Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-52/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačak, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Žalac, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 12. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, njegovog punomoćnika, odvjetnika Ivana Opačak i punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Žalac, a presude javno objavljene dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.917,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.svibnja 2021. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 01.siječnja 2023. zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate prema stopi iz čl. 29. ZOO- a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja

"Nalaže se tuženiku FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.834,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.svibnja 2021. pa do isplate"

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka

2.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi kako je on vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] - šuma Gaić u površini od 3593 m2, a da je tuženik tijekom mjeseca travnja 2021.g. neovlašteno i bez njegovog znanja pristupio u predmetnu šumu koja je njegovo vlasništvo i posjekao ju, a potom drvnu masu iz šume utovario na traktor i odvezao bez da bi mu platio drvnu masu i pričinjenu štetu. Nadalje, tužitelj navodi kako se dana 13. siječnja 2022.g. pisanim putem obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora i isplate potraživane štete u visini od 4.000,00 eura, međutim tuženik se oglušio na njegov poziv. Tužitelj ponavlja kako ga je tuženik sječom drvne mase sebi, oštetio za iznos drvne mase i za buduće prinose od iste u predvidivom iznosu od 4.000,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 15.000,00 kn. Navodi kako su parnične strane sklopile sporazum na način da će tuženik na pola isjeći dio šume u vlasništvu tužitelja radi drvne mase drvo za ogrjev, tako da ne stoje navodi iz tužbe da bi tuženik bez suglasnosti i znanja tužitelja pristupio šumi. Sukladno sporazumu tuženik je isjekao dio šume tužitelja kao ogrjevno drvo. Na ime naknade za ogrjevno drvo koje je pripalo tužitelju, ½ dijela, isti je od supruge tuženika dobio dvije motorne pile budući da u vrijeme primopredaje nije bio nazočan tuženik, a sve to sukladno sporazumu parničnih stranaka.

3. Tužitelj je u tužbi od 4. ožujka 2022. potraživao naknadu štete u predvidivom iznosu od 4.000,00 EUR, uz zadržavanje prava na uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja šumarske struke. Podneskom od 17. kolovoza 2023. tužitelj je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka na koji nije imao primjedbi, uredio svoj tužbeni zahtjev potražujući navedeni iznos od 14.751,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 1. svibnja 2021. Sud je rješenjem na zapisniku od 12. veljače 2026. dopustio preinaku tužbe, ocjenjujući da je ista svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], šume Gaić. Nesporna je i činjenica da je tuženik tijekom 2021. godine izvršio sječu drvne mase u šumi. Tuženik je u odgovoru na tužbu djelomično priznao tužbeni zahtjev do iznosa od 15.000,00 kn, međutim kasnije je tijekom postupka osporavao osnovanost zaht jeva. Sporna je pravna osnova izvršene sječe jer tužitelj tvrdi da je tuženik šumi pristupio neovlašteno, dok tuženik navodi da su stranke sklopile sporazum o sječi na pola. Stranke spore autentičnost i okolnosti potpisivanja dokumenta od 30. svibnja 2021. godine. Također je sporno je li tuženik obeštetio tužitelja predajom dviju motornih pila, što tuženik ističe kao ispunjenje sporazuma. Nadalje, sporno je na kojoj je točno katastarskoj čestici šteta nastala kč. br. [katastarska čestica] ili kč. br. [katastarska čestica]. Između stranaka je sporna i visina štete.

3.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izveo sljedeće dokaze: uvid u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik šume Gaić. Izvršen je uvid u opomenu pred utuženje od 13. siječnja 2022. godine s pripadajućom potvrdom o primitku pošiljke. Sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za šumarstvo Ivana Kokanovića od 14. svibnja 2023. godine, kao i dopunska očitovanja vještaka uz pregled priloženih tablica izračuna štete, geodetskih snimki i fotografija panjeva s lica mjesta. Izvršen je uvid u pismeno od 30. svibnja 2021. godine. Sud je saslušao tužitelja ŠČ, tuženika LČ, te svjedokinju ĆČ, GČ. Sud je proveo usmeno saslušanje stalnog sudskog vještaka Ivana Kokanovića na okolnosti identifikacije katastarske čestice i metodologije izračuna šumarske štete. Izvršen je i očevid na licu mjesta u šumi Gaić u k. o. [katastarska općina] uz prisutnost stranaka i vještaka.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja sud je utvrdio da je tužben zahtjev djelomično osnovan i to u visini od 4.917,05 EUR.

7. Izvršen je uvid u pismeno od 30. svibnja 2021. godine na kojemu je navedeno da tužitelj daje tuženiku šumu na pola za korištenje drveta za ogrijev.

8. Tužitelj ŠČ u svom je iskazu naveo da mu je u proljeće 2021. godine pristupio tuženik FČ radi kupnje trupaca hrasta i jasena za piljenje, pri čemu su načelno ugovorili cijenu od 5.000,00 EUR, uz obvezu tuženika da 3.000,00 EUR donese odmah sutradan, a ostatak iznosa nakon što se trupci izvezu i prodaju. Istaknuo je da mu se tuženik nakon tog dogovora više nije javljao niti je donio novac, a kada je nakon dva mjeseca s unukom otišao u šumu Gaić, tamo je zatekao tuženika s natovarenom prikolicom drva te utvrdio da je cijela šuma već posječena. Tužitelj je izričito porekao da je s tuženikom ikada dogovorio sječu šume na pola, smatrajući takvu tvrdnju nevjerojatnom, te je osporio autentičnost i svoj potpis na predočenom mu pisanom sporazumu od 30. svibnja 2021. godine. Nadalje je iskazao da mu tuženik nikada nije platio za posječenu drvnu masu, dok dvije motorne pile koje je primio od tuženikove supruge nisu bile isplata za šumu, već su predane trećoj osobi radi tuženikovih ranijih dugova. Naposljetku je naveo da je tuženiku osobno pokazao granice svoje šume prije početka sječe te je potvrdio da je sam snosio troškove izlaska stručne tvrtke radi obilježavanja trupaca, iako stabla u konačnici nisu bila propisno obilježena prije rušenja.

9. Tuženik FČ u svom je iskazu naveo da je s tužiteljem i JČ bio u šumi radi dogovora o kupnji trupaca hrasta za izvoz. Istaknuo je da su na teren izašli djelatnici stručne tvrtke radi obilježavanja stabala, ali to nisu učinili jer se ispostavilo da tužitelj nije bio upisan kao vlasnik te konkretne čestice. Prema njegovim navodima, stranke su naknadno u tužiteljevom dvorištu, uz prisutnost tužiteljeve supruge i JČ

4.

JČ, sklopile sporazum o sječi šume na pola, pri čemu je polovica drvne mase trebala pripasti tužitelju, a polovica tuženiku za potrebe njegove pilane. Potvrdio je da su taj dogovor sastavili u pisanom obliku i obojica potpisali, prvenstveno kako bi tuženik imao dokaz o podrijetlu drva u slučaju policijske kontrole pri transportu. Tuženik je iskazao da je sječu izvršio temeljem tog dogovora, a u pogledu motornih pila naveo je da su one bile predmet neriješenih računa s JČ. Naposljetku je izjav io da nije bio pozvan od strane vještaka šumarske struke na očevid na licu mjesta prilikom identifikacije posječene šume te je izrazio spremnost da tužitelju isplati vrijednost dijela ogrijevnog drveta koji je izvezao iz šume.

10. Svjedok SČ iskazao je da je prije otprilike tri godine sa svojim djedom, tužiteljem ĐČ, otišao u šumu Gaić nakon što mu je djed spomenuo kako je s nekim dogovorio sječu dijela drva za iznos od 3.000,00 EUR. Naveo je da su dolaskom u šumu tamo zatekli tuženika LČ i još nekoliko osoba s natovarenom prikolicom drva, pri čemu je djed bio vidno iznenađen i ljut jer je ustanovio da je cijela šuma posječena. Svjedok je istaknuo kako mu je poznato da je postojao dogovor o sječi, a li tvrdi da tužitelju nikada nije plaćen nikakav iznos za posječenu drvnu masu. Opisao je da je šuma nakon sječe bila potpuno prazna u sredini i zarasla u korov, dok su panjevi bili vidljivi. Također je naveo da je osobno pregledao snimke geoportala iz kojih je razvidno da je šuma 2020. godine bila gusta, dok se na snimci iz 2021. godine vidi da je posječena.

11. Svjedokinja ĆČ iskazala je da su tuženik i njegova supruga posjetili tužitelja u njegovu dvorištu radi razgovora o šumi, ali je navela da ona nije detaljno pratila njihov dogovor. Izričito je tvrdila da tom prigodom u njihovu dvorištu nije sastavljen niti potpisan nikakav pisani ugovor ili sporazum između stranaka. Prisjetila se da je njezin suprug, nakon što je s unukom obišao šumu, bio jako uzrujan te je komentirao kako je tuženik neovlašteno posjekao cijelu šumu. Svjedokinja je zaključila svoj iskaz navodom da tuženik tužitelju nikada nije platio za posječena drva.

12. Svjedokinja GČ iskazala je da je prisustvovala sastanku u dvorištu tužitelja na kojemu je dogovorena sječa šume na pola, što je prema njezinu pojašnjenju značilo da pola posječene drvne mase ili novca od prodaje pripada tužitelju, a pola tuženiku. Tvrdila je da su tužitelj i tuženik taj dogovor osobno napisali i potpisali u njezinoj prisutnosti te je prepoznala sporni dokument na listu 75 sudskog spisa kao onaj koji su stranke potpisale. Prema njezinim navodima, tužitelj je rekao tuženiku da posječe šumu i proda drva, pri čemu se očekivalo da će tužitelju pripasti oko 2.000,00 do 3.000,00 EUR, ovisno o količini. Svjedokinja je potvrdila da je sječu izvršio njezin suprug, kojemu je to dodatni izvor prihoda uz mirovinu, ali je priznala da tužitelju za sječu njegove šume do sada nije isplaćen nikakav novac.

13. Sud je proveo brižljivu i savjesnu ocjenu svih izvedenih dokaza, analizirajući iskaze stranaka i svjedoka dovodeći ih u vezu s materijalnom dokumentacijom i nalazom vještaka. U pogledu postojanja sporazuma o sječi, sud je ocijenio iskaz tuženika LČ i svjedokinje GČ uvjerljivijim od iskaza tužitelja. Iako tužitelj ŠČ negira postizanje dogovora o sječi i osporava potpis na pismenu od 30. svibnja 2021., postojanje samog fizičkog dokumenta s potpisima obje strane daje prevagu tuženikovoj verziji događaja. Svjedokinja GČ detaljno je i životno opisala okolnosti sastavljanja tog dokumenta u tužiteljevu dvorištu,

5.

što njezinu iskazu daje visoki stupanj vjerodostojnosti. Tužiteljeva tvrdnja da je potpisao "prazan papir" radi transporta drva ocijenjena je kao manje uvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje pravnih učinaka potpisanog sporazuma.

14. Iskazi svjedoka SČ i ĆČ ocijenjeni su istinitima u dijelu koji se odnosi na uzrujanost tužitelja nakon obilaska šume i činjenicu da mu drva nisu plaćena. Međutim, njihova saznanja o samom dogovoru su posredna ili manjkava, jer svjedokinja ĆČ navodi da nije pratila detalje razgovora, dok je svjedok SČ o dogovoru saznao tek iz djedovih priča. Njihovi iskazi potvrđuju materijalnu štetu i nedostatak isplate, ali ne pobijaju uspješno postojanje inicijalnog sporazuma koji je tuženik priložio.

15. Stalni sudski vještak za šumarstvo Ivan Kokanović izradio je pisani nalaz i mišljenje od 14. svibnja 2023. godine temeljem rješenja suda kojim mu je naloženo utvrđivanje visine štete nastale sječom drvne mase. Vještak je identifikaciju i izmjeru posječene šume "Gaić" proveo na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrdivši da je upravo ta čestica u vlasništvu tužitelja ona na kojoj je nastala šteta, dok su granice na terenu prethodno utvrđene i označene od strane geodeta kolčićima. Prilikom terenskog očevida, vještak je pomoću motike i grablji pronašao te drvenim metrom izmjerio panjeve posječenih stabala, određujući pad promjera do prsne visine. Izračun kubature vještak je izradio primjenom dvoulaznih tablica ukupnog volumena drva do 3 cm debljine, a panjeve je razvrstao prema debljinskim razredima i broju stabala u excel tablicama. Utvrđeno je da je ukupno posječeno 57,33 m3 drvne mase, od čega se 55,67 m3 odnosi na poljski jasen, a 1,66 m3 na klen. Vrijednost posječenih stabala izračunata je prema Šumsko-odštetnom cjeniku te iznosi 4.917,05 EUR. Na tako utvrđenu osnovnu vrijednost, vještak je primijenio šumsko-odštetni faktor F3 sukladno Pravilniku Hrvatskih šuma, koji predstavlja naknadu za potrajno gospodarenje šumom i izgubljenu dobit kroz godine gospodarenja. Konačnim obračunom, množenjem osnovne vrijednosti drvne mase s faktorom tri, vještak je zaključio da ukupna šteta iznosi 14.751,15 EUR.

16. Stalni sudski vještak Ivan Kokanović u svom iskazu na ročištu o glavnoj raspravi 4. travnja 2024. je naveo da je postupao po telefonskom naputku prethodnog suca kojem je ukazao na potrebu vještačenja štete na kč. br. [katastarska čestica] umjesto na kč. br. [katastarska čestica] kako je prvotno bilo određeno, pri čemu mu je sudac potvrdio da će ta pogreška u broju čestice biti ispravljena. Pojasnio je da je tijekom prvog očevida, koji je prekinut zbog kiše, pomoću geoportala utvrđeno da se nalaze na samoj granici tih dviju čestica, nakon čega se tužitelj obvezao angažirati geodeta radi preciznog utvrđivanja međe. Vještak je naknadno odredio termin za ponovni izlazak na teren nakon što mu je tužitelj javio da je geodet obavio svoj posao, ali je priznao kao vlastitu pogrešku što o tom terminu nije osobno obavijestio punomoćnika tuženika, već je tu obvezu preuzeo tužitelj. Istaknuo je kako nije smatrao nužnim obavještavati drugu stranu jer je na terenu već bila izrađena geodetska snimka te je on svoj posao morao odraditi prema tim oznakama. Naposljetku je iskazao da je traženje i izmjeru panjeva proveo isključivo na kč. br. [katastarska čestica], vodeći se narančastim kolčićima koje je postavio geodet, kopijom plana te aplikacijama GPS i katastar.hr

6.

17. Nalaz i mišljenje vještaka Ivana Kokanovića predstavlja ključni objektivni dokaz koji povezuje iskaze stranaka sa stvarnim stanjem na terenu. Vještak je precizno utvrdio da je posječeno 57,33 m3 drvne mase, što potvrđuje navode tužitelja i svjedoka SČ da je šuma "potpuno prazna u sredini". Iako tuženik spori vještačenje zbog svoje nazočnosti, vještak je na ročištu uvjerljivo pojasnio da je rad obavio temeljem geodetskih oznaka (narančastih kolčića), što nalaz čini stručno utemeljenim i neovisnim o fizičkoj prisutnosti stranaka u tom trenutku.

18. Povezivanjem ovih dokaza, sud je zaključio da je tuženik imao privolu za sječu i da je postojao neki dogovor stranka oko sječe, ali isto tako utvrđeno je da je tužitelj oštećen jer mu nije isplaćena protuvrijednost posječenog drveta.

19. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužitelj ŠČ vlasnik nekretnine opisane kao šuma Gaić. Iako je u tužbi prvotno navedena kč. br. [katastarska čestica] površine 3593 m2, tijekom postupka je vještačenjem i uvidom u dokumentaciju precizirano da se šuma u vlasništvu tužitelja unutar tog zemljišnoknjižnog uloška odnosi na kč. br. [katastarska čestica], na kojoj je i nastala šteta. Temeljem ovog dokaza sud je utvrdio neospornu činjenicu da je tužitelj stvarni vlasnik predmetne nekretnine, što mu daje aktivnu legitimaciju za potraživanje naknade štete.

20. Sud je otklonio prigovor tuženika u odnosu na identifikaciju katastarske čestice na kojoj je nastala šteta, ocjenjujući ga neosnovanim. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, a posebice iz iskaza stalnog sudskog vještaka Ivana Kokanovića te uvida u zemljišnoknjižni izvadak, proizlazi da identitet same nekretnine pod nazivom šuma Gaić nikada nije bio upitan. Tužitelj je u inicijalnoj tužbi nekretninu ispravno opisao njezinim nazivom i površinom od 3593 m2, dok se pogrešna brojčana oznaka kč. br. [katastarska čestica] odnosila na istu šumsku cjelinu koja je u stvarnom vlasništvu tužitelja upisana kao kč. br. [katastarska čestica]. Vještak je tijekom prvog izlaska na teren, koristeći geoportal, utvrdio da se šuma nalazi na samoj granici navedenih čestica, a naknadnim vještačenjem temeljem geodetske snimke i postavljenih narančastih kolčića nedvojbeno je utvrđeno da su panjevi posječenih stabala locirani upravo na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. Budući da ni tuženik ne osporava da je sječu izvršio u šumi u vlasništvu tužitelja, sud smatra da je naknadni ispravak brojčane oznake čestice bio usmjeren isključivo na preciziranje činjeničnog stanja sukladno stanju na terenu i u zemljišnim knjigama. Sud je stoga dopustio ovakvo uređenje tužbenog zahtjeva smatrajući ga svrsishodnim za konačno rješenje spora, jer se njime ne mijenja identitet predmeta spora koji je od samog početka bio definiran kao naknada štete za sječu u tužiteljevoj šumi Gaić.

21. Iako je tužitelj u tužbi i uređenom tužbenom zahtjevu pravnu osnovu spora definirao kao naknadu štete zbog bespravne sječe, sud ističe da sukladno članku 186. stavku 3. Zakona o parničnom postupku, sud nije vezan za pravnu osnovu koju je naveo tužitelj. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ovaj se spor može podvesti pod pravni institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, posebice jer su tijekom cijelog postupka stranke raspravljale o svim bitnim pitanjima koja su ključna i za ovaj institut. Naime, u provedenom dokaznom postupku iscrpno su utvrđene činjenice o vlasništvu nekretnine, opsegu izvršene sječe, količini

7.

drvne mase i njezinoj tržišnoj vrijednosti, što su elementi koji čine osnovicu imovinske koristi koju je tuženik ostvario na račun tužitelja. Tuženik je u svom iskazu priznao da je izvršio sječu i drvnu masu odvezao za potrebe pilane, čime je izravno povećao svoju imovinu. Istodobno, tužiteljeva je imovina umanjena za vrijednost posječenih stabala, a tužitelj za to nije primio nikakvu naknadu, što tuženik u svom iskazu ne osporava.

22. Budući da je sud utvrdio postojanje dogovora o sječi, za tuženika je postojala pravna osnova za sam ulazak u posjed šume i sječu, ali ne i za zadržavanje cjelokupne imovinske koristi proizašle iz te sječe bez isplate tužitelja. Sam tuženik je na ročištu iskazao suglasnost da tužitelju isplati vrijednost drveta, čime je potvrdio da je svjestan nepostojanja osnove za zadržavanje te vrijednosti. S obzirom na to da su sve odlučne činjenice o povećanju imovine na jednoj strani i smanjenju na drugoj bile predmetom dokazivanja i očitovanja stranaka, sud je dosudio iznos od 4.917,05 EUR. Navedeni iznos predstavlja stvarnu tržišnu vrijednost posječene drvne mase utvrđenu nalazom vještaka, bez primjene kaznenog faktora F3, jer taj iznos odgovara čistom imovinskom stjecanju tuženika na račun tužitelja.

23. Slijedom utvrđenog postojanja dogovora, sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za šumarstvo Ivana Kokanovića samo u dijelu koji se odnosi na izračun stvarne vrijednosti posječene drvne mase. Vještak je preciznom izmjerom panjeva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio da je posječeno 57,33 m3 drva, čija osnovna vrijednost prema Šumsko - odštetnom cjeniku iznosi 4.917,05 EUR. Međutim, kako je navedeno sud je otklonio primjenu šumsko-odštetnog faktora F3 (naknada za potrajno gospodarenje i izgubljenu dobit) kojeg je vještak primijenio u svom nalazu. Naime, taj se faktor sukladno pravilima struke i Pravilniku Hrvatskih šuma primjenjuje isključivo kod bespravne sječe ili krađe šume. Budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik šumi pristupio uz određeni stupanj suglasnosti vlasnika, nema mjesta primjeni kaznenog faktora koji bi utvrđenu štetu uvećao tri puta.

24. S obzirom na to da tuženik tužitelju nikada nije isplatio novčani iznos, dužan je naknaditi tužitelju stvarnu materijalnu štetu u visini vrijednosti posječenog drveta. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev do iznosa od 4.917,05 EUR, dok je u preostalom dijelu (razlika do 14.751,15 EUR nastala primjenom faktora F3) zahtjev odbio kao neosnovan.

25. U svezi prigovora tuženika o provođenju vještačenja bez njegove nazočnosti, sud je uzeo u obzir da je vještak na ročištu pojasnio da je tuženik bio prisutan na prvom očevidu te da je naknadni izlazak na teren obavljen temeljem geodetske snimke i postavljenih međašnih oznaka, što osigurava objektivnost nalaza neovisno o fizičkoj prisutnosti stranaka u tom trenutku.

26. Odredbe o zateznim kamatama kod stjecanja bez osnove uređene su Zakonom o obveznim odnosima. Prema općim pravilima obveznog prava, obveza plaćanja zateznih kamata kod stjecanja bez osnove ovisi o savjesnosti stjecatelja, pri čemu nesavjesni stjecatelj duguje kamate od dana stjecanja koristi, a savjesni od dana podnošenja zahtjeva. U ovom sudskom postupku tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata počevši od 1. svibnja 2021. godine. Budući da je iz dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik sječu i odvoz drvne mase izvršio tijekom travnja 2021. godine, on je imovinsku korist na račun tužitelja ostvario upravo u tom razdoblju. S obzirom na to da tuženik tužitelju nije isplatio vrijednosti drveta niti mu je drva

8.

predao, on se u pogledu te obveze nalazi u zakašnjenju od završetka sječe, pa je tužiteljev zahtjev da kamate teku od 1. svibnja 2021. godine utemeljen. Visina stope zatezne kamate određuje se prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, uz primjenu stope koja je važila u razdoblju od nastanka obveze, dok se od 1. siječnja 2023. godine stopa određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena.

27. Donoseći odluku o troškovima postupka, sud se rukovodio odredbom članka 154. stavka 2. i stavka 4. Zakona o parničnom postupku. Iako je tužitelj u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva uspio s 33,33%, sud je uzeo u obzir da je tužitelj u potpunosti uspio dokazati osnovu svog potraživanja, odnosno da je tuženik bez isplate naknade prisvojio imovinsku korist u visini tržišne vrijednosti posječene drvne mase. S druge strane, do potrebe za provođenjem opsežnog dokaznog postupka i vještačenja došlo je zbog nejasnih odnosa stranaka i nedostatka preciznog pismenog sporazuma o sječi, za što su obje stranke podjednako odgovorne. Tužitelj je neosnovano ustrajao na primjeni kaznenog faktora F3, čime je značajno povisio vrijednost predmeta spora, dok je tuženik osporavao identitet čestice i visinu štete, iako do zaključenja rasprave nije tužitelju isplatio ni iznos koji je sam priznao kao nesporan. Slijedom navedenog, cijeneći da je tužitelj dokazao osnovu, a tuženik uspio u osporavanju prekomjernog dijela visine zahtjeva, sud je ocijenio da je uspjeh stranaka u parnici suštinski izjednačen, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i trošak vještačenja koji je tužitelj predujmio u vlastitom interesu radi preciziranja visine tužbenog zahtjeva.

28. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 11. ožujka 2026.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.

DNA:

1.Tužitelj po punomoćniku

2.Tuženik po punomoćniku