Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-867/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LZE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miši Živaljić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženog LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Leonu Zrnić, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp - 138/2022-28 od 24. listopada 2025., dana 11. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-138/2022-28 od 24. listopada 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-138/2022-28 od 24. listopada 2025. odlučeno je:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:

" Time što je tuženik LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 12.10.2022. oko 13.35 sati odvezao automobil „CHEVROLET CAPTIVA“, 2010. godine proizvodnje, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], s mjesta gdje je automobil parkirala tužiteljica na nepoznatu adresu, te je automobil na poziv tužiteljice odbio vratiti tužiteljici, tuženik je zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu navedenog automobila, pa je dužan tuženik suzdržati od ovakvih ili sličnih radnji kojima bi tuženik smetao suposjed predmetnog automobila tužiteljice ubuduće."

II. Za više traženo, u dijelu u kojemu tužiteljica zahtijeva pružanje posjedovne zaštite uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te u dijelu kojim traži pružanje posjedovne zaštite preko dosuđene zaštite suposjeda, do tražene zaštite posjeda, zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog radi osiguranja donošenjem privremene mjere koji glasi:

„I. Nalaže se protivniku osiguranja LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da odmah po donošenju ovog rješenja preda predlagateljici osiguranja LZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ključeve osobnog automobila „CHEVROLET CAPTIVA“, 2010. godine proizvodnje, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije]. II. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah i traje do okončanja postupka radi smetanja posjeda među strankama.

II. Žalba protiv ove privremene mjere ne odgađa izvršenje ovog rješenja.“

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u dijelu pod točkom I. i IV. izreke pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem testu: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako je pobijana odluka donesena uz počinjenje povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, smatra kako tužiteljica nije imala nikakvu faktičnu vlast nad osobnim vozilom već se pokoravala njegovim nalazima. Predlaže žalbu usvojiti, rješenje preinačiti u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za sudskom zaštitom zbog smetanja posjeda osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka].

5. U predmetu tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je li tužiteljica posjednica ili suposjednica osobnog vozila registarski8h oznaka [registarska oznaka] ili je tužiteljica samo punomoćnica u posjedovanju (slijedom čega ne bi mogla osnovano zahtijevati sudsku zaštitu).

6. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa među strankama sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZOVIDSP).

7. Prema odredbi iz članka 21. ZOVIDSP koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (stavak 1.). I posjednik koji je posjed stekao samovlasno oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv njega nakon što mu posjed postaje miran (stavak 2.). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja (stavak 3.). Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom ili putem samopomoći (stavak 4.).

8. Odredbom iz članka 10. ZOVIDSP stavkom 1. normirano je da se posjednikom smatra ona osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da je onaj tko faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem punomoćnika u posjedovanju neposredni posjednik (stavak 2.). Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u nekom drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugom ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme stvar posjedovati, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Prema članku 10. stavak 6. ZOVIDSP kada isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

9. Nadalje, odredbom iz članka 441. ZPP-a normirano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Ispitujući zakonitost pobijane odluke u točki I. i IV. izreke povodom žalbe tuženika, a u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana oduka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a na koju povredu tuženik upire u žalbi.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da su po prestanku zajednice života u svibnju 2022. parnične stranke dogovorile da će koristiti motorna vozila kupljena u braku na način da će tužiteljica koristiti vozilo marke Captiva (koje je predmet ovog spora) a tuženik će koristiti vozilo Fiat,

- da su stranke dogovor o načinu korištenja osobnih vozila i pismeno potvrdile razmjenjujući 23. rujna 2022. poruke preko društvene mreže Whatsapp

- da je tužiteljica već u lipnju 2022. kontaktirala majku tuženika rekavši joj da više neće koristiti sporno vozilo, te je vozilo ostavila na parkiralištu u Spinutu, a ključ je vratila majci tuženika,

- da je tužiteljica protekom kratkog roka (4 dana) ponovno uzela ključ vozila te je vozilo koristila kontinuirano kroz lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022.

- da je tužiteljica vozilo koristila radi potrebe djece,

- da je početkom listopada 2022. isticala registracija za vozilo te je tuženik kontaktirao tužiteljicu upitom hoće li vozilo registrirati da bi ga i dalje nastavila normalno koristiti,

- da je tuženik u svrhu registracije vozila zahtijevao od tužiteljice platež novčanog iznosa od 3.000,00 kn (registracija, tehnički pregled i dr.) no tužiteljica ovaj iznos nije uplatila, nakon čega je tužitelj vozilo parkirano po tužiteljici odvezao i ostavio ga parkiranim na drugome mjestu.

13. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih u svoju korist. Žalbeni navodi tuženika, ponovo se ističe, svode se na vlastitu subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta u provedenom dokaznom postupku, te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojem je tužiteljica bila isključivo punomoćnik u posjedovanju. Prema odredbi iz članka 12. stavak 2. ZOVIDSP osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast nema posjed toga nego je samo posjednikov punomoćnik o posjedovanju.

15. U konkretnoj situaciji tužiteljica nije bila u takvom odnosu prema tuženiku, i nije se pri korištenju (faktičnom posjedovanju) osobnog vozila pokoravala nalozima tuženika. Iz provedenih dokaza proizlazi upravo suprotno, odnosno proizlazi da je tužiteljica faktičnu vlast nad vozilom izvršavala samostalno i isključivo sve do listopada 2022. godine.

16. Ostali žalbeni navodi tuženika (da je imao punomoć vlasnice vozila za raspolaganje predmetnim vozilom i da je on stvarni vlasnik vozila) nisu relevantni obzirom je u konkretnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed i o pravnoj osnovi posjeda.

17. U situaciji kada je tužiteljica bila isključivi posjednik osobnog vozila od lipnja 2022. pa do odvoženja vozila sa parkinga po tuženiku i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužiteljici pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

18. Pritom ovaj sud ne nalazi da bi tužiteljica bila suposjednica vozila već da je bila posjednica vozila, obzirom je kako je već rečeno vozilo bilo u njenom isključivom posjedu od lipnja 2022. pa do listopada 2022.

19. Tužiteljici bi stoga pripadalo pravo na zaštitu posjeda (a ne suposjeda) međutim obzirom na određenja iz članka 374. ZPP-a ovaj sud nije ovlašten odluku mijenjati u dijelu pod točkom I. izreke.

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbu tuženika protiv odluke o glavnoj stvari (točka I.) izreke odbiti kao neosnovanu.

21. Obzirom je svaka od stranaka uspjela sa dijelom zahtjeva, te kako oko odbijajućeg zahtjeva za izdavanje privremene mjere nije bilo posebnih troškova pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe iz članka 154. ZPP -a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22. Obzirom na izneseno u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci, time da tuženik nije uspio sa žalbom pa mu u smislu odredbe članka 154. u vezi sa člankom 166. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 11. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Stokrp