REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-365/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 60/II protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu broj 136-186/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen im 22. svibnja 2007. između tuženika kao kreditora i LA kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: ''Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,5% (jedancijelihpet posto) iznosa kredita''.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 705,08 EUR s zateznim kamatama od 30. svibnja 2007. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 809,93 EUR s zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 290,24 EUR s zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na iznos od 705,08 EUR za razdoblje od 23. svibnja 2007. do 29. svibnja 2007. te u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate po stopi višoj od stope propisane člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Iz tužbe od 23. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj Druga Fundacija SPV d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji od 8. lipnja 2023. stekao od LA potraživanje prema tuženiku ADDIKO BANK d.d., koje proizlazi iz odredbe Ugovora o kreditu br. 136-186/2007 od 22. svibnja 2007., za koju tvrdi da je ništetna.

2. Navedenim ugovorom, u članku 5. stavku 2., ugovoreno je da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u visini od 1,5 % iznosa kredita (tzv. ulazna naknada). Tužitelj navodi da je predmetna odredba ništetna jer je riječ o potrošačkom ugovoru, odredba je unaprijed formulirana od strane banke, o njoj se nije pojedinačno pregovaralo te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu je tuženik obračunavao kamatu i na iznos zadržane naknade.

3. Tužitelj se poziva na odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003; dalje: ZZP/03), osobito čl. 81., kao i na odredbe kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (čl. 96.), prema kojima je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te na čl. 3. Direktive 93/13/EEZ. Poziva se i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, županijskih sudova te na presude Suda Europske unije u predmetima C-84/19 i C-224/19.

4. Tužitelj navodi da je tuženik temeljem navedene odredbe naplatio iznos od 5.312,45 kn, odnosno 705,08 EUR, koji iznos potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate, pozivom na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Predlaže da sud utvrdi ništetnost članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu, naloži tuženiku isplatu iznosa od 705,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te obveže tuženika na naknadu parničnog troška.

5. Tužbi prileži dopis tužitelja upućen tuženiku od 29. svibnja 2023. predmeta ˝Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe˝ (list 7 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sklopljen 8. lipnja 2023. između korisnika kredita LA kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 8 do 12 spisa), specifikacija isplate kredita (list 13 spisa), tabularna izjava od 29. svibnja 2007. (list 14 spisa), podaci o efektivnoj kamatnoj stopi (list 15 spisa), otplatni plan (list 16 do 24 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 25 spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 26 spisa), Ugovor o kreditu broj 136 - 186/2007 od 22. svibnja 2007. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 27 do 38 spisa) te sudska praksa (list 39 do 84 spisa).

6. Podnesak tuženika od 24. ožujka 2025. sadrži odgovor na tužbu. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran, jer cesija prema tuženiku nema učinka s obzirom na to da tuženik navodno nema dugovanja prema korisnici kredita ni po jednoj osnovi, a uz to navodi da su potrošačka prava strogo osobne naravi i neprenosiva. Nadalje navodi da tužitelj već vodi protiv tuženika postupak pred istim sudom pod poslovnim brojem P-2036/2023 u vezi istog ugovornog odnosa (valutna klauzula) te predlaže spajanje tog postupka s ovim radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, pozivom na čl. 313. Zakona o parničnom postupku. Tuženik ne spori sklapanje ugovora o kreditu niti činjenicu da je naplaćena jednokratna naknada, ali osporava datum naplate, tvrdeći da je naknada naplaćena 29. svibnja 2007., pa smatra neosnovanim traženje zateznih kamata od 23. svibnja 2007. U odnosu na meritum, tuženik tvrdi da je odredba o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i uočljiva, zbog čega smatra da ne podliježe testu nepoštenosti (poziva se na transparentnost i predvidljivost ekonomskih posljedica te mogućnost usporedbe ponuda na tržištu). Ističe da su troškovi obrade dio cijene bankovne usluge, da banka ima pravo naplatiti uslugu te da se primjerenost cijene ne može preispitivati kroz poštenost. Poziva se na više odluka (npr. ŽS Split Gž-230/2023, VTSRH Pž- 2437/2022, OS Pula P-517/2018 i ŽS Split Gž-1215/2020 te dr.). Tuženik navodi da, iako je riječ o tipskom ugovoru, to samo po sebi ne znači da nije bilo pregovaranja, jer se “pregovaranje” očituje kroz slobodu izbora proizvoda i ponude na tržištu, a korisnica kredita je, prema navodima tuženika, bila upoznata s naknadom od početka i slobodno je prihvatila ugovor.

7. Tuženik ističe da tužitelj nije konkretizirao zašto bi odredba bila nepoštena, te tvrdi da ne postoji značajna neravnoteža, osobito jer je naknada 1,5% u odnosu na odobreni iznos kredita. Tuženik navodi da nije postojala niti postoji obveza da ugovor sadrži detaljnu strukturu troškova obrade, te se poziva na praksu Suda EU (npr. C - 565/21 i C-621/17) prema kojoj nije nužno detaljno navesti sve usluge u zamjenu za naknadu, već da se priroda usluga može razumno shvatiti iz ugovora. Podredno, tuženik ističe da, čak i kada bi odredba bila ništetna (što osporava), tužitelju navodno ne bi bilo dopušteno isticati ništetnost pozivom na čl. 326. st. 2. ZOO -a (zabrana manjeg značenja i ugovor u cijelosti ispunjen).

8. Tuženik prigovara i opsegu zateznih kamata, navodeći da se prema čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate u slučaju stjecanja bez osnove dosuđuju od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva (tužbe), te tvrdi da tužitelj nije dokazao da je prije tužbe tražio povrat pa tuženik nije mogao postati nesavjestan stjecatelj. Poziva se i na shvaćanje Građanskog odjela VSRH (5. ožujka 2004.).

9. Ističe prigovor zastare, navodeći da se radi o zahtjevu iz stjecanja bez osnove te da je zastarni rok pet godina od dana plaćanja, pri čemu osporava primjenu shvaćanja VSRH iz 2020. o početku tijeka zastare od pravomoćnosti odluke o ništetnosti, pozivajući se na pravnu sigurnost i legitimna očekivanja.

10. Podneskom od 10. travnja 2025. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu te se protivi prijedlogu tuženika za spajanje postupka s predmetom P-2036/2023, navodeći da se radi o različitoj pravnoj osnovi (u tom predmetu valutna klauzula CHF) te da spajanje ne bi bilo ekonomično ni svrsishodno, već bi usporilo postupanje.

11. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije, tužitelj navodi da je Ugovorom o cesiji korisnica kredita na tužitelja prenijela sva potraživanja prema tuženiku s osnove ništetnih ugovornih odredbi, uključujući i potraživanje glede ulazne naknade, te ističe da se radi o novčanoj tražbini koja nije strogo osobne naravi niti se protivi ustupu. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-4768/2022 od 16. kolovoza 2023. kojom je zauzet stav da ustup tražbine ne mijenja njezin identitet te da cesionar ima sva prava ustupitelja.

12. Osporava navode tuženika o valjanosti odredbe o ulaznoj naknadi te ističe da je odredba ništetna kao nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača, pri čemu je teret dokazivanja pojedinačnog pregovaranja na tuženiku. Poziva se na praksu Vrhovnog suda RH (Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.) te na praksu Županijskog suda u Zagrebu (Gž-2047/2022), naglašavajući da kasnija zakonska zabrana iz 2017. ne isključuje ništetnost ranijih odredbi po ZZP/03.

13. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj navodi da je prigovor neosnovan te se poziva na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je ništetnost utvrđena, pa smatra da u konkretnom slučaju nema zastare.

14. U odnosu na prigovor tuženika kojim se osporava status potrošača korisnice kredita, tužitelj navodi da status proizlazi iz samog ugovora te ponovno predlaže saslušanje korisnice kredita radi dokazivanja te okolnosti. Nadalje navodi da primjena čl. 326. ZOO-a nije relevantna jer se traži ništetnost pojedine ugovorne odredbe, uz pozivanje na čl. 327. i 328. ZOO-a.

15. Osvrćući se na zatezne kamate, tužitelj navodi da tuženik nije savjestan stjecatelj jer je iznos stečen bez osnove temeljem ništetne odredbe te potražuje zatezne kamate od dana plaćanja naknade, pozivajući se na čl. 1115. ZOO-a i sudsku praksu (npr. ŽS Zagreb Gž-6190/18-2 od 5. ožujka 2019.).

16. Budući da tuženik navodi kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužitelj odustaje od dokaznog prijedloga financijskog vještačenja te uređuje tužbeni zahtjev u dijelu tijeka kamata, predlažući dosudu iznosa od 705,08 EUR sa zateznim kamatama od 30. svibnja 2007. do isplate, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. st. 2. ugovora i naknadu parničnog troška.

17. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 : dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

18. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu te povrat iznosa kojeg je tuženik primio od korisnika kredita, LA, temeljem te odredbe.

19. Među strankama je sporno je li navedena ugovorna odredba Ugovora o kreditu ništetna, da li je korisnik kredita LA imala status potrošača, da li je eventualna tražbina potrošača povrata preplaćenog po toj ugovornoj odredbi mogla biti ustupljena tužitelju te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

20. Prema odredbi članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝, broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (s obzirom da je novi Zakon o zaštiti potrošača - ˝Narodne novine˝, broj 79/2007 stupio na snagu 7. kolovoza 2007., dok je Ugovor o kreditu sklopljen 22. svibnja 2007.), potrošačem se smatra fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinu zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Sukladno odredbi toč. 2. istoga članka, trgovcem se smatra svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svojega zanimanja, poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti. Iz sadržaja Ugovora o kreditu ne proizlazi niti jedan podatak koji bi upućivao na to da je LA sklopila predmetni ugovor radi financiranja kupnje stana u svrhu obavljanja svojeg zanimanja, određene poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, niti takva svrha proizlazi iz bilo kojeg drugog dokaza iz spisa, a osobito ne iz iskaza same LA. Slijedom navedenog, zaključuje se da je LA predmetni Ugovor o kreditu sklopila kao potrošač, dok je tuženik, kao kreditna institucija čija je redovna djelatnost odobravanje kredita, nastupao u svojstvu trgovca, u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

21. Sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03; dalje: ZZP/03), ugovorna odredba o kojoj nije pojedinačno pregovarano smatra se nepoštenom ako, protivno načelu savjesnosti i poštenja, dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatrat će se da nije bilo pregovora ako je odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, osobito ako je riječ o standardnom ugovoru. Teret dokazivanja da je o takvoj odredbi pregovarano leži na trgovcu (čl. 81. st. 4. ZZP/03). U slučaju nepoštenosti, ugovorna odredba je ništetna (čl. 87. ZZP/03).

22. Iz iskaza svjedokinje LA proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje stambene nekretnine (prvotno stan, potom kuća), da je Ugovor sastavila banka, da nije mogla utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, te da se ne sjeća da joj je u banci objašnjeno nešto vezano uz naknadu za obradu kredita niti način njezina izračuna. Također je navela da nekretninu nije koristila u poslovne svrhe niti ju je iznajmljivala.

23. Na temelju navedenog iskaza sud utvrđuje da svjedokinja LA predmetni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhe namijenjene svojoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već radi rješavanja stambenog pitanja, slijedom čega je imala status potrošača, dok je tuženik kao kreditna institucija nastupao u svojstvu trgovca u smislu ZZP/03. Nadalje, sud utvrđuje da sporna odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu nije bila rezultat pojedinačnih pregovora između ugovornih strana, već je bila unaprijed formulirana od strane tuženika.

24. Sporna ugovorna odredba glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,5 % iznosa kredita.“ Predmet ugovora o kreditu jest stavljanje određenog novčanog iznosa na raspolaganje korisniku uz obvezu povrata iznosa i plaćanja ugovorene kamate. Ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita, koja se odbija prije isplate, predstavlja dodatnu obvezu korisnika, različitu od obveze povrata glavnice i plaćanja kamata, pa je riječ o posebnoj ugovornoj obvezi koja može biti predmet ocjene nepoštenosti prema čl. 81. ZZP/03.

25. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je korisnici kredita u vrijeme sklapanja Ugovora na jasan i provjerljiv način objašnjeno koji se konkretni, objektivno nastali troškovi pokrivaju predmetnom naknadom, niti je dokazao postojanje stvarne i razmjerne veze između iznosa naknade (postotno vezane uz iznos kredita) i stvarnih troškova obrade. U okolnostima kada se naknada određuje postotno, a ne prema stvarno nastalim troškovima, korisnik kredita plaća višu naknadu što je viši iznos kredita, neovisno o tome povećavaju li se stvarni troškovi obrade u istoj mjeri.

26. Imajući u vidu da korisnica kredita nije imala mogućnost pregovaranja o sadržaju sporne odredbe, da tuženik nije dokazao opravdanost i razmjernost takve naknade u odnosu na konkretno pruženu uslugu i stvarne troškove, te da se naknada naplaćuje prije isplate kredita, sud zaključuje da je sporna odredba, protivno načelu savjesnosti i poštenja, dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa se smatra nepoštenom u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03.

27. Slijedom navedenog, odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu br. 136 -186/2007, kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini 1,5% iznosa kredita (tzv. ulazna naknada), nepoštena je i kao takva ništetna sukladno čl. 87. ZZP/03.

28. Posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe jest nastanak obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove, pa je osoba koja je na temelju ništetne odredbe izvršila plaćanje ovlaštena zahtijevati povrat plaćenog iznosa, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s pravilima o stjecanju bez osnove.

29. Visina iznosa naplaćene naknade za obradu kredita u ovom postupku nije sporna te iznosi 5.312,45 kn, odnosno 705,08 EUR.

30. U pogledu aktivne legitimacije, sud nalazi da predmetna tražbina povrata novčanog iznosa stečenog bez osnove nije strogo osobne naravi niti se po svojoj prirodi protivi prijenosu, pa može biti predmet ustupa sukladno čl. 80. st. 1. ZOO -a. Sukladno čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj tražbine stječe prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do trenutka ustupa.

31. Iz Ugovora o cesiji od 8. lipnja 2023. proizlazi da je korisnica kredita tužitelju ustupila potraživanja prema tuženiku s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, što obuhvaća i tražbinu povrata iznosa plaćenog na temelju ništetne odredbe o ulaznoj naknadi. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

32. Prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača nije od utjecaja na dopuštenost ustupa, jer se prijenosom ne mijenja objektivni identitet tražbine, već se mijenja samo osoba vjerovnika, dok sadržaj tražbine ostaje isti.

33. U odnosu na prigovor zastare, tražbina povrata stečenog bez pravne osnove načelno zastarijeva u općem roku od pet godina. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., zastarni rok za restitucijski zahtjev kao posljedicu utvrđenja ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena. Budući da je u ovom postupku upravo predmet odlučivanja utvrđenje ništetnosti sporne odredbe, prigovor zastare nije osnovan.

34. U odnosu na tijek zateznih kamata, primjenjuje se čl. 1115. ZOO-a, prema kojem se kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U okolnostima ovog slučaja, s obzirom da je tuženik sastavio standardnu odredbu bez mogućnosti stvarnog pregovaranja, sud zaključuje da tuženik ne može imati položaj savjesnog stjecatelja iznosa naplaćenog na temelju ništetne odredbe, zbog čega tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana plaćanja, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

35. Tužitelj je na raspravni zapisnik na ročištu održanom 23. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da zatezne kamate potražuje od 30. svibnja 2007., umjesto od 23. svibnja 2007., te po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (stopi važećoj za ostale odnose). Slijedom navedenog, sud je rješenjem utvrdio da je tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate za razdoblje od 23. svibnja 2007. do 29. svibnja 2007., kao i u dijelu u kojem je zahtijevao zatezne kamate po stopi višoj od stope iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

36. Zatezne kamate na dosuđenu glavnicu obračunavaju se po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, budući da se radi o potraživanju iz restitucije (stjecanje bez osnove), a ne o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

37. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnosti sporne odredbe i u dijelu isplate iznosa od 705,08 EUR sa zateznim kamatama, dok je o troškovima odlučeno sukladno uspjehu stranaka u postupku.

38. Budući da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

39. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 705,08 EUR, tužitelju pripada naknada troškova za tužbu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - ˝Narodne novine˝, broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za očitovanje na odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), za ročište od 23. listopada 2025. i 17. veljače 2026. u iznosu od 150,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV, za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 33,39 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ˝Narodne novine˝, broj: 37/23, dalje u tekstu: Uredba) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 809,93 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Zatezne kamate na troškove parničnog postupka obračunavaju se po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.

Zagreb, 11. ožujka 2026.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude, ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvj. Doroteja Jurčić, Zagreb, Palmotićeva 60/II

- Odvj. Hrvoje Matić, Zagreb, Maksimirska 81