Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-2242/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženice VT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Grzunovu odvjetniku u Zadru, radi predaje u suposjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i tuženice s punomoćnikom te objave presude dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj predati tužitelju u suposjed, slobodan od osoba i svojih stvari, dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji u naravi predstavlja kat obiteljske kuće sagrađene na ovoj nekretnini koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC- om i hodnika površine 82,72 m2, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa], u roku od 15 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu kao neosnovan zahtjev tužitelja od dosuđenog suposjeda nekretnine iz točke I. izreke presude do zatraženog isključivog posjeda iste.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužna je tuženica isplatiti tužitelju s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji u naravi predstavlja kat obiteljske kuće sagrađene na ovoj nekretnini koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika površine 82,72 m2, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa] odnosno koristi koju tužena ima korištenjem te nekretnine mjesečni iznos od po 5.000,00 kuna za svaki mjesec za vrijeme od 09. siječnja 2020. pa do predaje u posjed te nekretnine tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni počev od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 1. u mjesecu za protekli mjesec, po stopi od 6,11 % godišnje, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“.

IV. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji u naravi predstavlja prizemlje obiteljske kuće te kat obiteljske kuće sagrađene na ovoj nekretnini koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika površine 82,72 m2, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa]. Tužitelj je pravo vlasništva i to na prizemnom dijelu stekao nasljeđivanjem svojeg pok. oca CT i to temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-360/02 dok je kat obiteljske kuće opisan u prvom stavku ove tužbe stekao kupoprodajom od svojeg brata CT i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerene od strane javnog bilježnika Vere Marčina pod posl.br.OV-256/2020 od **.**.2020. UT pravo vlasništva na katom dijelu stekao je nasljeđivanjem roditelja tako da pravo vlasništva kata obiteljske kuće u [adresa] koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika površine 82,72 m2, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa] ne bi smjelo biti sporno. Tužitelj je nakon stjecanja predmetnog dijela obiteljske kuće odnosno katnog dijela stupio u posjed istoga međutim tužiteljica, krajnje zlonamjerno, je podnijela tužbu radi smetanja posjeda te je u tom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br.Psp-7/20 uspjela sa tužbenim zahtjevom. Nakon zaprimanja rješenja Općinskog suda u Zadru pod posl.br.Psp-7/20 od 07.prosinca 2020. tužitelj je tuženici dostavio ključ ulaznih vrata katnog djela obiteljske kuće te, istovremeno, dopisom od 10.prosinca 2020. zatražio povrat tih ključeva i predaju u posjed katnog dijela. Tužitelj, zbog tužene koji se nalazi u njegovu stanu odnosno u posjedu katnog dijela obiteljske kuće ukupne površine 82,72 m2 i činjenice da mu ga na miran način ne želi predati trpi štetu s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana i to u visini od 5.000,00 kuna mjesečno. Za toliki iznos, opet, na tuženoj strani došlo je do stjecanja bez osnove odnosno tužena ima korist od posjeda nekretnine u vlasništvu tužitelja. Kako je, dakle, tužitelj radi ponašanja tužene prisiljen ustati ovom tužbom to istu podnosi pa predlaže donijeti presudu.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve. Potpuno su neistiniti navodi iz tužbe prema kojima bi tužitelj bio isključivi vlasnik bilo kojeg dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa tako i kata obiteljske kuće sagrađene na toj nekretnini. Tuženica je suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to prizemlja za 1/4 dijela, a gornjeg kata za 1/8 dijela, temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-360/02 iza smrti oca stranaka CT pok. MT i temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-255/17 iza smrti majke stranaka JT. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 28. siječnja 2002. između JT kao primateljice uzdržavanja i njenog sina CT ( sin CT ), utvrđena je u članku 2. činjenica da je stan koji se nalazi na katu kuće suvlasništvo primateljice uzdržavanja i CT pok. MT ( otac stranaka ) svakog od njih za 1/2 dijela, dok je stan u prizemlju podijeljen tako da je južna polovina stana vlasništvo primateljice uzdržavanja, a sjeverna polovina CT pok. MT. Tim Ugovorom je JT ostavila svome sinu CT čitav svoj suvlasnički udio od 1/2 dijela stana na katu kuće. Preostala polovica kata kuće je bila vlasništvo CT pok. MT, i nju su naslijedili djeca MT, UT, ET i VT na jednake dijelove, tj. svaki za 1/4 dijela, sukladno Rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-360/02. Što se tiče Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. siječnja 2020., sklopljenog između prodavatelja CT pok. CT i kupca ET, u njemu je neistinito navedeno da je prodavatelj isključivi vlasnik i posjednik kata obiteljske kuće. S obzirom da su suvlasnici kata kuće također i brat stranaka MT, te tuženica VT, svaki za 1/8 dijela, taj ugovor je ništetan u dijelu koji se odnosi na njihove suvlasničke udjele i ne proizvodi pravne učinke prema MT i VT. Što se tiče navoda tužitelja da je tužiteljica “krajnje zlonamjerno” podnijela tužbu radi smetanja posjeda, takva konstatacija je potpuno neistinita, pa i uvredljiva. Uvidom u sudski spis posl. br. Psp-7/20 može se utvrditi da je tužitelj samovlasno i bez ikakvog obrazloženja promijenio bravu na ulaznim vratima i isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg suposjeda kata kuće, a za taj Ugovor o kupoprodaji od 9. siječnja 2020. tuženica je saznala tek kasnije tijekom sudskog postupka. Tuženica je preuzela ključ ulaznih vrata od kata kuće koji joj je tužitelj ostavio u poštanskom sandučiću sredinom siječnja 2021. i od tada se ponovo nalazi u suposjedu kata kuće, zajedno sa tužiteljem koji također ima ključ. Navodni dopis tužitelja od 10. prosinca 2020. tuženica nije zaprimila pa ne može komentirati njegov sadržaj. Tuženica osporava navode tužitelja da on trpi štetu s osnova izgubljene zarade, zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana na katu kuće u visini od 5.000,00 kuna mjesečno. Taj stan na katu nije niti prikladan za iznajmljivanje obzirom da je već duže vrijeme u prilično zapuštenom stanju, zidovi su puni plijesni, a jedna prostorija je nedovršena (neožbukani zid). Također, iznos od 5.000,00 kuna, koliko tužitelj procjenjuje vrijednost najamnine, previsok je za stan u takvom stanju i na takvoj lokaciji (pribava podataka od Porezne uprave [adresa] o cijenama najma stana). Zbog svega navedenog tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjerene od strane javnog bilježnika Vere Marčina pod posl.br.OV-256/2020 od 09.siječnja 2020.(l.s. 4-6), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. siječnja 2002. koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Zadru pod br. R2 69/2002 Ov 31/2002 (l.s. 24-27),

Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-360/02 (l.s. 28,29) , fotografije stana (l.s. 30-38), Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-255/17 UPP-OS -27/17 (l.s. 29a-29b), diobeni ugovor od 17.siječnja 1974 (l.s. 44,45), izvadak iz zemljišne knjige (l.s.46), tabularna izjava od 12. travnja 2021. ovjerena kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić broj :

OV 4438/21 od 15. travnja 2021. (l.s. 47), dopis Porezne uprave Područni ured Zadar broj: Klasa:410-23/2022-012/38, Ur.br: 513-07-13-01/2021-02 od 04. kolovoza 2022.(l.s. 59) te u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. Psp-7/20, izvršen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka (l.s. 56,57), u skicu sudskog očevida (l.s.62,) i fotografije kao prilog skici (l.s. 63,64), saslušani su svjedoci UT, MT i ST (l.s. 74,76) te tužitelj i tuženica (l.s. 81-83 i 122-124).

3.1. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2306/2020 od 27. travnja 2023. koja je rješenjem poslovni broj Gž-850/2023-6 ŽS Osijek ukinuta te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je pod točkom I. dok pod točkom II. nije.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja da mu tuženica preda slobodan od osoba i svojih stvari dio čest. 4586/1 k. o. [katastarska općina] i to dijela koji u naravi predstavlja kat obiteljske kuće te da mu s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja navedene nekretnine isplati mjesečni iznos od po 5.000,00 kuna za svaki mjesec za vrijeme od 09. siječnja 2020. pa do predaje u posjed.

5.1. U odgovoru na tužbu tuženica je učinila nespornim da je u posjedu kata kuće međutim tvrdi da se radi o suposjedu zajedno s tužiteljem koji također da ima ključ.

6. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerene od strane javnog bilježnika Vere Marčina pod posl.br.OV-256/2020 od 09.siječnja 2020.(l.s.4-6) proizlazi da je isti sklopljen 8. siječnja 2020 između CT (33056670850) kao prodavatelja i ET (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao kupca kata obiteljske kuće izgrađene na č.z. 458671 k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od 3 (tri) sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnikom u ukupnoj površini od 82,72 m2 te da se predmetna nekretnina nalazi na adresi u [adresa].

6.1. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. siječnja 2002.koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Zadru pod br. R2 69/2002 Ov 31/2002 (l.s. 24-27), proizlazi da su JT pok. E JMBG [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] kao primateljica uzdržavanja i UT sin CT JMBG [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] kao davatelj uzdržavanja, 28. siječnja 2002. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je istog dana ovjeren od Općinskog suda u Zadru po sucu Dubravki Novaković kojim ugovorom primateljica uzdržavanja kao suvlasnica nekretnine č.z. 4856/1 k. o. [katastarska općina] točnije dijela te nekretnine u površini od 360 m2 koji je u naravi dvorište i kuća katnica te stana koji se nalazi na katu kuće u suvlasništvu primateljice uzdržavanja i CT pok. MT svakog od njih za po ½ dijela dok je stan u prizemlju podijeljen tako da je južna polovina stana vlasništvo primateljice uzdržavanja, a sjeverna polovina CT pok. MT ostavlja svoj suvlasnički dio od ¼ cijele nekretnine sastojeće od zemljišta i zgrade, a opisane u čl. 2.st.1. uvog ugovora sa kojim njenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine je neodvojivo povezano njeno pravo suvlasništva od ½ dijela na posebnom dijelu te nekretnine –na stanu na katu navedene zgrade koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika ,a koji mu cijeli svoj suvlasnički dio tog posebnog dijela nekretnine tog stana od ½ dijela također ostavlja od suvlasničkog dijela na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u naravi pristupni put opisan u čl. 3. Ovog ugovora ,svoj suvlasnički dio od ¼ dijela.

6.2. Iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-360/02 (l.s.28,29) proizlazi da iza smrti CT pok. MT rođenog **.**.1937., a umrlog **.**.2002. prema izjavama nasljednika kao i diobenom ugovoru sklopljenom između ostavitelja i JT **.**.1974. Ostavinsku imovinu čini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stambena zgrada obiteljska zgrada-prizemnica za ½ dijela i to sjeverna strana sa pripadajućim dvorištem te istu nekretninu nasljeđuju njegova djeca UT, FT, ET i BT svako za po ¼ dijela .

6.3. Iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-255/17, UPP-OS -27/17 (l.s.29a,29b) proizlazi da iza smrti JT pok. V rođene **.**.1933., a umrle **.**.2017. njenu ostavinsku imovinu izvanknjižno vlasništvo ¼ suvlasničkog dijela čest.br. 4586/1 k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od zemljišta i zgrade u [adresa] neodvojivo povezanog s vlasništvom južne ½ dijela stana u prizemlju navedene zgrade prema izjavi nasljednika ,a z koje nemaju dokaza o vlasništvu nasljeđuju njezina djeca UT, za ¾ dijela te BT za ¼ dijela.

6.4. Iz diobenog ugovora od 17. siječnja 1974. (l.s.44,45) proizlazi da su suvlasnici JT i UT pok. FT složni da se predmetna zajednička nekretnina u k. o. [katastarska općina] čest. 342/10 sporazumno dijeli kako slijedi: JT ½ stambene obiteljske zgrade- prizemnice i to južna strana sa pripadajućim dvorištem, a CT ½ stambene obiteljske zgrade –prizemnice i to sjeverna strana sa pripadajućim dvorištem.

6.5. Iz izvatka iz zemljišne knjige (l.s.46), proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] u naravi neplodno površine od 370 m2 u vlasništvu ĐT rođ. C p. U OIB: [osobni identifikacijski broj].

6.6. Iz tabularne izjave od 12. travnja 2021. ovjerene kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić broj : OV 4438/21 od 15. travnja 2021. (l.s.47), proizlazi da ĐT rođ. C p. U OIB: [osobni identifikacijski broj] dozvoljava da se u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Zadru, kao i drugim javnim knjigama, bez svake daljnje suglasnosti upiše pravo vlasništva na k. č. br [katastarska čestica] upisan u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica za cijelo, sve na ime i u korist MT, ET i VT.

6.7. Iz dopisa Porezne uprave Područni ured Zadar broj: Klasa:410-23/2022-012/38 Ur.br: 513-07-13-01/2021-02 od 04.kolovoza 2022.(l.s.59) proizlazi da vezano za dopis pod navedenim brojem navode kako porezna uprava u IS pri utvrđivanju poreza na dohodak od imovine po osnovi najma/zakupa nekretnina raspolaže podacima potrebnim za obavljanje poslova iz svog propisanog djelokruga te ne raspolaže evidencijama ni podacima o prosječnim mjesečnim cijenama zakupa te da su u bazama podataka IS Porezne uprave dostupni podaci prema kriteriju namjene nekretnine (poslovni prostor, stambeni prostor, skladišni prostor, zemljište) te slijedom navedenog 27.srpnja 2022. izvršene su pretrage baze podataka IS Porezne uprave te je utvrđeno da na lokaciji [adresa],57, ne raspolažu traženim podacima.

6.8. Iz sudskog spisa posl. br. Psp-7/20 je razvidno da je ovdje tuženica podnijela 25.veljače 2020. tužbu protiv ovdje tužitelja zbog smetanja posjeda predmetne nekretnine te je 7. prosinca 2020. doneseno rješenje kojim je naloženu tužitelju da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja suposjeda.

7. Na sudskom očevidu od 13. siječnja 2023. pun. tužitelja pokazuje predmet spora te se u naravi radi o katu obiteljske kuće koja ima 3 spavaće sobe, kuhinju s blagovaonicom i kupaonu s wc-om i hodnik. Dvije spavaće sobe su u funkciji dok je treća neuređena i služi kao skladište odnosno prostor za pohranu stvari. Stan je dosta derutan, sve prostorije vlaže. Kuća ima krov od crijepa, a ispod krova je samo drvena konstrukcija.

7.1. Vještak je na skici lica mjesta označio sporni stan koji se nalazi na prvom katu č. z. 4586/1 (obojano žutom bojom) te je priložio fotografije unutrašnjosti spornog stana iz kojih je razvidno da se radi derutnom i neuređenom prostoru.

8. Svjedok UT je izjavio da su mu stranke brat i sestra i da su naslijedili polovicu predmetne nekretnine točnije obiteljsku kuću koja se nalazi u [adresa], od njihovog oca koji je umro – pok. CT, time da se on odrekao svog nasljednog dijela u korist stranaka i još jednog njihovog brata. Kako su njihovi roditelji bili razvedeni to su isti podijelili kuću koja je tada samo bila prizemnica time da je majka koristila južni dio, a otac sjeverni dio kuće. U međuvremenu su se roditelji pomirili, digli su kat uz njegovu pomoć i tu su živjeli kao obitelj. Roditelji su se za života dogovorili da svatko ima po pola kuće time da će majka njemu ostaviti svoj dio. On se zbog toga i odrekao dijela koji mu je pripadao nakon smrti oca time da je s majkom potpisao kasnije ugovor o doživotnom uzdržavanju i on ju je dogledao. On se '98. ili '99. sa obitelji odselio u Sukošan gdje je u međuvremenu izgradio kuću, a s braćom se dogovorio još za života majke da će kat biti njegov, a prizemlje njihovo. Brat ET, ovdje tužitelj, je dogradio jednu prostoriju u prizemlju i to sa južne strane, a drugi brat MT je dogradio jednu prostoriju sa sjeverne strane. Kad se njihova sestra ovdje tužena VT razvela ista se vratila živjeti u tu kuću u prizemlje te je njega molila da joj dozvoli da uredi jednu sobu na katu za sina koji je inače živio u [adresa] da ima gdje boraviti kada dođe u Zadar. I bio je dogovor da ona tu prostoriju uredi. Zvali su ga da se na katu naveliko izvode radovi on je htio vidjeti što se događa međutim sestra VT nije mu dozvolila odnosno nije mu dala ključ od kata i tada je intervenirala policija i tek je po nalogu policije VT mu dala ključ i on je ušao na kat i vidio da su se izvodili radovi u kupatilu, sobi, mijenjali su se ploče na plafonu, i da je ugrađen limitator za struju bez njegovog pristanka i znanja. On je čak svom sinu kazao da će mu dati taj kat da živi, isti je ispočetka bio pristao, ali je kasnije odustao. Nakon toga odlučio je to prodati nekome od braće i pošto je ET bio zainteresiran kat mu je prodao za simboličnu cijenu od 10.000,00 EUR-a prije dvije godine. Zadnji put je bio u toj kući kada je išao po ključ, a to je bilo prije dvije i pol godine i koliko zna sestra VT živi u prizemlju kuće. Da se on nije na ostavinskoj raspravi iza pok. oca nije odrekao svog dijela već da je naknadno svoj dio koji je naslijedio iza pok. oca darovao svojoj braći – sestri-ovdje tuženoj, bratu-ovdje tužitelju i trećem bratu MT. Na upit punomoćnika tuženice da kako objašnjava da je darovnim ugovorom od 3. 12. 2013. bratu MT darovao ¼ suvlasničkog dijela od ½ na predmetnoj nekretnini, a darovnim ugovorom od 8. 1. 2020. bratu ET darovao ¾ svog suvlasničkog dijela od ½ predmetne nekretnine, dok za sestru-tuženu nikakvi ugovori ne postoje, svjedok je odgovorio da i dalje tvrdi da je bratu ET, sestri VT i bratu MT svoj dio koji je naslijedio iza oca darovao na jednake dijelove. Da je točan navod iz članka 2 četvrti red ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojem je stan na katu kuće suvlasništvo majke i oca svakog po ½ dijela. Da je tuženica angažirala radnike za izvođenje radova na katu kuće. Da nije dopustio sestri da izvodi radove u tom obimu. Na daljnji upit "Da li je istina da su se usmenim dogovorom unatoč sadržaju ugovora o uzdržavanju dogovorili da donji kat pripada ostalim braći i sestri, a da je gornji kat njegov", svjedok odgovara da je istina da je ono što je njega pripalo od majke na gornjem katu prodao bratu". Na daljnji upit, svjedok odgovara da je njegova majka posjedovala cijeli gornji kat jer je tako bilo dogovoreno između roditelja.

8.1. Ovaj svjedok iskazivao je u skladu sa sadržajem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i priznaje da je kat suvlasništvo njegovih pokojnih roditelja svakoga za pola koji udio je prodao bratu, dakle ne tvrdi da je bio vlasnik kata za cijelo u trenutku prodaje.

8.2. Svjedok MT, brat stranaka, je izjavio da je u predmetnoj obiteljskoj kući živio sa svojom obitelji, suprugom i kćerkom, do 2004. kada se odselio u stan. Nakon smrti oca naslijedio je od oca ¼ prizemlja sa pripadajućim dvorištem, a nakon toga mu je brat CT darovao svoj dio prizemlja i to 2010., darovnim ugovorom. Obzirom da su roditelji sa bratom CT i njegovom obitelji živjeli na katu, a da je majka prije toga za kat podigla kredit nekako su uvijek smatrali da kat pripada majci, a nakon njene smrti da će pripasti bratu CT kao njezinom skrbniku, međutim na ostavinskoj raspravi nakon smrti majke pojavio se problem s ugovorom o doživotnom uzdržavanju odnosno JB Vera Marčina ih je upozorila da nešto nije u redu s tim ugovorom i on je tada svoj dio dao bratu CT polovicu svog suvlasničkog donjeg dijela kuće jer nisu znali da su ustvari otac i majka suvlasnici kata kuće. Po njegovom mišljenju vlasnik gornjeg kata je brat UT te da je vlasnik istog bila pok. majka i to da su tako smatrali od kada se kat počeo graditi jer se tako u obitelji razgovaralo. Sestra VT prije nego se udala živjela je sa roditeljima na katu kuće. Nakon što su se njegovi roditelji razveli pa potom pomirili smatra da su živjeli, po logici stvari, u izvanbračnoj zajednici. Smatra kako je on vlasnik na dijelu kuće koji je nadograđen sa sjeverne strane u prizemlju jer je on to nadogradio, a nitko nije imao primjedbi na to, a ne ulazi u to tko je vlasnik nadograđenog dijela sa južne strane prizemlja. Nije mu poznato da je brat CT darovao sestri VT bilo koji udio na predmetnoj nekretnini, bilo u prizemlju ili na katu.

8.3. Neuvjerljiv je dio iskaza svjedoka da je majka prije toga za kat podigla kredit pa da su nekako uvijek smatrali da kat pripada majci jer je kasnije rekao da nakon što su se njegovi roditelji razveli pa potom pomirili smatra da su živjeli, po logici stvari, u izvanbračnoj zajednici. Ovo se ističe jer je notorna činjenica da je imovina izvanbračnih drugova u suvlasništvu pa sama okolnost da je majka podigla kredit za kat ne mijenja činjenicu da se radi o zajedničkoj imovini roditelja stranaka. Iskaz se ukazuje pristranim u korist tužitelja.

8.4. Svjedokinja AT, supruga tužitelja, je izjavila da su se suprug i ona vjenčali 1987. i do 1991. su živjeli kod njenih roditelja, a od 1991. godine žive na adresi [adresa]. Suprug i ona su kupili kat kuće od suprugovog brata CT i bili su uvjereni da je to za cijelo jer se uvijek govorilo da je to Nikoline majke, a potom CT. Međutim očito to nije tako, na žalost ne zna kako je došlo do ovoga obzirom da su kupili kat za cijelo. Ovo ljeto su na katu kuće boravili sin tuženice koji živi inače u Irskoj sa svojim prijateljem te ju je čak taj prijatelj ovo ljeto napao i sin tužene, zbog čega je intervenirala i policija, koju je nazvala tužena. Sin CT – ŠT bio je doveo podstanare na kat kuće i da su isti na katu živjeli oko godinu dana te da ne zna koliko su plaćali najamninu. Stan bi bio pogodan za iznajmljivanje ako se malo sredi jer je ovo ljeto u stanu boravio sin tužene koji inače živi u [adresa] sa svojim prijateljem, a inače stalno živi mlađi sin tuženice U odnosno samo spava. Da ne zna da li je taj prijatelj plaćao najam.

8.5. Supruga tužitelja subjektivna je i pristrana te osobno zainteresirana za ishod postupka. Neuvjerljiv je dio iskaza da su smatrali kako kupuju kat kuće zacijelo jer je iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između CT kao davatelja uzdržavanja i JT kao primateljice uzdržavanja 2002. navedeno da se radi o suvlasništvu kata za 1/2 dijela dok je je druga polovica od supruga CT, pokojnog MT što tužitelju kao članu obitelji nije moglo ostati nepoznato.

9. Iz iskaza tužitelja ET proizlazi da kat predmetne kuće kupio od brata CT i njegova sestra, ovdje tužena VT ne polaže nikakva prava na taj kat. Bio je dogovor između njegovog brata CT i sestre VT da mu VT vrati ključ od kata prije nego što je on kat prodao njemu međutim do danas nije vratila ključ, niti ga je njemu dala. Kada je on kupio kat od brata bio je promijenio bravu međutim intervenirala je policija i on je morao duplikat ključa dati VT. Kat su gradili brat UT, koji je tada radio, i majka. Njihov otac nikada nije polagao pravo na kat kuće. Ne zna kada je kat završen, ali je useljen 1979. i ne zna koliko je njegov brat UT imao godina kada se kat gradio, ali zna da je isti u to vrijeme bio zaposlen u " ZT". Prilikom kupoprodaje kata od brata CT nije tražio papire da je isti vlasnik tog kata. Ugovore o kupoprodaji kata i darovanju preostalog dijela kuće koji su sklopljeni 9. siječnja 2020. kod JB Vere Marčine između njega i CT nije sastavljala stručna osoba, već je on sastavljao iste. U trenutku sklapanja navedenih ugovora nije bio ni u kakvom sudskom sporu sa sestrom, odnosno ispravlja se i navodi da je imao sudski spor sa sestrom oko donjeg dijela kuće koji je još uvijek u tijeku. Da je nadogradio dio kuće u prizemlju sa južne strane te da nije tražio suglasnost od sestre za nadogradnju već da su mu suglasnost dala dva brata. U razgovore između njih braće bila je uključena i sestra "dok je M hodao po zemlji", dakle davno, dok su još bili živi roditelji.

10. Tuženica VT je izjavila da prvenstveno želi ukazati na neistine koje je ovdje iznio njezin brat ET te nije točno da je kat kuće pripadao njihovoj majci i bratu CT, već je kat kuće pripadao ocu i majci po pola. Isto tako nije točno da je ET nakon što je promijenio bravu na katu kuće njoj dao duplikat ključa nakon što je intervenirala policija već je istina da je ET njoj vratio ključ nakon pravomoćne sudske presude koji postupak je ona inicirala zbog smetanja posjeda. Još bi dodala da je kat kuće bio dovršen i useljiv 1975. kada je njezin brat CT imao 18 godina i još je bio srednjoškolac, a nakon toga je otišao u vojsku, tako da isti nije mogao financirati izgradnju kata kuće, već su izgradnju kata kuće financirali njihovi roditelji. Njezini roditelji su se formalno razveli 1967. u prosincu, a ona je rođena u lipnju 1968., nakon čega su se roditelji pomirili i do svoje smrti su živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici jer se formalno nisu ponovo vjenčali. Njezina braća su se oko imovine dogovarali bez znanja i dopuštenja ne samo nje nego i njihovih roditelja. Njezin brat UT je svoj dio na katu kuće ponudio njezinoj kćeri da otkupi međutim pošto je brat ET vršio pritisak na njega, odustao je. Da je na katu s roditeljima živjela do 1987. kada se udala, a roditelji su nastavili živjeti na katu, te je otac sve do svoje smrti 2002. živio na katu, a majka do cca 2009/2010. jer je nakon toga živjela kod brata CT u [adresa], a dvije godine prije smrti, 2017. bila je u domu. Nikada s braćom nije sudjelovala u dogovorima oko podjele predmetne nekretnine, niti su je pitali za bilo što, te su o svemu sami odlučivali. Nikada nije iznajmljivala kat kuće, jedino je 10 dana 2022. na katu boravio prijatelj od njezinog sina koji inače živi i radi u Njemačkoj i koji je stanovao bez ikakve naknade te da ga je ona čak i hranila odnosno kuhala mu . Da je ona renovirala kat kuće uz dozvolu brata CT. Ključ od gornjeg kata dao brat UT jer je ključ bio kod njega.

11. U odluci Gž-850/2023-6 ŽS Osijek drugostupanjski sud je temeljem prethodno provedenog postupka i izvedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom utvrdio da iz ugovora o doživotnom uzdržavanju između majke JT i sina CT proizlazi da je majka vlasnica 1/2 dijela te nekretnine dok je vlasnik druge 1/2 otac stranaka MT pa proizlazi da je tužitelj kupio ½ te nekretnine od brata, dok su drugu 1/2 naslijedili svi nasljednici (pa tako i tuženica) iza oca. Stoga da proizlazi da je tužitelj kupoprodajom od brata CT kupio 1/2 dijela nekretnine, a da je 1/4 naslijedio iza oca te da je od braće darovanjem dobio od svakog po 1/4 naslijeđenog dijela pa je isti vlasnik u 7/8 dijela, a tuženica u 1/8 dijela sporne nekretnine, kako je to i utvrđeno prvostupanjskim postupkom.

Dakle, stranke ove parnice suvlasnici su predmetne nekretnine.

12. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

12.1. Članak 46. st.1. ZV propisuje da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je izraženo u odlukama broj Rev-1361/1998, Rev- 2055/10 i Rev 405/2022, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika (čl. 42. st. 1. ZV-a).

14. Tužena ističe da tužitelj ima ključ kuće i da ona njemu ne brani suposjed. Na ovu odlučujuću okolnost u ovoj fazi postupka nadoslušane su stranke i izvršen je uvid u rješenje suda broj: Psp-7/2020.

Nesporna je činjenica između stranaka da je tužitelj nakon što je kupio kat kuće od brata CT promijenio brave i time oduzeo tuženici suposjed ovog dijela nekretnine oznake čest. 4586/1 pa ga je ona tužila za smetanje posjeda i u postupku uspjela. Kada se dovede u vezu sadržaj rješenja suda broj: Psp-7/2020 kojim je naloženo tužitelju da tuženici preda ključeve kata kuće s činjenicom o kojoj je tužena iskazivala da na katu spava njezin sin, a prethodno nije pitala tužitelja za dopuštenje, i kada se zna da su odnosi loši, nije logično ni životno da bi u takvim okolnostima tužitelj išao samovoljno ulaziti na kat kuće. Navod tužene da ona ne brani tužitelju korištenje kata, kako to proizlazi iz njezina iskaza jer da nije mijenjala bravu koju je on stavio pa ključeve imaju i on i ona, neživotan je i neuvjerljiv s obzirom da su odnosi između stranaka skroz poremećeni (postoji i policijska prijava za nasilje) i da na katu „spava“ njezin sin. Motrište je suda da „spavanje“ obuhvaća ipak više od samog noćenja. Vrlo je izvjesno da sin živi i koristi sporni dio nekretnine u cijelosti.

15. Zaključno, sud je stava da je tužena svojim ponašanjem isključila tužitelja kao suvlasnika iz suposjeda kata kuće pa je prihvaćen u tom dijelu tužbeni zahtjev kao osnovan dok je odbijen u dijelu predaje u isključivi posjed s obzirom da je tužitelj suvlasnik, a ne vlasnik za cijelo pa mu pripada pravo samo na suposjed kao i tuženici.

16. U odnosu na zahtjev za naknadu koristi koje je tužena imala od nekretnine:

16.1. Prema odredbi članka 164. ZV stavak 1. pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi ali nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno, a prema članku 165. stavak 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nakaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

16.2. Sud nije posebno utvrđivao od kada se tuženicu ima smatrati nepoštenom posjednicom s obzirom da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja. Predloženim dokazom - uvidom u dopis Porezne uprave od 04. kolovoza 2022. utvrđeno je samo da Porezna ne raspolaže traženim podacima o visini najamnine na lokaciji [adresa]. Nakon toga tužitelj nije predlagao (niti je predložio u tužbi) izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na tu okolnost. Slijedom iznijetog sud ne raspolaže podacima kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja tužitelja pod točkom drugom tužbenog zahtjeva.

17. Primjena pravila o teretu dokazivanja – čl. 221a. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) u vezi čl. 8. tog Zakona obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

17.1. Zaključno, kako tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja sud je odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Analizirajući uspjeh stranaka u parnici kvalitativno i kvantitativno sud je mišljenja da su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

U Zadru, 11. ožujka 2026.

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku