P-998/2025-62
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužiteljice ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetniku Damiru Bulatović iz [adresa], a protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, zastupanog po odvjetniku Matić Hrvoju iz Zagreba, povodom tužbe radi utvrđenja ništetnim i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 tužiteljici ŠĐ iz [adresa], OD: 45794341766 isplatiti
iznos od 14.257,02 Eur
(četrnaesttisućadvijestotopedesetsedameuraidvaeurocenta), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta ima vratiti tužiteljici sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta koja teče na iznos od:
- 6,99 Eur od 31.03.2008., pa do isplate,
- 85,08 Eur od 30.04.2008. pa do ispate,
- 83,98 Eur od 02.06.2008. pa do isplate,
- 84,76 Eur od 30.06.2008. pa do isplate,
- 82,99 Eur od 31.07.2008. pa do isplate,
- 82,81 Eur od 01.09.2008, pa do isplate,
- 83,67 Eur od 01.10.2008. pa do isplate,
- 89,95 Eur od 31.10.2008. pa do ispate,
- 86,20 Eur od 02.12.2008. pa do isplate,
- 99,91 Eur od 31.12.2008. pa do isplate,
- 100,55 Eur od 02.02.2009. pa do isplate,
- 100,66 Eur od 02.03.2009. pa do isplate,
- 99,13 Eur od 31.03.2009. pa do isplate,
- 99,02 Eur od 30.04.2009. pa do isplate,
- 96,86 Eur od 01.06.2009. pa do isplate,
- 95,19 Eur od 30.06.2009. pa do isplate,
- 95,20 Eur od 31.07.2009. pa do isplate,
- 95,56 Eur od 31.08.2009. pa do isplate,
- 95,16 Eur od 30.09.2009.pa do isplate,
- 94,11 Eur od 02.11.2009. pa do isplate,
- 95,07 Eur od 30.11.2009.pa do isplate,
- 95,76 Eur od 31.12.2009. pa do isplate,
- 96,89 Eur od 01.02.2010. pa do isplate,
- 96,16 Eur od 01.03.2010. pa do isplate,
- 104,37 Eur od 31.03.2010. pa do isplate,
- 102,30 Eur od 30.04.2010. pa do isplate,
- 106,32 Eur od 31.05.2010. pa do isplate,
- 141,15 Eur od 30.06.2010. pa do isplate,
- 133,98 Eur od 02.08.2010. pa do isplate,
- 155,88 Eur od 31.08.2010. pa do isplate,
- 148,32 Eur od 30.09.2010. pa do isplate,
- 136,14 Eur od 02.11.2010. pa do isplate,
- 161,82 Eur od 30.11.2010. pa do isplate,
- 187,30 Eur od 31.12.2010. pa do isplate,
- 164,43 Eur od 31.01.2011. pa do isplate,
- 173,23 Eur od 28.02.2011. pa do isplate,
- 163,23 Eur od 31.03.2011.pa do isplate,
- 164,89 Eur od 30.04.2011. pa do isplate,
- 208,10 Eur od 31.05.2011. pa do isplate,
- 212,30 Eur od 30.06.2011. pa do ispate,
- 248,42 Eur od 01.08.2011. pa do isplate,
- 229,88 Eur od 31.08.2011. pa do isplate,
- 209,56 Eur od 30.09.2011. pa do isplate,
- 193,73 Eur od 31.10.2011. pa do isplate,
- 192,20 Eur od 30.11.2011. pa do isplate,
- 201,68 Eur od 31.12.2011. pa do isplate,
- 209,94 Eur od 31.01.2012. pa do isplate,
- 211,04 Eur od 29.02.2012. pa do isplate,
- 205,33 Eur od 31.03.2012. pa do isplate,
- 209,19 Eur od 30.04.2012. pa do isplate,
- 211,82 Eur od 31.05.2012. pa do isplate,
- 207,39 Eur od 30.06.2012. pa do isplate,
- 208,55 Eur od 31.07.2012. pa do isplate,
- 205,23 Eur od 31.08.2012. pa do ispate,
- 198,13 Eur od 01.10.2012. pa do isplate,
- 205,80 Eur od 31.10.2012. pa do isplate,
- 209,48 Eur od 30.11.2012. pa do isplate,
- 206,80 Eur od 31.12.2012. pa do isplate,
- 192,33 Eur od 31.01.2013. pa do isplate,
- 204,62 Eur od 28.02.2013. pa do isplate,
- 205,70 Eur od 02.04.2013. pa do isplate,
- 200,88 Eur od 30.04.2013. pa do isplate,
- 185,63 Eur od 31.05.2013. pa do isplate,
- 185,51 Eur od 01.07.2013. pa do isplate,
- 189,19 Eur od 31.07.2013. pa do isplate,
- 195,09 Eur od 31.08.2013. pa do isplate,
- 203,27 Eur od 30.09.2013. pa do isplate,
- 199,05 Eur od 31.10.2013. pa do isplate,
- 202,04 Eur od 30.11.2013. pa do isplate,
- 205,42 Eur od 31.12.2013. pa do isplate,
- 106,44 Eur od 31.01.2014. pa do isplate,
- 164,32 Eur od 28.02.2014. pa do isplate,
- 163,21 Eur od 31.03.2014 pa do isplate,
- 158,55 Eur od 30.04.2014. pa do isplate,
- 157,19 Eur od 31.05.2014. pa do isplate,
- 157,85 Eur od 30.06.2014. pa do isplate,
- 163,02 Eur od 31.07.2014. pa do isplate,
- 167,15 Eur od 01.09.2014. pa do isplate,
- 166,48 Eur od 30.09.2014. pa do isplate,
- 170,24 Eur od 31.10.2014. pa do isplate,
- 172,80 Eur od 01.12.2014. pa do isplate,
- 171,06 Eur od 31.12.2014. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 31.01.2015. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 23.03.2015. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 31.03.2015.pa do isplate,
- 164,55 Eur od 30.04.2015. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 01.06.2015. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 30.06.2015. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 31.07.2015. pa do isplate,
- 164,55 Eur od 31.08.2015. pa do isplate i
- 164,55 Eur od 30.09.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja od 31.03.2008. do 30.06.2011. iznosi 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015 . po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.",
kao neosnovanim.
II. Odbija se tužitelj i sa supsidijarno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 tužiteljici ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti zateznu kamatu na iznos od:
- 6,99 Eur od 31.03.2008.,
- 85,08 Eur od 30.04.2008.,
- 83,98 Eur od 02.06.2008.,
- 84,76 Eur od 30.06.2008.,
- 82,99 Eur od 31.07.2008.,
- 82,81 Eur od 01.09.2008.,
- 83,67 Eur od 01.10.2008.,
- 89,95 Eur od 31.10.2008.,
- 86,20 Eur od 02.12.2008.,
- 99,91 Eur od 31.12.2008.,
-100,55 Eur od 02.02.2009.,
-100,66 Eur od 02.03.2009.,
- 99,13 Eur od 31.03.2009.,
- 99,02 Eur od 30.04.2009.,
- 96,86 Eur od 01.06.2009.,
- 95,19 Eur od 30.06.2009.,
- 95,20 Eur od 31.07.2009.,
- 95,56 Eur od 31.08.2009.,
- 95,16 Eur od 30.09.2009.,
- 94,11 Eur od 02.11.2009.,
- 95,07 Eur od 30.11.2009.,
- 95,76 Eur od 31.12.2009.,
- 96,89 Eur od 01.02.2010.,
- 96,16 Eur od 01.03.2010.,
- 104,37 Eur od 31.03.2010.,
- 102,30 Eur od 30.04.2010.,
- 106,32 Eur od 31.05.2010.,
- 141,15 Eur od 30.06.2010.,
- 133,98 Eur od 02.08.2010.,
- 155,88 Eur od 31.08.2010.,
- 148,32 Eur od 30.09.2010.,
- 136,14 Eur od 02.11.2010.,
- 161,82 Eur od 30.11.2010.,
- 187,30 Eur od 31.12.2010.,
- 164,43 Eur od 31.01.2011.,
- 173,23 Eur od 28.02.2011.,
- 163,23 Eur od 31.03.2011.,
- 164,89 Eur od 30.04.2011.,
- 208,10 Eur od 31.05.2011.,
- 212,30 Eur od 30.06.2011.,
- 248,42 Eur od 01.08.2011.,
- 229,88 Eur od 31.08.2011.,
- 209,56 Eur od 30.09.2011.,
- 193,73 Eur od 31.10.2011.,
- 192,20 Eur od 30.11.2011.,
- 201,68 Eur od 31.12.2011.,
- 209,94 Eur od 31.01.2012.,
- 211,04 Eur od 29.02.2012.,
- 205,33 Eur od 31.03.2012.,
- 209,19 Eur od 30.04.2012.,
- 211,82 Eur od 31.05.2012,
- 207,39 Eur od 30.06.2012.,
- 208,55 Eur od 31.07.2012.,
- 205,23 Eur od 31.08.2012.,
- 198,13 Eur od 01.10.2012.,
- 205,80 Eur od 31.10.2012.,
- 209,48 Eur od 30.11.2012.,
- 206,80 Eur od 31.12.2012.,
- 192,33 Eur od 31.01.2013.,
- 204,62 Eur od 28.02.2013.,
- 205,70 Eur od 02.04.2013.,
- 200,88 Eur od 30.04.2013.,
- 185,63 Eur od 31.05.2013.,
- 185,51 Eur od 01.07.2013.,
- 189,19 Eur od 31.07.2013.,
- 195,09 Eur od 31.08.2013.,
- 203,27 Eur od 30.09.2013.,
- 199,05 Eur od 31.10.2013.,
- 202,04 Eur od 30.11.2013.,
- 205,42 Eur od 31.12.2013.,
- 106,44 Eur od 31.01.2014.,
- 164,32 Eur od 28.02.2014.,
- 163,21 Eur od 31.03.2014.,
- 158,55 Eur od 30.04.2014.,
- 157,19 Eur od 31.05.2014.,
- 157,85 Eur od 30.06.2014.,
- 163,02 Eur od 31.07.2014.,
- 167,15 Eur od 01.09.2014.,
- 166,48 Eur od 30.09.2014.,
- 170,24 Eur od 31.10.2014.,
- 172,80 Eur od 01.12.2014.,
- 171,06 Eur od 31.12.2014.,
- 164,55 Eur od 31.01.2015.,
- 164,55 Eur od 23.03.2015.,
- 164,55 Eur od 31.03.2015.,
- 164,55 Eur od 30.04.2015.,
- 164,55 Eur od 01.06.2015.,
- 164,55 Eur od 30.06.2015.,
-164,55 Eur od 31.07.2015.,
- 164,55 Eur od 31.08.2015. i
-164,55 Eur od 30.09.2015.
pa do 29.09.2015. godine po kamatnoj stopi koja od 31.03.2008. do 30.06.2011. iznosi 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 29.09.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku do 15 dana.",
kao neosnovanim.
III. Svaka strana snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria d.d. dana 27. veljače 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 016-477/2006 za iznos kredita od 93.600,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana 19. siječnja 2016. s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata i tečajnih razlika u ukupnom iznosu od 14.257,02 EUR.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužiteljica nadalje obzirom na stajalište drugostupanjskog suda u ovom predmetu prema kojem glede pravnih učinaka konverzije treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c. st. 1. točka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkog kreditiranju (NN broj 102/15) nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s Općim propisom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i u skladu s čl. 19.c. ZIDZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."
Stoga tužitelj ako sud ne nađe osnovanim glavni tužbeni zahtjev, predlaže da stoga prihvati supsidijarni tužbeni zahtjev koji je prema tužitelju sadržan u prethodnom tužbenom zahtjevu, a koji supsidijarni tužbeni zahtjev glasni kako je to citirano u točki II. izreke presude.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 19. siječnja 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) , pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je i istaknuo prigovor zastare potraživanja tražbine tužitelja.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Ugovor o kreditu od 27. veljače 2006. (list 4), Aneks Ugovora o kreditu od 19. siječnja 2016. (list 36), obavijest o provedenoj konverziji (list 41), otplatni plan (list 43), specifikaciju uplata (list 90-94), pregled prometa za klijenta (list 95-107), obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu (list 108), otplatni plan (list 109-111), podatke o efektivnoj kamatnoj stopi i izračun iste (list 112-118), saslušana je tužiteljica kao stranka, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Rašić Josipu, dipl. oec., te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 121 i 314).
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su dana 27. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 93.600,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su stranke dana 19. siječnja 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi , sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Rašić Josipu.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF, a u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj otplatio na ime kredita ukupno više 107.419,59 kn, sada 14.257,02 EUR.
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjen jiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Temeljem iskaza tužiteljice saslušane kao stranke utvrđeno je da tužiteljica i tuženik nisu pregovarali u pogledu ugovornih odredbi kredita, te da nisu pregovarali i razgovarali o posljedicama pojedinih ugovornih odredbi (promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula), a što znači da se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu od strane tuženika.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
9. Dakle, kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
Upravo vještačkim nalazom vještaka Rašić Josipa je utvrđeno da je konverzija spornog kredita zaključenog između stranaka izvršena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tj. na način da je početni sporni kredit denominiran u EUR i cjelovita otplata kredita u CHF izjednačena s položajem u kojem bi bio tužitelj da je koristio kredit u eurima iste vrste i trajanja, a sve kako to propisuje čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Stoga utvrđenje preplate kredita zbog primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule (promjenjivog tečaja) za CHF, a u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj ne predstavlja metodologiju za izračun konverzije kredita u smislu čl. 19. c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
To znači da je tuženik proveo konverziju spornog kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude .
11. S druge strane, ovaj sud također smatra da tužitelj nema pravo potraživati zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose rate kredita, pa je stoga i odbio tužitelja sa supsidijarno postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim , a kako je to i naznačeno u točki II. izreke presude.
Ovo sve bez obzira na drugačije pravno shvaćanja viših sudova po tom pitanju, a sve temeljem čl. 27. st. 4. Zakona o sudovima.
12. Kako je sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjev ima naznačenim u točki I. i II. izreke presude, nije bilo svrsishodno raspravljati ostale prigovore tuženika , kao što je to prigovor zastare.
13. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. tužbenog zahtjeva iz ranije presude u ovom predmetu broj P-506/2022-46, a tuženik u pogledu točke I. i II. tužbenog zahtjeva iz ove presude), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 11. ožujak 2026.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Bulatović Damir, [adresa]
2. Odvjetnik Matić Hrvoje, Zagreb
