Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Pn-62/2023-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoli, odvjetniku u Puli, protiv tuženika IL iz [adresa]. 20/8, zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 08. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 17. siječnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Dužan je tužitelj tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 4.293,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Puli posl. br. K- 1082/2015 od 04. kolovoza 2015., koja je postala pravomoćna 17. siječnja 2016. protiv tuženika izdan kazneni nalog kojim se oglašava krivim da je dana 18. srpnja 2013., u vremenu od 21,00-22,00 sata u Valbandonu, svjestan da nanosi psihičku i fizičku bol tada maloljetnom tužitelju i pristajući na to, udario ga više puta šakom u predio lica, potom bridom otvorenog dlana po licu te koljenom u stomak, dakle, zlostavio dijete. Navedenim, da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece-povredom djetetovih prava iz čl.177.st.2. KZ/11. Tuženiku da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci mu se na temelju čl.56. KZ/11 na istu primijenila uvjetna osuda kojom se odredilo da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik SL u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude s kaznenim nalogom ne počini novo kazneno djelo. U predmetnom štetnom događaju, tužitelj da je zadobio brojne ozbiljne tjelesne ozljede i psihičke povrede, a posljedično kojih i danas ima određene tegobe. Tužitelj da je nakon predmetnog štetnog događaja dugo vremena imao intenzivnu nesanicu uz drhtanje, strah te manjak apetita što da mu se odrazilo na njegovo tjelesno i psihičko zdravlje, kao i sposobnosti. Naročito, uzme li u obzir činjenicu da je isti imao svega 13 godina kad se napad dogodio. Tužitelj da do današnjeg dana pati od nesanice, učestalog krvarenja iz nosa, noćnih mora te anksioznih napada, najčešće uzrokovanih prolaskom kraj mjesta napada koje je u susjednoj ulici tužitelja te otežanim vladanjem nad svakodnevnim stresorima. Dakle, skoro svakodnevno, što je posljedično imalo direktan utjecaj na osnivanje školskih i sportskih uspjeha. Tužitelj da je također više puta u dužim periodima potraživao psihološku pomoć. Tako da je među ostalim potražio i pomoć mag. psih. EL a sve vezano za prijašnje događaje i napad koji je doživio s 13 godina. Uslijed navedenog, tužitelj da je pretrpio štetu u vidu povrede prava osobnosti (fizičke bolove, strah, trajnog umanjena životna aktivnost), a za vrijeme procesa liječenja da mu je bila i još uvijek da mu je potrebna tuđa njega i pomoć. Tužitelj na ime povrede prava osobnosti potražuje naknadu štete (za pretrpljene fizičke bolove, strah, trajno umanjenje životne aktivnosti) u iznosu od 115.000,00 kn/15.263,12 EUR. U skladu sa svime gore navedenim, predlaže da sud donese presudu sadržaja citiranog u točki I. izreke ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava sve navode tužitelja u spomenutoj tužbi. Navodi tužitelja da su u cijelosti neosnovani i ničim dokazani te da se temelje na hipotetskim tezama i pretpostavkama. Iz medicinske dokumentacije da ne proizlazi da je tužitelj imao bilo kakve zdravstvene tegobe. Tužitelj da ne predlaže nikakve relevantne dokaze na utvrđenje odlučnih činjenica, već da se tužba temelji isključivo na hipotezama koji nemaju osnove u stvarnom činjeničnom stanju i materijalnim dokazima. Tuženik da nema saznanja da je protiv njega donesena presuda u predmetu posl.br. K-1082/2015. Ističe i prigovor zastare, pa predlaže da sud odbaci tužbu, podredno da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a potražuje i parnični trošak.

3. U dokaznom postupku pročitano je: potvrda od 14. studenog 2022. (str. 4), medicinska dokumentacija (str. 5-7), presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K-1082/2015 od 04. kolovoza 2015. (str. 9-11), proveden je dokaz saslušanjem stranaka, saslušani su svjedoci BL i ĐL, te je provedeno medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja tužitelja kako je određeno ovosudnim rješenjem posl. br. Pn-62/2023-32 od 04. ožujka 2025. na okolnost je li tužitelj vezano za štetni događaj koji se zbio 18. srpnja 2013. trpio fizičke bolove i strah, te u kojoj jačini i trajanju, odnosno je li tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, odnosno postoji li kod tužitelja umanjenje životne aktivnosti s obzirom na ozljede koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju.

3.1. Tijekom postupka odbijen je prijedlog tužitelja da se provede novo medicinsko vještačenje po drugim vještacima, jer je stajalište suda da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući da u mišljenju vještaka doc. dr. sc. Tanje Grahovac Juretić, dr. med. i izv. prof. dr. sc. ŠL, dr. med., nema proturječnosti niti nedostataka, niti se prema mišljenju suda pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Čitanjem potvrde od 14. studenog 2022. (str. 4), utvrđeno je da je tužitelj koji je rođen **.**.2000. koristio usluge psihološkog savjetovališta za studente u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 12. ožujka 2021., te od 14. prosinca 2021. do 24. siječnja 2022.

5.1. Čitanjem presude Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K-1082/2015 od 04. kolovoza 2015. (str. 9-11), utvrđeno je da je tuženik oglašen krivim da je dana 18. srpnja 2013. u vremenu od 21:00 do 22:00 sata, u Valbandonu, Lavanda bb, svjestan da nanosi psihičku i fizičku bol maloljetnom CL (ovdje tužitelju) i pristajući na to, udario ga više šakom u predio lica, potom bridom otvorenog dlana po licu, te koljenom u stomak, dakle zlostavio dijete, pa da je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl.177. st. 2. KZ/11. Ta je presuda postala pravomoćna 17. siječnja 2016.

5.1.1. Odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Obzirom na ovu odredbu zakona, te ranije navedenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K-1082/2015, utvrđena je pasivna legitimacija upravo ovdje tuženika i obzirom na isto sud otklanja iskaz tuženika koji se odnosi na to da se ne bi dogodio štetni događaj kako to tvrdi tužitelj i da on ne bi bio pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno da ne bi počinio kazneno djelo za koje je osuđen.

5.1.2. Odredbom čl. 231. st. 1. ZOO propisano je da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Dakle, u konkretnom je slučaju zastara kaznenog progona počela teći od dana kada je počinjeno kazneno djelo tj. 18. srpnja 2013., pa je u konkretnom slučaju budući je protiv tuženika vođen kazneni postupak, trogodišnji rok zastare u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO počeo teći od pravomoćnosti presude donijete u kaznenom postupku, jer prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete.

6. Kako je ranije opisana presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K- 1082/2015 od 04. kolovoza 2015. postala pravomoćna dana 17. siječnja 2016., u vrijeme kada je tužitelj bio maloljetan i imao 15 godina, ali je nedvojbeno imao zakonskog zastupnika, jer je iz iskaza i samog tužitelj a, ali i iskaza svjedoka BL majke tužitelja, utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenog dijela živio s roditeljima, da bi uz njihovu suglasnost nakon nekog vremena preselio kod bake i djeda (što tuženik ne osporava) (sve nastavno na odredbu čl. 239. st. 2. ZOO), pa kada se ima u vidu da je tužba u predmetu podnesena 05. prosinca 2022., dakle po proteku trogodišnjeg zastarnog roka, osnovan je prigovor zastare istaknut po tuženiku, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

7. Ovdje također valja istaknuti da je iz nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. Tanje Grahovac Juretić, dr. med. i izv. prof. dr. sc. ŠL, dr. med., a koji sud drži potpunim, razumljivim i u svemu sukladnim pravilima struke, te ga prihvaća u cijelosti, nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj vezano za štetni događaj koji se zbio 18. srpnja 2013. trpio strah blagog intenziteta koji je mogao trajati oko mjesec dana, da mu nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, da je na ORL pregledu bio netom nakon događaja 18. srpnja 2013., a na psihijatrijskom pregledu nekoliko dana po predmetnom događaju, da je trpio bol jakog intenziteta sat vremena neposredno nakon štetnog događaja, a nakon toga blagog intenziteta dva dana, te da nakon liječenja ne postoji kod tužitelja umanjenje životnih aktivnosti.

8. Obzirom na sve navedeno iz drugih provedenih dokaza nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku.

9. Odluka o trošku (točka II. izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa su tako tuženiku priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 17. studenog 2025. 250 bodova (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 14. listopada 2024., 14. siječnja 2025., 14. veljače 2025. i 08. prosinca 2025., ukupno 1000 bodova (tbr. 9/1 Tarife), tj. sveukupno 1500 bodova, što preračunato u novčani iznos iznosi 3.000,00 eura, uvećano za PDV (tbr. 46 Tarife) u iznosu ukupno 750,00 eura, te putni trošak za pristup tuženika osobno s adrese prebivališta u [adresa] na ročište 14. siječnja 2025. automobilom 543,00 eura (ukupno 1086 km x 0,50 eura (čl. 7., 8. u vezi s odredbom čl. 24. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/1988, 3/1994, 150/2005))), odnosno sveukupno 4.293,00 eura.

9.1. Tuženiku nije priznat putni trošak u iznosu koji premašuje onaj predviđen Pravilnikom o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/1988, 3/1994, 150/2005), kao ni trošak sudskog tumača za njemački jezik, jer takav trošak prema stanju spisa tuženik nije imao.

U Poreču, 11. ožujka 2026.

Sudac:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Karlovcu, a podnosi se putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik p.p.