REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-8697/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Alaburić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB:68419124305, koju zastupa punomoćnica Tina Škarica, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Vesne Alaburić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Tine Škarice, odvjetnice, dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB:68419124305, platiti tužitelju MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.565,53 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom od:

- na iznos od 1.882,12 eura od 01.04.2016. do isplate,

- na iznos od 2.188,51 eura od 01.05.2016. do isplate,

- na iznos od 2.188,51 eura od 01.06.2016. do isplate,

- na iznos od 306,39 eura od 01.07.2016. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva a da mu tužena isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio glavni ravnatelj tuženika od 05.11.2012. do 04.03.2016., a prava i obveze u vezi s radom stranke su uredile Ugovorom o radu od 05.11.2012. Člankom 11. Ugovora o radu stranke su ugovorile zabranu tržišnog natjecanja u periodu od jedne godine po prestanku Ugovora, uz pravo tužitelja da za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja prima naknadu u iznosu od jedne polovice prosječne neto plaće koja mu je bila isplaćena u tri mjeseca koja su prethodila prestanku radnog odnosa, a tuženik je uz to bio dužan snositi troškove poreza i doprinosa na tu naknadu. Tuženik je imao pravo pisanim putem odustati od ugovorne zabrane natjecanja, a u tom slučaju tuženik se oslobađao obveze plaćanja naknade po proteku tri mjeseca od dana dostave izjave o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja. V. d .glavnog ravnatelja HRT OH izvijestio je tužitelja pismenom od 10.03.2016. da tuženik odustaje od ugovorne zabrane natjecanja. Tuženik nije tužitelju isplatio naknadu ugovorenu za tri mjeseca od dana dostave izjave o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja, odnosno za period od 11.03.2016. do 10.06.2016. Tužiteljeva neto plaća u tri mjeseca koja su prethodila prestanku tužiteljeva radnog odnosa kod tuženika iznosila je oko 21.000,00 kn, odnosno bruto oko 32.000,00 kn. U skladu s čl.11.st.3. Ugovora o radu, tužitelj od tuženika potražuje naknadu u visini od po pola neto plaće za tri mjeseca, odnosno ukupno 1,5 neto plaće, s tim da je tuženik dužan snositi troškove poreza i doprinosa na tu naknadu. Stoga tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu izjavljuje da ne osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ali osporava njegovu visinu. Prema knjigovodstvenim podacima tuženika - iznos potraživanja tužitelja bi iznosio 33.066,87 kn, budući da se tužitelju isplaćuje samo neto iznos naknade, a ostatak do bruto iznosa se uplaćuje nadležnim tijelima kao doprinos na naknadu, a što ne spori niti sam tužitelj u svojoj tužbi.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u Ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen 5. studenog 2012., sud je utvrdio da su ugovorne strane čl. 11., ugovorile zabranu natjecanja. Navedeno na način da se tužitelj jednu godinu po prestanku ovog ugovora ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s tuženikom te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s istim. Nadalje da se posljedično ugovorenom, tuženik obvezuje tijekom trajanja ugovorne zabrane natjecanja isplaćivati naknadu u iznosu jedne polovice prosječne neto plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, koju će tuženik isplaćivati zadnjeg dana u mjesecu. Sve poreze i doprinose na isplaćenu naknadu snosit će tuženik. Iz navedene odredbe također proizlazi da se tuženik obveze plaćanja naknade može osloboditi ako pisano obavijesti tužitelja da odustaje od ugovorne zabrane natjecanja koja oslobađa tuženika obveze plaćanja naknade nakon što su prošla tri mjeseca od dana dostave tužitelju izjave o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja.

7. Iz dopisa tuženika od 10. ožujka 2016. kojeg je tuženik uputio tužitelju, proizlazi da je tuženik u skladu sa člankom 105. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, dalje u tekstu ZR) odustao od ugovorne zabrane utakmice utvrđene u članku 11. Ugovora o radu od 5. studenog 2012. Slijedom navedenog, primjenom čl. 102 st. 1.-4. ZR-a i čl. 105. ZR-a, te čl. 11. navedenog Ugovora o radu, tuženik je za razdoblje od 11.03.2016. do 11.06.2016. bio u obvezi isplatiti tužitelju naknadu u iznosu jedne polovice prosječne neto plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, te sve poreze i doprinose na isplaćenu naknadu, koja u smislu ugovorenog i odredbe čl. 102.st.1. ZR-a, ima karakter plaće.

8. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi iznos glavnice u ukupnoj visini od 6.565,53 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od prvog u mjesecu za potraživanje za prethodni mjesec, koji rok dospijeća je ugovoren čl. 11. navedenog Ugovora o radu (zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec). Valja ukazati da visinu ovako postavljenog tužbenog zahtjev, u matematičkom smislu, tuženik čini neprijepornom.

9. U odnosu na prigovor zastare, sud smatra isti neosnovanim. Tužbom od 03.03.2021. visina glavnice tužbenog zahtjeva je ukupno iznosila 5.972,53 eura (45.000,00 kuna), dok je podneskom od 05.02.2026. tužitelj postavio zahtjev na iznos od 6.565,53 eura, a po zaprimanju platnih lista koje je dostavio tuženik. Naime, tužitelj je u tužbi naznačio da će potraživanje u bruto iznosu biti definirano po provedenom vještačenju kojeg je predložio provesti a koje u konačnici nije bilo potrebno provoditi jer je visina tužbenog zahtjeva postala neprijeporna. Ukoliko bi se imalo smatrati da je prigovor zastare istaknut u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja, tada valja imati u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. ZR-a, odnosno da je tužba podnesena 03.03.2021. a najstarije potraživanje dospjelo je 01.04.2016.

10. U pogledu navedenog, dopuštena je i preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, budući sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu u smislu odredbe čl. 189. ZPP -a, podnio protutužbu kojom predlaže utvrditi da su ništetne i bez pravnog učinka; Odluka o sudskim troškovima odgovornih osoba i radnika Hrvatske radiotelevizije 15 -01/78 od 14. svibnja 2015., Izmjena i dopuna Odluke o sudskim troškovima odgovornih osoba i radnika Hrvatske radiotelevizije, 15-01/91 od 9. srpnja 2015. te Odluka o troškovima sudskih i ostalih postupaka odgovornih osoba i radnika Hrvatske radiotelevizije (pročišćeni tekst), 15-01/108 od 4. kolovoza 2015., od trenutka njihovog donošenja do stavljanja istih izvan snage (temeljem Odluke Hrvatske radiotelevizije od 17. ožujka 2016., 16-01/67). Posljedično navedenom tuženik je predložio da zbog nesavjesnog i nezakonitog postupanja tužitelja kao glavnog ravnatelja tuženika, koji je iste donio, a kojima su se na teret tuženika financirali svi troškovi sudskih postupaka (troškovi odvjetnika, sudskih pristojbi i dr.) u kojima tužitelj sudjeluje kao stranka; sud obveže tužitelja na plaćanje naknade štete tuženiku u visini od 12.863,16 eura , zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2016. pa do isplate. Međutim, postupak je u odnosu na ovaj protutužbeni zahtjev razdvojen, te je sud u istom donio rješenje od 28.01.2026. pod novim poslovnim brojem spisa Pr-16356/2021 dana 28. siječnja 2026., kojim se oglasio stvarno nenadležnim i odredio je da će se po pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Navedeno pozivom na članak 40. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) jer je u pitanju spor između članova društva, odnosno upravljanja društvom i vođenja poslova društva. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 189. st. 2. ZPP -a, jer se protutužba ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan sud druge vrste.

12. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće.

13. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 5.972,53 i 6.565,53 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 07.09.2021. i 24.02.2026. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 04.05.2021. i 05.02.2026 za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 250,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.250,00 eura. Nije priznat trošak za sastav podneska od 25.08.2021. jer sud isti smatra nepotrebnim za vođenje postupka. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška budući u sporu nije uspio niti u kojem dijelu.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika