REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-116/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice [obrt] 5-7, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba protiv ovršenika AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, od 16. travnja 2025., poslovni broj: Ovr-303/2025-4, 11. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I Žalba ovrhovoditeljice Posojilnica bank eGen Paulitschgasse 5-7, Klagenfurt, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, od 16. travnja 2025., poslovni broj: Ovr-303/2025-4.
II Odbija se ovrhovoditeljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je odgođeno namirenje ovrhovoditeljice iz kupoprodajne cijene do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem P-165/2023.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditeljica iz svih zakonom propisanih razloga, ističe da u okolnostima provođenja ovrhe, a nakon što je ista kupljena i dosuđena JD kao kupcu, između ovrhovoditeljice i ovršenika ne postoji obveznopravni odnos iz Ugovora o kreditu, kao javnobilježničkog akta u kojem bi ovrhovoditeljica imala svojstvo trgovca, a ovršenik eventualno svojstvo potrošača (koje nije ničim dokazao) i da se stoga na predmetni odnos ne primjenjuje potrošačko pravo koje bi se eventualno moglo primjenjivati u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pa tako niti odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te da se stoga u konkretnom slučaju odluka o odgodi ovrhe na može temeljiti na zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao niti sudskoj praksi domaćih sudova i Suda Europske unije o tumačenju dosega odredbi Direktive Vijeća 93/13/EEZ. U svezi navedenog poziva se na odluku Županijskog suda u Varaždinu od 19. ožujka 2024.
2.1. Nadalje ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe propisani člankom 65. Ovršnog zakona budući da ovršenik nije dostatno obrazložio niti učinio vjerojatnim, a kamoli dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da nije učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje pa da uvjeti za odgodu ovrhe nisu kumulativno ispunjeni.
2.2. U odnosu na pozivanje ovršenika na presudu A vs. ..., suda [obrt] C-407/18 od 26. lipnja 2019. ovrhovoditeljica navodi da se činjenično stanje ovog predmeta u bitnom i vrlo značajno razlikuje od činjeničnog stanja na kojem se temelji navedena presuda, s obzirom da se presuda tiče sporova o nepoštenim ugovornim odredbama o indeksaciji strane valute, odredbama o riziku promjene tečaja te odredbama koje predviđaju da tečaj, koji se primjenjuje prilikom isplate u stranoj valuti temelji na kupovnom tečaju koji koristi banka, dok se tečaj, koji se primjenjuje kod vraćanja, temelji na prodajnom tečaju pa je dakle riječ o sudskoj odluci koja se odnosi na kredite sklopljene u valuti vezanoj za tečaj CHF, dok je u ovom slučaju riječ o kreditu sklopljenom u valuti euro, bez valutne klauzule, uz činjenicu da je kredit sklopljen u [adresa] u kojoj je euro službena valuta, s tim da je ugovorena primjena austrijskog prava, zatim da se presuda A odnosi na zaštitu potrošača koju predviđa slovenski, a ne hrvatski pravni poredak, da su u istoj navedene karakteristike slovenskog ovršnog sustava, koji je u potpunosti suprotan od karakteristika hrvatskog ovršnog sustava, da predmetnom presudom nije naloženo domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kad je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena takva tužba i da je smisao navedene presude da sud koji odlučuje o prijedlogu za odgodu ovrhe treba imati ovlaštenje odgoditi ovrhu, no ne i dužnosti odgoditi ju bez ispitivanja pretpostavki koje propisuje nacionalni zakon, a da je to u konkretnom slučaju članak 65. OZ-a. U svezi ovih navoda ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskih sudova u Slavonskom Brodu, Splitu, Rijeci i Puli.
2.3. Zaključno navodi da se ne smije izgubiti iz vida da je ovršeniku već dugotrajnošću ovog postupka, koji traje već punih 8 godina, posredno pružena odgoda konkretne provedbe ovrhe pa da mu je time dano vrijeme i mogućnost i za eventualno rješenje spora izvansudskim putem ili pronalazak izlaza iz nepovoljne životne situacije pa da stoga ovrhovoditeljici nastaje šteta jer njezino legitimno pravo neće biti ostvareno u razumnom roku, što će dovesti i do znatne gospodarske štete koja se očituje kroz povredu prava na učinkovitu sudsku zaštitu, gubitak vrijednosti potraživanja te smanjenje izgleda za uspješnu naplatu.
2.4. Iz navedenih razloga ovrhovoditeljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitne povrede odredaba postupka s obzirom da između ovrhovoditeljice i ovršenika ne postoji obveznopravni odnos iz Ugovora o kreditu pa predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje o odgodi ovrhe u skladu sa žalbenim navodima, a podredno predmetno rješenje ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Traži troškove žalbenog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijane odluku u granicama razloga iznesenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a i članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona (57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje OZ), koji se primjenjuju s obzirom na početak sudskog procesa 1. veljače 2012., kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok se ovrhovoditelj ne poziva na neku drugu bitnu povredu. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da su pravni prednik ovrhovoditeljice [obrt], [adresa]/[obrt], [adresa] kao kreditor i ovršenik te FD, kao korisnici kredita, 1. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu s otplaćivanjem (jednokratni kredit), koji je osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, ovjerenog i solemniziranog po Javnom bilježniku Dubravku Paravić iz Rijeke za iznos kredita od 78.000,00 eura, s kamatom od 7,25% godišnje, koja je promjenjiva (članak 7.g Ugovora o kreditu) na 180 paušalnih mjesečnih obroka,
- da je na temelju Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, kao ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika - kč. br. [katastarska čestica] – Braće J – stambena zgrada kbr. 36 u površini od 201 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-9), trosobni stan broj 009, na 3. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, u ukupnoj površini od 65,84 m2,
- da je ovršenik kao tužitelj pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Krku, pokrenuo parnični postupak pod poslovnim brojem P-25/16, radi ništetnosti Ugovora o kreditu kao i Sporazuma o založnom pravu prema Zakonu o deviznom poslovanju i Zakona o potrošačkom kreditiranju,
- da je sukladno prijedlogu ovršenika ovrha odgođena do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka
- da je parnični postupak P-25/16 (novi broj P-1383/2016) pravomoćno dovršen povlačenjem, slijedom čega je ovršni postupak nastavljen,
- da je ovršenik kao tužitelj po osnovi Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, pokrenuo parnični postupak protiv ovrhovoditelja, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora i Sporazuma pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem P-2289/17, da je ovršni postupak odgođen do završetka predmetnog parničnog postupka i da je prvostupanjsko rješenje ukinuto odlukom Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 27 Gž Ovr-1101/2018-2 i vraćeno na ponovni postupak, nakon čega je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe,
- da je na javnoj dražbi pred prvostupanjskim sudom prodana nekretnina ovršenika kupcu ED iz [adresa] i da su iste nekretnine kupcu dosuđene,
- da je prvostupanjski sud donio je rješenje poslovni broj: Ovr-336/2019 od 9. svibnja 2022., kojim je oglasio nevažećim dosudu predmetne nekretnine Kupcu ED iz [adresa] i nekretninu dosudio slijedećem kupcu JD iz [adresa] te da je prvostupanjsko rješenje o dosudi potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 18 Gž Ovr-267/2022-4 od 1. prosinca 2022., kao i da je u zemljišnim knjigama uknjiženo je pravo vlasništva kupca JD **.**.2023. (Z-2407/2023), a nekretnina je predana u posjed kupcu zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj: Ovr-336/2019-105 od 8. veljače 2023.
- da je ovršenik 7. veljače 2023., dakle nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu, podnio prijedlog za odgodu ovrhe po osnovi ništetnosti pojedinih odredaba potrošačkog ugovora i po ovom osnovu pokrenutog parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-165/2023,
- da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe kao nepravovremen i donio rješenje o namirenju, da su navedene odluke ukinute rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž Ovr-168/2023-9 od 25. veljače 2025. i da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud odgađa postupak namirenja ovrhovoditeljice iz kupoprodajne cijene do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem: P-165/2023, koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu s otplaćivanjem (jednokratni kredit), sa Sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, uz obrazloženje da u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravo na zaštitu zbog nepoštenosti ugovornih odredbi pripada potrošaču kao ugovornoj strani potrošačkog ugovora, da je ovršenik ugovor sklopio kao fizička osoba radi kupnje nekretnine, da se radi o potrošačkom ugovoru i da stoga prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe treba primijeniti pravo [obrt] i Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te uzeti u obzir sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj: C- 407/2018 od 26. lipnja 2019. pa s obzirom da se vodi navedeni parnični postupak i da je sporan opseg tražbine radi namirenja iznosa za koji je određena ovrha, potrebno je zastati s postupkom namirenja ovrhovoditelja.
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ovršna isprava predstavlja potrošački ugovor jer je ovršenik sa pravnom prednicom ovrhovoditeljice [obrt], [adresa] 1. veljače 2007., sklopio Ugovor o kreditu s otplaćivanjem (jednokratni kredit), koji je osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, ovjerenog i solemniziranog po Javnom bilježniku Dubravku Paravić iz Rijeke, a namjena ugovora je kupnja stana. S obzirom da je ovršenik pokrenuo parnični postupak osnovi ništetnosti pojedinih odredaba potrošačkog ugovora, presumira se da ovršenik ne želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama pa u tom smislu prvostupanjski sud nije bio dužan uzimati izjavu ovršenika.
9. Suprotno žalbenim navodima, između ovrhovoditeljice i ovršenika i nakon prodaje nekretnine na kojoj je bilo upisano založno pravo, postoji obveznopravni odnos iz Ugovora o kreditu kao javnobilježničkog akta budući da se namiruje tražbina ovrhovoditeljice iz potrošačkog ugovora, tako da se na odnos između ovrhovoditeljice i ovršenika i u fazi namirenja tražbine, primjenjuje potrošačko pravo pa tako i Zakon o zaštiti potrošača i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, za razliku od odnosa ovršenika i kupca nekretnine, koji kao ovrhovoditelj u incidentalnom postupku iseljenja nema svojstvo trgovca. I po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijenio presudu u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a A. b. d.d.), u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta te kao polazišnu osnovu odredio ispitivanje je li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je prvostupanjski sud trebao ispitati jesu li kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a jer bi inzistiranje na ispitivanju dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe prema nacionalnom zakonodavstvu (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario bila nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.
10. Također je prvostupanjski sud postupio u skladu sa Zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava, koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu ovrhovoditeljice kao kreditora i ovršenika kao korisnika kredita, a koja predstavlja potrošački ugovor, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj: P-165/2023, koji se vodi radi nepoštenih odredbi u potrošačkom ugovoru jer o tome ovisi odluka o namirenju, odnosno visini iznosa potrebnog za namirenje ovrhovoditeljice. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ovršnoj ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu i koja bez obzira što nije sklopljena u valuti CHF i što je ugovor sklopljen u [adresa] u kojoj je euro službena valuta, može sadržavati nepoštene ugovorne odredbe i mora proći sudsku kontrolu.
11. Ujedno valja reći da je [adresa] kao punopravna članica [obrt] od 1. srpnja 2013. dužna primjenjivati pravo Europske unije koje od tada čini dio njezinog pravnog poretka te da iako se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska [adresa] u Europsku uniju, pravo Europske unije ne primjenjuje neposredno, ipak postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije na što se [adresa] obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005. Stoga se i na konkretni predmet s obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i razdoblje u odnosu na koje se traži zaštita, ima primjenjivati nacionalni propis, ali uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije.
12. Stoga je, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, žalbu ovrhovoditeljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
13. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 19. stavka 1. OZ-a ovrhovoditeljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Lidija Klašnja-Petrović
