REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-140/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja EMPLOY d.o.o. Požega, Marindvor 19, OIB: 60140365088, kojeg zastupa direktor ĐŽ, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi ovrhe poreznog duga, 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-415-01/24-01/404, URBROJ: 513-04-25- 3 od 13. siječnja 2025. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, KLASA: UP/I-415-02/20-01/133, URBROJ: 513-07-11/24-3 od 4. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika od 13. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega KLASA: UP/I-415-02/20-01/133, URBROJ: 513-07-
11/24-3 od 4. studenog 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke određeno je da tužitelj duguje temeljem ovršnih isprava, na dan 4. rujna 2024. iznos od 30.617,55 EUR (glavnica 24.053,06 EUR i kamata 6.564,49 EUR). U točki 2. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. U točki 3. izreke navedeni su brojevi računa na koje je potrebno uplatiti zaplijenjene iznose s računa ovršenika, dok je u točki 4. izreke naloženo Financijskoj agenciji obračunati daljnje kamate na glavnice duga iz točke 3. izreke ovog rješenja, počev od 5. rujna 2024. do podmirenja duga. Za iznos obračunatih kamata Financijska agencija je dužna banci izdati nalog da novčani iznos obračunatih kamata prenese ovrhovoditelju u korist računa iz točke 3. izreke rješenja. U točki 5. izreke određeni su troškovi ovrhe u iznosu od 26,54 EUR te je naveden broj računa na koji se uplaćuju, dok je točkom 6. izreke određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. U tužbi tužitelj navodi da je prvostupanjsko tijelo nezakonito i protupravno predmetni iznos duga ustegnulo s poslovnog računa tužitelja jer tužitelj nije ništa dugovao te nije mogao imati status ovršenika. Ističe da je tuženik osporavanim rješenjem neutemeljeno i pravno neosnovano odbio žalbu tužitelja bez navođenja valjanih razloga. Naglašava da se direktoru, CŽ, znatno ranije nego što je tužitelj zaprimio osporavano rješenje o ovrsi, ustezala 1/3 dijela plaće na temelju druge ovršne isprave te se ostatak njegove plaće isplaćuje na njegov zaštićeni račun. Zbog navedenog, u trenutku zaprimanja obavijesti po rješenju od 4. rujna 2024. nije bilo zakonske mogućnosti za tužitelja (poslodavca), za dodatnom ustegom na plaći radnika CŽ. Dodaje da je navedena činjenica tuženiku bila poznata jer raspolaže i ima uvid u takve podatke te smatra da nije bilo potrebe za bilo kakvom obavijesti od strane tužitelja. Stajališta je da je tuženik imao mogućnost provesti ovrhu na drugom sredstvu ovrhe, a ne nezakonito, bez ikakvog pravnog osnova, ustegnuti sredstva s poslovnog računa tužitelja i na taj način ugroziti njegovo poslovanje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 4. studenog 2024.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja od 13. siječnja 2025. iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U očitovanju na odgovor na tužbu od 20. lipnja 2025., tužitelj navodi kako tuženik nije dostavio valjani odgovor na tužbu te da nije poštovao zakonski rok za dostavu odgovora na tužbu. Ističe da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te naglašava da se ovrha može provoditi isključivo nad imovinom dužnika koji je u konkretnom slučaju fizička osoba (CŽ), dok je provedena ovrha nad tužiteljem, trgovačkim društvom EMPLOY d.o.o. nezakonita ovrha nad društvom koje nije stvarni dužnik. Osim toga, dodaje da je društvo EMPLOY d.o.o. do sada uspješno poslovalo, isto nema dugovanja prema Poreznoj upravi te je zbog pljenidbe novčanih sredstava po nezakonitom ovršnom rješenju znatno ugroženo daljnje poslovanje društva. Ističe da tuženik nije posjedovao pravomoćnu i ovršnu sudsku ispravu koja glasi na trgovačko društvo kao ovršenika te da na temelju osporavanog rješenja nisu mogla biti ustegnuta sredstva sa poslovnog računa tužitelja za dug fizičke osobe, CŽ. Smatra da su tužitelju nezakonito, s poslovnog računa, ovršena sredstva koja nisu mogla biti predmet ovrhe, a radi se o namjenskom kreditu za obrtne potrebe u iznosu od 70.000,00 EUR. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da nezakonito zaplijenjena sredstva vrati tužitelju s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova upravnog spora.
5. Dana 11. veljače 2026. pred ovim Sudom je održana rasprava na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 91. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS). Na održanoj raspravi tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 20. lipnja 2025. i postavljenog tužbenog zahtjeva.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka i sve isprave koje se nalaze u istom te je u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 4. rujna 2024. donijelo rješenje o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2020-001/00133, URBROJ: 513- 007-11/2024-02 kojim je utvrđeno da ovršenik, CŽ (zaposlenik trgovačkog društva EMPLOY d.o.o., ovdje tužitelja) duguje na temelju ovršne isprave, na dan 4. rujna 2024., iznos od 30.617,55 EUR (glavnica 24.053,06 EUR, kamate 6.564,49 EUR) te je naloženo poslodavcu ovršenika, trgovačkom društvu EMPLOY d.o.o., ovdje tužitelju, da po primitku tog rješenja, dio plaće ovršenika koji nije izuzet od ovrhe sukladno Ovršnom zakonu ("Narodne novine", broj: 112/12., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) uplaćuje na, u rješenju navedene račune tuženika, te da obračuna i uplati daljnje kamate na glavnice predmetnog duga počevši od 5. rujna 2024. Istim rješenjem određeno je da će se, ako poslodavac ovršenika u roku od osam dana od dana dostave ovog rješenja ne ospori tražbinu ovršenika – zaposlenika, a pri isplati plaće ne postupi po ovom rješenju, naplata provesti pljenidbom njegovih novčanih sredstava, u iznosu dospjelih tražbina ovršenika – zaposlenika. Navedeno rješenje od 4. rujna 2024., a prema dostavnici koja se nalazi u spisu upravnog postupka, tužitelj je primio 12. rujna 2024.
8. Odredbom članka 140. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.). Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi, 6. upravni ugovor i porezna nagodba (stavak 2.).
9. Prema odredbi članka 153. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (stavak 1.). Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 4. ovoga članka, sukladno Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje (stavak 2.).
10. Odredbom čanka 154. OPZ-a propisano je da ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika-zaposlenika, tada će ovrhovoditelj rješenjem naložiti ovršenikovu dužniku-poslodavcu da plaću ovršenika isplati u korist propisanih uplatnih računa, uzimajući u obzir izuzeća propisana člankom 155. ovoga Zakona. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku-zaposleniku i ovršenikovu dužniku- poslodavcu (stavak 6.). Ako ovršenikov dužnik-poslodavac u roku od osam dana od primitka rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije osporio tražbinu ovršenika-zaposlenika, a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika- zaposlenika u skladu s člankom 153. ovoga Zakona (stavak 7.). Novčane tražbine ovršenika-zaposlenika mogu se plijeniti iako nisu dospjele (stavak 8.).
11. Imajući u vidu naprijed navedene odredbe OPZ-a, kao i činjenicu da je tužitelj rješenje o ovrsi na plaći ovršenika-zaposlenika CŽ, primio 12. rujna 2024. te da tužitelj kao dužnik-poslodavac u roku od osam dana od primitka predmetnog rješenja nije osporio tražbinu ovršenika-zaposlenika, niti je obavijestio prvostupanjsko tijelo o ranijoj ustezi s plaće ovršenika-zaposlenika (kako je to i sam naveo u tužbi), a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, ovaj Sud je stava da donošenjem prvostupanjskog rješenja, kao i donošenjem osporavanog rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da navodi tužitelja izneseni u tužbi nisu osnovani.
12. Neosnovan je stoga tužbeni navod tužitelja da nije bilo potrebno obavijestiti tuženika o tome da je plaća ovršenika-zaposlenika već ustegnuta do visine 1/3 budući da je odredbom članka 154. stavka 6. i 7. OPZ-a propisano da će, ako ovršenikov dužnik-poslodavac u roku od osam dana od primitka rješenja ne ospori tražbinu ovršenika-zaposlenika, a pri isplati plaće ne izvrši nalog poreznog tijela, porezno tijelo donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika-zaposlenika.
13. Neosnovan je, nadalje, i navod tužitelja kako su s njegovog računa zaplijenjena sredstva koja ne mogu biti predmetom ovrhe jer se radi o namjenskom kreditu kod Raiffeisenbank d.d. budući da odredba članka 172. Ovršnog zakona ne propisuje da bi od ovrhe bila izuzeta sredstva koja je dužnik ostvario dobivanjem namjenskog kredita.
14. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela, Sud smatra da donošenjem osporavanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
15. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
