Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-132/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz OD Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćnici MCJ, dipl.iur., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 22. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te punomoćnice tuženika, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, isplatiti 1. tužiteljici MC iz [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 43.798,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.12.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te s osnova imovinske štete ukupni iznos od 8.761,91 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 6.948,04 EUR teče od 13.10.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

a na iznos od 1.813,87 EUR od 8.12.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, isplatiti 2. tužitelju GC iz [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 43.798,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.12.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te s osnova imovinske štete ukupni iznos od 553,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.12.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, isplatiti 3. tužiteljici VC iz [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 43.798,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.12.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te s osnova imovinske štete ukupni iznos od 553,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.12.2022. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1.1.2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se 1. tužiteljica MC sa tužbenim zahtjevom za imovinsku štetu s osnova crnine preko iznosa od 486,64 EUR do iznosa od 1.061,78 EUR.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 32.517,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete, navodeći u bitnome da je pokojni ZC suprug 1. tužiteljice i otac 2. i 3. tužitelja, primljen 1.4.2021. kod tuženika radi planiranog operacijskog zahvata frontalnog meningeoma gdje je boravio do 14.4.2021. Operativni zahvat da je obavljen 8.4.2021., da je prije prijema u bolnicu bio negativan na SARS-CoV-2, da je nakon operativnog zahvata boravio na odjelu Klinike za neurologiju tuženika gdje u vrijeme tadašnje izražene Covid epidemije nisu bile dozvoljene posjete i pacijent nije primio nijednu posjetu, a s obitelji je komunicirao putem mobitela. Također da u čitavom postoperativnom periodu nije napuštao sobu. Ističu da je pacijent bio adipozna osoba s dijabetesom, arterijskom hipertenzijom i fibrilacijom atrija, čime je bio vrlo rizična osoba za nastanak težeg/kritičnog oblika bolesti uzrokovane SARS-CoV-2. Na dan planiranog otpusta da je postao febrilan i razvio kašalj, da je bio pozitivan na PCR testu, a nakon laboratorijskih nalaza bila je vidljiva izražena anemija, trombocitopenija i limfopenija, povišene jetrene transaminaze i povišeni D-dimeri. Stoga da je na dan 14.4.2021. stanje pacijenta bilo ozbiljno s vrlo lošom prognozom o mogućem razvoju njegovog stanja u nastupajućem periodu, tim više što je pred otpust radiološka obrada pokazala upalni infiltrat na plućima odnosno ranu upalu pluća. Iz otpusnog pisma tuženika da ne proizlazi da je bolesnik prije otpusta pregledan od strane liječnika, niti postoje bilo kakvi oksimetrijski podaci, a ne proizlazi ni to da mu je učinjen RTG pluća pa je otpušten od tuženika 15.4.2021. Po otpustu, stanje da mu se znatno pogoršalo pa ga je ob itelj radi bitno otežanog disanja, zaduhe, opće slabosti i povišene tjelesne temperature odvezla u Centar za hitnu medicinu OB u Koprivnici gdje je najprije učinjena RTG snimka koja je pokazala obostrano difuzno multiple infiltrate, što je direktno povezano za Covid-om te je odmah hospitaliziran u istoj bolnici pri čemu tijek hospitalizacije nije bio povoljan i pacijent je pod kliničkom slikom multiorganske disfunkcije preminuo **.**.2021. Pok. ZC da je bio osoba s višestrukim rizičnim čimbenicima za teški oblik bolesti Covid-19, ali je usprkos toga otpušten od tuženika, bez objektivizacije njegovog stanja, a propušteno je valorizirati i njegove rizične čimbenike, kao i rizične čimbenike koje su pokazali laboratorijski nalazi neposredno prije otpusta, posebno uz činjenicu da je RTG pokazao novonastale infiltrate na plućima i koji su nedvojbeno povezani sa Covid-om. Već u travnju 2021. da su na snazi bile smjernice Ministarstva zdravstva RH koje su tražile da se pacijentima oboljelim od Covid-a 19 što ranije odpočne sa terapijom lijekom Remdesivir. Međutim, tuženik da je propustio ozbiljno shvatiti stanje bolesnika, a kasniji razvoj bolesti to potvrđuje, pa je odluka o otpustu pacijenta bila nekritična i neopravdana te tužitelji smatraju da je glavni razlog otpusta bila želja tuženika da što prije pošalje i riješi se pacijenta oboljelog od Covid-a 19. Mišljenje je tužitelja da bi pacijent imao daleko veće šanse preživjeti da je na vrijeme objektivizirano njegovo stanje i da je momentalno odpočelo sa adekvatnom terapijom. Tvrdnju o odgovornosti tuženika tužitelji temelje na odredbi čl. 10. st.2. i 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima, time da tuženik za štetu odgovara po načelu pretpostavljene krivnje. Stoga tužitelji potražuju s osnova neimovinske štete, naknadu radi smrti supruga i oca, svaki u iznosu od po 43.798,53 EUR. 1. tužiteljica s osnova imovinske štete za troškove pogreba traži iznos od 1.327,23 EUR, za troškove izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika 6.948,04 EUR, a za crninu za sebe i za ukupnu odjeću za pok. supruga iznos od 1.061,78 EUR. 2. i 3. tužitelji osim rečene neimovinske štete, traže imovinsku štetu za troškove crnine, vijenca i cvijeća od po 663,61 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se protivi i osnovi i visini tužbenog zahtjeva, dok ne osporava da je pok. ZC **.**.2022. (vjerojatno omaška u pisanju godine) zaprimljen na Kliniku za neurokirurgiju tuženika radi neurokirurškog liječenja velikog meningeoma smještenog u području prednje lubanjske jame. Prethodno da je hospitaliziran u OB Koprivnica zbog novonastale dezorijentacije i smetenosti. Operativni zahvat kod tuženika da je izvršen 7.4.2021. , da je zahvat protekao uredno bez komplikacija, postoperativno da je smješten u jedinicu intenzivnog liječenja u kojoj se isti dan razbuđuje iz opće anestezije bez postoperativnih komplikacija i ispada. 8.4.2021. da se premješta na odjel te je pri otpustu pri svijesti, u verbalnom kontaktu, hemodinamski stabilan, samostalno respiratorno suficijentan, bez postoperacijskog neurološkog deficita, sa hematomom gornje i donje vijeđe lijevog i desnog oka, afebrilan, održane drenaže. Pacijent da je svakodnevno pregledavan od strane odjelnih liječnika i medicinskih sestara u više navrata te je bio neurološki urednog statusa. 14.1.2021. da je imao povišenu tjelesnu temperaturu uz razvoj povremenog diskretnog kašlja, a cijelo vrijeme je kardiopulmonalno stabilan i dobrog općeg stanja, a obzirom da je tada bila u jeku Covid epidemija, učinjen je PCR test na Covid 19 koji je bio pozitivan. I nakon toga da je višekratno pregledavan od strane odjelnih liječnika i sestara. Nakon pozitivnog nalaza na Covid 19, da je kontaktiran Covid koordinator KBC-a Zagreb koji je iznio preporuke po tada važećim smjernicama Ministarstva zdravstva RH i KBC-a Zagreb o postupanju sa Covid bolesnicima ovisno o njihovoj kliničkoj slici. Konkretno za pokojnog ZC da su preporučene mjere izolacije u kućnoj njezi, obzirom da je neurokirurško liječenje završeno, a bolesnik je imao blagu kliničku sliku infekcije Covid 19 virusom. Također da su svi bolesnici sa ovakvim pozitivnim nalazom izolirani od ostalih bolesnika. Potom da je otpušten na kućnu njegu uz preporuku mjere izolacije u kućnoj njezi, da je na dan otpusta pregledan prvo od strane odjelnih medicinskih sestara tijekom vizite, potom da je učinjena liječnička neurokirurška vizita gdje je pregledan od neurokirurškog tima, a tik pred otpust da je učinjen prijevoj rane i pregled kliničkog statusa od strane odjelnog liječnika. I pacijentu i supruzi da su usmeno dane jasne preporuke da se javi u najbližu bolnicu odnosno Covid odjel ukoliko dođe do pogoršanja kliničke slike, a nalazi u trenutku otpusta nisu pokazivali znakove teže infekcije spomenutim virusom. Kako je inkubacija tim virusom u prosjeku 14 dana, to da nije moguće sa sigurnošću reći u kojem trenutku je došlo do infekcije. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer da su utuženi iznosi paušalno navedeni i ničime potkrepljeni. Zaključno, da nije počinjena liječnička pogreška niti propust.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao medicinsku dokumentaciju, izvatke iz matice rođenih, izvadak iz matice umrlih, izvadak iz matice vjenčanih, račun Obrta za klesarstvo [obrt] vlasnika CC od 12.10.2022., saslušani su tužitelji, pročitane su Smjernice za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti 2019. i to verzija 1 i verzija 2, provedeno je medicinsko vještačenje te pročitan Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1. rujna 2024., pročitana je Dopuna nalaza od 16. lipnja 2025. te su saslušane vještakinje dr.sc. Irena Slavuljica i dr.sc. GCJ, a saslušan je i svjedok NC.

4. Činjenično nije sporno između stranaka da su 1. tužiteljica supruga pokojnog ZC, a 2. i 3. tužitelji njihova djeca, da je pok. ZC preminuo u Općoj bolnici Tomislav Bardek u Koprivnici 26.5.2021., da je 1.4.2021. primljen kod tuženika radi planiranog operacijskog liječenja frontalnog meningeoma, da je taj zahvat izvršen 7.4.2021., a nakon urednog postoperativnog tijeka, otpušten je na kućnu njegu 15.4.2021., time da je u kod tuženika zaprimljen sa negativnim testom na SARS-CoV- 2, a po otpustu iz bolnice bio je pozitivan. Nije sporno ni to da se zdravstveno stanje pokojnog ZC bitno pogoršalo nakon otpusta kući pa je sljedećeg dana zbog općeg lošeg stanja sa povišenom tjelesnom temperaturom od strane obitelji dovezen u Centar za hitnu medicinu Opće bolnice u Koprivnici gdje je odmah hosp italiziran te su na odmah učinjenim RTG snimkama bili vidljivi obostrani multipli infiltrati.

5. Spornim se ukazuje da li je do smrtnog ishoda pok. ZC došlo uslijed preranog otpusta od strane tuženika odnosno da li je došlo do liječničke pogreške .

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliske osobe.

7. 1. tužiteljica navodi u stranačkom iskazu da je suprug 1.4.2021. zaprimljen kod tuženika na dogovorenu operaciju benigne tvorevine na mozgu, uz prethodno napravljene sve tražene nalaze, između ostalog i sa negativnim Covid testom. Operacija da je bila dogovorena za 6.4.2021., ali je zbog drugačijeg rasporeda operiran 7.4.2021., a ne 8.4.2021. kako stoji u otpusnom pismu. Također da je od operatera dr. M saznala putem telefona da je postoperativni tijek proticao dobro, a u to se i sama uvjerila u kasnijem razgovoru sa suprugom s kojim se često čula i koji joj je rekao da se dobro osjeća, zbog čega je dogovorila sa istoimenim doktorom da će 14.4. suprug biti otpušten kući. Međutim, da je počeo jako kašljati, imao je laganu povišenu temperaturu, da je u poslijepodnevnim satima utvrđeno da je Covid pozitivan, a na RTG snimci bio je vidljiv blagi infiltrat na plućima. Također da joj je suprug rekao da je pao prilikom čekanja na RTG pretragu uslijed malaksalosti. Uslijed takvog razvoja događaja, da je odgođeno otpuštanje na kućnu njegu pa je ona 15.4. u jutarnjim satima došla u bolnicu, time da je već dan ranije primijetila da suprug više nije razgovorljiv, da je ne zove često kao prethodnih dana, a u poslijepodnevnim satima joj se više nije niti javljao. Dr. M da joj je rekao da je suprug dobro što se tiče ishoda operacije, ali da je Covid pozitivan, sa blagim simptomima i da to ne bi trebalo predstavljati nikakav problem prilikom daljnjeg oporavka. Već tijekom vožnje nakon otpusta do kuće, primijetila je da suprug teško diše, kod kuće je imao temperaturu 37,2 i tokom popodneva istog dana stanje mu je bilo sve lošije, uz jaki kašalj cijelo vrijeme tako da nije mogao ni ležati u krevetu, pa je sljedećeg dana 16.4.2021. zaprimljen u HBO u Koprivnici. Nalazi da su bili višestruko loši i što se tiče RTG snimke, saturacije, hemoglobina, iz čega ona zaključuje da nije dobio ni transfuziju kod tuženika za koju joj je rečeno da će dobiti, da je bio dispnoičan, snimka pluća da je pokazala opsežnu obostranu upalu pluća. Na odjelu COVID-JIL da je bio do 20.4. i to na tzv. venturi maski s pojačanim protokom kisika, 20.4. stavljen je na respirator nakon čega mu se stanje rapidno pogoršavalo pa je 28.4. napravljen i traheotomija i od tada je stalno na respiratoru, da bi zbog multiorganskog zatajenja u konačnici umro. U odnosu na troškove pogreba, navodi da je nadgrobni spomenik platila 52.350,00 HRK, da se troškovi pogreba odnose na odjeću za ukop supruga koju je platila 2.000,00 HRK, vijenaca i cvijeća koji su plaćeni 5.000,00 HRK za svo troje tužitelja, cijena lijesa da je bila 15.000,00 HRK, da je pokopu bio prisutan svećenik, ali se ne sjeća koliko je to plaćeno jer o tome više saznanja ima sin, plaćeni su troškovi pogrebne glazbe i troškovi Trgovačkog društva Lukom Ludbreg koji se odnose na kupnju grobnog mjesta i troškove samog ukopa. Crnina za svo troje tužitelja da je plaćena 5.000,00 HRK, a u pogledu nadgrobnog spomenika da se radi o dvostrukoj nadgrobnoj ploči.

8. Jednako i 2. i 3. tužitelji u bitnome identično kao i 1. tužiteljica navode da im je otac nakon izvršene operacije bio izuzetno dobro, da mu je pamćenje bilo dobro , da bi nakon 10. travnja primijetili da mu se zdravstveno stanje pogoršava u smislu da je sve više kašljao. 2. tužitelj navodi da je on osobno plaćao troškove pogreba pa računajući troškove svećenika, glazbe, karmina koje su se održale u Ugostiteljskom objektu za tridesetak ljudi, troškove ukopa, prijevoza pokojnika, pa ti troškovi da su svakako iznosili 10.000,00 HRK, dok račune nije sačuvao i te troškove da je on podmirio, a 1. tužiteljica da je platila trošak izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika.

9. Iz iskaza svjedoka LC, predstojnika Klinike za neurokirurgiju KBC- a Zagreb, proizlazi da nije direktno sudjelovao u liječenju pok. ZC, ali se sjeća pacijenta iz razdoblja boravka u klinici, te je pregledao njegovu medicinsku dokumentaciju nakon podnošenja ove tužbe. Ističe da je pacijent otpušten iz bolnice kao Covid pozitivan sa blagim simptomima te bolesti i u suradnji sa epidemiologom, njegovim preporukama i preporukama stožera da je otpušten na kućno liječenje u samoizolaciju, a po potrebi da se javi u najbližu ustanovu ako dođe do pogoršanja kliničke slike. Ističe da se u to vrijeme malo znalo o toj infekciji i tijek bolesti se nije mogao predvidjeti ni kod jednog Covid pozitivnog pacijenta. On osobno da je indicirao otpust pacijenta, a da postoji i sestrinska lista trajnog praćenja stanja pacijenta, time da iz napomene glavne sestre proizlazi da je ZC trebao biti otpušten kući 14. travnja, ali je zbog blagog porasta temperature i kašlja napravljena obrada koja je potvrdila blagu upalu pluća najvjerojatnije uzrokovanu Covid-om. Također da su izmjerene i laboratorijske vrijednosti pa je nakon nalaza pacijent stavljen u izolaciju sa drugim pacijentima. Sljedećeg dana nakon noćne vizite, a temeljem sestrinskog dekurzusa u kojem je navedeno da je mirno proveo noć, da su vitalne funkcije bile u redu, da je temperatura bila 37,8, da je prije samog otpusta bio afebrilan, da nije bilo kliničkih znakova da bi bio vitalnog ugrožen i u kojem slučaju ne bi bio otpušen iz bolnice. Nije mu poznato koji je liječnik tog jutra prije otpusta pregledao pacijenta, a ni jedan pacijent se ne otpušta iz bolnice bez pregleda liječnika, a iz medicinske dokumentacije se ne može iščitati jer se to niti ne navodi u dokumentaciji, koji liječnik pacijenta pregledava, no iz previjene rane zaključuje da ga je pregledao liječnik. Kako pacijent nije imao teške simptome Covid-a, to da se tuženik nije ni obratio infektološkoj službi koja je bila zadužena za teške oblike te bolesti, kraj činjenice da ZC nije imao niti zaduhu niti druge teške respiratorne simptome što bi upućivalo na nužnost boravka u bolnici na daljnjem liječenju i izričito tvrdi da nije spadao u imunokompromitirane bolesnike. Također da se svi bolesnici prilikom otpusta iz bolnice odvoze do sanitetskog vozila u sjedećim kolicima.

10. Iz nalaza vještaka dr.sc. Irene Slavuljica i dr.sc. GCJ, koje su od strane Medicinskog fakulteta u Rijeci imenovane za vještake, proizlazi da je ZC u trenutku otpusta iz KBC Zagreb bio imunokompromitirana osoba jer je od 17.3.2021. liječen Deksametazonom u dozi 2x8mg, a taj lijek djeluje supresivno na imunološki sustav pacijenta. Radiološki nalaz od 14.4.2021. da govori u pr ilog tvrdnji da je pacijent imao upalu pluća i da sukladno tada važećim smjernicama Ministarstva zdravstva za liječenje bolesti Covid 19 u verziji 2 od 19. studenog 2020., specifično antivirusno liječenje bilo je indicirano u bolesnika s teškom pneumonijom definiranom saturacijom kisika ˂93% na sobnome zraku te je imunomodulatorno liječenje indicirano u drugom tjednu te bolesti. Laboratorijski nalazi koji su napravljeni dan prije otpusta da govore za izraženu anemiju, trombocitopeniju i limfopeniju, dok su na dan otpusta učinjeni osnovni laboratorijski nalazi. Primjećuje da iz priložene medicinske dokumentacije nije razvidno da li je pacijenta na dan otpusta pregledao liječnik i opisao klinički status na dan otpusta, a smatra da je bilo nužno i korisno za pacijenta izmjeriti mu saturaciju krvi kisikom pred otpust. Iako su medicinske sestre i tehničari školovani i osposobljeni procjenjivati stanje pacijenta, planiranje otpusta da je isključivo u domeni liječnika. U sestrinskom dekurzusu da je evidentirano da su mjereni vitalni parametri, ali egzaktnih vrijednosti u dokumentaciji nema, dok klinički dojam zdravstven ih djelatnika koji su toga dana pregledavali gospodina ZC, bio je da nema znakova otežanog disanja i respiratorne insuficijencije. U slučaju asimptomatske ili blage bolesti da je prema istim smjernicama indicirano samo simptomatsko liječenje. Nakon što je pacijentu postavljena dijagnoza Covid 19, da je bilo potrebno svakodnevno kontrolirati vitalne parametre, uključujući saturaciju krvi kisikom radi procjene težine bolesti i eventualne potrebe za specifičnim antivirusnim ili imunomodulatornim liječenjem. Dalje navodi da nije moguće egzaktno procijeniti da li je kasniji razvoj događaja u smislu pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenta u uzročnoj vezi sa preranim otpustom s dotadašnjeg liječenja kod tuženika jer je specifično antivirusno liječenje prema smjernicama bilo indicirano samo u slučaju teške pneumonije definirane saturacijom kisikom ˂93%.

11. Očitujući se na nalaz vještaka, tužitelji predlažu dopunu vještačenja sa egzaktnim pitanjima da li je infekcija SARS-Co-2 i razvoj Covid 19 bolesti kod pok. ZC u pretežitom djelu utjecala na nepovoljan ishod i smrt pacijenta, odnosno proizlazi li iz medicinske dokumentacije da je neka druga bolest jače utjecala na smrtni ishod pokojnog od Covid 19 bolesti, dok veći dio nalaza prihvaćaju jer su vještaci decidirano i jasno naveli propuste koje su liječnici tuženika učinili prilikom liječenja i boravka kod njih.

12. Tuženik se protivi nalazu u cijelosti iz razloga što je Klinika za neurokirurgiju tuženika mjesto gdje se liječe bolesti središnjeg i perifernog živčanog sustava u uvjetima pandemije koja je bila na snazi u vrijeme razbolijevanja prednika tužitelja , a zadatak Klinike bio je i dalje je liječiti bolesnike s bolestima središnjeg živčanog sustava, a prema preporukama, pacijente koji su zadobili Covid infekciju slati u samo izolaciju u uvjetima dobrog općeg stanja što da je bila činjenica kod ZC . Kod pacijenata koji su imali blagu kliničku sliku kao on da nije bila potrebna svakodnevna kontrola vitalnih parametara u smislu saturacije krvi jer je pacijent tek postao febrilan i nije pokazivao znakove teške bolesti. Tuženik smatra da u prilog navedenom govori i činjenica da pacijent nije zatražio liječenje u Covid centru istog dana kada je otpušten nego tek 24 sata nakon otpusta, a u svrhu zaštite i ostalih teških bolesnika koji su se liječili na istoj Klinici, nisu postojali uvjeti za intenzivno liječenje bolesnika sa Covid infekcijom, a nalazi sudskih vještaka govore o postupcima koji bi se primjenjivali u idealnim uvjetima i koji u uvjetima pandemije na Klinici za neurokirurgiju tuženika nisu mogli biti provedeni, a niti potrebni obzirom na dobar klinički status pacijenta. Kako su liječnici tuženika poduzeli sve da se pacijenta primi i operira te izliječi od životno ugrožavajuće bolesti ogromnog meningeoma sa edemom i da je u uvjetima pandemije dobrog općeg stanja otpušten iz bolnice, tuženik se ne smatra odgovornim za tijek Covid infekcije. Konačno, da su se specifični antivirusni lijekovi davali bolesnicima samo u Covid centrima i u teškim oblicima bolesti, a ne na ostalim bolničkim odjelima zbog čega je pacijent hospitaliziran dan kasnije, kada se stanje pogoršalo, u ustanovu koja je liječila takve infekcije prema svim smjernicama za liječenje, a zadržavanje bolesnika na liječenju u zdravstvenim ustanovama bilo je preporučljivo samo u teškim oblicima bolesti, dok su svi ostali bolesnici bili izolirani u vlastitim kućama.

13. U dopuni nalaza vještaci navode da su infekcija virusom SARS-CoV-2 i bolest Covid 19 u pretežnom djelu utjecale na nepovoljan ishod pok. ZC.

14. Vještakinje su saslušane i na raspravi 22. siječnja 2026. Vještakinja Irena Slavuljica koja je specijalist infektologije ističe da prema sestrinskom dekurzusu je ZC na dan otpusta bio urednih vitalnih znakova, prema tadašnjim smjernicama za liječenje Covid pacijenata, nije bilo indikacije za specifično liječenje Covid bolesnika u smislu specifičnog antivirusnog lijeka Remdesivir. Pacijentu da je bila dijagnosticirana upala pluća, ali neovisno od njegovog općeg stanja kojeg su opisale medicinske sestre, bilo je poželjno napraviti tzv. saturaciju kisika pa u slučaju da je utvrđena razina kisika u krvi manja od 93% na sobnome zraku, to bi bila indikacija da se radi o respiratornoj insuficijenciji i za specifično antivirusno liječenje i nije bilo nužno pacijenta premještati na neki drugi odjel jer su pacijenti i u drugim bolnicama pa tako konkretno i u Rijeci primali antivirusni lijek na različitim odjelima gdje su se zatekli. Taj lijek da se primjenjuje intravenozno i ne može se primati izvan ustanove, slijedom čega ne bi bilo uvjeta za otpuštanje na kućno liječenje ili samoizolaciju nego je trebao biti zadržan na bolničkom liječenju gdje se i nalazio. U spisu priloženoj dokumentaciji da nema podatka o toj pretrazi, a koja pak se radi pulsnim oksimetrom koji se stavlja na kažiprst, a za točniju analizu respiratornog statusa, ta se pretraga provodi putem uzimanja uzorka krvi. Navodi da je ZC bio imunokompromitirana osoba i da se radilo o teškom obliku Covida i da je pacijent liječen Deksametazonom koji je imunosupresivan lijek pa je bilo korisno za pacijenta izmjeriti mu saturaciju krvi kisikom. Njegovo pak stanje kraj terapije Deksametazonom i neovisno od njegove kliničke slike na dan otpusta koju su opisale medicinske sestre, upućuje na teži oblik konkretnog oboljenja, a uz okolnost da je pacijent u roku od 24 sata "završio" na respiratoru, može se govoriti i o brzom razvoju bolesti. Primjećuje i da su u laboratorijskom nalazu od 14.4.2021. povišene vrijednosti CRP-a što ukazuje na infekciju Covid-om 19, a konkretne vrijednosti CRP-a od 25 su blaže povišene. Također da u spisu postoji sestrinska lista u kojoj su zabilježene vitalne funkcije pa se može zaključiti da su one doista mjerene. Iz njezinog kliničkog iskustva tokom 2021. godine, u jeku pandemije, indikacije za liječenje Remdesivirom bio je teški oblik bolesti koji je zahtijevao bolničko liječenje i da je konkretni slučaj pacijenta ZC bio upravo takav.

15. Vještakinja Petra Valković Zuijić, koja je specijalist radiologije navodi, vezano uz radiološki nalaz pluća od 14.4.2021., dakle dan prije otpusta, da se radi o patološki promijenjenom plućnom parenhimuu i smislu upalnih promjena o upali pluća jednog plućnog krila.

16. Tuženik je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja iz razloga što vještaci nisu konkretno odgovarali na njegove prigovore, a usmeni i pisani nalazi vještaka da su u pretežnom djelu kontradiktorni.

17. Analizirajući provedene dokaze, svakog zasebno, te ih dovodeći u međusobnu vezu sud zaključuje da djelatnici tuženika nisu postupali u skladu s pravilima medicinske struke prilikom liječenja pok. ZC i da postoji uzročno posljedična veza između (ne)postupanja tuženika i smrti prednika tužitelja, te da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi utužene iznose na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe.

18. Neosnovano tuženik prigovara nalazu i iskazima vještaka te neosnovano predlaže nadvještačenje, uz okolnost da su vještakinje jasno navele da je pokojni ZC bio imunokompromitirani bolesnik jer je liječen lijekom Deksametazonom u dozi od 2x8mg, dakle sa imunosupresivnim lijekom i da je bilo korisno za pacijenta izmjeriti mu saturaciju krvi kisikom i da njegovo stanje zbog već primane terapije Deksametazonom, neovisno od njegove kliničke slike na dan otpusta, govori u prilog težeg oblika konkretnog oboljenja, tim više što se njegovo zdravstveno stanje rapidno pogoršalo u roku od 24 sata, a koje pogoršanje bolesti opisuju i tužitelji, a koje uostalom između stranaka i nije sporno. Uslijed propusta tuženika da napravi i ovaj laboratorijski test koji bi definitivno utvrdio eventualno respiratornu insuficijenciju, predniku tužitelja uskraćeno je specifično antivirusno liječenje za ovu vrstu virusne bolesti koje se liječenje prema tvrdnji vještakinja moglo primijeniti odmah i kod tuženika bez potrebe premještanja u drugu bolnicu ili druge odjele. Prema tome, sud prihvaća nalaz vještaka stručnim i objektivnim, a koji nalaz tuženik nije doveo u sumnju.

19. U odnosu na prijedlog za provođenje novog vještačenja, tuženiku treba reći da vještaci moraju pažljivo ispitati sve relevantne okolnosti i detaljno obrazložiti svoje zaključke, a sud mora kritički razmotriti te zaključke. Sud je sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku ovlašten ocijeniti da li su nalaz i mišljenje vještaka pravilni ili nisu i sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka i isti treba podvrgnuti kritičkoj ocjeni i prema rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka zaključiti i postojanju neke činjenice, u ovome slučaju o propustu tuženika u liječenju pok. ZC. U nalazu i mišljenju vještaka, isto je valjano obrazloženo u skladu sa pravilima znanosti i vještine i na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije prednika tužitelja, time da jasno u dopuni nalaza ističu da je infekcija virusom SARS-CoV-2 u pretežnom dijelu utjecala na nepovoljan ishod pok. ZC odnosno do smrtnog ishoda. Dakle, jasno proizlazi iz nalaza vještaka da se djelatnici tuženika nisu pridržavali standarda postupanja u opisanoj situaciji, neovisno od toga da li bi takav standard postupanja doveo do drugog ishoda da je prednik tužitelja zadržan na bolničkom liječenju i da mu je indiciran lijek koji je specifičan za ovakvu vrstu virusne bolesti, dakle lijek Remdesivir.

20. Kako tuženik osporava odgovornost u ovome postupku, trebalo je utvrditi da li je tuženik u postupanju propustio poduzeti određene radnje u okviru pravila struke, konkretno da li bi se zadržavanjem prednika tužitelja na bolničkom liječenju izbjegla nastala posljedica, tj. njegova smrt te utvrditi da li postoji uzročna veza između postupanja tuženika s posljedicom koja se manifestira u smrtnom ishodu prednika tužitelja.

20.1. Kao što je rečeno, odgovornost tuženika i uzročno -posljedična veza utvrđeni su jasno nalazom vještaka.

21. U ovoj pravnoj stvari radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je st.2. propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Na ovu odredbu ZOO-a upućuje i čl. 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04 i 37/08).

22. Odredbom čl. 1061. ZOO-a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja i uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zaposlenika zdravstvene ustanove i nastale štete i ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Vezano uz odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se i opća odredba čl. 10. st.2. ZOO-a koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle s pažnjom dobrog stručnjaka, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, to znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao sukladno pravilima struke (lege artis).

23. Dva su temeljna oblika krivnje i to namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kad je zdravstveni radnik prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik odnosno zdravstveni djelatnik. Pri tome se predmnijeva obična nepažnja, kao najblaži oblik i stupanj krivnje štetnika što znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu, ako nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak odnosno dobar profesionalac. Sve navedeno primjenom stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja. Postupajući protivno pravilima struke čini se liječnička pogreška, a odgovornost postoji ako je pogreška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada, dok uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru.

24. Sama liječnička greška je medicinski pojam, a za pravnu znanost je relevantno da li je došlo do propusta u radu zaposlenika medicinske ustanove, do čega može doći u liječenju, dijagnostici i dr., a zbog odstupanja od medicinskih standarda, činjenjem ili nečinjenjem. Briga pak oko pacijenta predstavlja sve one radnje koje se prema pravilima medicinske struke trebaju osigurati pacijentu.

24.1. Tužitelji tvrde da je došlo do liječničke pogreške u liječenju pacijenta, a djelomice i u dijagnostici, obzirom da isti spornog dana otpusta iz bolnice nije zadržan na daljnjem bolničkom liječenju već je otpušten kući iako su njegovi nalazi ukazivali na pogoršanje stanja, odnosno predstavljali dodatni razlog za hospitalizaciju, bez obzira što to ne bi isključilo mogući loš konačni ishod i bez obzira što u takvom stanju to ne znači i nužno preživljavanje, ali povećava šansu da se izbjegne smrtni ishod, te ukazuje na uzročno-posljedičnu vezu između takvog postupanja zaposlenika tuženika i smrti njihovog prednika.

24.2. Tužitelji su dokazali provedenim medicinskim vještačenjem da je bilo medicinski opravdano pok. ZC zadržati na daljnjem bolničkom liječenju iz razloga što je već bio imunokompromitirani bolesnik, što je zahtijevalo povećani oprez kod dodatne infekcije SARS-CoV-2 i redovitu provjeru saturacije krvi kisikom, što bi vrlo jednostavno i efektivno uputilo djelatnike tuženika na zaključak o teškom zdravstvenom stanju prednika tužitelja. Prema tome, tužitelji su dokazali da smrt njihovog prednika nije posljedica sudbinskog tijeka bolesti, već liječničke pogreške, a tuženik nije dokazao elemente nepostojanja krivnje budući da se presumira samo najblaži stupanj krivnje u vidu obične nepažnje. U tom smislu tužitelji su dokazali da smrt njihovog supruga odnosno oca nije nastala kao posljedica bolesti od koje je bolovao i zbog koje je hospitaliziran kod tuženika, već naprotiv, uslijed propusta u pravodobnom i pravilnom dijagnosticiranju njegovog pogoršanog zdravstvenog stanja zbog čega nije bilo indikacije za otpuštanje na kućno liječenje odnosno samoizolaciju, a što bi mu pružilo barem minimalnu šansu za preživljavanje.

24.3. Spornog dana otpusta od tuženika, prednik tužitelja nije bio u terminalnoj fazi, do pogoršanja njegove bolesti došlo je u kratkom roku nakon otpuštanja zbog čega je već idućeg dana hospitaliziran i zadržan na liječenju, nakon kojeg je i preminuo. Vještaci jasno navode da otpust pacijenta iz bolnice s neevidentiranim vitalnim parametrima i propuštanje uobičajene dijagnostike saturacije krvi kisikom, predstavlja postupanje protivno pravilima struke i da je otpustom iz bolnice izgubljena realna šansa za pravodobno uvođenje specifičnog lijeka za ovu vrstu virusne infekcije i nastavak liječenja u bolničkim uvjetima, također treba reći da u građanskoj parnici nije potrebno dokazati uzrok smrti sa apsolutnom sigurnošću, već s pretežitom vjerojatnošću, kako je i dokazana. Zbog toga sud ne prihvaća tvrdnje tuženika o vjerojatnostima nastupa smrti jer bi moguće smrt nastupila i u bolnici odnosno kod tuženika, a posebno u situaciji pandemije i kao što svjedok NC navodi, u to vrijeme malo znanja o toj infekciji i nemogućnosti predviđanja tijeka bolesti kod Covid pozitivnih pacijenata.

25. Prema odredbi čl. 1101. st.1. ZOO-a, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Tužiteljima je na ime neimovinske štete zbog smrti supruga i roditelja dosuđen iznos od po 43.798,53 EUR. Navedeni iznosi su u skladu sa ustaljenom sudskom praksom, te odgovaraju iznosima iz orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je na sjednici Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske su sudovi dužni primjenjivati na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. u svim stupnjevima suđenja.

25.1. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa je u konkretnom slučaju obveza dospjela podnošenjem tužbe te su i zatezne kamate dosuđene na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe do isplate.

26. Prema odredbi čl. 1093. st.1. ZOO-a, tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Ustaljena sudska praksa pod pojmom uobičajenih troškova podrazumijeva troškove u skladu s mjesnim običajima, a u konkretnom slučaju to su troškovi nabave lijesa, vijenaca, cvijeća, crnine, grobnog mjesta, pogrebnog obreda (u konkretnom slučaju sa glazbom i svećenikom), podizanja nadgrobnog spomenika, troškova za jelo i piće sudionika u pogrebu ili tzv. karmine. Pri tome je za navesti da naknada za crninu pripada oštećenima prema cijenama u vrijeme kad je ona kupljena, a prilikom određivanja visine naknade za crninu sud je imao u vidu i okolnost da se štetni događaj dogodio krajem svibnja mjeseca, pa je uz okolnost uobičajenog trajanja korote, bilo nužno i da se žalobna odjeća zamijeni. Tužitelji navode u stranačkom iskazu da su troškove cvijeća i vijenaca te troškova žalobne odjeće platili svo troje ukupno od po 5.000,00 HRK te za ukopnu odjeću pok. Vlade Pirca 2.000,00 HRK, sud je primjenom odredbe čl. 223. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP) dosudio 1. tužiteljici za ukopnu odjeću Vlade Pirca 265,44 EUR i za 1. tužiteljicu za crninu iznos od 221,20 EUR. Naime, kako su troškovi crnine samo za tužitelje iznosili 5.000,00 HRK/663,61 EUR, to je svakome od tužitelja s tog osnova dosuđen iznos od 221,20 EUR.

26.1. S osnova troškova pogreba 1. tužiteljici je priznat trošak od 1.327,23 EUR, a koji se odnose na troškove ukopa, grobnog mjesta, lijesa, troškove hrane i pića tridesetak osoba koje su bile prisutne na karminama u ugostiteljskom objektu, pri čemu samo račun za lijes, križ i prijevoz pokojnika iznosi 756,52 EUR, a kraj okolnosti da tužitelji nisu sačuvali račune za ostale troškove, to je primjenom iste odredbe čl. 223. st.1. ZPP-a, slobodnom ocjenom suda odlučeno o osnovanosti i te tražbine.

26.2. 1. tužiteljica je priloženim računom dokazala i trošak nadgrobnog spomenika i to sa dvostrukom nadgrobnom pločom jer je uobičajeno da se supružnici sahranjuju zajedno, čime je realan trošak od 6.948,04 EUR s tog osnova imovinske štete. Naprotiv, odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova troškova crnine za ukopnu odjeću i crnine za 1. tužiteljicu preko iznosa od 486,64 EUR (221,20+264,44) do iznosa od 1.061,78 EUR.

26.3. Odluka o zateznoj kamati na imovinsku štetu u skladu je s odredbom čl. 1086. ZOO-a prema kojoj odredbi se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a to je za nadgrobni spomenik od 13.10.2022., a na iznos crnine i troškova pogreba od dana podnošenja tužbe.

27. U odnosu na imovinsku štetu 2. i 3. tužitelja, istima su priznati također troškovi crnine od 221,20 EUR svakome, te troškovi vijenaca i cvijeća jer je uobičajeno da najbliži članovi obitelji kupuju i najveće vijence za pokojnika, te cvijeće koje se postavlja oko odra i na lijes pa su realni troškovi s tog osnova 663,61 EUR ili svakome od tužitelja 331,80 EUR. Na dosuđene iznose imovinske štete, tužiteljima je dosuđena i zatezna kamata od podnošenja tužbe sukladno čl. 1086. ZOO-a.

27.1. Neovisno od toga što 2. tužitelj tvrdi da je on plaćao troškove pogreba, vidljivo je iz računa sa lista 75 da je račun za lijes, prijevoz pokojnika i dr. ispostavljen na ime 1. tužiteljice, dok ne osporava okolnost da je 1. tužiteljica platila nadgrobni spomenik. Uostalom, 2. tužitelj i ne utužuje troškove pogreba već samo troškove crnine, vijenca i cvijeća jednako kao i 3. tužiteljica.

28. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu da je 1. tužiteljica odbijena sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 2.566,00 EUR (sa uvećanjem za 20% uslijed zastupanja više osoba temeljem Tbr. 40. Tarife), zastupanja na raspravama 9.3. i 30.11.2023., 21.2., 23.4., 3.6.2024. i 22.1.2026., sastava podneska od 6.11.2024., sve u iznosima od po 2.566,00 EUR, PDV 5.773,50 EUR, sudska pristojba na tužbu 331,81 EUR, pristojba na presudu 663,61 EUR i trošak vještačenja 2.654,46 EUR ili ukupno 32.517,38 EUR.

Varaždin, 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnik tužitelja – Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4

2) Tuženik – Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb