Poslovni broj: Pr-123/2024-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

OIB: 29399232217

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika: UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika- protutužitelja: ALUFLEXPACK NOVI d.o.o. Poličnik, Murvica, ul. dr. Franje Tuđmana 25., OIB: 23268154531, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, isplate i sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 5. veljače 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave dana 11. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz kojeg je poslodavac ALUFLEXPACK NOVI d.o.o. Poličnik, Murvica, ul. dr. Franje Tuđmana 25., OIB: 23268154531, dao radniku UI nom: UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 05. 10. 2024. godine, potvrđenom Odlukom tuženika od 07. 11. 2024. godine te da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na posao na radno mjesto Elektroničar 1, PF Proizvodnja, Odjel održavanje Drniš, u roku od 8 dana."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

"Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2023. godine, sklopljen između Tužitelja UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i Tuženika ALUFLEXPACK NOVI d.o.o., Poličnik, Murvica, Dr. Franje Tuđmana 25, OIB: 23268154531 kao poslodavca, raskida se sudskim putem, a kao dan prestanka radnog odnosa određuje se 17.03.2025. godine."

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da naknadi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj-protutuženik u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.09. 2023. godine bio zaposlen kod tuženika- protutužitelja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Elektroničar 1, PF Proizvodnja, Odjel održavanje Drniš, time da je po prethodnim ugovorima stekao ukupno 19 godina radnog staža radeći kod tuženika. Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 05. listopada 2024. godine tužitelju-protutuženiku da je otkazan Ugovor o radu naveden zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) i to bez prava na otpremninu. Iz obrazloženja pobijane odluke da proizlazi da je tužitelju- protutuženiku otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koju da je počinio jer da je dana 11. 07. 2024., 12. 07. 2024. i 18.07. 2024. godine prema rasporedu rada trebao biti na poslu, međutim, poslodavac da je naknadno utvrdio da te dane nije bio na poslu iako je izvršena registracija njegovih dolazaka na posao i odlazaka s posla a istu registraciju da je umjesto tužitelja- protutuženika i njegovom ID karticom (T&S karticom za evidenciju radnog vremena) izvršio radnikov kolega HI. O navedenim danima izostanka radnik ni na koji način da nije obavijestio poslodavca, niti je imao odobrenje za nedolazak na posao a da nije niti imao opravdanje za nedolazak na posao pa da je takvim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 7. st. 1. točka a) Pravilnika o odgovornosti radnika za povrede radne obveze iz radnog odnosa – dalje:

Pravilnik neopravdanim izostankom s posla 2 i više dana a u namjeri da poslodavca dovede u zabludu da je navedenih dana bio na poslu i tako ostvari nepripadajuću plaću isti je počinio i tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 6. st. 1. točka j) Pravilnika

– zlouporabom elektronske kartice. Takvim svojim ponašanjem radnik da je pokazao da je nepouzdan, da je namjerno i smišljeno pokušao poslodavca dovesti u zabludu da je na svom radnom mjestu, iako nije bio i to očito kako bi ostvario pravo na isplatu plaće za navedene dane pa da poslodavac, imajući u vidu sve okolnosti slučaja i težinu povrede radne obveze nije našao da bi bilo zapreke otkazivanju Ugovora. Tužitelj- protutuženik da je navedenu odluku zaprimio dana 21. 10. 2024. godine te je u zakonskom roku protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava, supotpisan od strane predsjednika Nezavisnog sindikata Slap (koji djeluje kod tuženika-protutužitelja) i to neposrednom predajom zahtjeva poslodavcu prvo dana 04. 11. 2024. g. a potom, sigurnosti radi, i predajom preporučene poštanske pošiljke dana 05. 11. 2024. godine a koju je tuženik primio dana 07. 11. 2024. Tuženik-protutužitelj da je zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa odbio kao neosnovan Odlukom od dana 07. 11. 2024. godine uz obrazloženje da je poslodavac proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu te da postoje povrede radne obveze koje opravdavaju donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Ta Odluka da je uručena tužitelju-protutuženiku poštanskom pošiljkom dana 20. studenog 2024. godine te protiv iste u zakonskom roku sukladno odredbi čl. 133. ZOR-a podnosi tužbu kojom pobija Odluku o otkazu ugovora o radu kao nezakonitu iz niza razloga. Suviše, tuženik-protutužitelj da je prethodno dana 10. 09. 2024. donio Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti radnika zbog povrede obveza iz radnog odnosa protiv koje je tužitelj podnio Prigovor od 25. 09. 2024. godine u kojem je iscrpno obrazložio svoj radno-pravni status i očitovao se o navodnoj povredi obveza iz radnog odnosa. Tuženik-protutužitelj da je namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju-protutuženiku dostavio Radničkom vijeću u Umagu dana 26.9.2024. godine i to putem maila predsjedniku tog Radničkog vijeća NI (putem službene mail adrese: radničko.vijeć[email protected].). Mail kojim je tražio očitovanje od Radničkog vijeća tuženik da je osim predsjedniku Radničkog vijeća uputio i sindikalnom povjereniku kod tuženika ŠI i to na njegovu privatnu mail adresu koja glasi: [adresa elektroničke pošte] s traženjem da potvrdi primitak tog maila. Radničko vijeće da se nije očitovalo o namjeravanoj odluci, a sindikalni povjerenik da nije ni vidio mail od 26.9.2024. godine sve do dana 21.10.2024. godine, kad ga je kontaktirao tužitelj-protutuženik koji je tog dana poštom zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu a nakon čega je ŠI dana 22.10.2024. godine ustanovio da je taj mail završio u neželjenoj pošti. Imajući u vidu vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu da je jasno da ŠI nije ni potvrdio primitak tog maila tuženiku te da je tuženik donio pobijanu odluku a da uopće nije na zakonit način se savjetovao sa sindikatom. Naime, ŠI nikada da nije dao suglasnost da se njegova privatna mail adresa koristi za službene potrebe a ima i službenu mail adresu koja glasi: [adresa elektroničke pošte] a koju očito poslodavac iz samo njemu znanih razloga ne koristi u ovakve svrhe. Štoviše, ŠI da je dana 23.10.2024. godine tuženiku predao Izjavu – Očitovanje u kojem je naveo da nije o namjeravanoj odluci o otkazu obaviješten na uobičajeni način da ga se uvijek osobno kontaktiralo ili telefonski za bilo koju „stvar“ te bi se dokumentacija koju je trebao zaprimiti dostavljala u Odjel ljudskih potencijala koju bi on osobno preuzeo i potpisao primitak a što da ovdje nije bio slučaj budući mu nitko od zaposlenih iz Odjela Ljudskih potencijala nije neposredno pristupio a niti ga nazvao telefonom da preuzme dokumentaciju u slučaju UI a vezano za namjeravanu odluku o otkazu. Uobičajena procedura kod tuženika u pogledu informiranja sindikalnog povjerenika u ovakvim slučajevima da je vidljiva iz e-maila od 20.9.2023. g. kojeg tuženik putem GI je dostavio ranijem predsjedniku Radničkog vijeća ČI i sindikalnom povjereniku ŠI u kojem ih obavještava o namjeravanoj odluci o otkazu radniku OI i poziva kolegice da pozovu ŠI na potpisivanje i preuzimanje dokumentacije u svezi tog otkaza a ŠI daje na znanje da će biti pozvan na preuzimanje dokumentacije i potpis. Tužitelj ističe da je ŠI glavni sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata „Slap“ Šibenik koji je preuzeo ingerencije radničkog vijeća i sindikalnog povjerenika zaštite na radu kod poslodavca a što proizlazi iz Odluke Izborne skupštine tog Sindikata od 21. siječnja 2023. godine o kojoj je poslodavac obavješten dana 29. studenog e- mailom kojeg je predsjednik tog sindikata VI dostavio direktorici Ljudskih potencijala ZI. Imajući u vidu navedeno, tuženik da je potpuno bespotrebno obavijest o namjeravanoj odluci o otkazu uputio Radničkom vijeću u Umagu budući da to Radničko vijeće nije imalo nikakve ingerencije u pogledu radnika tuženikove Podružnice Drniš već je za radnike Podružnice Drniš ingerencije imao isključivo sindikalni povjerenik ŠI kojem je tuženik i uputio mail s obaviješću o namjeravanoj odluci o otkazu ali ga on nije primio sve do 17 dana nakon donošenja pobijane odluke o otkazu, kad je taj mail pronašao u neželjenoj pošti. U mailu koji je upućen ŠI dana 26.9.2024. godine traži se od njega da potvrdi primitak maila a što on uopće nije učinio već, kako je već naprijed izneseno, tek 23.10.2024. godine, kad je saznao od tužitelja za donesenu odluku o otkazu, obavijestio tužitelja da on od tuženika nije bio pozvan da se očituje o odluci o otkazu, odnosno, da, kako je to bila uobičajena procedura, nije bio pozvan u Odjel ljudskih potencijala da preuzme i potpiše primitak dokumentacije u svezi namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. I ova činjenica, dakle, da je tuženik u tužiteljevom slučaju odstupio od uobičajene procedure dostave dokumentacije sindikalnom povjereniku dovodi do zaključka da je taj propust smišljeno učinjen kako bi se tužitelja lišilo prava na sindikalnu i drugu zaštitu. Svakako, poslodavac da je dužan sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu - dalje: ZR savjetovati se o odluci o otkazu radniku i to na način da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Budući da je u ovom slučaju sukladno odredbi čl. 153. ZR-a sindikalni povjerenik ŠI preuzeo ingerencije radničkog vijeća ta dostava da je trebala njemu biti izvršena na zakonit način a što da je poslodavac propustio učiniti i što sukladno odredbi čl. 150. st. 12. ZR- a pobijanu odluku (prvostupanjsku i drugostupanjsku) čini ništetnom. Nadalje, tužitelj- protutuženik ističe i to da je Nezavisni sindikat „Slap“ na ovakvo eklatantno kršenje radničkih prava tužitelja pokušao ga prvo zaštiti dopisom tuženiku od 30.10.2024. g. tražeći od njega da preispita svoju odluku, ukazujući mu na proceduralne pogreške u pogledu provođenja savjetovanja i tražeći da se te pogreške isprave a što da je tuženik potpuno ignorirao. Nastavno, vidjevši da tuženik-protutužitelj potpuno ignorira njegovo traženje Nezavisni sindikat „Slap“ je odlučio dodatno zaštiti tužitelja imenovanjem na dužnost sindikalnog povjerenika a što, prema tumačenju tužitelja-protutuženika, znači aktivaciju odredbe čl. 188. ZR-a odnosno da je tuženik-protutužitelj trebao provesti proceduru otkazivanja ugovora o radu tužitelja sukladno odredbi čl. 188. ZR-a a što da nije učinio i što također pobijanu odluku o otkazu čini ništetnom. Tužitelja-protutuženika da se pobijanom odlukom tereti da je smišljeno doveo poslodavca u zabludu da je radio u inkriminiranim danima kako bi ostvario pravo na plaću koja mu ne pripada a što da je neistina. Naime, prije svega da valja istaknuti da tužitelj-protutuženik ima specifičan Ugovor o radu prema kojem je u obvezi odraditi dva dana tjedno puno radno vrijeme i to isključivo u dogovoru s poslodavcem a svo ostalo vrijeme (izuzev jednog dana u tjednu) je u stanju pripravnosti na način da ili telefonski savjetuje kolege na poslu kako otkloniti kvar u pogonu ili osobnim dolaskom (u bilo koje doba dana/noći) otklanja kvar. U praksi da je to značilo da tužitelj-protutuženik treba tijekom mjeseca odraditi 8 radnih dana a ostatak vremena biti u pripravnosti te mu se neovisno o tome da li je imao dovoljno intervencija kojima bi dostigao puni fond radnih sati, isplaćivala puna plaća kao da je odrađivao 40- satni radni tjedan a ukoliko bi satima odrađenih intervencija (telefonom ili dolaskom u pogon) premašio redovni fond radnih sati višak sati mu se trebao platiti kao prekovremeni rad. Tužitelj-protutuženik nikada da nije imao slobodan dan u tjednu, dakle, telefonski da je bio dostupan poslodavcu 24/7, i po danu i po noći i vikendom i za vrijeme godišnjeg odmora a i bolovanja i stalno je bio zakidan u primanjima jer da broj intervencija bi tijekom mjeseca bio toliki da svakog mjeseca kad bi se zbrojio broj sati odrađenih u pogonu 8-satnim radom dva dana tjedno s brojem sati intervencija (neposrednim dolaskom i telefonskih) imao je pravo na isplatu dodatka na plaću za prekovremene sate, a što da mu poslodavac nije isplaćivao te ga oštećivao gotovo svakog mjeseca, a zbog čega se on brojnim prilikama obraćao usmeno odgovornim osobama poslodavca i u pisanom obliku – (sms, Whatsapp poruke) a u konačnici i pisanim zahtjevom za isplatu dugovanja. Dogovor s neposredno nadređenim osobama da je bio da im nisu bitna ta 2 dana tjedno nego 24-satna dostupnost te se broj telefonskih intervencija popeo na preko 12 tisuća, nekoliko tisuća Whatsapp i drugih poruka, video poziva te neizmjeran broj fizičkih intervencija a što je sve i evidentirano kod tuženika. Tužitelj-protutuženik navodi da doista nije bio na poslu u navedenim danima, ali time da nije nanio nikakvu štetu poslodavcu jer se radilo o ljetnom periodu u kojem polovica strojeva nije ni radila pa da je i potreba za intervencijama bila manja, no, i neovisno o tome što nije bio na poslu bio je u konstantnoj pripravnosti i dostupnosti, bilo telefonski, bilo fizički obzirom da prebiva na udaljenosti od samo 75 m od tvornice ali tih dana nije ni bilo potrebe za intervencijama tužitelja. Tužitelj- protutuženik navodi da smatra da ničim nije zaslužio otkaz već, štoviše, da je svojim trudom i zalaganjem zadnjih 19 godina rada kod tuženika- protutužitelja i mimo njegovih obveza iz ugovora o radu pridonio prosperitetu firme i time zadužio poslodavca te da razlog njegovom otkazu nije povreda obveze iz radnog odnosa već što se zamjerio poslodavcu tražeći da mu podmiri dugovanje na ime neplaćenih prekovremenih sati koji je dosegao pozamašan iznos. Tužitelj-protutuženik navodi da je posebno ogorčen time što ga tuženik-protutužitelj neosnovano optužuje da mu je htio nanijeti imovinsku štetu naplaćivanjem nepripadne plaće koja za 3 radna dana iznosi maksimalno 200-tinjak Eura, a da, s druge strane, tužitelj-protutuženik ima tražbinu prema tuženiku-protutužitelju koja iznosi preko 20.000,00 Eura iz čega dda jasno proizlazi tko je oštećen u ovom ugovornom odnosu. Da je ovakav zaključak tužitelja-protutuženika o motivu otkaza tužitelju točan da se dade zaključiti iz nekoliko činjenica i to, da tužitelj-protutuženik u 19 godina rada nikada nije bio procesuiran zbog povrede obveze iz radnog odnosa, nikad nije dobio opomenu u tom pravcu, već, štoviše, njegovi neposredno nadređeni su bili itekako zadovoljni njegovim radom, da drugi radnici zbog povreda obveze iz radnog odnosa zlouporabom elektronske kartice evidencije radnog vremena nisu dobili otkaz već su u više navrata dobili pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa, pa tužitelj-protutuženik navodi da smatra da je tuženik-protutužitelj donošenjem pobijane odluke povrijedio i odredbu čl. 119. ZR-a kojom je propisano da je poslodavac, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Stoga, sve da je tužitelj-protutuženik i počinio povredu obveze iz radnog odnosa poslodavac je trebao posegnuti za Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa a ne upotrijebiti otkaz koji predstavlja krajnju mjeru kod opetovanih kršenja obveze iz radnog odnosa a što ovdje nije slučaj. Suviše, poslodavac je povrijedio i načelo zabrane nejednakog postupanja a što je vidljivo iz činjenice štio je tužitelju-protutuženiku, ako se uopće i prihvati da se radi o povredi obveze iz radnog odnosa, za prvu povredu izrekao mjeru otkaza, a drugim radnicima opetovano tolerirao činjenje istovjetne povrede obveze iz radnog odnosa višekratnim izricanjem Pisanog upozorenja. Tužitelj-protutuženik iz navedenih razloga predlaže sudu, nakon provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 115., 119. i 124. Zakona o radu donijeti presudu na utvrđenje da nije dopušten otkaz kojeg je poslodavac ALUFLEXPACK NOVI d.o.o. Poličnik, Murvica, ul. dr. Franje Tuđmana 25., OIB: 23268154531, dao radniku UI nom: UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 05. 10. 2024. godine, potvrđenom Odlukom tuženika od 07. 11. 2024. godine, te da prema tome radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao, te kojom se nalaže tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na posao na radno mjesto Elektroničar 1, PF Proizvodnja, Odjel održavanje Drniš, u roku od 8 dana.

2. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu zaprimljen kod ovog suda dana 15.1.2025.g. i tijekom raspravljanja se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja- protutuženika navodeći da su u cijelosti netočni navodi tužitelja-protutuženika da bi predmetne odluke o otkazu (prvostupanjska i drugostupanjska) bile ništetne zbog navodnog nepoštivanja procedure otkazivanja, a da su netočni i navodi iz tužbe da nije postojao opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu, navodeći da sukladno odredbi članka 150. stavka 1. Zakona o radu, poslodavac se mora, prije donošenja odluke važne za položaj radnika (takva je temeljem odredbe članka 150. st. 3. Zakona o radu i odluka otkazu) savjetovati s radničkim vijećem te radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Nadalje je odredbom članka 153. stavkom 3. Zakona o radu propisano - ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom. U konkretnom slučaju kod tuženika da je utemeljeno radničko vijeće čije je sjedište u [adresa], i čiji je predsjednik NI. Temeljem svega navedenoga, obveza tuženika-protutužitelja temeljem citiranih odredbi Zakona o radu da je bila dostaviti radničkom vijeću tuženika- protutužitelja podatke o namjeravanoj odluci o otkazu, što da je tuženik-protutužitelj i učinio mailom od 26.09.2024.godine upućenom na službenu mail adresu radničkog vijeća: [adresa elektroničke pošte]. i već ovim postupanjem tuženik-protutužitelj da je u cijelosti postupio sukladno odredbama Zakona o radu. Dodatno navodi da je podatke o namjeravanoj odluci dostavio i sindikalnom povjereniku ŠI, i to na njegovu mail adresu koju je isti prijavio tuženiku-protutužitelju, i na koju mu je tuženik-protutužitelj redovito slao službene mailove, i to: [adresa elektroničke pošte]. Da je navedena adresa uistinu adresa na koju je tuženik-protutužitelj i ranije, bez ikakvih prigovora slao ŠI sve službene mailove, proizlazi i iz e-maila GI od 20.09.2023. godine, koji je sam tužitelj-protutuženik dostavio uz svoju tužbu. Naime, upravo iz tog maila od prije više od jedne godine, proizlazi da je GI ŠI upravo na adresu [adresa elektroničke pošte] poslala dokumentaciju na savjetovanje. Stoga da su očigledno neistiniti navodi tužitelja-protutuženika, a i ŠI da ga se o namjeravanoj odluci o otkazu nije obavijestilo na uobičajeni način, kad upravo suprotno proizlazi iz spomenutog maila od 20.09.2023. godine. Konačno tuženik-protutužitelj navodi kako ŠI nikada nije obavijestio tuženika-protutužitelja o bilo kojoj drugoj adresi na kojoj bi primao mailove, pa tako niti o navodno službenoj mail [adresa elektroničke pošte]. Uostalom ovako navedena navodno službena adresa niti ne postoji, jer kod tuženika – protutužitelja da ne postoji domena aluflex.pack.com, već samo aluflexpack.com. Nadalje tuženik-protutužitelj navodi kako tužitelj-protutuženik ni na koji način nije otklonio navode o povredi obveze iz radnog odnosa koje su sadržane u Odluci o otkazu ugovora o radu. U konkretnom slučaju razlog zbog kojeg je donesena Odluka o otkazu jest činjenica da je tužitelj-protutuženik dana 11.07., 12.07. i 18.07.2924. godine evidentirao svoje dolaske i odlaske s posla, i to na način da je ove dolaske i odlaske registrirao umjesto tužitelja-protutuženika i njegovom ID karticom drugi radnik, iako stvarno tužitelj-protutuženik navedenih dana nije bio na poslu i time da je tužitelj- protutuženik svjesno i namjerno pokušao izazvati kod tuženika-protutužitelja zabludu da je bio na poslu, iako stvarno nije bio na poslu. Tužitelj-protutuženik u svojoj tužbi da ni na koji način nije osporio ove navode o izostancima s posla iako se evidentirao kao da je na poslu, već da je upravo suprotno isto priznao. Nadalje, tužitelj-protutuženik niti u svom Prigovoru na odluku od 25.09.2024. godine, a koji je uložio kao odgovor na Zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika zbog povrede obveza iz radnog odnosa, ni na koji način nije opravdao opisno svoje postupanje, već upravo suprotno na stranici 17. Prigovora navodi: ″05.07.2024. godine na mojoj obiteljskoj kući su započeli građevinski radovi izrade fasade te sam bio preokupiran na istim radovima zbog rokova.″ Nadalje navodi da je očigledno da tužitelj-protutuženik brka pojmove radnog vremena i vremena pripravnosti. Naime, radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. S druge strane vrijeme pripravnosti je vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U konkretnom slučaju tužitelj-protutuženik da je očigledno prijevarno pokušao prikazati da se na dane 11., 12. i 18.07.2024. godine nalazi na poslu, i da teče njegovo radno vrijeme za koje prima plaću, dok je suprotno tome očigledno ovo radno vrijeme iskoristio za obavljanje privatnih građevinskih radova izrade fasade na svojoj kući. Slijedom svega navedenoga, kako da je tuženik-protutužitelj očigledno imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, to isti predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu tuženiku troškova ovog postupka.

2.1. Tuženik-protutužitelj nadalje ističe u podnesku od dana 17.3.2025.g. i tijekom raspravljanja da je izgubio povjerenje u tužitelja-protutuženika, jer isti niti jednim svojim navodom u ovom postupku nije otklonio činjenice da je prijevarno pokušao prikazati da se na dane 11., 12. i 18.07.2024. godine nalazio na poslu, i da teče njegovo minimalno radno vrijeme od dva dana u tjednu po 8 sati dnevno, u kojem je obvezan biti na poslu, a sve kako i ovo minimalno radno vrijeme ne bi bio na poslu, već kako bi za to vrijeme mogao obavljati građevinske radove izrade fasade na svojoj kući, te da stoga postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nije moguć, pa slijedom navedenoga, tuženik-protutužitelj, u slučaju da sud eventualno usvoji tužbeni zahtjev i utvrdi da je Odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, postavlja protutužbeni zahtjev, te predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu sadržaja koji glasi: "Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2023. godine, sklopljen između Tužitelja UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i Tuženika ALUFLEXPACK NOVI d.o.o., Poličnik, Murvica, Dr. Franje Tuđmana 25, OIB: 23268154531, kao poslodavca, raskida se sudskim putem, a kao dan prestanka radnog odnosa određuje se 17.03.2025. godine.

3. Tužitelj-protutuženik se u odnosu na protutužbu i protutužbeni zahtjev očituje na način da se protivi protutužbi i protutužbenom zahtjevu kao neosnovanom budući da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o radu za sudski raskid ugovora o radu, navodeći da tužitelj-protutuženik i nadalje ostaje kod stava da nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa time što nije pristupio na rad u jutarnjoj smjeni u spornim danima – 11., 12. i 18. 07. 2024. godine obzirom na specifičnost posla kojeg je obavljao u kojem je bilo bitno da se kvarovi otklanjaju a proizvodnja nesmetano teče a ne da se striktno poštuje obveza iz Ugovora o radu o obvezi odrađivanja 2 dana tjedno u jutarnjoj smjeni i takav je stav bio svih tužiteljevih neposredno nadređenih rukovoditelja – PI, AI, CI i u konačnici FI. No, neovisno o tome tužitelj-protutuženik da je i poštivao ugovornu obvezu ali da je u spornom vremenu imao problem što nije mogao tražiti dodatne dane godišnjeg odmora za dane 11., 12. 07. i 18. 07. 2024. godine iako su mu dodatna 3 dana godišnjeg odmora bila nužno potrebna. Zahtjev za godišnji odmor je svojim nadređenima podnio još 14. veljače 2024. godine na inzistiranje BI i odjela Ljudskih potencijala za period od 29.07.- 09.08.2024. godine uz napomenu da se više ne mogu mijenjati zahtjevi za ljetni godišnji odmor. Naime, tužitelj-protutuženik da je u ljeto namjeravao izvesti radove na uređenju fasade njegove obiteljske kuće te je sukladno predviđenoj dinamici radova prilagodio svoj godišnji odmor na način da je upravo u predviđenom vremenu izvođenja radova tražio i dobio godišnji odmor. Međutim, dinamika predviđenih radova da se poremetila te da su mutrebala 3 dodatna dana godišnjeg odmora a koje, kao što je već rečeno, nije mogao naknadno tražiti jer mu je rečeno da naknadna izmjena odobrenog godišnjeg odmora nije moguća. Upravo iz tog razloga tužitelj-protutuženik da je izostao s posla u spornom vremenu i zamolio radnika ĆI da koristi njegovu ID karticu te na taj način nije oštetio poslodavca jer je čitavo vrijeme postojao dogovor između tužitelja-protutuženik i nadređenih u vezi dva dana jutarnje smjene da se neće inzistirati na ispunjavanju te ugovorne obveze u zamjenu za 24h dostupnost po pozivu. Tužitelj-protutuženik navodi da nije mogao pretpostaviti da će novi voditelj FI postupiti protivno svim dotadašnjim dogovorima tužitelja-protutuženika s prethodnim nadređenima jer na njegovom sastanku sa zaposlenima na poslovima održavanja dana **.**.2024. godine FI je objašnjavao kako se trebaju ponašati zaposleni na poslovima održavanja od kad je on voditelj održavanja te u više navrata istaknuo da „jedan drugog pokrivamo na poslu kucanjem kartice, da uvijek netko treba bit u pogonu, a ostali ne moraju te da je jedino bitno da budu složni i da nema zastoja u proizvodnji i da se pristupa rješavanju zastoja odmah.„ Tužitelj-protutuženik nastavno ističe da se poslodavac diskriminatorno odnosi prema njemu budući iz dosadašnjeg dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da drugi radnici, primjerice ĆI, koji su višekratno procesuirani zbog povreda obveze iz radnog odnosa, su dobili opomene a tužitelj je za prvu povredu obveze iz radnog odnosa za koju je ikad terećen (i to neopravdano) dobio otkaz ugovora o radu. Tužitelj-protutuženik posebno naglašava da želi nastaviti raditi kod tuženika- protutužitelja jer poslovi njegovog radnog mjesta su upravo odgovarajući njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima te je kroz zadnjih 19 godina rada kod tuženika-protutužitelja njegov rad uvelike doprinosio boljitku tuženika-protutužitelja na svim poljima gdje je obavljao poslove, radno mjesto mu je 70 m udaljeno od mjesta prebivališta te mu je time olakšan pristup radnom mjestu koje zahtijeva i dolaske na intervencije u pogon po pozivu tužitelja te za bilo koju intervenciju može reagirati u roku od 15 min kao i čitavo vrijeme proteklih 19 godina čime je vrijeme zastoja u proizvodnji višestruko smanjeno te je tuženik imao višestruku korist od promptnog reagiranja. Tužitelj-protutuženik također ističe da je sa svim svojim kolegama u održavanju i svim ostalim radnicima kod tuženika u iznimno dobrim odnosima, bez ikakvih incidenata zadnjih 19 godina bilo da se radi o poslovnim ili prijateljskim odnosima što se pokazalo u vremenu nakon otkaza obzirom da je dobio ogromnu podršku od svih kolega s kojima neposredno surađuje ali i mnogih ostalih radnika te njegov povratak na posao ne bi stvarao nikome probleme i uvelike bi olakšao posao kolegama i tužitelju-protutuženiku u svim izazovima koji slijede. Tužitelj-protutuženik ističe bi u [adresa], koje je malo mjesto s ograničenim mogućnostima zapošljavanja, teško našao odgovarajuće radno mjesto kod drugog poslodavca te bi bio prisiljen u poznim godinama tražiti posao u Šibeniku ili Splitu i putovati na posao i na intervencije, a što bi mu oduzelo znatno vremena za brigu o djetetu srednjoškolcu i invalidnim roditeljima. Naime, tužitelj- protutuženik navodi da je oženjen i ima 3 djece od koji je dvoje punoljetno - kći SI rođ. **.**.2004. godine studira na Građevinskom fakultetu u Rijeci, kći U rođ. **.**.2021. godine studira (izvanredni studij) na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu Poslovnu informatiku na Veleučilištu u Šibeniku, dok sin ĐI, rođ. **.**.2009. godine, pohađa srednju školu u [adresa]. Tužitelj-protutuženik da živi u stanu u prizemlju obiteljske kuće a na stanu na katu žive njegovi roditelji GI i DI koji su oboje u poodmakloj životnoj dobi, lošeg zdravstvenog stanja i tužitelj-protutuženik im pomaže u svakodnevnom životu (nabava hrane, lijekova, plaćanje računa, odlasci na preglede i dr.). Suviše, i njegova kći SI je imala znatne zdravstvene tegobe te je operirala kralješnicu 2021. godine a uslijed čega joj je priznat invaliditet od 30%. Suviše, kći U ima zdravstvenih tegoba i to u vidu depresivnog sindroma a što zahtijeva pojačanu brigu roditelja. Sve ove kompleksne obiteljske okolnosti da bi sud trebao imati u vidu prilikom odlučivanja o time da li su ispunjeni uvjeti za sudski raskid ugovora o radu, jednako kao što bi trebao imati u vidu i brojne blagodati za poslodavca uslijed radnih sposobnosti tužitelja- protutuženika što da je sve detaljno opisano u dokazu koji je dostavljen u tužbi – prigovoru protiv Odluke o pokretanju postupka odgovornosti tužitelja-protutuženika. Tužitelj-protutuženik zaključno smatra da nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa, a sve kad bi sud zauzeo stav da se ipak radi o povredi obveze iz radnog odnosa, ista da nije takve težine koja bi opravdavala odluku o otkazu tim više što nikad u 19 godina rada tužitelj-protutuženik nije procesuiran zbog povrede obveze iz radnog odnosa. No, ukoliko sud bude smatrao da nastavak radnog odnosa nije moguć tužitelj- protutuženik smatra da prestanak radnog odnosa ne bio trebao biti utvrđen kako to traži tuženik-protutužitelj s danom 17. ožujka 2025. godine već s danom donošenja prvostupanjske presude budući bi mu, u protivnom, bila ugrožena egzistencija za period od 17. ožujka 2025. godine do donošenja prvostupanjske presude a koji može i potrajati obzirom da predstoje dokazne radnje saslušanja svjedoka i stranaka koje mogu potrajati određeno vrijeme. Ukoliko sud, unatoč svemu navedenom, odbije zahtjev za povrat na rad i prihvati protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu tužitelj-protutuženik u tom slučaju sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku 2. tužbenog zahtjeva na način da ista glasi: „2. Nalaže se tuženiku ALUFLEXPACK NOVI d.o.o. Poličnik, Murvica, ul. dr. Franje Tuđmana 25., OIB: 23268154531, isplatiti tužitelju UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.815,44 Eura na ime naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“ Iznos od 9.815,44 Eura da predstavlja iznos 8 mjesečnih plaća tužitelja-protutuženika koji drži opravdanim obzirom na okolnosti: nespornih 19 godina radnog staža ostvarenih kod tuženika- protutužitelja, obveze uzdržavanja (3 djece od kojih dvoje studenata s ozbiljnim zdravstvenim tegobama) i obvezu pomaganja roditeljima lošeg zdravstvenog stanja.

4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 01. 09. 2023. g., Odluke o otkazu Ugovora o radu od 05. listopada 2024. godine, Zahtjeva za zaštitu prava od 04.11.2024. g. (predan neposredno) i predan preporučenom pošiljkom, potvrde o primitku od 05.11.2024., dostavnice, Odluke tuženika od 07.11.2024. g., Zahtjeva za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti zbog povrede obveze iz radnog odnosa broj 116/05 od 29.8.2024., Odluke od 10.9. 2024. g. (o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti radnika), Prigovora od 25. 9. 2024. g., dostavnice, Poziva na sastanak od 6.9.2024. g., Odluka o suspenziji od 10.9. 2024. g., E-maila GI od 20.09.2023. g., Izjave AI od 17.2.2025.g., saslušanjem svjedoka ZI, ŠI,, HI, GI, UIZ, VI, PI, FI, AI, CI, EI, NI,

5. Tuženi zahtjev tužitelja-protutuženika je osnovan.

6. Tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja je neosnovan.

7. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka dana 1.9.2023.g. razvidno je da je isti sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta Elektroničar 1, Odjel održavanje, PF Proizvodnja, a da je u trenutku sklapanja tog ugovora radnik kod poslodavca u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zasnovanom dana 1.7.2007.g., da je, između ostalog, ugovoreno tjedno radno vrijeme radnika raspoređeno po potrebi organizacije i procesa rada na način da radnik dva dana u tjednu prema dogovoru s poslodavcem radi po osam sati dnevno, da se dužan odazvati pozivima poslodavca za obavljanje poslova u noćnoj smjeni ili vikendima ako se pokaže potreba (vrijeme pripravnosti), a u slučaju da poslodavac za vrijeme pripravnosti pozove radnika na intervenciju radniku će se u radno vrijeme uračunati vrijeme dolaska/odlaska kao odrađeni sati, radi priznavanja prava radniku na uračunavanje vremena dolaska/odlaska na radno mjesto u vremenu pripravnosti u radno vrijeme radnik je dužan svaki svoj dolazak/odlazak evidentirati svojom elektronskom karticom, te za svaki takav dolazak raspolagati nalogom za intervenciju, da će radnik u izvršavanju svojih radnik obaveza polaziti od načela savjesnosti i poštenja, očuvanja poslovnog ugleda poslodavca te poštivanja pravila struke i unapređivanja kvalitete usluge poslodavca, da se taj ugovor može redovito otkazati na način opisan u Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru.

8. Pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu od dana 5.10.2024.g. razvidno je da je tužitelju-protutuženiku otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), da mu ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od jedan mjesec i jedan tjedan od dana dostave pobijane odluke, da je za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada i za to vrijeme ima pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka, to uz obrazloženje da da je dana 11.7.,12.7. i 18.7.2024.g. prema rasporedu rada radnik, ovdje tužitelj-protutuženik trebao biti na poslu, međutim da je poslodavac naknadno utvrdio da navedenih dana nije bio na poslu, da je izvršena registracija njegovih dolazaka na posao i odlaska s posla, a istu registraciju da je umjesto tužitelja- protutuženika njegovom ID karticom (T&S karticom za evidenciju radnog vremena izvršio radnikov kolega HI, da o navedenim danima izostanka radnik nije ni na koji način obavijestio poslodavca, niti imao odobrenje za nedolazak na posao niti opravdanje za nedolazak na posao, pa da je takvim postupanjem tužitelj-protutuženik čak tri dana neopravdano izostao s posla i počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa u namjeri da dovede poslodavca u zabludu da je navedenih dana bio na poslu i tako ostvario nepripadnu plaću, te tako počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa–zlouporabom elektronske kartice i na taj način pokazao da je nepouzdan, da je namjerno i smišljeno pokušao dovesti poslodavca u zabludu da je na svom radnom mjestu iako nije bio i to očito kako bi ostvario pravo na plaću za navedene dane.

9. Pregledom zahtjeva za zaštitu prava od 4.11.2024.g. razvidno je da se tužitelj- protutuženik poziva na odredbu čl. 150. Zakona o radu navodeći da poslodavac prije donošenja pobijane odluke o otkazu nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, na odredbu čl. 111. Zakona o radu navodeći da poslodavac nije pisano upozorio radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

10. Svjedok ZI, direktor ljudskih potencijala zaposlena kod tuženika- protutužitelja, iskazuje da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu donesena zbog toga jer je drugi radnik "kucao" ID karticu za ulazak radnika umjesto tužitelja- protutuženik što da je po njihovoj klasifikaciji i pravilniku osobito teška povreda radne obveze, te da je ovo prvi put da je radnik uhvaćen da njegovu osobnu karticu netko drugi upotrebljava, da tužitelj-protutuženik zadnjih deset godina nije bio procesuiran zbog povreda iz radnog odnosa do ovog slučaja, da je ona sudjelovala u postupku prije donošenja same odluke o otkazu i da je utvrđeno da tužitelj-protutuženik nije bio na poslu te su i pregledane kamere čime je utvrđeno da je radnik HI ušao karticom tužitelja-protutuženika. U tom postupku da je pozvan tužitelj-protutuženik, kao i HI na davanje obrane i zajedno sa kolegicom GI da je saslušala tužitelja-protutuženika i njegovog kolegu HI, a i da postoje pisane izjave obojice gdje su priznali počinjenje. Nakon toga da su dostavili dokumentaciju odvjetničkom uredu, te se uz odobrenje uprave krenulo u otkazivanju radniku UI dok je HI dobio upozorenje pred otkaz. Kao što to obično čine da su obavijestili sindikalnog povjerenika ŠI koji je zadužen za pogon [adresa] i Radničko vijeće odnosno gospodina NI, kojima su dostavili putem maila dokumentaciju, ali da često puta od njih ne dobiju odgovor, pa da tako nisu dobili odgovor niti u ovom konkretnom slučaju. Iskazuje da je odgovor Radničkog vijeća stigao naknadno po proteku roka. Iskazuje vezano u način na koji tužitelj-protutuženik obavlja svoje poslove i organizaciju njegovoga rada, da nema točna saznanja jer nije njegov nadređeni voditelj, a da je u vrijeme donošenja pobijane odluke nadređeni mu bio gospodin MI ili AI kao zamjenik voditelja odjela. Također iskazuje da ne može odgovoriti na pitanje da li je dana 11.7. 12.7. i 18.7.2024.g. bilo potrebe za njegovim dolaskom na posao. Vezano uz izbor Radničkog vijeća u [adresa] i tko je predsjednik i članovi istog iskazuje da to nije sigurna jer im taj pravni dio vode odvjetnici, kao niti što ne zna da li je to Radničko vijeće nadležno za savjetovanje u pogledu radnog odnosa radnika u tvornici u [adresa], s tim da je sindikalni povjerenik ŠI dobio dokumentaciju za savjetovanje a putem njegovog privatnog maila budući on nema službeni mail. Iskazuje da su njezina kolegica GI i ona ovlaštene za provođenje postupka savjetovanja odnosno dostave dokumentacije sindikalnom povjereniku i da je sa njenog maila išao mail kolegama, s tim da do danas nisu tražili potvrde o primitku maila pa tako niti u konkretnom jer je kolega do tada sve uredno zaprimao i sve uredno procesuirano, i ovo da nije bio prvi slučaj otkaza kojeg uručuju, a da ŠI zna često zvati u ured ljudskih potencijala ili sam doći nakon primitka maila da mu se dokumenti isprintaju, te se onda potpiše ponovno preuzimanje dokumentacija sa datumom maila, a u konkretnom ne zna da li je to tražio, već samo da je nakon što je istekao rok za očitovanje RV a kada je došlo očitovanje radničkog vijeća kojim se protive otkazu, da je ŠI sa sindikalnom predstavnikom molio nju i odvjetnika Dražena Lančića da povuku odluku o otkazu, ali ne zna zbog čega je to bilo nakon toliko vremena, te vezano u posjedovanje dokaza o izboru predsjednika i članova radničkog vijeća u smislu obavijesti RV poslodavca prema odredbama ZOR izjavljuje da pretpostavlja da postoji dokumentacija ali da nije ulazila detaljno u nju. Naposljetku vezano uz način rada tužitelja-protutuženika i kako su nadređeni njega obavještavali o tome kada treba doći raditi temeljem čl. 5, iskazuje da je tužiteljevom nadređenom izričito naloženo da se dogovore o koja dva dana se točno radi i kada radnik treba doći u jutarnju smjenu i da je to u domeni nadređenog tužitelju-protutuženiku i u dogovoru sa radnikom, a ne u domeni ljudskih potencijala.

11. Svjedok ŠI, zaposlenik tuženika-protutužitelja na radnom mjestu smjenski poslovođa, sindikalni povjerenik kod tuženika-protutužitelja zadnjih dvadesetak godina, iskazuje da mu je poznato da je tužitelj-protutuženik dobio otkaz, a zbog nekih kartica, te da je on u konkretnom slučaju otkazivanja dobio neki mail na neki privatni koji ne koristi, a da ima službeni mail a na kojeg mu ništa nije poslano, a niti je od gospođe ZI i GI išta dobio vezano uz otkazivanje, nego da ga je nazvao tužitelj i pitao da li je dobio mail i tada ga obavijestio da je dobio otkaz, nakon toga da ga je nekoliko dana pitao da li je došao taj mail, međutim da je provjerio i da nije dolazilo na njegov privatni mail, da bi mu nakon nekoliko dana tužitelj-protutuženik pronašao u neželjenoj pošti neku odluku, a nakon čega da se i očitovao poslodavcu da se ne slaže s tom odlukom zato što nije procedura kao do sada, da je otišao kod gospođe ZI i nije tražio nikakvu dokumentaciju nego izjavio da se ne slaže sa odlukom, te da inače kod poslodavca nemaju Radničko vijeće. Što se tiče uobičajene procedure dostave dokumentacije u svezi otkaza, izjavljuje da bi po pozivu otišao u ljudske potencijale dobio na uvid odluku koju bi ili potpisao ili ne, s tim da je kasnije vidio da bi mu se slalo i na mail, ali nije odgovarao na mail, s tim da u ovoj konkretnom slučaju nije dobio takav poziv. Inače poziv bi dobio najčešće od gospođe GI, rijetko gospođe ZI, ali i od ostalih kolegica koje su se mijenjale pa tako npr. UIZ. Izjavljuje i to da je ranije postojalo Radničko vijeće kod tuženika- protutužitelja, ali da nje siguran koliko više ne postoji Radničko vijeće, s tim da je on član sindikata Slap, sindikalni povjerenik, te da ne zna da li je Radničko vijeće dalo suglasnost za otkaz tužitelju-protutuženiku, te opetuje da Radničko vijeće ne postoji, a o tome da je dobio potvrdu od svog predsjednika sindikata VI. Ističe da procedura savjetovanja u konkretnom slučaju za tužitelja-protutuženika nije bila ista kao i one ranije procedure otkazivanja budući da nije dobio poziv, a mail ne čita. Iskazuje da je njegov [adresa elektroničke pošte], a službeni [adresa elektroničke pošte]., te opetuje da mu je tužitelj-protutuženik pronašao u neželjenoj pošti ovaj poziv iz ljudskih potencijala a na upit koliko je još bilo te pošte, izjavljuje da je bilo desetine takvih poruka, a na upit kako se onda očitovao na te mailove izjavljuje da nije uopće, već samo na one za koje je dobio telefonski poziv. Na upit zašto je poslodavcu dao mail koji ne prati i ne koristi, izjavljuje zbog platnih lista a koje također nije čitao. Na upit tko je LI iskazuje da je bio predsjednik Radničkog vijeća koje egzistiralo samo u [adresa], a NI da je sindikalni povjerenik u [adresa], a u [adresa] da je bio pogon kao što je pogon u [adresa] i [adresa]. Pogon Drniš da ima sindikat Slap, Umag sindikat Istre i Kvarnera, a ne zna kako se zove Zadarski.

12. Svjedok HI, iskazuje da je zaposlenik tuženika-protutužitelja na poslovima održavanja, a tužitelj-protutuženik njegov kolega, a zaposlen na istim poslovima samo što je on elektroničar, a on obični električar, da je istina da se registrirao sa karticom tužitelja 2, 3 puta, ali da su on i nadređeni mu imali dogovor da ne mora dolaziti u jutarnju smjenu već samo po pozivu, da je došao i koristio njegovu karticu, koju bi mu on dao ali mu nije rekao zašto da koristi tu njegovu karticu. S obzirom na te njihove dogovore da nije mislio da se to ne smije raditi jer njegov šef i on se nisu baš slagali pa bi mu možda bilo draže da on ni ne dođe a tad je šef bio BI, a poslije je došao MI, s tim da bi šefovi govorili da je bitno da se strojevi vrte. Inače te kartice da su uveli radi evidencije kad je tko ušao i izašao. Iskazuje da su ga zvali iz ljudskih potencijala radi ovog na razgovor i da im je rekao isto što i sada ovdje, a i potpisao izjavu, te da nema saznanja kakve su igre i zašto je tužitelj-protutuženik dobio otkaz, a on nije, te da ima saznanja da je tužitelj-protutuženik imao drugačiji ugovor o radu nego on, da se dogovorio sa upravom da dva dana dođe na posao a ono ostalo dežura i da treba biti dostupan, s tim da ne zna točno koje dane je trebao dolaziti na rad. Inače zbog ove situacije da je dobio opomenu poslodavca i da je imao jednu opomenu i prije par godina a isto je bilo vezano uz ID karticu. Iskazuje da je voditelju MI bilo bitno da stroj radi, a nije mu bilo bitno tko je na poslu i u one dane kada je tukao karticu za tužitelja-protutuženik nije bilo potrebe za njegovim osobnim dolaskom a da je bilo onda bi ga i zvao da dođe a i da je bilo tada dovoljno radnika troje ili četvero.

13. Svjedok GI, zaposlena sam kod tuženika-protutužitelja na radnom mjestu operativni specijalist u ljudskim potencijalima iskazuje da je poslala sindikalnom povjereniku ŠI putem e maila poziv za savjetovanje na odluku o otkazu, da je primio mail kao i svaki, na neki se odazvao na neki nije, s tim da je u ovom konkretnom slučaju njemu poslano na njegov privatni mail budući da nije nikad dostavio svoj službeni mail i nije im nije poznat. Inače ŠI da prima platne liste preko svog privatnog maila. U konkretnom slučaju ŠI nije odgovorio na mail već je napisao izjavu i žalio se da nije primio poziv za savjetovanje s tim da su ga kolegice iz [adresa], kako u ovom slučaju tako i u ostalim slučajevima pozivale telefonskim putem da dođe i preuzme pismena, s tim da se on nije odazivao na te pozive odnosno nekad bi došao i odazvao a nekada ne. Iskazuje da nema saznanja koja je konkretno kolegica pozvala ŠI u ovom konkretnom slučaju da preuzme pismeno, i ne može se sjetiti koja je tada bila. Inače da je od gospodina ŠI tražila potvrdu primitka maila, ali da je on nije dostavio u ovom konkretnom slučaju. Vezano uz radno vrijeme tužitelja-protutuženika i obveze prisustvovanja na radnom mjestu, iskazuje da joj nije ništa posebno poznato, osim što je vidjela iz dokumentacije da mu je otkazan ugovor zbog nedolaska na posao i da ga je evidentirao drugi kolega. Iskazuje da je kolegica UIZ obavljala poslove dostave dokumentacije sindikalnom povjereniku u svezi otkaza i kao takva kontaktirala sa sindikalnim povjerenikom. Što se tiče dokaza tuženika kojim raspolaže o dostavi odluke o namjeravanom otkazu tužitelju-protutuženiku, a sindikalnom povjereniku ŠI iskazuje da je to taj mail koji je uputila ŠI i smatra da je uredno obaviješten jer iako je bio pozvan nije došao preuzeti dokumentaciju. Iskazuje da je kod tuženika-protutužitelja utemeljeno Radničko vijeće tako da za pogon [adresa] imaju sindikalnog povjerenika, a VI za predsjednika sindikata Slap, a da nije upoznata da li je gospodin ŠI preuzeo ingerencije radničkog vijeće za pogon [adresa], te ističe da se u mailu koji je poslala sindikalnom povjereniku točno vidi kome je i odaslana odluka o otkazu na savjetovanje, a nije joj poznato da li je tužitelj-protutuženik ikada ranije bio sankcioniran zbog istih ili sličnih povreda. Iskazuje nadalje da ne zna koje radno mjesto obavlja ŠI, pa tako da ne zna da li je on jedan od glavnih smjenskih poslovođa u pogonu [adresa] i ako je on na tom radnom mjestu trebao bi imati službeni mail, ali ponavlja nikada ga nije dostavio, te da nije nikada vidjela da li mail [adresa elektroničke pošte] je njemu dodijeljen službeno, te da misli da je trebao dostaviti s obzirom na njegovo mjesto sindikalnog povjerenika, a da se isti oglušio i u drugim slučajevima, pa tako da ga je osobno zvala na telefon da ode kod kolegice u [adresa] radi preuzimanja pismena, pa bi nekad i otišao. Iskazuje da je NI predsjednik glavnog radničkog vijeća a uz njega da je i član TI iz [adresa], s tim da je možda i njegov zamjenik to ne zna sigurno. Iskazuje da ne zna tko je glavni sindikalni povjerenik u [adresa], niti zna da je NI glavni sindikalni povjerenik ispred sindikata SIKD, a da se savjetovanje o otkazu u [adresa] obavlja na način da ide sindikalnom povjereniku i glavnom radničkom vijeću, a u [adresa] također. Vezano uz upit koji je pravilnik na snazi o odgovornosti radnika trenutno, iskazuje da je novi iz 2025. godine, a prethodio mu je pravilnik iz 2024., te ne zna da li je provedeno obvezno savjetovanje za ta dva pravilnika, da ona to ne radi i ne zna o tome ništa i da se ne sjeća da li je tužitelj-protutuženik u radnom odnosu izabran za sindikalnog povjerenika.

14. Svjedok UIZ, iskazuje da je od 1.9.2018. do 16.8.2021. bila zaposlena kod tuženika-protutužitelja na radnom mjestu referent za ljudske potencijale, a nakon toga do dana kao asistent voditelja proizvodnje, da tužitelja- protutuženika poznaje i poznato joj je da je dobio otkaz, da je ona sindikalni povjerenik pa joj je poznat cijeli slučaj, te da je od VI a predsjednika sindikata Slap dobila telefonskim putem informaciju da je tužitelj-protutuženik dobio otkaz zbog toga što je njegovu karticu provukao djelatnik HI i nakon toga da je kao sindikalni povjerenik krenula u istraživanje cjelokupne situacije, te utvrdila da niti pravilnici niti cjelokupno Radničko vijeće kod tuženika-protutužitelja ne postoji, s tim da je i ŠI sindikalni povjerenik. Poziv za savjetovanje za tužitelja-protutuženika da je dobio ŠI na način koji nije bio uobičajen bar u praksi dok je ona radila u ljudskim potencijalima, a to putem maila, a inače bi ona dobila naredbu od GI da pozove ŠI u ured i pozvala bi ga u ured, isprintala dokumentaciju i pozvala na preuzimanje i potpis. Koliko je ona informirana ljudski potencijali nisu zvali ŠI već su mu poslali na mail i to službeni koji bi trebao imati, a zna da ima i privatni mail, s tim da ne zna da li su mu slali na taj mail vezano uz ovaj konkretni slučaj. Smatra se da je uredno zaprimljen poziv kada se zaprimi, datum i potpis o drži bitnim istaknuti vezano uz UI jeste da ne postoji Radničko vijeće i da pravilnici nisu doneseni po proceduri. Posebno iskazuje da dok je radila u ljudskim potencijalima da tužitelj-protutuženik nije imao niti jednu povredu a nakon toga je ovo prva povreda radi koje je procesuiran. Vezano uz radno vrijeme i rad tužitelja- protutuženika iskazuje da je vodila satnicu odjela održavanja u kojem UI radi i UI da je radnik koji je od 0 do 24 bio na raspolaganju firmi i imao intervenciju od 0-24 na telefonu a postoji prešutni dogovor između bivšeg voditelja održavanja AI i tadašnjeg voditelja pogona PI da UI radi klizno. Sve ukupne mjesečne sate da je pretvarala od 8-16 od ponedjeljka do petka po nalogu ZI, a morala brisati sve njegove intervencije i ručno unositi u time- space, s tim da bi one prekovremene sate koje je UI odradio obrisala po nalogu direktora ljudskih potencijala, a bez obzira koliko bi on sati odradio, a čime je naravno, tužitelj- protutuženik oštećen, tim više što se prekovremeni sat obračunava drugačije druge smjene i treće smjene u postocima i veći je od redovnog. Iskazuje da je postojala greška u time-space budući da nije evidentiran rad tužitelja u noćnim satima i zbog toga je on i oštećen, a suviše raspolaže i saznanjima da se poslodavac htio i riješiti UI kao djelatnika još 2019. a i 2020. ili 2021. a zbog toga što u firmi vlada nepotizam. Da Radničko vijeće ne postoji da ima saznanja od II, ČI, RI, NI i VI. Naposljetku što se tiče ŠI on je glavni sindikalni povjerenik i zna da se u konkretnom i očitovao po proteku roka da nije suglasan sa otkazom, ali da nisu razgovarali o tome što se dogodilo s tim njegovim mailom da li je otišao u spam, ali da su razgovarali o samoj proceduri. Na upit tužitelja-protutuženika da li je upoznata da je tužitelj- protutuženik izabran za sindikalnog povjerenika iskazuje reći da naravno da zna i da je bio izabran još dok je bio u radnom odnosu. Iskazuje da zna za dogovor između AI i UI vezano uz radno vrijeme jer se o tome dogovaralo u njezinom uredu, a na upit zašto bi tužitelj-protutuženik trebao tražiti od drugih djelatnika da cvikaju njegovu karticu, iskazuje da dok ja radila toga nije bilo, a kasnije s obzirom da ne vodi sate ne može to komentirati, ali ono što zna da jeste da u vrijeme dok je ona radila u ljudskim potencijalima nije imao tu potrebu jer je imao i prekovremenih sati. Na upit kakve je ugovorne odredbe u vezi radnog vremena imao tužitelj- protutuženik iskazuje da je imao specifičan poseban ugovor u odnosu na druge djelatnike, da zna da je trebao 64 sata mjesečno odraditi u firmi, a 64 izvan, s tim da ne zna sigurno kad je on morao biti na poslu u firmi, a to u razdoblju dok je ja radila do 2021. godine. Inače da je sindikalni povjerenik postala 29.1.2024. godine, a na upit kako to da ona nije dala nikakvo očitovanje na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju- protutuženik, da misli da nakon glavnog sindikalnog povjerenika ŠI i predsjednika VI nije bilo potrebe za njezinim očitovanjem, s tim da se ona ne slaže sa otkazom.

15. Svjedok VI, predsjednik sindikata u kojem je podružnica tuženika- protutužitelja, iskazuje da su djelatnici tuženika-protutužitelja sindikalni povjerenici, a on kao predsjednik sindikalni predstavnik. Sindikalni povjerenici kod tuženika- protutužitelja da su ŠI, UIZ i ovdje tužitelj UI koji je postao sindikalni povjerenik sukladno zakonu kada se otvorilo mjesto budući je sindikat imao više od 75 članova s tim da je tužitelj postao sindikalni povjerenik prije 7 ili 8 mjeseci a to je bilo prije njegovog otkaza. Kod otkazivanja tužitelju-protutuženiku vezano uz proceduru iskazuje da Radničko vijeće kod tuženika-protutužitelja ne postoji, nije birano, niti su sindikalni povjerenici preuzeli ingerencije kako je zakonom propisano iz prostog razloga što kad je firma dislocirana odnosno ima dislocirani pogone onda su se sindikati trebali dogovoriti tko u kojem pogonu preuzima ingerencije odnosno koliko sindikalnih povjerenika preuzima ingerencije i tko bi mogao biti koordinator, s tim da tvrdi da nije postojao sindikalni dogovor. ŠI je bio prvi sindikalni povjerenik onda kad su imali tridesetak članova, a on je preuzeo ingerencije samo za [adresa] i po njemu da je poslodavac trebao njemu poslati poziv za savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu, a da mu je ŠI rekao da je korespondencija bila neuredna, da mu je dostavljeno na neki mail koji on ne koristi, s tim da je poziv za savjetovanje upućen i u [adresa] gdje se oni tamo predstavljaju da su koordinatori radničkog vijeća za ukupni Aluflexpack novi. Uglavnom da je zbrka vezano uz funkcioniranje radničkog vijeća tuženika-protutužitelja. Ono što je njemu poznato jeste da su zadnji izbori za Radničko vijeće u [adresa] bili 2011. godine, a u pogonu [adresa] nikada da nisu provedeni izbori za Radničko vijeće, a u Aluflexpack novi djeluju tri sindikata a u [adresa] je jedinstveni sindikat Istre i Kvarnera, dok u pogonu Zadar imaju 2 podružnice jedan sindikat Istre i Kvarnera a drugi sindikat EKM, dok u pogonu [adresa] postoji samo sindikat Slap. Iskazuje da pravilnik o odgovornosti radnika iz radnog odnosa nije sastavni dio Kolektivnog ugovora, a takav Pravilnik da nije dobio ni na uvid, a sastavni dio KU treba biti pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i pravilnik o plaćama. Inače tvrdi i to da NI nije predsjednik, niti koordinator Radničkog vijeća u sustavu tuženika-protutužitelja, a drži da vjerojatno je sindikalni povjerenik u sindikatu Istre i Kvarnera. Naposljetku nema saznanja vezano uz odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja-protutuženika, koji ugovor je po njegovom mišljenju bio poseban i sadržavao nešto što drugi radnici nisu imali, te da je poslao poslodavcu mail da je tužitelj-protutuženik postao sindikalni povjerenik, a misli da je poslao direktoru ili rukovoditelju pogona u [adresa].

16. Svjedok PI iskazuje da poznaje tužitelja-protutuženika, da je bio zaposlenik tuženika do 1. ožujka 2023. službeno, da zna da je dobio otkaz, ali da ne zna detalje, da je surađivao s tužiteljem-protutuženikom dok je radio kod tuženika- protutužitelja, a tužitelj-protutuženik radio u elektroodržavanju i jako bitan član elektoodržavanja, da je u jednom trenutku došlo do krivog obračuna plaće, da zna da je tužitelj-protutuženik bio na raspolaganju tuženiku 24 sata, a kasnije da su ljudski potencijali u njihovom dogovoru sklopili ugovor prema kojem je trebao raditi dva dana tjedno i dežurstvo 24h i u slučaju potrebe da ga se zove, da je došao u tu firmu 2018. godine kao direktor i zatekao firmu u katastrofalnom stanju i što se tiče strojeva i što se tiče ljudstva, koji su napuštali firmu pa je tražio novu radnu snagu koju nije mogao naći pa tako da je svaka osoba u firmi koja je stručna, kao što je i tužitelj-protutuženik, bila potrebna firmi, da u konkretnom slučaju nisu nikad definirali koji bi to bili dani kada tužitelj-protutuženik treba biti u firmi, niti je to njemu išta značilo, najbitnije mu je bilo da se kvar otkloni i da proizvodnja ne zastaje, te da ga osobno nije zanimalo registracija radnih dolazaka na posao i odlaska s posla već ponavlja da kad je radnik potreban da on i dođe na posao i što se tiče tužitelja-protutuženika, kad god je on pozvan na posao on da se i odazvao, a da je tužitelj-protutuženik definitivno čovjek s enormnim iskustvom i stručnim znanjem i definitivno da ga je teško zamijeniti i na čiji rad nikada nije bilo prigovora s tim da je bilo neslaganja kolege mu MI s tužiteljem vezano uz uzrok greške. Tužitelj-protutuženik da bi tako otklonio grešku kroz 15 minuta za nešto što bi netko drugi rješavao 2 dana i da je bio tome puta prisutan. Na kraju ova firma da je došla do 250 zaposlenika i oni imaju svoje voditelje, tako da nije imao potrebe kontrolirati dolaske i odlaske radnika s posla. Što se tiče odobravanja godišnjih odmora, ne zna za situaciju da se nekome ne bi izašlo u susret i odobrilo godišnji odmor s tim da su imali unaprijed za godinu dana plan godišnjih odmora, ali se toga nitko nije baš pridržavao, te da je tužitelj-protutuženik mogao koristiti godišnji odmor kao i drugi djelatnici. Opetuje da mu nije bilo bitno hoće li tužitelj-protutuženik doći raditi te dane i zato nisu ni definirani, a dogovor je bio da strojevi moraju raditi i da se tužitelj treba odazvati svome nadređenom na poziv 24 sata, a u tom periodu nadređeni je bio AI, zatim CI a nakon njih MI, koji da, s obzirom da je bio voditelj proizvodnje i često upravljao održavanjem, je itekako bio upoznat sa svim tim dogovorima i ugovorima, a da je najbitnije bilo da nije bilo bitno kada je tužitelj- protutuženik odraditi ta 64 sata, da li 5 dana u jutarnjoj smjeni prvi radni tjedan u mjesecu ili svaki tjedan po jedan dan rada u jutarnjoj smjeni, bilo je bitno u konačnici da ima 64 sata mjesečno a onda sve kasnije se trebaju obračunavati prekovremeni kojih je tužitelj imao mnogo. Također da je dogovoreno prije zaključenja satnice da se revidira sa tužiteljem-protutuženikom, voditeljem i ljudskim potencijalima i da oni usuglase satnicu zbog ranije iskazanih grešaka sustava time and space i to da je trajalo do njegovog odlaska a što se poslije događalo ne zna. Iskazuje da nema saznanja da bi netko od radnika ulazio s tuđom karticom a i osobno da ga to ne zanima, niti bi to pregledavao, a pretpostavlja da nije dopušteno da radnici izmjenjuju kartice, te da ne zna zašto bi tužitelj-protutuženik dao nekom drugom karticu da ga identificira ako nije imao obvezu dolaska na posao u te određene dane.

17. Svjedok FI, iskazuje da tužitelja-protutuženika poznaje kao svoga radnoga kolegu koji je radio poslove elektroničara i da mu je kao voditelju održavanja poznato kakvo je bilo njegovo radno vrijeme, a dva dana tjedno da je trebao biti u firmi na poslu, a ostatak kroz pozive na intervencije do punog radnog vremena, te da mu je poznato da je tužitelj-protutuženik dobio otkaz zbog evidentiranja u sustavu evidencije, a ne dolaska na posao, da je kao voditelj pozvan da pogleda snimku te pregleda nekoliko snimaka i vidio popis ulaska evidencije i odgovarajuće vrijeme na snimkama kamere, a da u to vrijeme tužitelj nije prošao kroz portu i da je to bilo mjesec dana nakon što je stupio na dužnost, a da je prije njega voditelj bio AI. Iskazuje da nema saznanja da li je tužitelj-protutuženik ranije imao ikakvih povreda iz radnih odnosa i da li se protiv njega ranije vodio ikakav disciplinski postupak, da kad je postao voditelj da je održao sastanak sa svim zaposlenicima iz održavanja pa tako i sa tužiteljem-protutuženikom koji je bio na tom sastanku, da je samo govorio o svojim očekivanjima i o načinu odnosa prema poslu, a što se tiče same evidencije dolazaka i odlazaka s posla da je smatrao da o tome ne treba razgovarati jer je to određeno sustavom, da on ne zna kakav je bio dogovor vezano uz obveze dolaska tužitelja- protutuženika na posao sa njegovim ranijim nadređenima, te da ne zna tko je konkretno donio odluku da se tužitelju-protutuženiku uruči odluka o otkazu, te da se s nikim nije konzultirao vezano uz tužiteljev dogovor sa njegovim ranije nadređenim o načinu obavljanja poslova. Nadalje, vezano uz raspored rada tužitelja-protutuženik dva dana u tjednu iskazuje da nije uvodio nikakve promjene te nastavio naslijeđeno, s tim da je poslije neke stvari mijenjao ali tada još ne i nije odredio koja dva dana tužitelj- protutuženik treba dolaziti na posao. Iskazuje da, koliko znam protiv radnika ĆI nije se vodio nikakav disciplinski postupak u vezi ovog slučaja, a ĆI je otkucavao karticu od tužitelja-protutuženik s tim da je zamolio voditelja pogona da ga ne kažnjava zbog toga što je u odjelu bilo malo električara i elektroničara i možda bi došlo u pitanje obavljanje poslova, te da su ovog časa ekipirani. Vezano uz upit uređujućeg sudca za dane 11.,12. i 18. 7. 2024. da li je tužitelj-protutuženik prema rasporedu trebao biti na poslu i da li je bio izjavljuje da je u tom kratkom vremenu otkad je došao, pa do tužiteljevog otkaza, ga je vidio možda dva puta na poslu, a po prirodi posla da se ne može se raditi od kuće, te da osim tužitelja-protutuženika nije bilo još radnika koji su kao i tužitelj-protutuženik obavljali rad i biti prisutni sam dva dana u tjednu, a da je on kao voditelj očekivao da tužitelj-protutuženik bude prisutan ta dva dana s tim da je pokušao ga dozvati telefonskim putem ali nije uspio, te da ne zna na koje se javljao intervencije po pozivu, ali da nekada ne bi bilo odgovora na poziv što je saznao od svojih djelatnika kada je zatekao da strojevi ne rade i koji su mu rekli da su obavijestili dežurnog pa tako i tužitelja-protutuženika koji se nije odazvao, te da mu nije poznato što je tužitelj-protutuženik radio kad nije bio na poslu, a trebao je biti, a što se tiče ugovora o radu isti da je pročitao kad je došao na to radno mjesto i ne znam tko ga je tako formulirao i za njega da je to bilo čudno vezano za to radno vrijeme tužitelja- protutuženika. Inače da je tužitelja-protutuženika zvao, kada se on nije odazvao, vezano uz dogovor oko tekućih poslova pa je to trebao odraditi netko drugi ali tada da je bilo i manje djelatnika i problem je kada stroj stoji, zato imaju i ta dežurstva, pa da je vezano uz neodazivanje tužitelja-protutuženika i drugih radnika tražio od tajnice koja vodi evidenciju da mu da listu da vidi kad je tužitelj-protutuženik radio, na koji način ona evidentira njegovu prisutnost na poslu i ona da mu je rekla da tužitelj njoj usmeno kaže za dane kada je trebao raditi, je li na godišnjem ili na bolovanju, pa da je tražio obavijest i ona mu je rekla da je on tih nekoliko dana bio na godišnjem, a tada kad je tek došao da još nije znao za to jer nije odobravao godišnje odmore, a što je počeo kasnije raditi, te da je netko drugi naposljetku riješio problem pa nije morao ništa poduzimati vezano uz njegovo neodazivanje. Iskazuje da se intervencije tužitelja- protutuženika zabilježavaju pomoću aplikacije u kojoj operateri na strojevima prijavljuju kvar, a izvršitelj popravka prijavljuje izvršen popravak i ta aplikacija je u firmi i kad je netko u dežurstvu onda ga se zove na telefon. Inače, vezano uz raspored rada i tko isti radi, da ne zna tko je prije radio, a kada je on došao onda da on radi raspored rada, a nakon ovog slučaja.

18. Svjedok AI, zaposlenik tuženika-protutužitelja, voditelj održavanja, a kao takav jedno vrijeme bio nadređen tužitelju-protutuženiku, koji je bio stručnjak za elektroniku, pak iskazuje da je njegovo radno vrijeme variralo, na početku da je bio sa uobičajenim radnim vremenom od 8 sati, a dalje da su s obzirom na okolnosti i njegovih intervencija noćnih i vikendima dogovorili kompromisno radno vrijeme u kojem su sudjelovali ljudski potencijali i taj dio o njegovom radnom vremenu i načinu kako će ga on odrađivati nije smatrao bitnim na koji način će se to formulirati, već da on to odradi, te da mu je bilo bitno da on bude dostupan 24 sata za bilo kakvu intervenciju shodno potrebama održavanja, a te formalnosti mu nisu bile toliko bitne, bitno je bilo da proizvodnja radi i da nemaju zastoja. Tužitelj-protutuženik da se u pravilu odazivao na pozive i napravio najbolje što je mogao. Iskazuje da je načuo da je tužitelj-protutuženik dobio otkaz navodno radi povrede evidencije radnog vremena, o čemu da ništa službeno nema, a poslije da je čuo neke detalje. Iskazuje da on nije imao primjedbi na rad i obavljanje rada od strane tužitelja-protutuženika, da je pokušao svaki problem riješiti na mirni način i protiv tužitelja-protutuženik da nije bilo nikakvih disciplinskih postupaka s tim da je istina da bi se znali oko posla sukobiti, a što je i normalno u svakom poslu kada se treba posao odraditi na vrijeme i bez zastoja. Koliko se sjeća gospođa ZI iz ljudskih potencijala, PI koji je bio direktor i on kao nadređeni su imali dogovor s tužiteljem-protutuženikom da isti bude stalno dostupan, pa tako su određena i ta dva dana kada je tužitelj-protutuženik po svojoj volji trebao baš biti prisutan na poslu, a za koje da je držao da je to formalnost, odnosno na taj način su bili zadovoljeni i ljudski potencijali i on kao nadređeni. Na upit pun. tužitelja- protutuženika tko su bili drugi nadređeni tužitelju, iskazuje da su mu, osim njega bili nadređeni FI i PI, te CI i KI s tim da ne zna da li je tužitelj-protutuženik radio na jednaki način i kada su mu bile i druge osobe nadređene s tim da znam da je CI to isto prihvatio jer im je bilo bitno da proizvodnja ne zastaje. Što se tiče pitanja na koji se način vodi evidencija intervencija iskazuje da su imali zahtjev za intervenciju u kojem bi ispisivali vrijeme te aplikaciju koja je služila za evidentiranje zastoja i kvarova i njihovo otklanjanje. Iskazuje i to da je postojao dug poslodavca prema tužitelju-protutuženiku na ime prekovremenog rada, što da je UI u više navrata spominjao ali o tome da nema detaljnijih saznanja, te d je on sad zamjenik voditelja održavanja, a zadnjih par godina se više bavi nabavom rezervnih dijelova. Što se tiče pitanja da li je po njemu rad tužitelja-protutuženik i dalje potreban za održavanje proizvodnje izjavljuje da je sigurno potreban s obzirom na stanje, budući je pogon velik i potrebno je njegovo poznavanje materije i strojeva, tehnoloških procesa i sigurno bi pridonio kvaliteti održavanja, a i on je dugogodišnji djelatnik tuženika. Vezano uz upit tko je ovlašten kod tuženika- protutužitelja odlučivati o radnom vremenu svakoga radnika iskazuje da to ne zna, a o radnom vremenu tužitelja-protutuženika je bio ovlašten odlučivati bivši direktor odnosno direktor koji je tada bio, ljudskih potencijala i on, a vezano uz upit da li je bio ovlašten samostalno odrediti da tužitelj-protutuženik niti ta dva dana iz ugovora o radu nije dužan dolaziti na posao ponavlja da je smatrao da nema takvo ovlaštenje i ponavlja ono što je i naprijed rekao da mu bilo bitno da proizvodnja ne staje. Nakon što mu je pun. tuženika- protutužitelja pokazala izjavu od 17.2.2025., a koja prileži spisu i da li je tu izjavu sastavio i potpisao izjavljuje da jeste, te da nema saznanja zašto bi kadrovska služba inzistirala da tužitelj-protutuženik bude na poslu, da je on bio voditelj službe održavanja do 2021. , a nakon njega da je došao CI, a on tada postao zamjenik koji je kao takav bio i u dane 11.,12. i 18.7.2024, ali da mu ti datumi ništa ne govore. Na upit pun. tuženika-protutužitelja da li je tužitelj-protutuženik imao obvezu evidentiranja dolaska na rad u ta dva radna dana, izjavljuje da vjerojatno jeste. Tužitelj-protutuženik je prema njegovim saznanjima radio prekovremeno, a dokaz tomu je zahtjev za intervenciju i Internet aplikacije. Iskazuje da su svi radili prekovremeno, pa tako i tužitelj-protutuženik i to im je bilo plaćeno, a ponavlja da je bilo priče o postojećem dugu prema tužitelju- protutuženiku na ime prekovremenog rada i to da je čuo od djelatnica iz računovodstva i samog tužitelja-protutuženika i napsoljetku da ne može reći da je radno vrijeme tužitelja-protutuženika bila i formalnost kadrovskoj službi.

19. Svjedok CI iskazuje da što se tiče predmetne odluke o otkazu da u to vrijeme nije više bio zaposlenik tuženika-protutužitelja pa stoga i nema saznanja o ovoj odluku o otkazu, ali da ima saznanja da je tužitelj-protutuženik imao prilično specifičan ugovor o radu i nijedan drugi nije imao takav ugovor koji da osobno nije čitao, ali tadašnji voditelj pogona PI da mu je iznio detalje iz tog ugovora koji su mu bili bitni za funkcioniranje pogona. UI da je imao obvezu doći 64 sata mjesečno u pogon s tim da mi je UI rekao da se to odnosi u pravilu na prvu smjenu, a imput od uprave da je bio da van tih 64 sata bude dostupan za intervencije 24 sata. U pravilu ta dva dana nisu bila određena ugovorom što je bila prednost i firmi i UI. UI da je bio zaposlenik dugo prije njega i već je postojao ugovor kao takav i ne zna zašto je kao takav sklopljen. UI da je bio odličan za uputiti nove djelatnike u rad i bio je dostupan praktički 24 sata na mobitelu i prednost što je UI bio tu i kada se taj pogon montirao. Ima dosta znanja i iskustva u radu. iskazuje da je čuo da je dobio otkaz zato što je netko provukao njegovu karticu, ali da može reći u to vrijeme kada je on tamo radio tužitelj-protutuženik da je bio maksimalno uredan što se tiče dolazaka i odlazaka i da nije vidio da bi ikada napravio nešto tako u smislu dolaska i odlaska, a prednost je bila ta što se posao mogao organizirati tako da tužitelj-protutuženik bude dostupan kada je najpotrebnije. Ovisno o potrebama posla i tužiteljevim potrebama organizirao bi se dolazak tužitelja-protutuženika, dakle dogovorno na posao u firmu, a što se tiče ostalih dana to da je bilo dežurstvo i dostupnost firmi na mobitel. Po inputu uprave tužitelj-protutuženik je trebao biti dostupan po potrebi, a s druge strane mu je UI jednom prilikom rekao da ne bi trebao dolaziti na intervencije u drugoj smjeni, s tim da je tužitelj-protutuženik bez pogovora odgovarao na sve pozive. Vezano uz upit pun. tuženika-protutužitelja da li je tužitelj-protutuženik tih 64 sata mjesečno trebao biti na poslu izjavljuje da jeste, odnosno, ovisno o potrebama, a ako ne bi došao to bi se pokrilo godišnjim odmorom uz komunikaciju s voditeljem. Na daljnji upit da li je poslodavac mogao pratiti da li je tužitelj-protutuženik prisutan tih 64 sata mjesečno i na koji način izjavljuje da su imali kontrolu pristupa kartičnu i imao mogućnost pristupa u sustav i provjere dolaska i odlaska iz firme i imao sam zaduženje na kraju svakog mjeseca kada bi dobio pismeni izlist od strane radnika koliko su bili prisutni na poslu i odradili prekovremenih sati i to se uspoređivalo sa sustavom nadzora prisutnosti. Tužitelj-protutuženik da je imao prekovremenih sati, po ugovoru sve van tih 64 sata se evidentirao kroz Time and space softver i svi ti sati su bili zavedeni i plaćeni s tim da je UI imao i tu jedan dodatak ugovoru on je imao dodatni sat prije dolaska i sat nakon odlaska koji mu je bio plaćen. U tom periodu dok je bio u firmi da je bilo sve uredno plaćeno pa tako i prekovremeni i UI nije prigovarao da nedostaje sati i da mu nije plaćeno. S tim da je istina govorio da ima nekakvih repova vezano uz neisplatu prekovremenih sati, ali da on nije bio u poziciji da to riješi i ponavljam to je bilo prije njegovog dolaska. Na upit da li je tužitelj-protutuženik trebao evidentirati kroz sustav kartične evidencije svoje odlaske i dolaske kako za tih 64 sata tako i za intervencije izjavljuje da se u pravilu svaki dolazak i izlazak iz firme trebao evidentirati. Na upit da li je ta evidencija podloga za isplatu plaće da misli da jeste ali to da radi drugi odjel. Na upit koji bi bilo motiv jednog radnika da dade svoju karticu drugom radniku iskazuje da to ne može komentirati. Na upit tužitelja-protutuženika kako su ostala radna tri dana evidentirali iskazuje da, koliko se sjeća, evidencija Markovih prekovremenih sati se morala korigirati po uputama odjela ljudskih potencijala na način da bi se taj sat prije dolaska unosio ručno i nakon odlaska bi se dodavao još jedan sat, a što se tiče ta preostala tri radna dana ljudski potencijali da su radili unos tih preostalih sati tako da je to unutar njih i o tome da nema konkretnih saznanja, a i nije nikad vidio tužiteljevu platnu listu.

20. Svjedok ŽI iskazuje da je u utuženom razdoblju bio predsjednik uprave tuženika-protutužitelja, da je tužitelj-protutuženik dobio otkaz, da je taj otkaz potpisao zajedno sa JI koji je bio voditelj pogona, da, koliko se sjeća otkaz je dobio zbog toga što nije dolazio na posao tri dana a drugi radnik je njega evidentirao kao prisutnog na poslu i misli da je taj radnik priznao da je to napravio. Inače da UI nikada nije vidio u tvornici, a smatra da je zbog kršenja radnih obveza on i dobio otkaz. Koliko se sjeća tužitelj-protutuženik da je imao nekakav poseban ugovor da mora raditi dva dana u tjednu osam sati, biti fizički prisutan, a u ostale dane nije trebao dolaziti u tvornicu ako nije bilo intervencije. Ovdje je bio problem što se on evidentirao kao da radi a nije bio prisutan na poslu. Iskazuje da je radio i kao voditelj pogona [adresa] na početku 2024. godine i bio voditelj 6 ili 7 mjeseci dok nisu primili novog voditelja. Inače da je došao u Drniš 2022. godine s tim da je bio zaposlen na drugom mjestu, a da se ne može sjetiti tko je te 2022. godine bio voditelj održavanja a sjeća se da je voditelj pogona bio PI, dok da je AI bio radnik na održavanju s tim da ne zna opis njegovog radnog mjesta, dok je CI također bio radnik na održavanju, s tim da iskreno ne zna da li je AI bio zamjenik voditelja održavanja u tom razdoblju. Što se tiče sadržaja prigovora na odluku od dana 10.9.2024. iskazuje da zaprimi preko stotinu takvih prigovora pa se ne sjeća da li je zaprimio i ovaj prigovor na odluku, a što se tiče zahtjeva za zaštitu prava radnika da se ne sjeća da bih to dobio, ali da imaju u tvornici ljudske potencijale koji se bave s tim i tri sindikata u tvornici i radničko vijeće, a kako oni rade između sebe to ne zna, ali da zna da su odlučili tužitelju dati otkaz nakon što su stručne službe obavile svoj posao. Vezano uz sastanak od 29.10.2024. a u svezi obavljenog savjetovanja, ne sjeća se da li je istom sastanku sudjelovao, te da se nada da je za sve potrebno i obavljeno zakonito savjetovanje. Iskazuje da misli da mu ŠI nije dostavio očitovanje da nije zaprimio dokumentaciju za savjetovanje, ali se toga ne sjeća, te da ne zna tko je inicirao kontrolu tužiteljevog radnog vremena , već samo zna da je na njegov stol došlo sumnja da se nešto događa i na kraju se to i utvrdilo i da je dao nalog ljudskim potencijalima da se to i provjeri i na kraju se dogodilo odnosno utvrdilo ono što je već ranije rekao vezano uz izostanak tužitelja s posla ta tri radna dana. Vezano uz upit tužitelja-protutuženika koji je razlog zašto ga nisu pozvali na razgovor, iskazuje da on osobno nikoga ne zove na razgovor i ponavlja da sve ove poslove vode ljudski potencijali. Na daljnji upit tužitelja-protutuženika koji je razlog zašto su ĆI samo opomenuli a nisu mu dali otkaz, iskazuje da je takav bio prijedlog ljudskih potencijala i da je on to prihvatio, s tim da mu ljudski potencijali nisu prezentirali to da tužitelj-protutuženik nije bio u svom radnom stažu opominjan zbog povrede radne dužnosti, niti je ikada za vrijeme njegovog rada bilo primjedbi na rad tužitelja-protutuženik, koliko se sjeća.

21. Svjedok NI iskazuje da mu je poznato iz onog što je pročitao, što mu je firma poslala kao povjereniku sindikata da je tužitelj-protutuženik dobio otkaz i da on nije kao povjerenik dao svoje očitovanje već sam samo potpisao kad je zaprimio dokumentaciju, a kolega u [adresa] koji je sindikalni povjerenik drugog sindikata se trebao očitovati, a koliko zna nije i ne zna zašto, ali smatra da se nije očitovao jer je smatrao da je otkaz pravovaljan. Iz onog što je pročitao da proizlazi da je tužitelj- protutuženik dobio otkaz zbog nedolaska na posao i što je dao svoju karticu drugom radniku da ga evidentira kao da je bio, a ne zna zašto je tužitelj-protutuženik to učinio, a to da je naravno i zabranjeno, te da je njegovo mišljenje da je postupak otkazivanja i savjetovanja zakonito proveden. Vezano uz upit tužitelja-protutuženika na koji je način postao predsjednik radničkog vijeća, iskazuje da kada se raspalo radničko vijeće negdje 2024. godine u petom mjesecu tri sindikata koja djeluju unutar tuženika- protutužitelja na sastanku u Zadru između sebe su došli do zaključka da nisu sposobni provesti nove izbore za radničko vijeće te su se dogovorili zajedno povjerenici sa predsjednicima sindikata da će radničko vijeće raspodijeliti na 3 povjerenika ali pošto je u [adresa] bio pristup mail adresi za radničko vijeće 2 sindikata su pristala na to da on preuzme funkciju predsjednika i u dogovoru je bilo da će svaki od povjerenika u slučaju da u njegovom pogonu dođe do nezakonitog otkaza reagirati na savjetovanje koje je firma slala svim povjerenicima. Znači sva trojica da su dobivali isti mail za savjetovanje u isto vrijeme, tako je bilo i u slučaju tužitelja. Dakle takav mail da je poslan kako u [adresa] tako u [adresa] i u [adresa], da je postignut usmeni dogovor da on budem predsjednik sindikata. Inače predsjednik radničkog vijeća da se postaje izborom a ako se izbori ne mogu održati onda tu funkciju preuzima sindikalni povjerenik. Inače da nije bio član radničkog vijeća niti predsjednik kada se ono rasformiralo. Iskazuje da je UU član sindikata EKN, on nije nikakav koordinator, za Zadar je zadužen HU koji je odgovoran za sve otkaze koji se smatraju nezakonitim u pogonu Zadar, s tim da je za pogon [adresa] zadužen ŠI povjerenik sindikata Slap. Iskazuje da su povrede koje se stavljaju tužitelju na teret i zbog čega je dobio otkaz takove da zbog istih je otkaz i opravdan i da postoji Pravilnik o odgovornosti radnika u kojem je navedeno da davanje svoje kartice drugoj osobi može rezultirati izvanrednim otkazom ugovora o radu, s tim da nije siguran da li je tužitelj dobio izvanredni otkaz. Naposljetku na upit tužitelja-protutuženika da li je provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem vezano uz navedeni pravilnik o odgovornosti radnika iskazuje da je to učinjeno na način da prije potpisivanja KU on osobno kao potpisnik tog KU dobio je primjerak i pravilnika o odgovornosti radnika i pravilnik da je potpisan.

22. Tužitelj UI u svom stranačkom iskazu ističe da cijelo vrijeme rada kod poslodavca u proteklih dvadeset godina je imao usmene dogovore sve kako bi najveću korist iz svega izvukao poslodavac zbog njegovog promptnog i profesionalnog otklanjanja hitnih intervencija kroz cijelo vrijeme do otkazivanja. Primjera radi, noć 17. na 18. srpnja 2024. godine u periodu od 01 do 06 sati ujutro iako postoji treća smjena u održavanju da je upućivao i pomagao u otklanjanju kvara na stroju BMW, a to radom od kuće preko telefonske intervencije. Jednako tako napominje da je na godišnjem odmoru bio od 1. do 6. srpnja 2024. te u više navrata na godišnjem odmoru na potpuno isti način otklanjao kvarove. Dana 11. i 12. srpnja 2024. ako se pođe od dogovora da su njemu njegovi moji nadređeni rekli da ne mora dolaziti u tu jutarnju smjenu radi ispunjavanja paušalne kvote od 64 sata te da je stvar tehničke izvedbe na koji način će se to provesti, bilo ručnim mijenjanjem ili unosom satnice u TS, ili da mu kao u ovom slučaju netko prema višegodišnjem dogovoru to uradi, otuče karticu umjesto njega jer je to bila stvar tehničke izvedbe. Inače, to da je radio vrlo rijetko isključivo u dogovoru s nadređenim. Dakle, da je nadređeni znao da netko od drugih djelatnika umjesto njega ponekad tuče karticu. Ističe da po pitanju novog nadređenoga FI je održan sastanak 2. srpnja 2024. u kojoj da je vodio iscrpan razgovor u smjeru problematike provođenja njegovog ugovora te konstantnoj potplaćenosti od strane poslodavca zbog 24-satne dostupnosti. Dotični FI da je istaknuo da su za njega bitna situacije u kojima nema zastoja proizvodnje te da njega ne zanima kad će netko nekoga pokrivati kucanjem kartice. Dodatno insinuira već postojeću situaciju u kojoj postoje dva različita održavanja, elektro i strojarsko te sugerira cijelom održavanju da je nepotrebno da u trećoj smjeni dežuraju i jedan zaposlenik elektro i zaposlenik strojarskog održavanja već da jedan drugoga svaki dan pokrivaju na način da kad jedan dođe u smjenu otuče i karticu drugog djelatnika i obrnuta. Na istom sastanku ističe problem antistimulirajućeg odnosa poslodavca prema njemu te izričito ističe da će se morati vratiti u gabarite svog ugovora i zaboraviti sve dogovore jer je njemu tako jednostavnije. Posebno ističe da njegov ugovor od 2018. godine je njemu izričito povoljan ugovor iz prostog razloga što u ugovoru decidirano stoji da radi samo dva dana jutra i da se javlja nakon 23 sata za kvarove elektronike. Napominje da je druga smjena izričito zabranjena da dolazi na intervencije, a od strane ZI, a što nitko od njegovih nadređenih da nije provodio. Ističe da nikada ranije nije bio procesuiran zbog povrede obveze iz radnog odnosa nego sam samo nagrađivan. Ni pod razno da se ne može složiti sa ovim otkazom. Ističe da je bio poslodavcu na usluzi i njegovim željama se prilagodio, a ne on njemu. Što se tiče pitanja da li je i nakon ove parnice voljan nastaviti raditi za tuženika izjavljuje da naravno da jeste jer kroz svo vrijeme trajanja ovog radnog spora je i dalje na usluzi svojim radnim kolegama i dan danas im pomaže radi otklanjanja kvarova iako je poslodavac kazao da ga se više ne smije zvati dok se ne riješi spor. Ističe da bi vrlo teško ovaj otkaz utjecao na njega u financijskom smislu i na članove njegove obitelji te da je utjecalo. Vezano uz dostavu otkazne dokumentacije – savjetovanje sa ŠI iskazuje da je po primitku odluke o suspenziji odmah kontaktirao ŠI da obrati pozornost na njegov prigovor i na situaciju nakon njegovog prigovora 24. rujna 2024. te da se uključio VI kao predsjednik sindikata Slap i na nekoliko je načina kontaktirao poslodavca da čemu ovo i da je to nepotrebno i da ga se vrati na posao. Nakon toga UIZ da je kontaktirala NI kao predsjednika RV da obavezno proslijedi dokumentaciju VI, UIZ i ŠI. Nakon toga da se njemu uručuje otkaz putem pošte kojeg čita i u kojem piše da je provedeno savjetovanje sa H, a on kaže da nije. Povratno da kontaktira ŠI, UIZ i VI, koji zovu istog dana na dan kad je dobio odluku o otkazu NI, te da NI kaže da je zaboravio poslati dokumentaciju, da je zaprimio a da se nije očitovao iz razloga što je isto dobio i ŠI putem maila. Kontaktira ŠI ponovo i on ističe da nije dobi mail, a inače je informatički nepismen. Pronalaze se dva maila koja se nalaze u neželjenoj pošti (spam). Njemu je poslao poslodavac dokumentaciju na privatni mail kojeg ne koristi, a ne na službeni mail kojeg je imao cijelo vrijeme jer je smjenski poslovođa. Vezano uz upit pun. tuženika koji mu je nadređeni rekao da ne mora dolaziti u jutarnju smjenu iskazuje da je to bio PI, VI i CI, a u vrijeme otkazivanja nadređeni da mu je bio FI koji nije s njim komunicirao od 2018. godine, ali da je dobro upoznat sa svim dogovorima i pregovorima s nadređenima jer je bio direktor proizvodnje. Inače, od 1.4.2018. da ima takav ugovor da ne mora dolaziti u jutarnju smjenu, osim dva dana tjedno. Vezano uz upit da li je kadrovska služba zahtijevala da bude dva dana prisutan izjavljuje da je očito bila upoznata jer su svi nadređeni otvoreno komunicirali na koji način provodi vrijeme na poslu i da im nije bitno da bude u firmi kad nema kvarova i kad nije potreban, a ne zna da li je tako komunicirao i FI koji mu je bio nadređeni u to vrijeme. Iskazuje da bi mu nedostajali sati u tom mjesecu da ga nije kolega HI evidentirao u smislu tih 64 sata. Na upit odakle zna koji mail ŠI koristi u komunikaciji s poslodavcem iskazuje da to zna od UIZ, a kojoj je to rekao NI, a da zna da od 2018. nikad nije poslodavcu uputio mail s mail adrese [adresa elektroničke pošte]. Vezano uz upit da li je sad igdje zaposlen iskazuje da je zaposlen na minimalac u jednoj zagrebačkoj firmi, da nije vlasnik trgovačkog društva, da mu je poznato društvo Install d.o.o. kojeg da je vlasnik njegova majka NU, a on je odgovorna osoba u tvrtki i da nema nikakva primanja iz tog društva. Iskazuje da je bio sindikalni povjerenik puno prije 15.11.2024., ali da je VI zaboravio poslati poslodavcu obavijest te ju je naknadno dostavio 15.11.2024. poslodavcu. Naposljetku iskazuje da mu je FI bio nadređeni mjesec dana prije otkazivanja, a prije njega CI, a zamjenik AI.

23. Pregledom izjave-očitovanja sindikalnog povjerenika ŠI od 24.10.2024.g. razvidno je da se isti ne slaže s pobijanom odlukom, da je upoznat s pisanom opomenom za ĆI za konkretan slučaj, ali i za neke druge slučajeve koji su za isti prekršaj dobili pisanu opomenu, pa da se stoga ne može složiti sa ovakvom odlukom poslodavca posebno imajući u vidu njegov dugogodišnji rad i doprinos firmi, te da nije od strane poslodavca kontaktiran vezano uz ovaj slučaj.

24. Sukladno odredi čl.115. Zakona o radu( NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

25. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, ovaj sud utvrđuje da je pobijana odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, da tužitelj-protutuženik sukladno svom ugovoru je imao obvezu dolaska na posao samo dva dana u tjednu, a ostalo radio od kuće i bio stalno dostupan poslodavcu radi otklanjanja kvarova i pazio da ne dođe do zastoja proizvodnje, što iskazuju i svjedoci raniji nadređeni tužitelju, da nikada nije bio niti usmeno niti pismeno upozoravan na obveze iz radnog odnosa, da u njegovom radu nije bilo nepravilnosti, posebno da nije točno od strane poslodavca određeno koje će to dane u tjednu tužitelj dolaziti raditi u jutarnju smjenu, da, iako je ponašanje tužitelja-protutuženika u konkretnom slučaju nedopušteno, okolnost da je navedenih dana tužitelj-protutuženik preko svog kolege ĆI evidentirao svoj (ne) dolazak u jutarnju smjenu, sama za sebe, po mišljenju ovog suda, ne znači da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koji bi, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije nemoguć, a zbog kojeg je tuženik-protutužitelj mogao izreći tužitelju-protutuženiku blažu sankciju u vidu upozorenja prije donošenja ovako rigorozne mjere prestanka radnog odnosa, tim više što nije provedeno zakonito postupanje po Radničkom vijeću, da se sindikalni povjerenik nakon tek naknadno zaprimljene dokumentacije protivio ovakvoj odluci kao preteškoj sankciji za počinjenu povredu obzirom, te da se radi o dugogodišnjem radniku koja nije do sada upozoravan na propuste u radu.

26. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj-protutuženik bio dobar radnik, da nikada do sada nije bio upozoravan na propuste u radu, pa niti radi ovdje počinjenog prekršaja, da ima dugogodišnji radni staž kod tuženika-protutužitelja od 19 godina, da ima obveze uzdržavanja koje ga terete, a zbog kojih okolnosti sud nalazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, i da se ne radi u konkretnom o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa i zbog koje uz uvažavanje svih ostalih spomenutih odlučnih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć, budući tuženi-protutužitelj ničim nije dokazao da bi tužitelj-protutuženik takovim svojim ponašanjem oštetio poslodavca, i kraj takvog stanja stvari, ovaj sud zaključuje da, iako je tužitelj-protutuženik počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koju niti ne osporava, tuženik-protutužitelj nije imao opravdani razlog za pobijani otkaz ugovora o radu, jer iz ostalih okolnosti slučaja – dosadašnjeg rada i ponašanja tužitelja-protutuženika – ne proizlazi da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje bi, uz uvažavanje svih okolnosti te interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa bio nemoguć, radi čega svega je tužbeni zahtjev tužitelja-proptutuženika valjalo usvojiti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude, a posljedično odbiti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i presuditi kao u toč II. izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154.st.1., 155. i 164. ZPP-a, te Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa su tužitelju-protutuženiku, koji je uspio u sporu, priznati opravdani troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku za sastav tužbe od 4.12.2024.g., sastav podneska od 17.3.2025.g. i zast. na roč. dana 28.1.2025.g. i 18.2.2025.g. u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 €, za zastupanje na ročištu od 18.3.2025.g., 6.5.2025.g., 9.7.2025.g., 16.10.2025.g. i 5.2.2026.g. te sastav podneska od 30.1.2026.g. u iznosu od 400,00 € i za zast. na roč. objave od 11.3.2026.g. u iznosu od 100,00 €, što iznosi ukupno 1.500,00 €, koliko je tuženik-protutužitelj dužan naknaditi tužitelju- protutuženiku na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. III. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 11. ožujka 2026. godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena