Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-1657/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Plodine d.d. kao pravne osobe i okrivljenice BIN kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl.149.st.1.t.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22, 59/23), u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 336-02/25-01/1379, urbroj: 443-02-01-25-11 od 10. travnja 2025., dana 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.161.st.6. Prekršajnog zakona
okrivljena pravna osoba Plodine d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92510683607,
okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ĆIN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka [adresa]
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
jer da bi 8. veljače 2025. godine, prodajnom objektu Supermarket PLODINE Osijek, Osijek, Huttlerova 30, koji posluje u sastavu trgovačkog društva PLODINE d.d za trgovinu i usluge, [adresa], MBS: 040021232, OIB: 92510683607, počinili prekršaj u razdoblju od dana 7. veljače 2025. godine do dana 8. veljače 2025. godine jer su prilikom osiguranja pravovremene obaviještenosti potrošača o maloprodajnim cijenama za proizvode, za koje je Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo („Narodne novine", br. 17/25. , dalje u tekstu: Odluka), a koja je stupila na snagu dana 7. veljače 2025. godine, propisana najviša razina cijena određenih proizvoda, koristili nepoštenom odnosno zavaravajućom poslovnom praksom u odnosu prema potrošačima, na način da nisu u skladu s točkom VII. Odluke, uz maloprodajnu cijenu proizvoda, jasno, vidljivo i čitljivo istaknuli vizualnu identifikacijsku oznaku za sve proizvode iz Odluke (krumpir 5kg, sirup sa šećerom 1L, higijenski ulošci standardni, pelene dječje standardne, panceta, smrznuli grašak, smrznute mahune) i na taj način daju netočne, odnosno neistinite informacije potrošaču o dostupnosti, odnosno nedostupnosti proizvoda, pri tome navodeći ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio,
time bi okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.34., a u sv.čl.35.st.1. i st.2.t.4.t.36.st.1. i 2.t.1., a kažnjivo po čl.149.st.1. t.49. Zakona o zaštiti potrošača, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.34., a u sv.čl.35.st.1. i st.2.t.4.t.36.st.1. i 2.t.1.,, a kažnjivo po čl.149.st.1. t.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača.
II. Na temelju čl.140. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. t.2. do 5. i t.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Sud je ispitujući optužni prijedlog utvrdio da djelo stavljeno na teret okrivljenicima nije po propisu prekršaj. Ovo stoga što Zakonom o zaštiti potrošača neisticanje uz maloprodajnu cijenu proizvoda jasne, vidljive i čitljive identifikacijske oznake za proizvode iz Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN broj: 17/25), sama za sebe nije propisana kao oblik nepoštene, odnosno zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Niti jedna odredba Zakona o zaštiti potrošača na koju se optužba poziva ne uređuje neisticanje uz maloprodajnu cijenu proizvoda jasne, vidljive i čitljive identifikacijske oznake za proizvode kao oblik nepoštene poslovne prakse. Odredbom iz čl.34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena praksa ona koja je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojeg ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je takva praksa usmjerena. Odredbom iz čl.35.st.1. cit. Zakona propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u st.2. istog članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Okolnosti iz st.1. tog članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: postojanje ili priroda proizvoda, osnovna obilježja proizvoda kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustav rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu, opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda, cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka, priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije i dr., prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke, rizici kojima potrošač može biti izložen. Neisticanje uz maloprodajnu cijenu proizvoda iz Odluke kao što su krumpir 5kg, sirup sa šećerom 1L, higijenski ulošci standardni, pelene dječje standardne, panceta, smrznuti grašak, smrznute mahune, jasne, vidljive i čitljive vizualne identifikacijske oznake ne predstavlja zavaravajuću, odnosno nepoštenu poslovnu praksu, već se radi o prekršaju iz čl.20. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena. Činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu ne opisuje kakva je to u konkretnom slučaju nepoštena praksa i na koji način je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i kako u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača, niti je opisano u kojem smislu se poslovna praksa smatra zavaravajućom, koje to netočne informacije sadrži, zbog čega bi bila neistinita i na koji način će zavarati prosječnog potrošača da kupi navedene proizvode ograničene Odlukom, a koji inače ne bi kupio. Za naglasiti je da se potrošač u konkretnom slučaju rukovodi svojom slobodnom voljom odabira proizvoda u maloprodaji, a prodaja predmetnih proizvoda za koje uz maloprodajnu cijenu nije bila jasno, vidljivo i čitljivo istaknuta vizualna identifikacijska oznaka nije protivna čl.34. u sv.čl.35.st.1., st.2.t.4. te čl.36.st.1.i st.2.t.1. Zakona o zaštiti potrošača, zbog čega je okrivljenike valjalo osloboditi od optužbe.
3. Odluka o troškovima temelji se na čl.140. i čl.138.st.2. t.2. do 5. i t.7. Prekršajnog zakona.
U Osijeku 11. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Mateja Mihačić
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicima,
2. Tužitelju,
3. Arhiv.
