Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-346/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Sladović d.o.o., Zagreb, Palinovečka ulica 43, OIB: 90591097530, kojeg zastupa zastupnik po zakonu AĐ, a njega punomoćnik Frane-Matej Barišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Svpetrvs hoteli d.d., Supetar, Put Vele luke 4, OIB: 17106860816, kojeg zastupa zastupnik po zakonu ŽĐ, a njega punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. uz prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane-Mateja Barišića, odvjetnika u Zagrebu te punomoćnika tuženika Domagoja Olujića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Svpetrvs hoteli d.d. da tužitelju Sladović d.o.o. isplati iznos od 120.538,85 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu zateznih kamata (preko tri postotna poena) odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Svpetrvs hoteli d.d. da tužitelju Sladović d.o.o. naknadi trošak postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II Nalaže se tužitelju Sladović d.o.o. da tuženiku Svpetrvs hoteli d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 21.097,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Svpetrvs hoteli d.d. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 6.117,70 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. lipnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi stjecanja bez osnove. Tužitelj u tužbi navodi kako su sa transakcijskog računa tužitelja Sladović d.o.o. koji je otvoren kod BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, broj 242488001-1100130979, u više navrata vršene transakcije bez odgovarajućeg odobrenja / autorizacije vlasnika računa, ovdje tužitelja prema računu tuženika.

2. Dana 2. siječnja 2020. da je izvršena isplata na teret računa Sladović d.o.o. u korist računa tuženika u iznosu od 3.500.000,00 kuna / 464.529,83 EUR-a, 1. srpnja 2020. u iznosu od 760.000,00 kuna / 100.869,33 EUR-a, dana 8. srpnja 2020. u iznosu od 1.000.000,00 kuna / 132.722,81 EUR-a, dana 16. srpnja 2020. u iznosu od 800.000,00 kuna / 106.178,25 EUR-a, 9. rujna 2020. u iznosu od 600.000,00 kuna / 79.633,69 EUR-a, 1. studenog 2021. u iznosu od 900.000,00 kuna / 119.450,53 EUR- a.

3. Nadalje, tužitelj navodi kako su u korist računa tužitelja, a na teret računa tuženika, izvršene i uplate – i to 30. prosinca 2019. u iznosu od 3.500.000,00 kuna / 464.529,83 EUR-a, 30. lipnja 2020. u iznosu od 791.800,00 kuna / 99.781,01 EUR-a, dana 7. srpnja 2020. u iznosu od 1.000.000,00 kuna / 132.722,81 EUR-a, dana 15. srpnja 2020. u iznosu od 800.000,00 kuna / 106.178,25 EUR-a, 31. kolovoza 2020. u iznosu od 800.000,00 kuna / 106.178,25 EUR-a.

4. Dakle, jednostavnom matematičkom operacijom da se dolazi do zaključka kako je tuženik neosnovano stekao iznos od 120.538,85 EUR-a / 908.200,00 kuna.

5. Kao dokaz tvrdnji da tužitelj nije autorizirao i/ili naložio provođenje spornih uplata, tužitelj dostavlja izjavu od 9. svibnja 2022., ovjerenu od strane javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić iz Zagreba pod brojem OV-4316/2022, kojom je LĐ, osoba koja je bila u tom razdoblju zastupnik po zakonu BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, potvrdio da je on, odnosno BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, vršila navedene transakcije bez znanja tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja.

6. Tužitelj predlaže da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka te da po potrebi provede financijsko vještačenje na okolnost odljeva sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika te da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 120.538,85 EUR -a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. siječnja 2023.

7. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti te je naveo da su sve transakcije (5 uplata i 5 isplata) zapravo predstavljale pozajmice koje je tuženik Svpetrvs hoteli d.d. davao tužitelju Sladović d.o.o., a koje je tužitelj vraćao tuženiku u ugovorenim rokovima. Naime, kao što je to vidljivo iz tužbe, uvijek je prvo išla uplata sa računa tuženika na račun tužitelja te bi potom tužitelj vraćao isti iznos tuženiku u roku od 1-9 dana od same prvotne uplate tuženika. Nadalje, tuženik navodi da je predmetne transakcije koje je tužitelj naveo u tužbi trebalo podijeliti u dva dijela i to deset transakcija (5 uplata i 5 isplata) između 30. prosinca 2019. i 9. rujna 2020. te potom jednu transakciju od 30. studenog 2021.

9. Tuženik navodi da je kod pozajmice koju je tuženik Svpetrvs hoteli d.d. uplatio tužitelju AĐ **.**.2020., a tužitelj izvršio povrat 1. srpnja 2020., nastala razlika od 8.200,00 kuna. Naime, dogovor tuženika i tužitelja da je bio da se tužitelju isplati pozajmica u protuvrijednosti od 100.000,00 EUR-a i to na način da se izvrši konverzija 100.000,00 EUR-a u kune, a što je po kupovnom tečajnu BKS banke na dan uplate 30. lipnja 2020. iznosilo 751.800,00 kuna te da je zbog toga tuženik tog dana uplatio tužitelju pozajmicu u tom iznosu. Stranke da su dogovorile da kad tužitelj predmetnu pozajmicu bude vraćao, da tuženiku taj iznos vrati u kunama i to iznosu koji je potreban da se u kunama može kupiti 100.000,00 EUR-a. Iz navedenog razloga tužitelj da uplaćuje 1. srpnja 2020. iznos od 760.000,00 EUR-a iako je prodajni tečaj BKS banke na taj taj iznosio 7,6180.

10. Nadalje, tuženik navodi da je uplata tužitelja prema tuženiku izvršena 30. studenog 2021. u iznosu od 900.000,00 kuna sukladno Ugovoru o pristupu dugu koji je sklopljen između stranaka 30. studenog 2021. Naime, tuženik da je 20. rujna 2021. sklopio Ugovor o pozajmici s trgovačkim društvom Zagrebgradnja d.o.o. u iznosu od 6.000.000,00 kuna. Zagrebgradnja d.o.o. je tuženiku do 29. studenog 2021. izvršila djelomičan povrat pozajmice u ukupnom iznosu od 5.100.000,00 kuna.

11. Dana 30. studenog 2021. tužitelj i tuženik da su sklopili Ugovor o pristupu dugu po kojem ugovoru je tužitelj tuženiku isplatio preostali dug Zagrebgradnje d.o.o. u iznosu od 900.000,00 kuna te da je Sladović d.o.o. istog dana tuženiku izvršio uplatu iznosa od 900.000,00 kuna. U opisu plaćanja da je navedeno da se radi o podmirenju pozajmice Zagrebgradnje d.o.o.

12. Stoga, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz odgovor na tužbu (Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 20. rujna 2021., Ugovor o pristupu dugu od 30. studenog 2021.).

14. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je netočno da je tužitelj ikada bio u poslovnom odnosu sa ovdje tuženikom, kao i da je netočno da je tuženik pozajmio sredstva tužitelju. Tužitelj navodi da je u razdoblju od 2017. do 2022. BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, kao podružnica osnivača BKS Bank AG, sklopila veliki broj pravnih poslova i provela nepoznati broj jednostranih pravnih radnji, a koji pravni poslovi i jednostrane pravne radnje nisu bile u skladu s važećim propisima koji reguliraju bankarsko poslovanje, niti su sklapanju ili nalaganju istih sudjelovale osobe koje su tim dokumentima naznačene kao sudionici. Tužitelj navodi da je takvim postupanjem, BKS Bank AG sudjelovala u jednoj od najvećih prevara i zlouporaba bankarskog sustava u povijesti Republike Hrvatske te da je direktno oštetila veći broj fizičkih i pravnih osoba.

15. Nadalje, tužitelj navodi da je od 30. lipnja 2017. do 16. veljače 2022. ovlaštena osoba koja je u poslovanju podružnice zastupala inozemnog osnivača bio LĐ koji je neovlašteno izdavao kredite, bankarske garancije, potpisivao cesije, asignacije te provodio naloge po računima klijenata BKS banke bez njihovog znanja, služeći se prijevarama, ucjenama, lažima i obmanama te fabriciranjem dokumenata i potpisa navodnih sudionika tih pravnih poslova i nalogodavaca izvršenih transakcija.

16. Navedeno da potvrđuje i izjava LĐ od 9. svibnja 2022., ovjerena od strane javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengdić koja je dostavljena uz tužbu.

17. Tužitelj navodi da isti nije imao nadzor nad računom otvorenim u njegovo ime u BKS Bank AG nego da je tim računom cijelo vrijeme upravljala banka preko svog zastupnika po zakonu LĐ, isti da nije sudjelovao u raznim transferima novca na i sa računa Sladović d.o.o. Dakle, u konkretnom slučaju da nije postojao nikakav poslovni odnos između tužitelja i tuženika koji bi opravdao sve uplate i isplate na i sa računa tužitelja. Zastupnik po zakonu tužitelja da nikada nije bio u kontaktu sa zastupnikom po zakonu tuženika niti zna tko tuženika zastupa.

18. Nadalje, tužitelj navodi da je Ugovor o pristupu dugu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu krivotvoren te navodi da je indikativno da se kao iznos duga, kojem navodno pristupa tužitelj, navodi iznos od 900.000,00 kuna, koji je gotovo identičan iznosu kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Tužitelj je predložio da sud po potrebi provede dokaz grafološkim vještačenjem.

19. Tužitelj je ustrajao u navodima da isti nikada nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom te da se radilo o fiktivnim pravnim poslovima koje je tuženik izvršavao sa BKS Bank AG pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

20. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je tvrdio da nikakvog stjecanja bez osnove na strani tuženika nije bilo pa smatra da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 120.538,83 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, za kojeg tužitelj tvrdi da je neosnovano isplaćen s računa tužitelja u korist računa tuženika pa da se radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika.

22. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvadak o stanju i prometu po računu od 30. prosinca 2019. (list 6 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 2. siječnja 2020. (list 7 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 30. lipnja 2020. (list 8 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 1. siječnja 2020. (listovi 9-10 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 7. srpnja 2020. (list 11 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 8. srpnja 2020. (list 12 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 15. srpnja 2020. (list 13 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 16. srpnja 2020. (list 14 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 31. kolovoza 2020. (list 15 spisa) , izvadak o stanju i prometu po računu od 9. rujna 2020. (list 16 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu od 30. studenog 2021. (list 17 spisa), izjavu LĐ od 9. svibnja 2022. (listovi 18-19 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo BKS Bank AG (listovi 20-24 spisa), Ugovor o pristupu dugu sklopljen 30. studenog 2021. između trgovačkog društva SLADOVIĆ d.o.o. i trgovačkog društva SVPETRVS HOTELI d.d. (listovi 36-37 spisa), Ugovor o kratkoj pozajmici sklopljen između trgovačkog društva ELEKTROKOVINA LIGHTING d.o.o. i trgovačkog društva SLADOVIĆ d.o.o. 5. svibnja 2020. (listovi 54-55 spisa), Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja zaključen 3. prosinca 2018. između trgovačkog društva SLADOVIĆ d.o.o. i trgovačkog društva BLC gradnja d.o.o. (list 56 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1302/2023- 18 od 11. listopada 2024. (listovi 98-107 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2455/2023 od 12. ožujka 2024. (listovi 114-118 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1791/2023-13 od 4. srpnja 2024. (listovi 119-125 spisa), presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-71/2023 od 27. ožujka 2024. (listovi 137-146 spisa), Ugovor o pristupu dugu sklopljen 30. studenog 2021. između trgovačkog društva SLADOVIĆ d.o.o. i trgovačkog društva SVPETRVS HOTELI d.d. (listovi 204-205 spisa), grafološko vještačenje vještaka Zvonimira Ćorića od 16. rujna 2025. (listovi 208-229 spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja AĐ, zastupnika po zakonu tuženika ŽĐ, svjedoka LĐ i VĐ, te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darki Cecić.

23. Tužitelj je predlagao da sud provede dokaz dokaz grafološkim vještačenjem potpisa na Ugovor o pristupu dugu, dok je na ročištu koje je održano 2. listopada 2025. u spis priložio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka koje je provedeno u drugom postupku i predložio da se taj nalaz pročita kao dokaz u ovom postupku, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka.

24. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

25. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 120.538,85 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a za koji iznos tužitelj tvrdi da je neosnovano s računa tužitelja uplaćen na račun tuženika. Naime, nije sporno da je tužitelj tvrdio da isti nije dao nalog BKS Bank AG za isplate koje su vršene s računa tužitelja u korist računa tuženika te da je uslijed tih transakcija koje su nezakonito izvršavane s računa tužitelja u korist računa tuženika uplaćen upravo taj sporni iznos, koji tužitelju nije vraćen.

26. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženiku s računa tužitelja isplaćen taj iznos, odnosno ima li ta uplata pravni temelj te u vezi s tim je li na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Naime, kao sporno je trebalo utvrditi radi li se uopće o umanjenju imovine na strani tužitelja i povećanju imovine na strani tuženika. Odnosno, kao sporno je trebalo utvrditi je li tuženik dužan tužitelju vratiti iznos od 120.538,85 EUR-a.

27. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

28. Stoga, u ovom postupku je trebalo utvrditi predstavlja li utuženi iznos imovinu tužitelja te je li na strani tuženika došlo do neosnovanog stjecanja iznosa od 120.538,85 EUR-a.

29. Zastupnik po zakonu tužitelja AĐ je u svom iskazu naveo da je on zastupnik po zakonu tužitelja od osnivanja tog društva te da tužitelj nikada nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom. Naime, tužitelj da je podigao kredit od oko 600.000,00 EUR-a kod BKS Bank AG kako bi ta sredstva plasirao investitoru s kojim je tužitelj do tada radio, Zagrebgradnji d.o.o., koji se našao u financijskim problemima. Tužitelj da je za Zagrebgradnju d.o.o. vršio strojarske radove. Isti je u svom iskazu naveo da je kasnije saznao da je gospodin LĐ, tadašnji direktor BKS Bank AG, krivotvorio dokumentaciju te da je sredstva sa računa tužitelja prebacivao na račun tuženika. On da je tada prvi put saznao za tuženika. Isti je naveo da je tužitelj 99% svojih sredstava i poslovanja obavljao preko Raiffeisenbank d.d., a ovaj račun da je otvoren isključivo iz razloga što je tužitelj u toj banci podigao kredit. Isti je naveo da je tužitelj taj kredit vratio te da se radilo o okvirnom ugovoru o kreditu. Zastupnik po zakonu tužitelja je naveo da nije imao mobilno bankarstvo za račun u BKS Bank AG te da je zatražio zatvaranje računa, međutim, račun da još uvijek nije zatvoren. Zastupnik po zakonu tužitelja je naveo da nikada prije nije vidio zastupnika po zakonu tuženika te da je podnio kaznenu prijavu protiv LĐ i BKS Bank AG. Isti je naveo da je banka samoinicijativno vršila transakcije s njegovog računa, da on nije potpisao Ugovor o pristupu dugu od 30. studenog 2021. te da je modus operandi banke bio takav da navede u opisu plaćanja da se radi o plaćanju po ugovoru.

30. Zastupnik po zakonu tuženika ŽĐ je u svom iskazu naveo da on nikada nije upoznao nikoga od strane tužitelja te da se cijela komunikacija između tužitelja i tuženika odvijala preko gospodina LĐ. Naime, 2019. da mu je LĐ rekao da je tužitelju potreban kredit na kraće razdoblje kako bi isti stabilizirao svoje poslovanje. Stoga, s računa tuženika koji je bio otvoren u BKS Bank AG da su prebačena sredstva na račun tužitelja. Sav taj novac da je i vraćen na račun tuženika. Isti je naveo da mu je gospodin LĐ rekao da je tužitelju potreban novac, tuženik da je imao novac pa da ga je pozajmio tužitelju. Isti je naveo da je s računa tuženika na račun tužitelja prebačeno oko 6.650.000,00 kuna i sav taj novac da je od strane tužitelja i vraćen tuženiku. Isti je u svom iskazu naveo da se ne sjeća da je potpisivao bilo kakav ugovor o kreditu te da je to sve LĐ vodio. Nadalje, isti je naveo da mu se 2021. ponovno obratio LĐ koji mu je rekao da je Zagrebgradnji d.o.o. potreban kredit na kraći rok i to iznos od 6.000.000,00 kuna. Tuženik da je taj iznos pozajmio Zagrebgradnji d.o.o. Iznos od 5.100.000,00 kuna da je vraćen, a za iznos od 900.000,00 kuna da je sklopljen Ugovor o pristupanju dugu između tužitelja, tuženika i Zagrebgradnje d.o.o. Isti je naveo da je on potpisao taj Ugovor, međutim da se ne sjeća tko mu je taj ugovor donio, kao i da se ne sjeća je li na tom ugovoru već bio potpis i pečat tužitelja.

31. Svjedok LĐ je u svom iskazu naveo da je on bio zaposlenik BKS Bank AG te da zastupnika po zakonu tuženika ŽĐ poznaje dugi niz godina, još iz razdoblja dok je isti bio njegov klijent u Splitskoj banci d.d. Kasnije da je isti postao njegov klijent u BKS Bank AG. Isti je naveo da je on sudjelovao u strukturiranju i financiranju tuženika te da može reći da je njegov odnos s tuženikom bio kvalitetan poslovni, čak i prijateljski odnos. Zastupnika po zakonu tužitelja AĐ da je upoznao preko TĐ, vlasnika Zagrebgradnje d.o.o. Isti je naveo da je strukturno financiranje Zagrebgradnje d.o.o. išlo direktno ili indirektno između ostalog i preko računa tužitelja. Takav način poslovanja da je trajao sigurno 7,8 godina. Nadalje, isti je naveo da je on zamolio gospodina ŽĐ da uskoči sa pozajmicama Zagrebgradnji d.o.o. Neke od tih pozajmica da su išle direktno na račun tužitelja te da su uplaćene u koristi Zagrebgradnje d.o.o., a neke da su išle išle izravno na račun Zagrebgradnje d.o.o. Povrat tih sredstava da se vršio s računa tužitelja ili Zagrebgradnje d.o.o. Isti je naveo da je zastupnik po zakonu tužitelja bio upoznat s tim transakcijama te da su svih izvodi uredno prošli kroz poslovne knjige tužitelja i da su sadržani u javno objavljenim financijskim izvješćima. Nadalje, isti je naveo da je on ugovarao sve te aranžmane i financiranje, a naloge da je potpisivao AĐ.

32. Svjedok VĐ je u svom iskazu naveo da je on osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Zagrebgradnja d.o.o. Isti je naveo da trgovačko društvo Zagrebgradnja d.o.o. ima potraživanje prema tužitelju Sladović d.o.o. koje je osporeno u predstečajnom postupku te da se povodom te tražbine vodi postupak. Isti je naveo da je Zagrebgradnja d.o.o. bila u ugovornom odnosu s tuženikom Svpetrvs hoteli d.d. te da je Svpetrvs hoteli d.d. Zagrebgradnji d.o.o. pozajmljivao neke iznose. Njemu da nije poznato o kojim iznosima se radilo, kao i da Zagrebgradnja d.o.o. nema nikakva dugovanja prema Svpetrvs hotelima d.d. Isti je naveo da je njegov potpis na raznim ugovorima krivotvoren te da nije siguran je li on potpisao Ugovor o kratkoročnoj pozajmici koji je priložen uz odgovor na tužbu.

33. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darke Cecić, dipl.oec., proizlazi da je analizom bankovnih izvoda tužitelja i tuženika, kao i pregledom knjigovodstvenih kartica i temeljnica knjiženja tuženika u razdoblju od 30. prosinca 2019. do 31. prosinca 2021. sa računa tužitelja u korist računa tuženika isplaćeno 7.560.000,00 kuna, u pojedinačnim iznosima i na datume prikazane u stupcima 3 i 5 Tablice 1. nalaza i mišljenja, dok je sa bankovnog računa tuženika u korist računa tužitelja isplaćeno 6.651.800,00 kuna, u pojedinačnim iznosima i na datume prikazane u stupcima 3 i 5 Tablice 2. nalaza i mišljenja. Dakle, sa bankovnog računa tužitelja da je isplaćeno 908.200,00 kuna (120.538,85 EUR-a) više nego što je primio od tuženika.

34. Tuženik je u svom očitovanju na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka naveo da je isti suglasan sa predmetnim nalazom i mišljenjem te da iz istog nesporno proizlazi da je sa bankovnog računa tužitelja isplaćeno 908.200,00 kuna više nego što je isplaćeno sa računa tuženika na račun tužitelja. To utvrđenje da je u potpunosti u skladu sa navodima i dostavljenim dokazima od strane tuženika iz razloga što je isplata prema tuženiku u iznosu od 900.000,00 kuna izvršena na temelju Ugovora o pristupu dugu koji je sklopljen između stranaka. Dakle, iz tog Ugovora da proizlazi da je razlika u iznosu od 908.200,00 kuna izravna posljedica izvršenja ugovornih obveza iz dostavljenog ugovora jer se tužitelj obvezao tuženiku isplatiti iznos od 900.000,00 kuna. Naime, Zagrebgradnja d.o.o. da je bila dužna tuženiku prema Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici, a između tuženika i Zagrebgradnje d.o.o. te tužitelja kao pristupitelja dugu, da je nastala obveza tužitelja da taj iznos isplati tuženiku. Upravo taj iznos predstavlja razliku koju je sudska vještakinja utvrdila. Naime, iz tablica koje su sadržane u pisanom nalazu i mišljenju da proizlazi da se uplata iznosa od 900.000,00 kuna odnosi na podmirenje po pozajmici Zagrebgradnje d.o.o. Iznos od 8.200,00 kuna da predstavlja tečajnu razliku koja je nastala prilikom brojnih uplata i isplata.

35. Po ocjeni ovog suda, na temelju izvedenih dokaza, utvrđeno je da se na računu tužitelja kojeg je isti imao otvorenog kod BKS Bank AG nisu uopće nalazila sredstva tužitelja nego da se radilo o računu koji je korišten kao "prolazni" račun preko kojeg je LĐ, kao ovlaštena osoba banke, vršio transakcije na način da je prvo određene iznose prebacivao s drugih računa na račun tužitelja, a potom onda te iznose prebacivao s računa tužitelja na račun trećih osoba, uključujući i račun tuženika. Naime, i sam zastupnik po zakonu tužitelja AĐ je potvrdio da je tužitelj preko 99% svojih sredstava i poslovanja obavljao preko Raiffeisenbank d.d., a ovaj račun da je otvoren isključivo iz razloga što je tužitelj u toj banci podigao kredit . Isti je potvrdio da je tužitelj podigao kredit od oko 600.000,00 EUR-a kod BKS Bank AG kako bi ta sredstva plasirao investitoru s kojim je tužitelj do tada radio, Zagrebgradnji d.o.o., koji se našao u financijskim problemima, kao i da je kredit vraćen. Dakle, ni sam tužitelj ne navodi kako bi sredstva koja su s njegovog računa bila uplaćena tuženiku uopće predstavljala njegovu imovinu, odnosno na koji način je tužitelj došao do tog iznosa.

36. Stoga, ne radi se o situaciji kad je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika nego se radi o novčanim sredstvima koja je LĐ, bez pravne osobe, znanja i volje tužitelja prebacivao s drugih računa na račun tužitelja, a nakon toga s računa tužitelja na račun tuženika. Takvim radnjama LĐ to nije postala tužiteljeva imovina koja bi potom prešla u imovinu tuženika. Naime, u protivnom, ukoliko bi se utvrdilo da je tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos, time bi zapravo došlo do povećanja imovine tužitelja, odnosno do obogaćivanja tužitelja jer on na računu nije imao nikakva novčana sredstva i nije postojala njegova imovina na tom računu, nego su sredstva koja su postojala na računu kojeg je isti imao otvorenog kod BKS Bank AG bila sredstva koja je prethodno LĐ prebacio na račun tužitelja koji je korišten kao "prolazni" račun za plaćanje Zagrebgradnje d.o.o. prema trećim osobama.

37. Dakle, ovdje se ne radi o situaciji da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 120.538,85 EUR-a, odnosno da bi na taj način tužiteljeva imovina prešla u imovinu tuženika pa samim time nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1111. ZOO -a prema kojima bi tuženik trebao tužitelju vratiti stečeno bez osnove pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnvoan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

38. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je potpis zastupnika po zakonu tužitelja i pečat tužitelja na Ugovoru o pristupanju dugu od 30. studenog 2021. krivotvoren, a što proizlazi i iz grafološkog vještačenja koje je sadržano u spisu. Međutim, to samo potvrđuje da je LĐ, kako bi imao opravdanje za transakcije koje je vršio s tog "prolaznog" računa tužitelja i računa trećih osoba, s kojih i u korist kojih su vršene transakcije prema računu tužitelja, falsificirao dokumentaciju kako bi postojao nekakav trag, makar i krivotvoreni, za zatvaranje međusobnih potraživanja između tih društava preko čijih računa je vršio plaćanja.

39. Iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da su sredstva s računa tužitelja prebacivana na račun raznih trećih osoba, prvo s prešutnim odobrenjem tužitelja, a potom bez njegovog naloga i znanja te tome u prilog ide i činjenica da tužitelj vodi postupke i protiv drugih osoba radi izvršenih isplata s njegovog računa temeljem gotovo identičnog činjeničnog stanja u vidu nezakonitog postupanja LĐ i dogovora tužitelja i Zagrebgradnje d.o.o. Naime, i svjedok VĐ, zastupnik po zakonu trgovačkog društva Zagrebgradnja d.o.o., je u svom iskazu potvrdio da je analizom poslovnih knjiga utvrđeno da su postojale određene uplate i isplate tog trgovačkog društva prema Svpetrvs hotelima d.d., a sada da ne postoji otvoreni odnos između tih društava. To potvrđuje da su s računa tuženika uplaćivana sredstva ne samo tužitelju nego i Zagrebgradnji d.o.o., za kojeg je nesporno utvrđeno da se radilo o poslovnom partneru tužitelja, a što je i sam zastupnik po zakonu tužitelja potvrdio u svom iskazu.

40. Stoga, po ocjeni ovog suda, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da nikakvog povećanja imovine na strani tuženika nije došlo, pa je, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

41. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

42. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

43. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

44. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u visini od 907 bodova (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 158/2023. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima koja su održana 16. svibnja 2024., 28. studenog 2024., 17. siječnja 2025., 2. listopada 2025. i 29. siječnja 2026. u visini od po 907 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), 226 bodova za zastupanje na ročištu koje je održano 30. kolovoza 2024. (Tbr. 9.5. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife) te po 907 bodova za sastavljanje četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.1. Tarife). Dakle, tuženiku je valjalo priznati ukupno 8.439 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 16.878,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (4.219,50 EUR-a,), odnosno ukupno 21.097,50 EUR-a.

45. Sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a tuženiku je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče na taj iznos od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

47. Zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 6.117,70 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, tuženiku je za zastupanje na ročištu koje je održano 30. kolovoza 2024. priznato 226 bodova, sukladno Tbr. 9.5. Tarife, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, umjesto zatraženih 907 bodova. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastavljanja četiri obrazložena podneska iako je tuženik u spis dostavio više od četiri obrazložena podneska. Sukladno Tbr. 8.1. Tarife odvjetniku pripada trošak sastavljanja najviše četiri obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku u Zagrebu

- tuženiku po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu

- u spis