REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-1327/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Ban-Tours d.o.o. (OIB: 91025164621), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 5, kojeg zastupa opunomoćenica dr. sc. Sandra Marković (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, u Zagrebu, Ulica kneza Mutimira 1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (OIB: 76767369197), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, kojeg zastupa službena osoba AO, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Lovačka udruga „Kuna“ Zagreb (OIB: 72342371077), u Zagrebu, Branovečina 19H, radi zakupa prava lova, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja odluke Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/I-323-01/24-02/39, URBROJ: 525-10/612-24-1 od 4. studenoga 2024., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom tuženika, KLASA: UP/I-323-01/24-02/39, URBROJ: 525-10/612-24- 1 od 4. studenoga 2024., Lovačkoj udruzi „Kuna“ Zagreb (ovdje: zainteresiranoj osobi) daje se zakup prava lova u državnom otvorenom lovištu broj: IX/7 – „Krekovača“, ukupne površine 7.537 hektara, ustanovljenom na području Ličko-senjske županije, za godišnju naknadu za pravo lova u iznosu od 41.151,00 eura na vrijeme od deset lovnih godina, s pridržajem ukidanja, uz ostale prateće odluke. Odluka je donesena nakon provedenog javnog natječaja u kojem je sudjelovao i ovdje tužitelj. Tuženik je utvrdio da je tužiteljeva ponuda nepotpuna, nepravilna, nevaljana i neprihvatljiva. S time povezani dio obrazloženja osporavane odluke glasi:

„I. Ponuda Trgovačkog društva „BAN - TOURS" d.o.o, za trgovinu na veliko i malo, uvoz-izvoz i turizam Zagreb, Trg bana Josipa Jelačiéa 5, OIB; 91025164621, zaprimljena pod rednim brojem 5., kojom je ponuđena cijena godišnje naknade za pravo lova u iznosu od 44.444,00 eura (slovima: četrdeset četiri tisuće četiristo četrdeset četiri eura i ništa centi). Uvidom u ponudu, utvrđeno je da ponuda ne ispunjava uvjete javnoga natječaja jer:

- Naslovnica nije ovjerena potpisom i nema otisnuti pečat ponuditelja, što je protivno navedenom u točki 7.2.1. Dokumentacije za 54. javni natječaj (u daljnjem tekstu: Dokumentacija)

- u Sadržaju nije naveden ukupan broj popunjenih stranica ponude kojih je 36, što je protivno navedenom u točki 7.2.2. Dokumentacije

- u Izjavama pod točkama 3.2.b), 3.2.c), 3.2.d), 6.1., 6.2., 6.3. i 6.4. Dokumentacije uz naziv ponuditelja nije navedeno sjedište ponuditelja, odnosno nisu navedeni svi traženi podaci, što je protivno navedenom u točkama 7.2.3. i 7.25. Dokumentacije.

Predmetna ponuda se na osnovu navedenog, a u skladu s točkom 7.10. Dokumentacije, smatra nepotpunom, nepravilnom, nevaljanom i neprihvatljivom. “

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Teleološkim tumačenjem moguće je zaključiti da su uvjeti navedeni u točki 7.2.1. Dokumentacije važni za mogućnost objektivnog i subjektivnog raspoznavanja pristiglih ponuda, tj. raspoznavanja lovišta i osobe ponuditelja. U konkretnom slučaju na naslovnici tužiteljeve ponude razvidna je informacija o lovištu, dok je omaškom izostao pečat i potpis ponuditelja. Ipak, takav se pečat i potpis mogu pronaći na svakoj sljedećoj, fizički spojenoj stranici pristigle ponude. Pravna sigurnost, uz načelo supremacije prava, stvoreno je da bi se primjenjivalo na konkretne životne situacije. Međutim, to ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na spomenute situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom je takvom slučaju riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu Republike Hrvatske. Jednako tako formalistički tuženik je pristupio ocjenjivanju neispunjenja uvjeta iz točke 7.2.2. Dokumentacije, budući da je razvidno da se ponuda tužitelja sastoji od 36 stranica, što navodi i tuženik. Što se tiče propuštanja navođenja informacije o sjedištu tužitelja u tražene izjave, tužitelj ističe da je sve potrebne podatke o pravnoj osobi ponuditelja moguće pronaći u izvatku iz sudskog registra ponuditelja. Uz to, na svakoj od izjava otisnut je pečat tužitelja, koji sadržava i podatak o sjedištu tužitelja. U provedbi javnog natječaja nužno je razlikovati situacije u kojima bi navedeni podaci nadležnom tijelu ostali nepoznati, što bi rezultiralo nemogućnošću ocjenjivanja i postupanja po pristigloj ponudi, od situacije u kojoj su svi podaci potrebni za ocjenjivanje pristigle ponude dostupni tijelu, uz sitne tehničke nepravilnosti. Ukazuje i na ustavnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog argumentaciji tužitelja. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavanu odluku tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.250,00 eura, uvećano za PDV i sudske pristojbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavane odluke i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelj ne osporava da njegova ponuda nije izrađena u skladu s uputama za izradu ponude, nego navodi razloge zašto bi te propuste trebalo prihvatiti, odnosnu da propusti u ponudi nisu od utjecaja na valjanost i prihvatljivost ponude. Međutim, dokumentacija za javni natječaj propisana je na način da uvjeti natječaja ne dovode do toga da pojedini ponuditelji budu u nejednakim uvjetima, te na način da se natječajna pravila primjenjuju prema svima jednako i dosljedno. Sudionik bilo kojeg natječaja sam je odgovoran za posljedice neuredne prijave, koja posljedica je gubitak prava na sudjelovanje u daljnjem vrednovanju zbog neuredne prijave. Pri tome nije odlučno to što je tužiteljeva ponuda bila financijski povoljnija, jer ta ponuda kao nevaljana nije ni mogla biti razmatrana. U prilog stajalištima tuženika ide i upravnosudska praksa, dok se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 5989/2013 od 9. veljače 2016., na koju se pozvao tuženik, ne odnosi na postupak provedbe natječaja. Tužitelj je, uz ostalu dokumentaciju, priložio i Izjavu o prihvaćanju općih i posebnih uvjeta, koju je potpisala odgovorna osoba tužitelja. U toj se Izjavi navodi, u bitnome, da je ponuditelj upoznat sa svim uvjetima i kriterijima odabira najpovoljnije ponude, te da te uvjete u cijelosti prihvaćaju. Tužitelj je, stoga, bio u cijelosti upoznat s načinom i uvjetima predaje ponude, kao i s početnom selekcijom po kriteriju urednosti, te odabirom najpovoljnije ponude među onim ponudama koje nemaju formalne nedostatke. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba Lovačka udruga „Kuna“ Zagreb u odgovoru na tužbu ističe da je predmetni javni natječaj proveden na potpuno zakonit i ispravan način. Svi ponuditelji bili su upoznati s uvjetima natječaja, koje uvjete su i prihvatili. Iz navoda u odgovoru na tužbu Sud zaključuje da zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Izvanraspravnim rješenjem od 10. listopada 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje izdavanje privremene mjere zabrane tuženiku da sklopi ugovor o zakupu prava lova s odabranim ponuditeljem i da poduzima daljnje radnje na temelju osporavane odluke. Razlozi za odbijanje tog prijedloga izneseni su u obrazloženju rješenja, te su strankama poznati. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4599/2025-2 od 18. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2025. godine.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporavana odluka, te u spisu ovoga spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 11. veljače 2026. u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U osporavanoj odluci tuženika citirane su mjerodavne odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 99/18, 32/19 i 32/20) i Dokumentacije za 54. javni natječaj. Te su odredbe tužitelju i zainteresiranoj osobi, stoga, poznate.

9. Među strankama je nesporno da tužiteljeva ponuda ima nedostatke utvrđene u osporavanoj odluci tuženika. Sporan je pravni učinak tih nedostataka. Nesporno je i da bi, pod uvjetom da je razmatrana, tužiteljeva ponuda bila financijski povoljnija od ponude zainteresirane osobe.

10. Osnovano tužitelj ukazuje na važnost argumenta pretjeranog formalizma, razvijenog ponajprije u ustavnosudskoj praksi. Međutim, taj argument potrebno je razmotriti u kontekstu bitnih obilježja konkretne vrste predmeta. Primjerice, argument pretjeranog formalizma nema jednako značenje pri odlučivanju o temeljnim pravima i slobodama stranaka kao pri odlučivanju u konkurencijskim postupcima u kojima sudjeluju profesionalni akteri, što je to ovdje slučaj. U potonjim vrstama predmeta stroga formalnost nije nešto što je nerazumno ni pretjerano očekivati od ponuditelja, a važna je i u svjetlu ravnopravnosti sudionika u natječajnom postupku. Od sudionika u takvim vrstama postupaka opravdano se očekuje prikladno poznavanje odnosne materije (uz možebitno angažiranje dodatne stručne pomoći), kao i pažnja potrebna za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije. S time su povezani i rizici kojima se izlažu profesionalni akteri koji ne posvećuju dovoljnu pozornost zahtjevima poslovne i administrativne urednosti. U predmetima ove vrste nije nerazmjerno ni nerazumno da se uključeni akteri koji, na vlastiti rizik, nisu u cijelosti postupili prema natječajnim uvjetima, nađu u položaju različitom od onih aktera koji su te uvjete u cijelosti ispunili.

11. Usto, utemeljeno tuženik i zainteresirana osoba naglašavaju da je tužitelj unaprijed bio upoznat s natječajnim propozicijama, uključujući one koje se tiču (ne)urednosti ponuda i posljedica njihove neurednosti, te da je (i) tužitelj potpisom odgovarajuće izjave prihvatio natječajne uvjete. Unatoč tome, tužiteljeva ponuda trpi od više neurednosti, pravilno utvrđenih od strane tuženika.

12. Naposljetku, tuženik se osnovano poziva i na ustaljenu upravnosudsku praksu u odnosu na usporedive situacije, koja praksa je ide u prilog tužiteljeve argumentacije.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 11. ožujka 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Sandri Marković, Zagreb, Ulica kneza Mutimira 1

- Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara

- Zain. osobi Lovačkoj udruzi "Kuna", Zagreb, Branovečina 19H