REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3119/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, te u pravnoj stvari tuženika protutužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tužitelja protutuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja protutuženika, punomoćnika tužitelja protutuženika, tuženika protutužitelja i punomoćnika tuženika protutužitelja, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HH da se naloži tuženiku TH isplatiti mu iznos od 200.000,00 eura sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2017. do isplate.

II Nalaže se tužitelju HH naknaditi tuženiku TH troškove parničnog postupka u iznosu od 22.575,00 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja TH: „Utvrđuje se da je ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između protutužitelja TH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i protutuženika HHD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dana 28.05.2012. godine ovjeren kod javnog bilježnika Miroslava Bračun iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV br. 3 dana 01.06.2012. godine pod brojem Ov-8121/12 ništetan.“

IV Nalaže se tuženiku protutužitelju TH naknaditi tužitelju protutuženiku HH troškove parničnog postupka u iznosu od 11.287,50 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. svibnja 2022. ističe da je 1. lipnja 2012. s tuženikom sklopio ugovor o poslovnoj suradnji ovjeren po javnom bilježniku. Ističe da je sukladno čl. 3. tog ugovora financijski pomagao tuženika na način da je istom plaćao troškove stanovanja, režijske i prehrambene troškove, isplaćivao određeni novčani iznos kao džeparac, redovito plaćao autobusne karte, kupovao opremu za treninge, a koje mu je iznose uplaćivao na račun i u gotovini. Ističe da je tuženik bez znanja i odobrenja tužitelja sklopio ugovor s nogometnim klubom „Koper“ iz Slovenije pa da mu je stoga dužan isplatiti ugovornu kaznu u iznosu od 200.000,00 eura. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 eura sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2017. do isplate. Traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je sporni ugovor u njegovo ime potpisao njegov zakonski zastupnik (otac). Ističe da je sporni ugovor ništetan jer je sklopljen bez prethodnog odobrenja centra za socijalnu skrb. Također navodi da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Ističe da je ugovor suprotan čl. 2. Pravilnika o posrednicima za igrače FIFA-e od 29. listopada 2007., koji je obvezan za sva na području HNS-a, a da tužitelj nije imao licencu za obavljanje poslova posrednika u transferu igrača u nogometu. Ističe da se radi i o nemoralnom ugovoru, a da otac tuženika nije imao nikakvog iskustva i nije mogao razumjeti pravne učinke i posljedice takvog ugovora. Također navodi da je ugovorna kazna nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveza jer je tuženik od nogometnog kluba Koper primao vrlo malu naknadu od 800,00 eura i da je njegov angažman bio kratak. Ističe prigovor zastare. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. U protutužbi podnesenoj 21. lipnja 2023. tuženik protutužitelj ističe da je sklapanje spornog ugovora bilo nužno pribaviti prethodno odobrenje centra za socijalnu skrbi te da je bilo nužno da ugovor sklope oba roditelja tada maloljetnog tuženika protutužitelja, što je u konkretnom slučaju izostalo. Protutužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je sporni ugovor o poslovnoj suradnji ništetan.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj protutuženik ističe da da predmet spornog ugovora nije raspolaganje imovinom tada maloljetnog tuženik protutužitelja, nego financijska i stručna pomoć te podrška u razvoju nogometaške karijere pa da ugovor nije trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta, da je majka tuženika bila suglasna sa sklapanjem tog ugovora te da za sklapanje tog ugovora nije bila potrebna prethodna suglasnost centra za socijalnu skrb. Predlaže protutužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. Izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranka te svjedoka JH (oca tuženika koji je u njegovo ime sklopio sporni ugovor).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je pitanje valjanosti ugovora koji su sklopili tužitelj protutuženik i tada maloljetni tuženik protutužitelj (u čije ime i za čiji račun je ugovor sklopio njegov otac) kao i zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne po tom ugovoru.

8. Čitanjem ugovora o poslovnoj suradnji koji su sklopili tužitelj, a u ime tada maloljetnog tuženika (rođenog **.**.1998.) JH (njegov otac kao zakonski zastupnik) 28. svibnja 2012. (list 3-5 spisa) utvrđeno je:

- da nadležni centar za socijalnu skrb nije dao suglasnost za sklapanje tog ugovora

- da ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta (samo je od strane javnog bilježnika potvrđeno da su JH i tužitelja priznali potpis na ugovoru kao svoj te da su potpisi istiniti)

- da je čl. 1. ugovora utvrđeno da je TH profesionalni sportaš – nogometaš koju je radi poboljšanja poslovnih uspjeha potrebna pravna i savjetodavna pomoć

-da je čl. 2. ugovora tuženik ovlastio tužitelja da kao njegov isključivi zastupnik i savjetnik u njegovo ime i za njegov račun obavlja poslove pregovaranja i posredovanja pri sklapanju ugovora s nogometnim klubovima, agencijama i drugim pravnim i fizičkim osobama u cilju postizanja najveće naknade za uloženi trud i talent tuženika s tme da tužitelj nije ovlašten u ime i za račun tuženika sklopiti ugovor o profesionalnom igranju odnosno ugovor o radu s klubom bez posebnog pisanog odobrenja tuženika

- da se tužitelj u čl. 3. obvezao tuženiku pružiti pomoć u pozicioniranju unutar kluba; savjetovanje, planiranje i provedbu planova vezano uz cjelokupnu karijeru tuženika; savjetovanje, pregovaranje i sklapanje komercijalnih ugovora; promocija, sudjelovanje na sastancima, planiranje i koordinacija ugovorenih obveza; savjetovanje, pregovaranje i sklapanje sponzorskih ugovora; pomoć pri osiguranju usluga pravnog, financijskog i poreznog savjetovanja; savjetovanje i pregovaranje vezano uz usluge osiguranja i bankarske usluge; pomoć u rješavanju stambenog pitanja, preseljenje, investicije kako tuženiku tako i članovima njegove uže obitelju; pomoć u osiguranju liječničke, rehabilitacijske i druge medicinske pomoći

- da se za usluge iz čl. 2. i 3. ugovora tuženik obvezao isplatiti tužitelju naknadu i to:

- 15% bruto godišnje naknade prema zaključenom ugovoru o profesionalnom igranju ili ugovoru u radu s klubom, uključivo i naknadu za prelazak (transfer), ali samo za onaj dio koji pripadne tuženiku

- 30% od naknade prema vrijednosti zaključenog ugovora o korištenju imidža, imena i slično (sponzorski ugovor)

- da je u čl. 5. ugovoreno da se ugovor sklapa na vrijeme od 5 godina, s time da isti obnavlja automatski za isto razdoblje ukoliko se otkaz ne dostavi drugoj ugovornoj strani najmanje tri mjeseca prije ugovorenog isteka roka od 5 godina.

- da je u čl. 6. ugovoreno da se tuženik obvezao u slučaju da potpiše bilo kakav dokument, ugovor, nagodbu i slično bez znanja i odobrenja tužitelja, isplatiti tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od 200.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d.

9. Čl. 261. st. 3. Obiteljskog zakona koji je važio u vrijeme sklapanja spornog ugovora (NN116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, dalje ObZ), propisano je da je za sklapanje ugovora između maloljetnog djeteta i fizičkih ili pravnih osoba kojima je predmet raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u vezi s njegovim športskim, umjetničkim ili sličnim aktivnostima, potrebno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb. Također je propisano da centar za socijalnu skrb mora, radi dobrobiti djeteta, osobito paziti da se zaštite djetetova imovinska prava i interesi. St. 4. istog članka propisano je da obveze iz ugovora iz stavka 3. mogu trajati najdulje do punoljetnosti djeteta.

10.1. Po stavu ovog suda, sporni ugovor pobliže opisan u toč. 7. obrazloženja predstavlja ugovor kojem je predmet raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u vezi s njegovim sportskim aktivnostima u smislu čl. 261. st. 3. ObZ. Naime, tim je ugovorom preuzeta u ime maloljetnog djeteta obveza plaćanja tužitelju 15% od bruto godišnje naknade prema zaključenom ugovoru o profesionalnom igranju ili ugovoru u radu s klubom, uključivo i naknadu za prelazak (transfer) kao i 30% od naknade prema vrijednosti zaključenog ugovora o korištenju imidža, imena i slično (sponzorski ugovor). Stoga je nedvojbeno da je za sklapanje tog ugovora bilo potrebno prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

10.2. Nadalje, tim je ugovorom u ime maloljetnog djeteta preuzeta obveza plaćanja ugovorne kazne u iznosu od 200.000,00 eura (koja predstavlja pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja protutuženika) u slučaju da tuženik potpiše bilo kakav dokument, ugovor, nagodbu ili slično bez znanja i odobrenja tužitelja. S obzirom da dijete takvu obvezu može ispuniti samo iz svoje imovine, zaključak je ovog suda da se tim ugovorom raspolagalo imovinom maloljetnog djeteta. Posve je neodlučno je li cilj ugovora ujedno bio i ostvarivanje djetetovih prava i interesa. Stoga je odobrenje centra za socijalnu skrb bilo potrebno i sukladno čl. 261. st. 1. ObZ.

10.3. Između stranaka nije sporno da centar za socijalnu skrb nije dao prethodno odobrenje za sklapanje tog ugovora (iz iskaza samog tužitelja proizlazi da nisu tražili to odobrenje).

11. Iako neodlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari treba reći da je zakonodavac prilikom donošenja Obiteljskog zakona iz 2014. (NN 75/14) te kasnijeg i sada važećeg Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) propisao još strože uvjete za valjanost zastupanja djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima na način da roditelj koji zastupa dijete treba dobiti pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku.

12. Sukladno čl. 53. st. 1. toč. 1. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora javnobilježnički akt je potreban osobito za pravnu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba. Sporni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta (na njemu je samo ovjerena istinitost potpisa tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika).

13. Slijedom svega navedenog, kako centar za socijalnu skrb nije odobrio sklapanje spornog ugovora te kako ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, zaključak je ovog suda da ugovor nije sklopljen u propisanom obliku te stoga ne proizvodi pravni učinak u smislu čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 289/2023-3 od 8. studenog 2023.

14. Međutim, kako zakon za konkretan ugovor propisuje da je bez pravnog učinka (čl. 290. st. 1. ZOO), taj ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Naime, nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Podudarno pravno shvaćanje, doduše za drugi pravni institut, ali s istim posljedicama kao i kod nedostatka propisanog oblika ugovora, izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. i Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021. Prema tome, kako je sporni ugovor zbog nedostatka propisanog oblika bez pravnog učinka zbog čega ne može biti ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO, protutužbeni zahtjev kojim tuženik protutužitelj traži utvrđenje da je isti ništetan odbijen je kao neosnovan (toč. III izreke). Stoga sud kao nepotrebne nije izvodio daljnje dokaze te kao neodlučne nije posebno cijenio iskaze stranaka i svjedoka JH.

15. Kako sporni ugovor ne proizvodi pravne učinke iz naprijed navedenih razloga, nije osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 200.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik bez njegovog znanja i odobrenja sklopio s nogometnim klubom Koper iz Slovenija pa da je stoga dužan tužitelju isplatiti ugovornu kaznu iz čl. 6. spornog ugovora. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke. Sud kao nepotrebne nije izvodio daljnje dokaze te kao neodlučne nije posebno cijenio iskaze stranaka i svjedoka JH.

16. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 107/15, dalje Tarifa) te vrijednosti predmeta spora (povodom tužbe 200.000,00 eura, a povodom protutužbe 200.000,00 eura).

17. Tako je tuženiku, u pogledu podnesene tužbe, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1505 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 23.11.2022. i 09.04.2024. za svaki po 1505 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 22.05.2023., 08.10.2024. i 26.02.2026. za svako po 1505 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 9030 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 22.575,00 eura. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke.

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21.06.2023. jer istim podnosi protutužbu glede koje nije uspio u parnici. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 16.12.2024. jer u istom ponavlja već istaknute navode te iznosi pravna shvaćanja glede sudske prakse pa taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP). Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 17.09.2025. u kojem navodi da pristaje na odgodu ročišta koju je tražio tužitelj zbog bolesti koju je dokumentirao medicinskom dokumentacijom, jer takav pristanak nije bio potreban da bi ročište odgodilo. Stoga ni taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP).

19. Tužitelju protutuženiku, povodom podnesene protutužbe, priznat je trošak sastava odgovora na protutužbu od 05.02.2024. u iznosu od 1505 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 08.10.2024. i 26.02.2026. za svako po 1505 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 4515 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 11.287,50 eura. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Stoga je odlučeno kao u toč. IV izreke.

20. Tužitelju protutužniku nije priznat trošak sastava tužbe te pristojbe na tužbu, trošak sastava podnesaka od 07.09.2022., 02.01.2023. i 22.05.2023. jer su te radnje poduzete prije podnošenja protutužbe u ovoj pravnoj stvari te se isključivo odnose na tužbu i tužbeni zahtjev (u tom pogledu on je izgubio spor). Nije mu priznat niti trošak sastava podnesaka od 21.06.2023. i 18.07.2023. jer se isti odnose isključivo na tužbu i tužbeni zahtjev te postupanje po raspravnom rješenju od 22.05.2023. koje je održano prije podnošenja protutužbe. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 07.11.2024. jer tužitelj u tom podnesku u bitnom ponavlja već istaknute navode, dostavlja sudsku praksu te ponovno iznosi pogrešno pravno shvaćanje da za sklapanje spornog ugovora nije potrebna suglasnost centra za socijalnu skrb te da nije potrebna forma javnobilježničkog akta. Stoga se po ocjeni ovog suda radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.