REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj 8 P Ob-141/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Nini Hrešć, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika E, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Canjuga, odvjetniku iz Zagreba, radi razvoda braka, nakon održane glavne i tajne rasprave 29. siječnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Razvodi se brak sklopljen između BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji brak je sklopljen 7. svibnja 2005. u Zagrebu i upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Trešnjevka, za godinu 2005., pod rednim brojem 194.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 526,54 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi za razvod braka podnesenoj 23. rujna 2025. navodi da su stranke sklopile brak 7. svibnja 2005. i imaju jedno zajedničko punoljetno dijete. Nadalje, da su bračni odnosi bračnih drugova teško i trajno poremećeni te da nastavak bračne zajednice nije moguć, jer da stranke već više od 6 mjeseci ne konzumiraju brak, ne postoji emocionalna povezanost, povjerenje te ekonomska i obiteljska zajednica između bračnih drugova. Predložila je da sud razvede braka stranaka te naloži tuženiku plaćanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su bračni odnosi stranaka uvijek bili normalni, kao i sada te da ne opravdavaju zaključak da su već duže vremena poremećeni. Stranke žive u zajedničkom domaćinstvu, međusobnom povjerenju i zajedničkoj ekonomskoj zajednici te tuženik dogovorno snosi troškove zajedničkog življenja. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev za razvod braka, uz obvezu tužiteljice da mu naknadi troškove postupka.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih, potvrde o provedenom nalogu za plaćanje te su saslušane stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Temeljem odredbe čl. 51. st. 1. toč. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23; u daljnjem tekstu: OBZ-a) sud će razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se želi razvesti jer stranke već dugi niz godina ne funkcioniraju kao partneri koji bi zajednički radili, donosili odluke, dogovarali se što i kako kupiti odnosno potrošiti svoju zaradu. Tuženik, iako kuhar po struci, od 2012. isključivo radi kao glazbenik i svira u bendu, pjeva u Kvartetu Gubec i povremeno na sprovodima, a tužiteljicu izrazito smeta što isti od kuće odlazi kada hoće, ne govori odnosno nejasno govori kuda ide, izbjegava odgovoriti kada će se vratiti te se sa raznih fešti vraća pod utjecajem alkohola. Kako među njima ne postoji dogovor na koji način će provoditi zajedničko vrijeme ili kada će on biti kod kuće, na njega se uopće ne može osloniti, niti išta isplanirati, već se isključivo uzda u sebe. Nadalje, iskazala je da nije upoznata sa detaljima njegovog posla, ali je primjetila da joj je u zadnje vrijeme na direktno pitanje znao lagati oko zarade, a kada ga je sa tim suočila sav se uzrujao te prijetio da će joj polomiti obje ruke. Općenito, kada god mu nešto kaže ili prigovori, on se zacrveni, počne vikati što u njoj izaziva nelagodu i strah. Skoro svaki njihov razgovor završavao je sa galamom, te je tek nakon što je podigla ovu tužbu prestao vikati, ali to iz razloga što sada, osim vezano uz sina, nemaju nikakve druge komunikacije. Nadalje, iskazala je da među strankama godinama nije bilo dogovora oko potrošnje zarada, da je ona svoja primanja trošila za potrebe kućanstva i zajedničkog života te da je tek nakon corone, nakon što je redovito počeo raditi kao muzičar, počeo davati 800 eura mjesečno za troškove kućanstva, a ona je s tim novcem i svojom mirovinom vodila brigu o svemu, jer on zbog svojih čestih izbivanja je izrazito rijetko sudjelovao u poslovima u kućanstvu. Za ostatak novca koji je zaradio joj je rekao "ja sam ih zaradio i mogu ih trošiti kako hoću".

Glede emocionalnog i intimnog života, navela je da ne želi ostati u braku sa tuženikom, jer joj je "zgazio srce do dna", da već više od godine dana ne spavaju u istoj sobi i u istom krevetu te da među njima nema nikakve intimnosti. Smatra da se njihova situacija ne može popraviti, da su odnosi trajno narušeni i stoga je tuženiku, prvenstveno zbog zajedničkog djeteta, predlagala da se sporazumno razvedu, što isti nije htio prihvatiti.

7. Tuženik je u svom iskazu potvrdio kako problemi u njihovom braku postoje već godinama i to su prvenstveno problemi u komunikaciji, koji se u međuvremenu nisu promijenili na bolje. Nadalje, da su se 4. ožujka 2025., kada se vratio sa poslovnog puta, dogovorili da će zaboraviti sve što je bilo i nastaviti bračni život, a supruga je tada tražila, kao garanciju da će on promijeniti svoje ponašanje, da joj on daruje svoju polovicu kuće u kojoj stanuju, a koja je do tada bila njihovo suvlasništvo. On je istoga dana potpisao i ovjerio darovni ugovor, a nekoliko mjeseci kasnije vidio njezinu poruku, kojom je svega koji sat nakon sklapanja tog ugovora obavijestila svoju odvjetnicu da je on potpisao ugovor te da će sa razgovorom pričekati do sinove punoljetnosti, koja je bila 6. rujna 2025. god. Naveo je kako je time izmanipuliran i da je sve to napravljeno sa ciljem da bi ga se financijski oštetilo. Napomenuo je da i prije potpisivanja spomenutog darovnog ugovora nisu živjeli kao u braku odnosno sa svim sadržajima koji čine brak, jer supruga to nije željela, a evidentno je odluku da se želi razvesti donijela puno prije potpisivanja darovnog ugovora, koji je bio samo jedan dio njezinog ranije stvorenog plana. Potvrdio je da su do korone imali svaki svoju kasu te je svaki rješavao svoj dio obveza za kućanstvo, ali da je tužiteljica bila upoznata sa različitim njegovim odlukama vezanim npr. za kupnju instrumenata ili automobila. Konačno, naveo je da ne želi pristati na razvod braka dok god postoji 1 % šanse za popravak odnosa, jer su i ranije puno puta tijekom braka bili u lošim odnosima koje su nekako uspijevali popraviti. Međutim, iskazao je da je od rujna 2025., kada mu je prvotno predočila zahtjev za sporazumni zahtjev razvod braka, koji je odbio potpisati, supruga potpuno zaledila sve odnose i sada žive u istoj kući, ali razgovaraju samo vezano uz sina i kućanstvo te ništa drugo.

8. Prema ocjeni suda brak u pravilu postaje neodrživim ako između žene i muža nije uspostavljen odnos povjerenja i privrženosti ili ako su tijekom zajedničkog života bračni drugovi izgubili sposobnost održavanja skladnih bračnih odnosa. Zakon omogućuje bračnom drugu koji stanjem u braku nije zadovoljan da tužbom traži razvod braka, a tužitelja ne obvezuje da pobliže odredi ili objasni uzroke koji su doveli do toga da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

9. U konkretnom slučaju sud je temeljem iskaza stanaka utvrdio objektivnu činjenicu teške i trajne poremećenosti njihovih bračnih odnosa, a koja se očituje u tome da među stankama već godinama ne egzistiraju bitni sadržaji braka. Naime, iako stranke žive u istom kućanstvu, iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da problemi u braku postoje već godinama, a očituju se u lošoj međusobnoj komunikaciji, izostanku dogovora oko financija i obavljanja poslova u obiteljskoj zajednici, izostanku povjerenja i poštovanja te emocionalnog i intimnog odnosa bračnih drugova.

Brak se u smislu imperativne odredbe čl. 31. st. 1. OBZ-a temelji na ravnopravnosti bračnih drugova te je za uspostavljanje i održavanje bračne zajednice nužna slobodna i suglasna volja oba bračna druga. Obzirom da tužiteljica decidirano i odlučno navodi da se želi razvesti, evidentno je da su bračni odnosi stranaka trajno poremećeni i ne postoji mogućnost uspostave skladne bračne zajednice, pa je, unatoč protivljenju tuženika, sud utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za razvod braka stranaka iz čl. 51. st. 1. toč. 2. OBZ-a te presudio kao u toč. I. izreke presude.

10. Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbi čl. 366. OBZ-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje od 200 bodova ili 400,00 eura, uvećane za 100,00 eura (25%) pdv -a na odvjetničku uslugu te sudske pristojbe na tužbu od 13,27 eura i na presudu od 13,27 eura.

U Velikoj Gorici, 11. ožujka 2026.

S U D A C

Nina Hrešć

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od primitka pismenog otpravka, a ista se podnosi u 3 primjerka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA: pun. stranaka

MU po pravomoćnosti