REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. Pn-25/2019-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Kokiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženih-protutužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanih po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe i isplate, te po protutužbi radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 4. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice-protutužene s punomoćnikom, te punomoćnika tuženih-protutužitelja, dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da daju suglasnost Upravitelju stambene zagrade na adresi [adresa] u [adresa], upisane kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u zk.ul. Zaprešić, sagrađenoj na zk.č.br. 5258/3 za izvršenje radova sanacije krovišta navedene zgrade, sukladno projektu sanacije, na teret sredstava zajedničke pričuve navedene zgrade, u roku od 15 dana, koju suglasnost će u protivnom po isteku navedenog roka nadomjestiti ova presuda".

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 3.715,20 eura uvećano za PDV, sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe u roku od 15 dana"

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja te se nalaže tužiteljici-protutuženoj da naknadi tuženicima-protutužiteljima iznos od 3.118,98 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.09.2014. godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi određenoj člankom 29.stav(2)

Zakona o obveznim odnosima:

- od 25.09.2014. godine pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a

- od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uplatom na račun zajedničke pričuve zgrade u [adresa], sve u roku od 15 dana"

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 11. veljače 2019., uslijed vlaženja na stropu stana tužiteljice- protutužiteljice – nastalog po stajalištu tužiteljice iz zajedničkog dijela stambene zgrade, dimnjaka i krovne konstrukcije - postavljen je tužbeni zahtjev protiv suvlasnika zgrade u [adresa], radi davanja suglasnosti Upravitelju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu (dalje: GSKG) za izvršenje radova na sanaciji štete na stanu tužiteljice sukladno projektu sanacije štete-troškovniku građevinsko-obrtničkih radova na teret sredstava zajedničke pričuve. Ujedno, u tužbi je postavljen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu (troškova sanacije) u iznosu od 50.000,00 kuna.

2. Tuženici su pak, 24. svibnja 2019. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporili tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da je uzrok kondenzacije u stanu tužiteljice u nepropisnoj sanaciji, izvedenoj po izvođačima koje je tužiteljica samoinicijativno angažirala kod sanacije dijela krova iznad njezinog stana, stavljanjem lima preko tadašnjeg pokrova "šindre" bez ikakve toplinske izolacije ni ostavljanja zračnog prostora za ventilaciju krova. Ujedno, istim podneskom podnijeli su i protutužbu radi isplate iznosa od 23.500,00 kn, što je iznos radova koje je tužiteljica kao nekadašnja predstavnica suvlasnika u istoj zgradi navodno naručila samoinicijativno i o trošku zajedničke pričuve – iznos od 14.000,00 kuna isplaćen izvođaču "Gradnja-4U" te iznos od 9.500,00 kuna isplaćen izvođaču "Brezec" – bez suglasnosti suvlasnika predmetne stambene zgrade.

3. Na ročištu 12. studenoga 2019. tužiteljica je po tadašnjoj punomoćnici osporila tvrdnju tuženih da je "sama dala realizirati sanaciju dijela krova i dimnjaka iznad njenog stana", te istaknula da je sanacija provedena od strane upravitelja i to nakon velikog nevremena u [adresa], kada je vjetar doslovno dizao dijelove krova (od šindre). Nadzor nad tim radovima da je vršio referent GSKG OA.

4. Podneskom od 24. siječnja 2025. tuženici kao protutužitelji precizirali su protutužbeni zahtjev na način pobliže naveden u toč. III. Izreke presude.

5. Tužiteljica je kao protutužena po punomoćniku na ročištu 28. siječnja 2025. istaknula prigovor zastare u pogledu protutužbenog zahtjeva, kojeg je na ročištu 4. ožujka 2025. obrazložila pozivajući se na članak 93. Zakona o vlasništvu prema kojem su tuženici dobili račun o poslovanju za 2014. najkasnije do 30. lipnja 2015. što predstavlja posljednji mogući trenutak kada su isti saznali za štetu i navodnog počinitelja. Dakle, nedvojbeno da je od tada pa do dana podnošenja tužbe protekao zastarni rok od 3 godine.

6. Tuženici kao protutužitelji po punomoćniku u podnesku od 24. veljače 2025. osporili su prigovor zastare, pozivajući se na primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 23/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 156/23; dalje: ZOO).

7. Zaključno, nakon provedenog dokaza saslušanjem vještaka na ročištu 4. ožujka 2025. tužiteljica je po punomoćniku uredila prvopostavljeni tužbeni zahtjev (na činidbu) podneskom kojeg je punomoćnik izravno predao u spis – sadržajem kao pod toč. I. izreke presude, a eventualno kumulirani zahtjev na isplatu troškova sanacije krova u iznosu od 3.715,20 eura uvećano za PDV.

8. Punomoćnik tuženih ustrajao je do zaključenja glavne rasprave u prigovoru zastare na tužbeni zahtjev, time da je u podnesku od 25. travnja 2025. osporio prigovor zastare u pogledu protutužbenog zahtjeva istaknuvši da iz odgovora na tužbu i protutužbe pod točkom II., kao i podnescima od 7. kolovoza i 10. prosinca 2019. slijedi da su tuženici već tada naglasili da nemaju sve podatke o računima i isplatama izvođačima „Pokrov Brezec“ i „Gradnja 4U“ te su predložili podneskom od 7. kolovoza 2019. da sud službeno zatraži od GSKG kao upravitelja podatke za razdoblje 2013. do 2015. koji su radovi izvođeni, po kojim izvođačima i čijim odabirom te koliki su bili troškovi, kao i kada i kojim sredstvima su podmireni. Dakle, tuženici su za visinu i sve ostale elemente stvarne štete saznali tek kada je to od strane GSKG d.o.o. dostavljeno u sudski spis dopisom Klasa:371-03/19- 05/445, ur.br.251-319-02-44/001-19-2 od 27. rujna 2019.

9. Izvedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice, predstavnika suvlasnika BAČ, (nekadašnjeg) tehničkog referenta pri Upravitelju GSKG OA, uvidom u Međuvlasnički ugovor sa Anexom, Ugovor o upravljanju zgradom, projektnu i financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju predmetne zgrade, vještačenjem po društvu CONREX d.o.o., odnosno zaposleniku toga društva dipl.ing. HA uz prethodni očevid na mjestu spora radi utvrđivanja uzroka, načina i vrste otklanjanja štete u stanu tužiteljice.

10. Zahtjevi stranaka koji su podneseni u ovom predmetu nisu osnovani, kako po tužbi tako ni protutužbi.

11. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na šteti nastaloj u njenom stanu u predmetnoj stambenoj zgradi, uslijed kondenzata na dijelu stropa u kuhinji i dijelu dnevnog boravka. Tužiteljica pri tome pojavu vlage/kondenzata dovodi u izravnu vezu sa zajedničkim dijelom zgrade - krovom iznad njenog stana, uslijed čega je postavila zahtjev radi činidbe – davanja suglasnosti (dovoljne većine) suvlasnika zgrade, kako bi se moglo pristupiti sanaciji dijela.

12. Aktivna legitimacija tužiteljice, kao jedne od suvlasnika predmetne stambene zgrade bez dvojbe izvire iz čl. 9. st. 3. Ugovora o upravljanju zgradom koji glasi:

"Suvlasnici preuzimaju odgovornost za eventualnu štetu zbog neizvršenja poslova na koje su pismeno upozoreni, ukoliko nisu donijeli odluke o izvršenju istih ."

13. Saslušanjem svjedoka OA, tadašnjeg tehničkog referenta Upravitelja za predmetnu stambenu zgradu, utvrđeno je da je tužiteljica uredno prijavila pojavu kondenzata i vodenih mrlja na stropu, da je povodom navedenog Upravitelj dao prijedlog mjera sanacije (kako izvedbom limenog pokrova tako i opcije sa crijepom), no suvlasnici da povodom toga nisu ništa odlučili, odnosno da nije pristigla nikakva povratna informacija nakon što je predstavniku suvlasnika proslijeđen prijedlog mjera sanacije.

14. Iz navedenog iskaza tehničkog referenta Upravitelja, te odredbe čl. 9. st. 3. Ugovora o upravljanju, nedvojbeno bi bile ispunjene pretpostavke za odgovornost suvlasnika za štetu nastalu u stanu tužiteljice kao jedne od suvlasnika stambene zgrade – pod uvjetom da šteta potječe iz uzroka koji se mogu pripisati nedostacima zajedničkih dijelova zgrade; takva naknada bi se imala isplatiti iz sredstava zajedničke pričuve po čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 i 94/17; dalje: ZV)

15. Dana 1. listopada 2024. proveden je očevid, na kojemu je treća osoba NA iz društva MM KAHLINA (angažiran od strane tužiteljice i navodno na listi izvoditelja GSKG) izvršio otvaranje dijela stropa kuhinje (u neposrednoj blizini dimnjaka/dimovodnog kanala), nakon što je vještak prethodno fotografirao dijelove stropa u kuhinji i dnevnom boravku. Nakon prikupljanja podataka po prosudbi vještaka, te nakon što je isti izvršio opažanja unutar stana i na samom krovu, vještaku je dodijeljen primjereni rok za izradu nalaza i mišljenja.

16. U nalazu i mišljenju zaprimljenom 19. prosinca 2024. prvi i po mišljenju vještaka glavni uzrok nastanka štete u stanu tužitelja je prekomjerna vlaga u stanu uzrokovana načinom korištenja stana. Naime, šteta od vlage utvrđena u stanu tužiteljice da se može opisati kao školski primjer pojave vlage uzrokovan kondenziranjem vodene pare. Pozicije u stanu gdje je ista vidljiva vlaga u stanu tužiteljice kao i način manifestacije odnosno pojava gljivica i plijeni da je upravo pokazatelj da je kondenzacija uzrok pojave vlage.

16.1. Prevelika vlažnost zraka u stanu da može biti uzrokovana nedovoljnim ili nepravilnim provjetravanjem, sušenjem i pranjem rublja, tuširanjem i ne brisanjem ostatka vode na keramičkim pločicama zidova kade, kuhanjem bez korištenja nape i sl. Klasični primjer nastanka zidne plijesni kao posljedica kondenzacije da je vidljiva u kupaonici stana tužiteljice, kao i na plohama zidova i stropa ulaznog hodnika ispred kupaonskih vrata. Primjerice, u vrijeme tuširanja u kupaonici dolazi do velikog povećanja količine vodene pare odnosno do prekomjerne količine vlage u toj prostoriji, a budući da kupaonica nema sustav za ventiliranje, prilikom otvaranja kupaonskih vrata određena količina vlage izlazi u prostor ulaznog hodnika i nakuplja se na zidu prema stubištu koji je negrijani prostor kao i na zidu prema kupaonici. Preostala vlaga koja je ostala u kupaonici nakuplja se na stropu, sve kako je i vidljivo u stanu tužiteljice. U prilog tvrdnji da je uzrok pojave vlage u stanu tužiteljice kondenzacija da ide i izjava tužiteljice na očevidu kada navodi da se pojava vlage događa gotovo isključivo u zimskim mjesecima kada su vanjske temperature niske te da se vlaga u ljetnim mjesecima uopće ne pojavljuje. U periodu niskih temperatura tijekom zimskih mjeseci prostor stana pojačano se zagrijava, prozori su najčešće zatvoreni kako bi se smanjio gubitak energije, prilikom čega također dolazi do povećanja vlage u stanu.

16.2. Na povišenu vlažnost zraka pored nedovoljnog provjetravanja prostora i životnih navika da utječe i činjenica da u stanu tužiteljice nema uređaja za prisilnu ventilaciju ili ventilacijskih kanala, kao i činjenica da su stari krovni prozori zamijenjeni novim kvalitetnijim prozorima, što je dodatno smanjilo mogućnost provjetravanja prostora stana s obzirom da novi prozori zbog sustava brtvljenja nemaju gotovo nikakvu mogućnost prolaska zraka u zatvorenom položaju u odnosu na stare prozore, gdje brtve gotovo da i nije bilo i gdje se konstantno odvijala nekontrolirana izmjena zraka u prostoru.

16.3. Drugi uzrok pojave vlage u stanu tužiteljice prema mišljenju vještaka, iako u znatno manjoj mjeri, uzrokovan je nestručnom sanacijom krova zgrade. Radovi sanacije krova, odnosno postave pokrova od lima izvedeni su suprotno pravilima struke koja propisuju da se novi pokrov postavlja na pripremljenu podlogu koja mora biti suha, čista i primjerena za prihvat lima. No, prema dostupnim podacima iz dokumentacije spisa te prema utvrđenim činjenicama tijekom pregleda krova, radovi postavljanja limenog pokrova izvedeni su bez uklanjanja dotrajalog pokrova od šindre, odnosno lim je postavljen direktno na šindru. Dakle, sve je napravljeno suprotno od onog kako to nalažu pravila struke. Osim toga, prilikom izvođenja radova sanacije krova, nije se obratila pažnja niti na postojeću toplinsku izolaciju od mineralne vune za koju se može s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da je uslijed prodora vode u slojeve krova bila zahvaćena vodom, a što za posljedicu ima smanjenje termoizolacijskih svojstava vune. Dakle, zbog nekompletnih i nestručno izvedenih radova došlo je do pojave zarobljene vlage unutar krovne konstrukcije (vlažna je bila šindra, daske, grede, kao i mineralna vuna) te do djelomičnog smanjenja termoizolacijskih svojstava mineralne vune, što je dodatno pojačalo mogućnost pojave kondenzata u stanu.

17. Saslušan povodom primjedbi na ročištu 4. ožujka 2025. vještak je izjavio da pojava kondenzata u stanu tužiteljice sagledana sa stručno-tehničke strane poglavito sa aspekta građevinske fizike, uzevši u obzir pozicije odnosno prostorije u stanu gdje je kondenzat primijećen a koji se manifestira kao pojava gljivica i plijesni na površinama zidova i stropa, upućuje na klasičan primjer pojave kondenzata koji je prema njegovom stručnom mišljenju uzrokovan povećanom vodenom parom u zraku i činjenicom da u stanu odnosno konkretno u prostoriji kupaonice nema uređaja za provjetravanje i ventiliranje prostora. Uzrok pojave kondenzata utvrđen je na temelju stručnih i tehničkih znanja a temeljem činjenica koje su prikupljene u vrijeme očevida i temeljem dokumentacije u spisu. Očevidom da je utvrđeno da u kupaoni i kuhinji stana tužiteljice ne postoji uređaj za ventiliranje prostora, niti ventilacijski kanal koji bi omogućio prirodno provjetravanje. Što se tiče krovnih prozora, stariji tipovi prozora zbog svoje tehnologije izvedbe, konkretno brtvljenja, čak i u zatvorenoj poziciji omogućavali su nekontroliranu izmjenu zraka i samim time ventilaciju. Kod prozora nove generacije takvo što nije moguće zbog postojanja svojevrsnog plašta gdje u zatvorenoj poziciji krovni prostor ne propušta zrak. S obzirom na stanje spisa krovni prozori u stanu tužiteljice zamijenjeni su 2013.

17.1. Na pitanje koliki bi bio omjer načina korištenja stana i nestručne sanacije krova kao uzrok pojave kondenzata izjavio je da na takvo pitanje nije moguće dati decidiran odgovor. Kada se govori o smanjenim termoizolacijskim svojstvima stropa, isto ima za posljedicu da se u uvjetima hladnijeg vremena površina stropa brže hladi, a što u uvjetima opisanim unutar stana pospješuje lakši nastanak kondenzacije. Na pitanje bi li dolazilo do povećane kondenzacije te pojave gljivica i plijesni i u situaciji da je pokrov izveden prema pravilima struke, izjavio je da se tu ulazi u nagađanje, ali to je moguće ukoliko su ispunjeni uvjeti kakvi su trenutno u stanu; bilo kakva izjava o omjerima utjecaja izostanka ventiliranja i pokrova da bi bila čisto nagađanje.

18. Dakle, sudski vještak je sa potpunom izvjesnošću označio nepostojanje uređaja za ventiliranje u kupaoni i kuhinji, odnosno prirodne ventilacije stana tužiteljice kao uzrok pojave kondenzata odnosno gljivica i plijesni kao posljedice kondenzata – pa i u slučaju potpuno stručno izvedenog krovnog pokrova. S druge strane, izričito je izjavio da bi bilo kakvo označavanje omjera između udjela manjka ventiliranja i nepropisno izvedenog krovnog pokrova (koji pospješuje nastanak kondenzacije) spada u domenu spekulacije. U takvim okolnostima sud ne nalazi jasnu uzročnu vezu između propuštanja suvlasnika zgrade prema čl. 9. st. 3. Ugovora o upravljanju zgradom u odnosu na pojavu štete (kondenzata i posljedica istog) u stanu tužiteljice. S druge strane takva uzročna veza nedvojbeno je utvrđena i obrazložena od strane vještaka u pogledu nepostojanja umjetne/prirodne ventilacije u stanu tužiteljice, što se ne može pripisati bilo kakvom propustu suvlasnika ili nestručnom postupanju Upravitelja. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti oba zahtjeva tužiteljice, kako onaj usmjeren na činidbu – davanje suglasnosti za sanaciju krovnog pokrova, tako i onaj radi isplate troškova sanacije.

19. Tuženici svoju protutužbu temelje na tvrdnji da je tužiteljica, u vrijeme kada je bila predstavnicom suvlasnika iste stambene zgrade, bez suglasnosti (dovoljne većine) suvlasnika zgrade odobrila izvođenje radova po izvođačima "Gradnja-4U" i "Brezec" o trošku zajedničke pričuve, u iznosu od 14.000,00 kuna i 9.500,00 kuna, ukupno 23.500,00 kuna namjenskih sredstava svih suvlasnika, time da izvedena sanacija nije obuhvatila cijeli krov zgrade, nego samo dio iznad njenog stana. To pak, da vodi ka potrebi ponovne sanacije čime je zgradi odnosno suvlasnicima pričinjena šteta.

20. Odredbom čl. 1045. ZOO-a propisano je da onaj tko drugom prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju, po zahtjevu tuženih, štetu bi predstavljalo umanjenje namjenskih sredstava zajedničke pričuve, štetnu radnju bi predstavljao postupanje tužiteljice u svojstvu predstavnice suvlasnika predmetne stambene zgrade, a kojima je bez suglasnosti suvlasnika, samoinicijativno naručila radove na zajedničkim dijelovima zgrade, koji na koncu da nisu izvedeni stručno niti cjelovito.

21. Iz Međuvlasničkog Ugovora te II. Anexa istom (str. 14 do 20) nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica obnašala dužnost predstavnice suvlasnika predmetne stambene zagrade od 8. listopada 2013. pa do 15. prosinca 2014., kada je sadašnji predstavnik suvlasnika BAČ preuzeo tu dužnost po čl. 2. i 5. Anexa. Navedeno se posebno ističe iz razloga što je iz financijsko-knjigovodstvene dokumentacije poslovanja predmetne zgrade ("Analitički pregled knjigovodstvenog stanja ulaza") za 2013. (str. 137) utvrđeno da je s danom 10. rujna 2013. izvršena isplata sa računa predmetne zgrade u korist izvođača "Pokrov-Brezec" u iznosu od 9.104,46 kuna. Iz navedenog već jasno slijedi da je isplata izvršena u razdoblju prije nego li je tužiteljica postala predstavnicom suvlasnika predmetne stambene zgrade.

22. Stranke su na ročištu glavne rasprave od 5. svibnja 2025. učinile nespornom proceduru ispostave računa od strane izvođača radova po izvedenim radovima, provjere izvedenosti stavki računa, ovjere istog te prosljeđivanja na isplatu u financijski odjel upravitelja.

23. Da bi po redovitom tijeku stvari uopće došlo do naknade izvoditelju radova sa računa zajedničke pričuve, potrebno je postojanje odgovarajuće knjigovodstvene osnove (računa) izdanoga po izvoditelju radova, koji je propisno odobren od strane predstavnika suvlasnika, te tehničkog referenta Upravitelja/voditelja Područne službe da bi na koncu bio likvidiran (isplaćen) putem financijskog odjela Upravitelja. Iako je sud u više navrata od Upravitelja zatražio dostavu cjelokupne dokumentacije o financijskom poslovanju predmetne zgrade, prvi put 9. rujna 2019. izostala je bilo kakva informacija i popratni dokaz o toj isplati da bi recentno povodom dopisa suda od 18. rujna 2025., zaprimljen odgovor Upravitelja od 7. listopada 2025. da je dokumentacija iz 2013. uništena jer se računi (knjigovodstvene isprave) prema Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu čuvaju 11 godina.

24. Prema tome, sudu je nedostupan dokaz temeljem kojeg je upravitelj isplatio iznos od 9.104,46 kuna (ne 9.500,00 kuna kako to navode protutužitelji) izvoditelju Pokrov-Brezec, ali i neovisno o tome to po sadržaju međuvlasničkog ugovora nikako nije mogla odobriti ovdje tužiteljica jer tada formalno još nije preuzela dužnost predstavnice suvlasnika predmetne stambene zgrade.

25. Što se tiče drugog dijela protutužbenog zahtjeva, izvorno utuženog u iznosu od 14.000,00 kuna, valja prvenstveno uputiti na zaprimljeno očitovanje voditelja Područne službe Upravitelja u [adresa] od dana 2. listopada 2019. Iz očitovanja proizlazi da je dana 4. rujna 2019. isplaćen iznos od 10.000,00 kuna firmi [obrt] vlasnik MA, a dana 18. studenoga 2014. istoj firmi isplaćen je iznos od 4.000,00 kuna. Za te radove da postoji Ponuda 50/2014 u iznosu od 18.991,80 kuna s koje je predstavnica suvlasnika BA u dogovoru s referentom OA odbacila stavku 3. i stavku 4. iz Ponude, te je ukupni iznos korigirane Ponude 15.585,60 kuna (u prilogu se dostavljaju preslike Ponude i računa ovjerene od tadašnje predstavnice BA).

25.1. Nadalje, iz istog očitovanja proizlazi da nije postojala suglasnost suvlasnika zgrade, odnosno, predstavnica BA je sama i bez potpisa suvlasnika odabrala navedene radove (firma [obrt] vlasnik MA koji nije na ovlaštenom popisu izvoditelja radova za GSKG).

25.2. Za sve radove koji su izvedeni na navedenoj zgradi u tom razdoblju predstavnik (suvlasnika) zgrade po Međuvlasničkom ugovoru, ima pravo bez suglasnosti suvlasnika zgrade naručiti radove od 5.000,00 kuna s PDV-om.

26. Nije dakle sporno da je tužiteljica navedene radove naručila bez suglasnosti suvlasnika, što proizlazi i iz financijske dokumentacije zgrade, točnije računa GRADNJA-4U R-2 broj:86-01-2014 sa ovjerom predstavnice suvlasnika BA i naznakom "plaća se avans, I. dio!" te pečat supotpisan od strane tehničkog referenta i voditelja područne službe iz kojeg proizlazi da je "predstavnik suvlasnika naručio radove i kontrolirao njihovo izvođenje", datiran sa 28. kolovoza 2014. (str. 91). Tome slijedi i račun R-2 broj:90-01-2014 sa identičnom ovjerom pečatom predstavnice suvlasnika kao u ranijem slučaju, identičnim pečatom ovjere tehničkog referenta i voditelja područne službe [adresa] datiran sa 5. studeni 2014. Povodom navedenih isprava, a kako to proizlazi iz Analitičkog pregleda knjigovodstvenog stanja ulaza za 2014. (str. 143 i 144), sa sredstava zajedničke pričuve naplaćeni su u korist izvoditelja GRADNJA-4U i to iznos od 10.000,00 kuna s danom 4. rujna 2014., te iznos od 4.000,00 kuna 18. studeni 2014. Uz obje isplate vidljiva je naznaka vrste radove ("krov"). Da bi se jasnije shvatio razlog tog izdatka, valja se osvrnuti na iskaz svjedoka OA prema kojemu je nakon olujnog nevremena u [adresa] prijavljen osigurani slučaj, "od strane osiguratelja isplaćena namjenska sredstva na račun zajedničke pričuve za pokriće radova i ne može se ići preko tog iznosa" (str. 3. raspravnog zapisnika od 10. ožujka 2020.).

27. Da je tome doista tako, vidljivo je iz Analitičkog pregleda knjigovodstvenog stanja ulaza za 2013. (str. 134.) gdje je s danom 11. prosinca 2012. zaprimljena uplata od 13.895,58 kuna po osnovi "naknada štete osiguravajući zavod Allianz".

28. Referirajući se na iskaz tehničkog referenta te jasno dokumentiranu osnovu uplate osiguratelja, jasno proizlaze razlozi iz kojih je došlo do korekcije računa u odnosu na prvotnu ponudu izvođača, upravo kako bi se financijski teret radova sveo u granice namjenski doznačenog iznosa od strane osiguratelja. U tom smislu po stajalištu ovoga suda se ukazuju irelevantnima prigovori usmjereni prema tužiteljici da je odobrila nepotpunu sanaciju štete prouzročene olujnim nevremenom, pa čak i kad se uzme u obzir da se radi (barem u slučaju isplate od 4. rujna 2014.) o isplati koja prelazi ukupni iznos od 5.000,00 kuna (s PDV-om) i izostanak suglasnosti suvlasnika. U tom kontekstu valja ukazati i na Izjavu predstavnika suvlasnika (na obrascu Upravitelja) od 26. kolovoza 2014. kojom je ovdje tužiteljica naručila "male građevinske radove" u iznosu 8.000,00 kuna bez PDV-a i sa istim "upoznala suvlasnike zgrade", te "prihvatila sve posljedice tog naručivanja".

29. Na koncu valja ukazati i da se protutužbenim zahtjevom traži od tužene da novčani iznos od 3.118,98 eura isplati izravno tuženicima kao suvlasnicima zgrade. Takvo što protivno je odredbama ZV-a, budući da, sve da je protutužbeni zahtjev i osnovan, suvlasnici mogu zahtijevati jedino isplatu (povrat) sredstava na račun zajedničke pričuve. To stoga što je odredbom čl. 90. st.3. ZV-a propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno Upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

30. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni i protutužbeni zahtjev te presuditi kao u točci I., II. i III. presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a imajući u vidu da nijedna od stranaka u ovom postupku nije polučila uspjeh po postavljenim zahtjevima, te da je red veličine postavljenih novčanih zahtjeva podjednak (3.715,20 eura naspram 3.118,98 eura). Valja naglasiti pri tome da je tužiteljica izvorno u tužbi vrijednost predmeta spora označila iznosom od 50.000,00 kuna, što je odgovaralo tada postavljenom eventualno kumuliranom novčanom zahtjevu (kasnije postavljen u iznosu od 3.715,20 eura).

U Zagrebu, 11. ožujka 2026.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Pun. tužiteljice-protutužene, odvj. Marko Kokić

Pun. tuženih-protutužitelja, odvj. Velebit Božikov