REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1458/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice RA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Samardžić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, P. R. Vitezovića 2, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa službena osoba RAV, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. (OIB: 25494057889), Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/25-01/57, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-25-2 od 2. srpnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljici RA da tuženiku Ministarstvu turizma i sporta nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 33,26 eura (trideset tri eura i dvadeset šest centi), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tužiteljica u ostavljenom roku tuženiku ne nadoknadi troškove spora, tuženiku pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici RA da zainteresiranoj osobi ĆA nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

V. Zainteresiranoj osobi ne pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade troškova spora.

VI. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam, Odsjeka za turizam, Izdvojenog mjesta rada Senj, KLASA: UP/I-335-03/25-02/01, URBROJ: 2125-17-24-10 od 26. ožujka 2025., donesenim u ponovnom postupku, ukinuto je rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Senj, KLASA: UP/I-335-02/18-01/01, URBROJ: 2125-07/5-18-2 od 30. siječnja 2018., uz ostale prateće odluke. Potonjim je rješenjem, izdanim ovdje zainteresiranoj osobi u svojstvu ugostitelja - vlasnice ugostiteljskog obrta [obrt], utvrđeno je ispunjavanje minimalnih uvjeta za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu iz skupine „Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj“, pod nazivom kampiralište [adresa] I, [adresa]. Postupak ukidanja rješenja pokrenut je povodom podneska ovdje tužiteljice.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-335-06/25-01/57, URBROJ: 529-06-03- 02-01/1-25-2 od 2. srpnja 2025., povodom žalbe ovdje zainteresirane osobe, poništio prvostupanjsko rješenje od 26. ožujka 2025., te je predmet vratio na ponovni postupak.

3. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikova rješenja i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Vlasništvo nekretnine može biti na neupitan način utvrđeno isključivo uvidom u javne isprave - zemljišne knjige i katastar. Predmetna čestica nigdje nije evidentirana kao (nerazvrstana) cesta u vlasništvu Grada Senja, a eventualni upis nerazvrstane ceste deklaratorne je naravi, te tužiteljica smatra da pored stanja u zemljišnim knjigama i stanja u katastru nije potrebno utvrđivati je li konkretna nekretnina nerazvrstana cesta. K tomu, tužiteljica je podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta na temelju kojeg je pokrenut postupak evidentiranja nerazvrstane ceste. Neupitno je da u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja dotična nekretnina nije cesta nego izgrađeno zemljište u vlasništvu privatnih osoba. Podredno, ta se nekretnina uopće ne može smatrati ulicom. Zbog toga tuženik svoj zaključak nije mogao temeljiti na uvjerenju gradonačelnika Grada Senja. Za odlučivanje o predmetnom zahtjevu odlučna je činjenica imaju li voditelji kampa ugovor sa (su)vlasnicima nekretnine. Tužiteljica, kao jedan od suvlasnika nekretnina, kao ni drugi suvlasnici, nije zaključila ugovor kojim dozvoljava prijelaz preko nekretnine do kampa. Ako bi se smatralo da je vlasnik nekretnine jedinica lokalne samouprave, ni s njom nije zaključen ugovor kojim se dozvoljava spomenuti prijelaz. Opisuje druge sporove za koje smatra da su od utjecaja na rješavanje ovog predmeta. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje i da sam riješi stvar odbijanjem žalbe zainteresirane osobe, podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Prvostupanjsko tijelo nije nedvojbeno utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o suvlasništvu tužiteljice i ostalih suvlasnika ili o nerazvrstanoj cesti, pa je bilo nužno nedvojbeno utvrditi pravno stanje predmetne čestice. Istinitost i potpunost sadržaja zemljišnih knjiga oboriva je presumpcija, a ovdje je ta istinitost i potpunost dovedena u sumnju, osobito uzevši u obzir članak 131. stavak 1. Zakona o cestama. Zbog toga se tuženik u drugostupanjskom rješenju nije bavio meritumom upravne stvari. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 33,26 eura, uvećano za zatezne kamate.

5. Zainteresirana osoba OA u odgovoru na tužbu i poslije u sporu iznosi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je kao tuženika pogrešno označila Republiku Hrvatsku, Ministarstvo turizma i sporta. Prema upravnosudskoj praksi, svojstvo javne isprave ima i potvrda jedinice lokalne samouprave da određene nekretnine imaju status nerazvrstane ceste. Tužiteljica posve ignorira postojanje Zakona o cestama, koji je poseban zakon u pogledu nekretnina koje su u statusu nerazvrstanih cesta, što potvrđuju i sudska te ustavnosudska praksa. Zainteresirana osoba nasljednopravnim i stvarnopravnim argumentima osporava legitimaciju tužiteljice da inicira pokretanje upravnog postupka svojim zahtjevom za ukidanje rješenja. Ujedno elaborira svoja stajališta o meritumu predmetne upravne stvari, te osporava tužiteljičine navode vezane uz utjecaj drugih sudskih sporova na rješavanje ove upravne stvari. Zainteresirana osoba predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura (PDV uključen).

6. Oznaka tuženika sadržana u tužbi („Republika Hrvatska, Ministarstvo turizma i sporta“) nije takva da sprječava rad suda, pa nema ni osnove da zbog toga tužba bude odbačena. Imajući na umu načelo učinkovitosti (čl. 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), te ustaljenu upravnosudsku praksu, nije bilo razloga ni da zbog toga Sud pozove tužiteljicu na uređenje tužbe.

7. Raspravnim rješenjem od 11. veljače 2026. odbijeni su prijedlozi za prekid ovoga spora, zbog razloga iznesenih u tom rješenju. Po zaključenju rasprave, a prije objave presude, tužiteljica je izjavila žalbu protiv navedenog raspravnog rješenja. U vrijeme objave i otpreme presude u tijeku je propisano postupanje prvostupanjskog suda po toj žalbi.

8. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi stranaka, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 11. veljače 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21), Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 ), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) i Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23). Te su odredbe, stoga, poznate tužiteljici i zainteresiranoj osobi.

11. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika predmetna upravna stvar nije riješena, već je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik je tako odlučio smatrajući da je prvostupanjsko tijelo trebalo neupitno utvrditi predstavlja li nekretnina k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put nekretninu u zajedničkom vlasništvu tužiteljice te JA i EA, ili, pak, ta nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu odnosno javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Usto, tuženik je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti koji uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti je tužiteljica prestala ispunjavati.

12. Stoga je za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika mjerodavan isključivo odgovor na pitanje je li tuženik osnovano zaključio da je potrebno neupitno utvrditi vlasništvo predmetne nekretnine. Tim zaključkom nije prejudicirano rješavanje konkretne upravne stvari.

13. Sud utvrđuje da je navedeni zaključak tuženika pravilan. Tužiteljičino parcijalno (izolirano) upiranje tek na dio mjerodavnog zakonodavstva, koje upiranje pravni poredak ne sagledava kao cjelinu te u obzir ne uzima potrebu potpunog sagledavanja ovdje mjerodavnih propisa (uključujući propise o cestama), nije osnovano dovelo u pitanje rečeni zaključak tuženika. U tom je pogledu Sud suglasan s razlozima iznesenima u osporavanom rješenju tuženika. Ti su razlozi ostalim strankama poznati.

14. U okviru uređenja poništavanja prvostupanjskog rješenja povodom žalbe stranke, člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će, kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, drugostupanjsko tijelo dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

15. Iz dosad iznesenog proizlazi da je tuženik pravno utemeljeno poništio prvostupanjsko rješenje i dostavio predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, uz uputu prvostupanjskom tijelu da neupitno utvrdi predstavlja li dotična nekretnina nekretninu u zajedničkom vlasništvu tužiteljice te JA i EA, ili, pak, ta nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu odnosno javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Riječ je o jednoj od činjenica odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

17. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredaba članaka 144. i 147. ZUS-a.

17.1. Tužiteljica je izgubila spor u cijelosti, pa je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora.

17.2. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, te mu, na teret tužiteljice, pripada naknada dokumentiranog putnog troška službene osobe tuženika na ročište za raspravu od 11. veljače 2025. u iznosu od 33,26 eura, budući da je djelatnost tuženika centralizirana u Zagrebu. Odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova tuženika temelji na članku 144. stavku 4. ZUS-a.

17.3. Zainteresirana osoba u cijelosti je dobila spor, te joj je, na teret tužiteljice, dosuđena naknada troškova zastupanja po odvjetniku, u skladu s Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave. Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura.

17.4. Zainteresirana osoba do zaključenja rasprave nije zatražila dosuđivanje zateznih kamata na iznos naknade troškova spora. Zbog toga je, u skladu sa člankom 144. stavkom 4. i člankom 148. stavkom 3. ZUS-a, odlučeno kao u točki V. izreke presude.

17.5. Nije prihvaćen dio troškovnika zainteresirane osobe koji se odnosi na sastav samoinicijativno dostavljenih podnesaka od 15. prosinca 2025. i 9. veljače 2026. godine. Naime, kada se iz sadržaja tih podnesaka izuzme ono što je već izneseno u odgovoru zainteresirane osobe na tužbu, ono što prelazi doseg okvira spora iznesenog u točki 12. ovog obrazloženja, te ono što je moglo biti izneseno na raspravi (za pristup na koju ne zainteresiranoj osobi dosuđena naknada troška zastupanja), ne preostaje sadržaj izlaganja koji se može smatrati nužnim za rješavanje spora, u svjetlu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

U Rijeci 11. ožujka 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Milanu Samardžiću, Rijeka, P. R. Vitezovića 2

- Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14

- Odvjetniku Marku Vukeliću, Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4