Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-110/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SA, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-53/2026-7 od 13. veljače 2026., u sjednici održanoj 11. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog SA.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) protiv optuženog SA produljio istražni zatvor koji mu traje od dana uhićenja – 6. listopada 2025.

2. Protiv tog rješenja je optuženi MA putem branitelja po službenoj dužnosti Hrvoja Žerjava, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu, a podredno da mu istražni zatvor zamijeni s jednom ili više mjera opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-134/2026 od 10. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti optuženiku da je prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja osporenog rješenja iznio dostatne razloge kojima argumentira svoj zaključak o nužnosti primjene istražnog zatvora u svrhu otklanjanja opasnosti od optuženikova bijega, što znači da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-25 koja se u tom kontekstu ističe u predmetnoj žalbi.

6. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik pobija jedino utvrđenje suda prvog stupnja o egzistiranju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-25 (opasnost od bijega), međutim sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, pravilno utvrdio i ovu odlučnu činjenicu, uz argumentaciju izloženu u točkama 7.2. i 7.3. obrazloženja pobijanog rješenja koju je ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvatio, a koja, suprotno stajalištu optuženika, opravdava objektivnu, konkretnu i razumno predvidivu opasnost od njegova bijega, neovisno o tome što je otac desetoro djece i, kako se tvrdi u žalbi, obiteljski i socijalno snažno vezan uz mjesto prebivališta. Sud prvog stupnja u tom smislu ispravno rezonira kada ustvrđuje da je to ustvari dodatni razlog za zaključak o nerealnosti očekivanja da optuženik ne bi napustio Republiku Hrvatsku i time postao nedostupan njenim pravosudnim tijelima.

7. Na kraju treba konstatirati da je prvostupanjski sud utemeljeno zaključio da u konkretnom slučaju postoji nužnost primjene upravo mjere istražnog zatvora protiv optuženika, jer i po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, pogotovo kada se ima u vidu da je optuženik osnovano sumnjiv za vrlo ozbiljno i teško kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-26, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic