brojnim odlukama zauzeo pravno shvaćanje da u istovjetnim pravnim stvarima da je odluku trebalo donijeti primjenom ZOOP i to čl. 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja. Taj sud je to obrazlagao da obveza osiguravajućeg društva postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu i da je stoga potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO -a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Nakon takvih odluka više županijskih sudova u istovjetnoj pravnoj stvari zauzeo je pravno shvaćanje da je nužno primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju tako npr. ŽS u Splitu u odluci Gž-766/2022 od 2. 4.2025. , ŽS u Velikoj Gorici u odluci Gž-349/2025. od 7.5.2025. i Gž-1105/2022 od 29. 11. 2023. i Gž-215/2022. od 25.4.2024., a za navesti je i da je Vrhovni sud u posljednje vrijeme donio više odluka kojima je dopustio podnošenje revizije tužitelju protiv odluka općinskih i županijskih sudova koji su odbili tužbene zahtjeve tužitelja.

11. U predmetnom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje, regulirana su ZMO. Riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj. Stoga stvarnu štetu, prema ocjeni ovoga suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tu štetu dužan naknaditi tužitelju i to u skladu s odredbama zakona koji uređuje mirovinsko osiguranje, na temelju kojih propisa su ti izdaci i nastali.

12. Za ocjenu o tome što je stvarna šteta koju tužitelj trpi nužno je uzeti u obzir i odredbu čl. 87. st. 1. t. 9. Zakona o mirovinskom osiguranju kojom je propisano da mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iznosi 1,0.

12. Tumačenjem navedene odredbe da se zaključiti da mirovinski faktor, kada je riječ o potpunom gubitku radne sposobnosti nije vezan uz uzrok gubitka radne sposobnosti. Slijedom toga, ne postoji razlika između invalidske mirovine koja se osiguraniku isplaćuje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada s jedne strane i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu s druge strane kako je propisano čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

13. Ako bi se prihvatilo suprotno tumačenje koje zastupa tuženik i dio sudske prakse to bi značilo da je čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu stvarno otklonjena odgovornost osiguratelja za štetu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja u svim slučajevima kada je kod njihovog osiguranika došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, neovisno o tome što je taj gubitak radne sposobnosti izravno posljedica štete koju je zavodu dužno nadoknaditi društvo za osiguranje. Namjera zakonodavca nije bila da se otkloni odgovornost osiguratelja za predmetnu štetu.

14. Iz rješenja VS RH poslovne oznake Rev – 1496/2024-2 od 17. prosinca 2024. proizlazi da stvarnu štetu HZMO u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP treba presuđivati prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

15. Dostavljenim obračunom isplata i banke podataka doznačenih mirovinskih primanja koje su izvršene njegovom osiguraniku JJ, tužitelj je dokazao visinu predmetne tražbine (čl. 8., u vezi s čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP). Naime, visina stvarne štete utvrđena je na temelju obračuna isplata (str. 59. spisa) i banke podataka izvršenih na teret tužitelja (str. 81-99 spisa) koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju. Kako je navedenim rješenjem HZMO-a uzrok profesionalne nesposobnosti za rad bolest u omjeru od 50% tužitelj je ispravno umanjio visinu potraživanja za postotak od 50% i kako je osiguraniku tužitelja ukupno isplaćeno 11.406,91 eur osnovano tužitelj potražuje 50% iznosa odnosno 5.703,46 eura.

16. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe 8. rujna 2025. (čl. 1086. ZOO, u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP).

17. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 151. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelj nije potraživao trošak, a tuženik kako isti nije uspio u sporu sud je istog odbio sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 451,75 eura.

U Vukovaru, 11. ožujka 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju HZMO,

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Davor Petrović