REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1021/2019-39

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru u građanskopravnoj stvari tužitelja DE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Toni Kukoč, odvjetnik iz Splita, protiv tužene HE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa pun. Suzana Alač, odvjetnica iz Makarske, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 17. veljače 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 11. ožujka 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine istovjetne dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], baš dijelu koji tvore niže opisani dijelovi te kat. č. zem. koji su prikazani na Skici vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka "U Splitu, studeni 2019. god." i baš:

- dio označen slovima Z-V-S-T-G-F-E-Z u površini 145 m²,

- dio označen slovima V-U-R-S-V u površini 4 m²,

- dio označen slovima R-O-P-H-G-T-S-R u površini 10 m² i

- dio označen slovima O-I-H-P-O u površini 7 m²,

pa je isti ovlašten, na osnovi ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na njegovo ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u toj evidenciji nad promatranom nekretninom (promatranom dijelu/ovima koji je tvore), a što je tužena dužna trpjeti.

II Dužna je tužena, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 5.545,60 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja, po stopi u skladu s određenjima čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/08 – 155/23) "u ostalim odnosima", teče, počev od dana presuđenja (11.3.2026. god.) pa do isplate, dok se za više traženo iz te osnove tužiteljev zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je sada pok. otac stranaka bio vlasnik građevina u Gradcu anagrafski označenih brojevima 13 i 11 [adresa], a da je tim nekretninama i zemljištima pripadajućim nekretninama ponaosob raspolagao u korist stranaka i to tako što je, najprije, 1985. god. građevinom anagrafski označenom brojem 13 spomenute ulice i zemljištima koje se nalaze uz tu građevinu (ispred i iza) raspolagao u tuženičinu korist, a potom 1988. god. u njegovu/tužiteljevu korist raspolagao drugooznačenom građevinom i svim zemljištem položenim zapadnije u odnosu na zajednički put uz koji su na promatranom lokalitetu položene strankama darovane nekretnine.

1.1.Pak, kod sastavljanja oba sagledavana darovna ugovora da su napravljene omaške.

1.2.Naime, u ugovoru tužene da je kao predmet darovanja označena i kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez oznake o opsegu kojim je raspolagano tom nekretninom, iako se radilo o darovanju samo dijela iste nekretnine.

1.3.Njegov/tužiteljev ugovor da je još teže opterećen pogreškom budući da je, umjesto oznake da je u označavanju onog dijela predmeta darovanja koji bi imao predstavljati "okućnicu s nasadima" dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ispravi/ugovoru ispisano da je predmet darovanja čest. zem. [katastarska čestica]/II k. o. [katastarska općina].

1.4.Pak, unatoč postojanju tih pogreški u stranačkim ugovorima, stranke da su posjede na pripalim im nekretninama zasnovale u skladu sa stvarnim ugovornim voljama sukontrahenata promatranih ugovora.

1.5.Utoliko da je i on/tužitelj zasnovao posjed i na zemljištu njemu pripalog dijela kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dijelu položenom južnije u odnosu na njegovu kuću i baš dijelu na kojem rastu stabla mandarina.

2. Naglasio je da je bez bilo kakvog incidenta posjedovao zgradu i sva zemljišta koja je stekao promatranim darovanjem pa i netom opisani dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no, tužena da je naposljetku učinila pačanje u odnosu na taj dio njegove/tužiteljeve imovine i to tako što da je sebe u zemljišnu knjigu zavela nositeljicom vlasničkog prava nad ukupnosti promatrane kat. č. zem. [katastarska čestica].Utoliko da je tužena, ne realnim, nego evidencijskim učinom prouzročila njegovu potrebu da u parnici štiti njegova prava nad promatranom nekretninom.

3. Na osnovi izloženog, a nakon višeputnih djelomičnih preinačenja i povlačenja tužbe, raspolaganja na koja je redovito izostajao jasni i određeni odgovor tužene, naposljetku je zahtijevao pravnu zaštitu u sadržaju izloženom pod I izreke ove odluke.

4. Tužena je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i pravnu osnovanost (i konačno) postavljenog tužbenog zahtjeva.

4.1.Navela je – u bitnome – da tužitelj nije ni na derivativnoj osnovi (na osnovi pravnog posla darovanja sklopljenog sa zajedničkim stranačkim prednikom) niti na originarnoj osnovi (osnovi dosjedanja) stekao bilo kakvo pravo na nekretnini koja se posebice promatra u ovom postupku (nekretnini opisanoj u izreci), nego da prava na toj nekretnini, stečena na osnovi ugovora sklopljenog s njenim neposrednim prednikom, ocem RE pok. D, isključivo njoj/tuženoj pripadaju.

4.2.Zahtijevala je da sud tužiteljev zahtjev odbije kao pravno neosnovano zahtijevanje.

5. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave sastavnice spisa ovog suda O-226/02 i P-885/04, pročitane su i pregledane isprave sastavnice spisa O- 38/90 Općinskog suda u Kardeljevu, pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 20.6.2006. god., pročitan je Darovni ugovor – U Gradcu 30. rujna 1985. god., pročitan je Darovni ugovor – U Gradcu 30. travnja 1988. god., pročitan je zapisnik o procjeni nekretnina Općinske uprave društvenih prihoda Općine Kardeljevo od 24.10.1985. god., pročitan je Prijavni list Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Kardeljevo br. 11/85 od 19.4.2006. god., pregledana je kopija lista 6 kat. plana za k. o. [katastarska općina] važećeg na dan 26.3.1985. god., pročitan je (i pregledan) Prijavni list/za zemljišnu knjigu Ureda za katastarsko – geodetske poslove Split – Ispostava Makarska br. 32/2002 od 17.6.2002. god., pročitana je isprava Izvješće o postojećim granicama i novom razgraničenju od 18.3.2002. god., pročitana je Izjava IE ovjerena u potpisu 21.7.2008. god., pročitan je Izvršni prijedlog RE pok. D adresiran na Općinski sud Kardeljevo 27.10.1989. god., pročitan je zapisnik o uviđaju sastavljen po ranije uređujućem sudcu u ovoj pravnoj stvari 16. rujna 2013. god., pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skice i fotosnimci) vještaka Petra Vrdoljaka ing. geod. – U Splitu, listopad 2013. god., pročitano je rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću Z-253/68 od 27. rujna 1969. god., pročitano je rješenje z.k. odjela Općinskog suda u Kardeljevu Z-274/85 od 29. listopada 1985. god., pročitan je Darovni ugovor – U Gradcu 10. siječnja 1984. god., pročitano je rješenje Općinske uprave društvenih prihoda Kardeljevo od 26. ožujka 1984. god., pročitano je rješenje Općinskog suda u Makarskoj Z-2318/04 od 27. listopada 2005. god., pročitano je rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Kardeljevo od 4. travnja 1985. god., pročitan je "Ugovor o korištenju gradskog zemljišta koje nije uređeno od 3.5.1967. god.", pročitano je pismeno Područnog ureda za katastar – Ispostava Makarska adresirano na tuženu od 14. travnja 2015. god., pročitan je posjedovni list br. 87. za k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 14.4.2015. god., pročitan je Prijavni list – za zemljišnu knjigu od 3.7.2017. god., pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skice i fotosnimci) vještaka Petra Vrdoljaka, ing. geod. – U Splitu, studeni 2019. god., pročitan su z.k. izvadci za kat. č. zem. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] sa zabilježenim stanjem na dan 6.1.2026. god., pročitan je Posjedovni list br. 87. za k. o. [katastarska općina] sa zabilježenim stanjem na dan 6.1.2026. god., pregledan je i pročitan ortofoto snimak lokaliteta položenosti uparničenih nekretnina, pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zem. [katastarska čestica] (istodobno i izvadak za čest. zgr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], pročitani su zapisnici o saslušanjima svjedoka IE, ŠE, TE, ZE, EE, NE, OE, BE, KE, FE, DEN, pročitani su zapisnici o saslušanjima stranaka po ranije uređujućem sudcu te je neposredno izveden dokaz saslušanjem tužitelja u statusu parnične stranke.

6. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja te rezultata dokaza koji su izvedeni u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da tužiteljev zahtjev postavljen u ovoj parnici (onaj zahtjev koji je opstao do zaključenja raspravljanja koje je prethodilo ovoj odluci) ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

7. Nije među strankama – valja to uvodno kazati – u ovoj parnici postojao spor u pogledu toga da je raniji vlasnik ukupnosti zemljišta koje je sagledavano u ovoj parnici pa i u pogledu uparničenog dijela kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio neposredni prednik stranaka, sada pok. RE pok. D.

7.1.Nadalje – nije postojao spor niti u pogledu toga da su njegova prava na ukupnosti sagledavanih nekretnina naposljetku prestala na osnovi očitovanja njegove volje da tome bude tako.

7.2.K tome – nesporno je i to da su ovopostupnoj tuženoj pripali svi dijelovi negdašnjeg imetka sada pok. RE pok. D na promatranom lokalitetu koji su položeni istočnije u odnosu na putnu komunikaciju kojom se s uličnog prostora komunicira prema promatranim darovanjem pribavljenim građevnim objektima stranaka.

7.3.Još k tome – među strankama nije bilo spora niti u pogledu toga da je ovopostupni tužitelj od neposrednog prednika obdaren isključivo zgradom i zemljištem koji su položeni zapadnije u odnosu na prethodno opisanu prolazno – provoznu komunikaciju.

7.4.Napokon – nesporno je i to da niti danas nikome, izuzev parničnih stranaka, ne pripadaju apsolutna prava nad promatranim nekretninama, dakle uključivo i prava na zemljištu koje predstavlja posredni predmet spora ove parnice.

8. Pak, sporno je – a za presuđenje u ovoj pravnoj stvari očito i odlučno – jesu li ovopostupnoj tuženoj, osim zgrade i zemljišta položenih istočnije u odnosu na ranije opisivanu putnu komunikaciju (pa i onih tamo položenih zemljišta istovjetnih dijelovima kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle numerički istovjetnim uparničenoj nekretnini) promatranim darovanjem pripala i prava na zemljištu položenom zapadnije u odnosu na tu komunikaciju i baš prava na južnoj strani tog zapadnog dijela, dakle na posrednom predmetu spora ove parnice, kako je to, temeljeći tu tvrdnju prvenstveno na faktu sadržaja isprave koja svjedoči o sklapanju njenog pravnog posla s njenim neposrednim prednikom, u parnici tvrdila tužena, ili su prava na tom zemljištu pripala ovopostupnom tužitelju, a ne tuženoj, kako je to, pripisujući onakvu stipulaciju kakvu bilježi sadržaj pravnog posla tužene i neposrednog prednika stranaka pukoj pogrešci, a uknjižbeni upis njenih prava na tom dijelu nekretnine karakterizirajući faktom nepoštenog upisa prava, u ovom postupku tvrdio tužitelj.

9. Ponavljamo – među strankama nije bilo spora u pogledu toga da je posredni predmet spora u ovoj parnici zemljišnoknjižno i katastarski označen kao dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ta činjenica, napokon, utvrđena je i provedenim vještačenjima u ovom postupku po vještaku geodetske struke.

9.1.Pak, čitanjem z.k. izvadka za nekretninu označenu pod 9. utvrđeno je da je u mjerodavnoj evidenciji vlasništva nekretnina ta kat. č. zem. za cijelo bila upisana i da je i trenutačno upisanom kao predmet vlasništva ovopostupne tužene.

9.2.Zemljišnoknjižni izvadak ima kvalitetu javne isprave pa je u vrijeme započimanja analize i ocjene dokaza izvedenih u postupku valjalo predmnijevati da na predmetnoj nekretnini postoje isključivo apsolutna prava tužene, a potom, u skladu s činjenicom da je toj oborivoj predmnijevi suprotstavljen tužiteljev prigovor, tu ispravu suprotstaviti kritici drugih dokaza izvedenih u postupku s konačnim ciljem utvrđenja ne/opstoja dokazne kvalitete promatrane isprave, dakle ne/opstoja predmnijevane istinitosti njenog sadržaja.

10. Nakon učinjenog darovanja tuženoj, darovanja stipuliranog u ispravi od 20. rujna 1985. god., sada pok. neposredni prednik stranaka RE pok. D pridržao je vlasnička ovlaštenja na ostalim dijelovima lokaliteta na kojim je položen tuženoj ustupljeni predmet darovanja. Naime, pridržao je ovlaštenja na onim predmetima na kojima je kasnije (ugovorom od 30. travnja 1988. god.) raspolagao baš u tužiteljevu korist pa je između ostalog ovlaštenja na tamo (na zapadnom dijelu tadašnje ukupnosti njegovog zemljišta na lokalitetu) postojećoj kući. Do tih dijelova pristup je – o tome nije bilo niti sada ima spora – moguć samo uz korištenje prolazno

– provozne komunikacije koja vodi od južnije položene ulice do sagledavane kuće, a ta komunikacija (vidjeti uratke/skice vještaka mjernika Petra Vrdoljaka) položena je baš na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10.1.Proizlazi dakle da ni u slučaju darovanja tuženoj cjelovite kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovatelj ostao bez vlasti nad jedinom komunikacijom kojom može komunicirati sa javne površine do njegove nekretnine vrste stojne kuće.

10.2.Pak, uistinu je teško i pretpostaviti da bi bilo tko postupio na način na koji bi, kako je to implicite tvrdila tužena i kako to proizlazi iz promatrane isprave, postupio tuženičin neposredni prednik, dakle postupio na način koji bi proizveo posljedicu izloženu pod 10.1.

10.3.Utoliko ovaj sud drži (dakako, ne isključujući za sada mogućnost da tome i jeste tako) da netom izložena analiza suodnosa i međuzavisnosti dijelova promatranog lokaliteta dovodi u ozbiljnu dvojbu istinitost tvrdnje tužene da bi predmetom darovanja bila cjelovita kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i predmnijevu o potpunoj istinitosti analizirane isprave.

11. Raspolaganja nekretninama između srodnika prvog nasljednog reda u okolnostima kada je obdarenik na silaznoj liniji, o tome ne bi trebalo biti spora, na ovim prostorima nisu ma kada bila oporezivana, a naročito nisu oporezivana zbog toga što bi imala "ovoliku ili onoliku" površinu. Notorno je pak da u okolnostima raspolaganja cjelovitom kat. č. zem. nema potrebe za utvrđenjem njene površine po poreznim tijelima, jer se površina takvih nekretnina utvrđuje na osnovi službenih evidencijskih podataka.

11.1.Dakle, postoje subjektivni i objektivni razlozi da se ne pristupa utvrđenju površine nekretnine kojom se bilo naplatno, bilo besplatno raspolaže između pravnih subjekata.

11.2.U konkretnom slučaju, s obzirom da je otac raspolagao nekretninom u korist kćeri i da je, barem je tako bilo zabilježeno u sadržaju promatranog pravnog posla, raspolagao cijelom nekretninom (površinom cijele kat. č. zem.) ne bi bilo potrebe za terenskim/izvanuredskim utvrđenjem, sa stajališta oporezivanja, važnih karakteristika predmeta raspolaganja. Takvo "terensko" utvrđenje je pak, o čemu nije bilo spora, bilo poduzeto i rezultiralo je (baš u prisutnosti, što ne kažemo samo uzgred, sada pok. RE pok. D – vidjeti zapisnik od 24.10.1985. god.) utvrđenjem da bi predmet tog raspolaganja bilo 250 m² uparničene kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.3.Dakle, u okolnostima nesporno postojećeg subjektivnog razloga da se ne pristupa utvrđenju površine nekretnine kojom je neposredni prednik tužene raspolagao u njenu korist, nadležno porezno tijelo pristupilo je utvrđenju te površine i površinu koja je bila predmet raspolaganja utvrdilo kudikamo manjom nego je u to vrijeme (vidjeti to u nizu isprava iz vremena raspolaganja koje postoje u spisu) bila površina promatrane kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.4.Utoliko i prethodno izložena utvrđenja doprinose stvaranju stanja ozbiljne dvojbe u pogledu istinitosti tvrdnje tužene da bi predmetom darovanja bila cjelovita kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i predmnijevu o potpunoj istinitosti analizirane isprave.

12. Dakle, prethodno izložene u ovom postupku utvrđene posredno važne okolnosti za donošenje zaključka o istinitosti relevantnih tvrdnji stranaka svjedoče protivno, kako sadržaju prvenstveno analizirane isprave, tako i istinitosti tvrdnje tužene o predmetu darovnog ugovora koji je ona sklopila s njenim neposrednim prednikom.

12.1.No, ta i takva posvjedočenja naprosto ne mogu pružiti potpuno pouzdanu osnovu za zaključak o neistinitosti predmnijeve proizlazeće iz prvenstveno promatrane isprave niti neistinitosti akcentirane tvrdnje tužene pa je utoliko, a s obzirom da ostale u postupku korištene isprave naprosto nemaju dokazne snage pouzdano svjedočiti na akcentirane okolnosti ove parnice, u zaključak o promatranoj istinitosti/neistinitosti valjalo je ugraditi rezultate pribavljene korištenjem verbalnih dokaznih sredstava u postupku.

12.2.Pak, zbog razloga koji će niže biti izloženi, iz kruga tih dokaznih sredstava valjalo je izdvojiti i posebnu pažnju (mada je to naizgled nelogično, a niže će biti vidljivo da nije) podariti iskazivanju svjedoka KE, dakle iskazivanju tuženičinog supruga te pritom, imajući na umu da taj dio njegovog iskazivanja izravno svjedoči baš na važne sporne okolnosti ove parnice, izdvojiti i posebice cijeniti dio njegovog prvoputnog iskazivanja u ovom postupku (iskazivanja zabilježenog na zapisniku 24. travnja 2013. god.).

12.3.Stoga je baš potonje označeni dio njegovog iskazivanja zaslužio da ga se u okviru ovog obrazloženja doslovice iznese.

13. H, u promatranom dijelu iskazivanja, očitujući se povodom skica koje je na tom ročištu u spis predala tužiteljska strana (vidjeti te skice u prilogu iza označenog zapisnika, svjedok KE je kazao (uređujući sudac je zabilježio njegovo iskazivanje u niže opisanom sadržaju), kako slijedi: "Ovaj čas svjedok navodi da su skice koje mu je pokazao zam. pun. tužitelja rađene u vrijeme kada su stranke mislile da je to doista njegovo, jer mi nismo gledali ugovore a stranke su tada bile u dobrim odnosima kao i danas, izradu tih skica smo platili zajednički i predali to u katastar, a katastar je kazao da se to ne može dijeliti jer je HE uknjižena a ako ga želimo dijeliti da se HE odrekne ugovora, da se to proglasi kao naknadno pronađena imovina i zato je elaborat odbačen."

14. Pak, prije nego što se pristupi analizi i ocjeni izdvojenog dijela iskazivanja svjedoka KE valja kazati da se on tada očitovao o skicama koje su bile sastavni dio Prijavnog lista koji je 17.6.2002. god. sastavio angažirani geodet AE.

14.1.Utolike se iskazivanje svjedoka KE na ročištu 24. travnja 2013. god. odnosi na njegova znanja o okolnostima o kojima je tada svjedočio koja su postojala 2002. god.

15. Pak, na skicama o kojima se očitovao svjedok (vidjeti skice na prethodno označenom mjestu u spisu) jasno je zabilježeno da bi uparničena nekretnina, dakle posredni predmet spora ove parnice, u vrijeme sačinjenja skice/a pripadala ovopostupnom tužitelju.

16. Proizlazi dakle prema posebice analiziranom dijelu iskaza svjedoka KE da je ovopostupna tužena još 2002. god. baš tužitelja smatrala vlasnikom posrednog predmeta spora ove parnice.

16.1.Ako je pak u spoznajnom procesu njegove supruge vladala misao o baš tužiteljevom vlasništvu posrednog predmeta spora ove parnice, a ta spoznaja, kako svjedok kaže, očito nije nastala na osnovi sadržaja kakve isprave/ugovora, onda naprosto proizlazi da je spoznaja rezultatom registriranja fakcititeta u smislu vršenja baš tužiteljeve efektivne vlasti na posrednom predmetu spora ove parnice.

17. Dakle, prema analiziranom dijelu iskaza svjedoka KE proizlaze dvije činjenice važne za donošenje relevantnih zaključaka u ovoj pravnoj stvari.

17.1.Proizlazi ponajprije da tužena 2002. god. nije sebe sagledavala kao vlasnicu uparničene nekretnine.

17.2.Napokon proizlazi i to da je faktična vlast na predmetnoj nekretnini u promatrano vrijeme pripadala baš ovopostupnom tužitelju.

18. Svjedok KE je osoba koja je, kako je on sam posvjedočio, još od 1976. god., prigodom obitavanja na području Republike Hrvatske, kao tuženičin supružnik, vezana za lokalitet položenosti uparničene nekretnine i osoba je koja je kako to proizlazi prema sadržaju isprava koje je on pisao i potpisivao vezano za uređenje odnosa nastalih vezano za imovinu/ostavinu pok. prednika stranaka RE pok. D, iznimno aktivno sudjelovala u uređenju tih odnosa pa se utoliko radi o osobi kojoj se ne može spočitati da ne bi bila upućena u okolnosti o kojima je svjedočila u ovoj parnici.

18.1.Radi se o osobi koja kao tuženičin suprug naprosto nema razloga favorizirati interese trećih u odnosu na tuženičine interese.

18.2. Dakle, svjedok KE je osoba za koju nije dvojiti da je dobronamjerna u odnosu na ovopostupnu tuženu i osoba koja nema nikakvog razloga da bi svojim posvjedočenjima dovela tuženu u lošiju parničnu poziciju.

18.3.Analiziranom dijelu njegovog iskazivanja nije prigovorila niti jedna parnična strana, a njegovim znanjima o okolnostima o kojima je posvjedočio u tom dijelu iskazivanja – upravo zbog razloga koji su prethodno izloženi, a odnose se na njegov odnos sa strankama i odnos vezano za nekretnine na promatranom lokalitetu – ne može parirati rezultat niti jednog drugog dokaza izvedenog u postupku.

18.4. Stoga je promatranom dijelu iskazivanja svjedoka KE valjalo, uz već mu podarenu pažnju, u potpunosti podariti i vjeru.

18.5.Pak, nakon podarivanja vjere iskazivanju svjedoka KE valjalo je činjenice izložene pod 17. ovog obrazloženja držati u potpunosti dokazanima.

19. Da je sada pok. neposredni prednik stranaka RE pok. D tuženoj darovao, uz ostale dijelove nekretnina na lokalitetu, i uparničenu nekretninu, ne bi i bez čitanja sadržaja isprave izostalo tuženičino znanje u pogledu toga tko je vlasnik /sada/ posrednog predmeta spora ove parnice, niti bi izostalo vršenje njene faktične vlasti na tom istom predmetu spora kroz razdoblje od sklapanja ugovora do 2002. god. (govorimo o toj godini zbog toga što se o posjedu baš na tu godinu referirao svjedok KE), a izostalo je i znanje i vršenje promatranog posjeda.

19.2.Pak, u razdoblju između 2002. god. kao godine na koju se odnose izložena relevantna utvrđenja u ovoj parnici i 2004. god. kao godine u kojoj je tužena zahtijevala i ishodila zemljišnoknjižni upis i uparničenog dijela kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije ostvaren kakav pravni događaj koji bi imao utjecaja na one odnose stranaka u pogledu uparničene nekretnine koji su vladali promatrane 2002. god. 19.3.Utoliko proizlazi da je tužena, sa znanjem da uparničena nekretnina njoj ne pripada, dakle nastupajući nepošteno, ishodila upis vlasništva posrednog predmeta spora ove parnice na njeno ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi.

19.4.Baš zato što je tužena kao nepošteni stjecatelj u smislu zemljišnoknjižnog upisa stekla predmetnu nekretninu (u smislu zemljišnoknjižnog upisa – stekla), rezultat tog upisa naprosto ne može biti, među inim rezultatima, predmnijeva o istinitosti sadržaja upisanog u zemljišnu knjigu, onog dijela sadržaja vezanog za vlasništvo predmetne nekretnine (dakako, ovime se ne problematizira pravo tužene na preostalom dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ne predstavlja posredan predmet spora ove parnice).

19.5.Vlasnik je dakle treći kojem tužena zbog nepostojanja osnove njenog upisanog prava nad predmetnom nekretninom ne može konkurirati pa je utoliko tuženičino prigovaranje/tvrdnja iznijeto/a u onom sadržaju koji je izložila u ovoj parnici, dakle prigovaranje da prava koga trećeg pa niti tužiteljeva prava na predmetnoj nekretnini ne mogu postojati zbog postojanja njenih prava na toj nekretnini, valjalo sagledavati kao pravno neosnovana prigovaranja/neistinitu tvrdnju.

20. Utvrđeno je dakle u ovom postupku da zbiljno ne postoje prava tužene na posrednom predmetu spora ove parnice. Utoliko je, za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, valjalo dokazno sagledavati je li prava na posrednom predmetu spora ove parnice pripadaju baš ovopostupnom tužitelju.

21. Čitanjem ugovora o darovanju koji su 30. travnja 1988. god. sklopili ovopostupni tužitelj i sada pok. zajednički prednik stranaka RE pok. D utvrđeno je da je darovatelj u obdarenikovu/tužiteljevu korist, uz raspolaganje stambenom zgradom označenom kao kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. ukupne površine koju su sačinjavali zbroj 180 m² položenih pod kućom, 89 m² građevinskog zemljišta i 159 m² dvora te okućnicom sa nasadima postojećom na kat. č. zem. [katastarska čestica]/II k. o. [katastarska općina].

21.1.Kat.č.zem. numerirana brojem 1953/II promatrane k.o. u vrijeme sklapanja promatranog ugovora ne samo da nije postojala, nego nije niti mogla postojati s obzirom da se takve numeracije kakva je njena izložena numeracija nisu uporabljivale u pravnom prometu.

21.2.Napokon, u vrijeme kada je izvršeno darovanje ta "okućnica sa nasadima" nije mogla biti numerirana niti sa ispravno ispisanim, brojem istovjetnom broju 1953/II, dakle broju 1953/2 jer ta kat. č. zem., iako je ranije postojala i iako je tvorila imovinu darovatelja, u vrijeme darovanja nije postojala jer je, kako to proizlazi iz rješenja Općinske uprave za katastar …. Općine Kardeljevo od 4. travnja 1985. god. (vidjeti list 104 spisa), prenumerirana u ranijoj površini u kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle onu kat. č. zgr. kojom je tužitelj posebice obdaren promatranim ugovorom.

22. Pak, prostora koji bi mogao predstavljati okućnicu tužitelju darovane kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i biti u funkciji voćnjaka (prostora namijenjenog za uzgoj nasada), kako je to jasno vidljivo prema skici i fotosnimcima koje je za potrebe ove pravne stvari sačinio, odnosno snimio vještak Petar Vrdoljak, nije bilo niti u vrijeme činjenja promatranog darovanja niti takvog prostora danas ima, dakako, ukoliko se izuzme baš uparničeni prostor kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

23. Već smo ranije kazali (i kazali da smo to zaključili baš na temelju očitovanja onog tko je imao biti barem tuženičin pomoćnik u posjedovanju) da tužena kao jedina konkurentica tužitelju (dakako, prije toga i zajedničkom predniku stranaka do prednikovog sklapanja pravnog posla s tužiteljem), nije posjedovala predmetno zemljište, a zemljište je permanentno posjedovano.

23.1.Stoga su, imajući na umu kazano u odjeljcima 21., 22. i prethodnom pasusu ovog odjeljka, naprosto morali uslijediti zaključci – ponajprije, zaključak da je označavanje promatrane kat. č. zem. u ugovoru od 30. travnja 1988. god. kao kat. č. zem. [katastarska čestica]/II, kako je to i tvrdio tužitelj, zbiljno omaška u pisanju – nadalje, da je tužitelju njegov prednik zbiljno darovao baš predmetnu nekretninu i da je baš tužitelj na toj nekretnini zasnovao efektivnu vlast, vlast koja je bez prekida u kontinuitetu, barem vršena kroz razdoblje 1988. – 2002. god. (zbog čega baš do potonje označene godine, već je prethodno kazano).

24. Proizlazi dakle da je tužitelj, utemeljeno na valjanoj osnovi i tradiranu na istiniti način, započeo posjedovati nekretninu koju mu je tradirao nesporni vlasnik te nekretnine, njegov prednik RE pok. D pravnim poslom sagledavanog darovanja i da je utoliko kroz prethodno spomenuto razdoblje, kada već nije stekao/mogao steći modus adquirendi vlasničkog stjecanja zbog evidencijske manjkavosti pravnog posla koji predstavlja titulus adquirendi njegovog stjecanja, kao kvalificirani posjednik predmetne nekretnine već po okončanju desetogodišnjeg razdoblja računano od 1. svibnja 1988. god., dakle već od 2. svibnja 1998. god., modus vlasničkog stjecanja ostvario/kompenzirao dosjedanjem, dakle da tužiteljevo vlasničko pravo na predmetnoj nekretnini postoji kao izvanknjižno stečeno pravo još od netom ispisanog nadnevka (opet ponavljamo, 2002. god. se spominje u ovom kontekstu samo zbog posvjedočenja svjedoka KE).

25. Dakle, nad predmetnom nekretninom (opet naglašavamo, onim dijelom promatrane kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisanim pod I izreke) postoji upisano vlasničko pravo tužene bez valjanog titulusa i upisano opterećeno nepoštenjem stjecateljice, a s druge strane postoji, na valjanoj pravnoj osnovi, na istiniti način i pošteno, dosjedanjem stečeno tužiteljevo vlasničko pravo.

25.1.Zbog izloženih razloga za ovaj sud naprosto nije bilo dvojbe kako presuditi u stranačkoj parnici, nego je – nakon ocjene i analize u ovom obrazloženju posebice spomenutih dokaznih sredstava te nakon analize ostalih dokaza i zauzimanja stajališta da njihovi rezultati nisu kadri doprinijeti pravilnom i potpunom utvrđenju činjeničnog stanja u ovom postupku – tužiteljevo postavljeno deklaratorno zahtijevanje, u smislu čl. 28. ran. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list biv. SFRJ 6/80 – 36/90 i NN 53/91) te 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV), prihvatio kao pravno osnovano zahtijevanje, dakle odlučio kao pod I izreke.

26. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

26.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženici, u zemljišnu knjigu upisanoj stvarnopravnoj ovlaštenici nad kat.č.zem./dijelom te kat.č.zem./ koja tvori tu nekretninu, stekao je – barem – dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

26.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

27. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u stranačkoj parnici, tuženu je, u smislu čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP), valjalo obvezati da tužitelju podmiri sve one izdatke koje je taj razložno učinio radi vođenja ove parnice.

28. Tužitelj je u parnici poduzeo dvadesetčetiri radnje po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po 75 bodova (sastav tužbe, sastavi podnesaka od 24.5. i 22.10.2014., 3.6.2015., 8.9.2020., 15.1. i 29.1.2026. god. te zastupanje na ročištima 29.1., 24.4. i 16.9.2013., 22.7. i 23.10.2014., 25.3., 3.6. i 22.9.2015., 22.2., 25.5. i 12.9.2018., 18.1., 24.7. i 8.11.2019., 7.1., 22.1. i 17.2.2026. god.) te jednu radnju bodovno honoriranu sa 37,5 bodova (zastupanje na ročištu 21.5.2014. god.) pa je utoliko, s obzirom na ukupan broj bodova odvjetničkog honorara (1837,50), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici razložno učinio izdatak u iznosu 4.593,75 eura.

29. U svrhu ostvarenja pretpostavki za obavljanje radnji uviđaja i vještačenja u postupku, tužitelj je učinio izdatak u iznosu 845,70 eura, a taj mu je izdatak, kao izdatak koje je bilo nužno učiniti u parnici, priznat u cijelosti.

30. Tužitelj je na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu imao platiti i platio je iznose od po 53,09 eura pa je utoliko na tom osnovu razložno učinio izdatak u iznosu 106,18 eura, izdatak kojeg mu je pri dosudi/snošenju troškova valjalo priznati u cijelosti.

31. Razložno je dakle tužitelj u parnici učinio ukupan izdatak u iznosu 5.454,60 eura.

32. S druge pak strane tužitelju nije priznat izdatak povezan sa sastavom podneska od 22.2.2018. god. jer je sve ono što je izložio u tom podnesku mogao iznijeti na ročištu održanom istog dana, a nisu mu priznati niti izdatci prikazani troškovnikom vezani za punomoćnikove putne troškove i tuženikov gubitak zarade zbog izbivanja iz pisarnice, a potonje zato što se ti izdatci ne obračunavaju kao parnični trošak nego imaju značenje isključivo u odnosu mandant – mandatar.

33. Utoliko je u skladu s ukupnosti izloženog, a u smislu uvodno označenih odredbi ZPP, o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučeno kao pod II izreke.

U Imotskom 11. ožujka 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.