REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: Psp–22/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZP, [adresa] svi zastupani po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2026. godine u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Marijana Peše, odvjetnika u Zadru, te nakon objave dana 11. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tuženici GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/ [adresa] smetali suposjed tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem mirnom, faktičnom i nesmetanom suposjedu jugozapadnog dijela zajedničkog dvorišta i okućnice nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi SABUNIKE površine 592 m2, DVORIŠTE 337 m2, STAMBENA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA 255 m2, u razdoblju od 16.02.2024. godine nadalje, na način da su tuženici GP, OB 80481391140, [adresa] i ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] postavili lanac s lokotom između vanjske ograde i zajedničkog stepeništa zgrade, bitno ograničivši dosadašnji način tužiteljeva izvršavanja faktične vlasti prolaskom, parkiranjem osobnim automobilom i držanjem stvari u ograđenom dijelu.

II.Nalaže da tuženicima GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/ [adresa] da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja suposjeda na način da u roku 15 dana uklone lanac s lokotom između vanjske ograde i zajedničkog stepeništa zgrade jugozapadnog dijela zajedničkog dvorišta i okućnice nekretnine nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi SABUNIKE površine 592 m2, DVORIŠTE 337 m2, STAMBENA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA 255 m2 te im se zabranjuje da ubuduće čine takvo ili slično smetanje.

III.Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju troškove, parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II.Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima pod 1 i 2 parnični trošak u iznosu od 1.375,00 Eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da su tužitelj i tuženici suvlasnici i suposjednici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi SABUNIKE površine 592 m2, DVORIŠTE 337 m2, STAMBENA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA 255 m2, i to tužitelj kao suvlasnik dijela 6. Suvlasnički dio: 2/24, a tuženici ZP GP kao suvlasnik dijela 1. Suvlasnički dio: 3/24 te ZP kao suvlasnik dijela 2. Suvlasnički dio: 3/24. Navedena nekretnina nalazi se na adresi [adresa]. U stvarnosti, radi se o manjoj zgradi s više apartmana i sa zajedničkim dijelovima poput okućnice (dvorišta), zajedničkih stepenica i sl. Ovdje parnične strane su, zajedno s drugim suvlasnicima i suposjednicima zgrade, zajednički i neometano koristili zajedničke dijelove okućnice zgrade, pa tako i zajednički dio dvorišta na jugozapadnu dijelu njihove parcele. Radi se o dijelu zajedničke okućnice na kojem su svi suvlasnici, ovisno o tome tko je „došao prvi“, parkirali svoja vozila, a zbog strašnih gužvi koje vladaju u [adresa] u toku ljeta. Dana 16.02.2024. godine tužitelj se, nakon polugodišnjeg izbivanja (dakle, od ljeta 2023.), uputio u svoju (predmetnu) nekretninu na adresi [adresa]. Došavši na adresu tužitelja je zatekla „novost“ - postavljeni lanac na dijelu zajedničkog dvorišta na jugozapadnu dijelu zajedničke parcele, i to upravo na dijelu koji su stanari koristili kao zajednički parking u slučaju potrebe. Zbog navedenog lanca tužitelj nije mogao parkirati svoje vozilo kao što je oduvijek mogao, nije više mogao proći zajedničkim dijelom okućnice kao što je uvijek mogao, nije mogao privremeno odložiti stvari na tom dijelu kao što je oduvijek mogao. S obzirom da su ovdje tužitelji nedavno već pregradili dio zajedničke okućnice sa zidom te kako su sporadično tvrdili drugim susjedima da upravo njima pripada zajedničko dvorište, to tužitelj ima izravnih saznanja da su upravo tuženici postavili predmetni lanac i na taj način mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, odnosno onemogućili ga u parkiranju svog vozila i prolasku zajedničkim dijelom dvorišta. Odredba čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV) jasno propisuje: 1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti" . S obzirom da je stavljanjem lokota tužitelju bitno ograničen dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti (neometanog prolaza, parkiranja vozila, ostavljanja stvari na zajedničkom dvorištu), to je jasno kako je smetan njegov suposjed na predmetnom dijelu zajedničke nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelj ovdje, u zakonskim rokovima, sukladno odredbi čl. 22, u vezi s odredbom čl. 24. ZV-a traži od naslovnog suda sudsku zaštitu od samovlasnog smetanja suposjeda od strane tuženika, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja naredi uspostava posebnog stanja te zabrani ovakvo ili slično smetanje od strane tuženika ubuduće.

2.Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti osporavaju kao neosnovani. Naime, nije sporno da su stranke suvlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 6671, [adresa] ukupne površine 592 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Međutim, netočni su navodi tužitelja kako bi predmetni jugozapadni dio predmetne nekretnine bio u suposjedu stranaka, odnosno kako bi ga iste zajedno koristile. Naime, predmetni dio nekretnine u isključivom je posjedu tuženika, te ga isti već godinama drže u svojem samostalnom posjedu, dakle ne kao suposjednici zajedno s tužiteljem, već kao jedini posjednici istoga. Tužitelj nikada nije bio u suposjedu predmetnog dijela nekretnine, a njegov navod da bi bio posljednji mirni faktični i nesmetani suposjednik je notorna neistina. Tužitelj i sam u tužbi navodi da bi se povremeno parkirao na tome dijelu po principu „tko je došao prvi“, no to ne znači da je takvim svojim postupanjem stekao suposjed stvari. Osim toga, ako bi se i dogodilo da bi tužitelj ostavio svoje vozilo, tuženi su ga bilo osobno, bilo putem osoba koje bi u to vrijeme koristile njihovu nekretninu, upozorili da se tu ne može parkirati, na što bi isti onda maknuo svoje vozilo. Osim toga, posebno se napominje da je tužitelj eventualno ponekad svoje vozilo znao ostaviti ispred ulaza u dio nekretnine koja je predmetom ove tužbe, a ne upravo na taj dio nekretnine koji je predmetom tužbenog zahtjeva. Dakle, nema govora o postojanju suposjeda tužitelja na tome dijelu predmetne nekretnine. Takvo postupanje tužitelja ne može se štiti posjedovnom tužbom na način kako to traži tužitelj, niti bi isti na taj način stekao i uživao suposjed nekretnine, pa nema što štiti ovakvom neosnovanom tužbom. Osim toga, tuženi ustraju na prigovoru prekluzije, a tužitelj ne predlaže izvođenje dokaza da bi tužbu podnio u prekluzivnom roku od 30 dana, jer račun za plaćenu cestarinu iz kojeg nije vidljivo da bi se na bilo koji način odnosio na tužitelja nije dostatan dokaz pravodobnosti tužbe, a za druge dokazne prijedloge je tužitelj prekludiran s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti. Zaključno, tuženi dostavljaju svoj kupoprodajni ugovor iz kojeg je vidljivo da im je prijašnji vlasnik i posjednik jamčio isključivi posjed i služnost prolaza i provoza spornog dijela nekretnine kao vlasnicima iste, uz napomenu da se radi o dogovoru s ostalim suvlasnicima, a istodobno je potvrđen i ulazak u isključivi posjed iste. Osim toga, dostavljaju se i pisane izjave ostalih suvlasnika iz kojih je vidljivo da su se svi stanari osim tužitelja dogovorili o korištenju predmetnoga dvorišta, na način da je svaki u posjed dobio svoj dio dvorišta i da su mjesta za parkiranje predviđena ispred ulaznih vrata svakog od vlasnika dijela stambenog objekta, odnosno, bočno uza zid njegovog dijela zajedničkog objekta . Također je dogovoreno da prilazni put, na kojem je povremenu znao parkirati tužitelj, mora svakodobno biti slobodan od svih stvari. Dakle, tužitelj nema , a niti pak je ikada imao posjed ili suposjed predmetnog dijela nekretnine, pa isti nema niti što štiti ovom tužbom. S obzirom na navedeno, ovime se predlaže Naslovljenom sudu po provedenom postupku odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.U dokaznom postupku prvostupanjski sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Sabunike, dvorište površine 337m2, stambena zgrada, stambena zgrada površine 255m2, ukupno 592 m2 (l.s.4-5), potvrdu o plaćenoj cestarini Hrvatskih autocesta d.o.o. 16.02.2024.g. (l.s.6), fotografije tužitelja od 21.veljače 2024.g. (l.s.7 -8), vlastoručnu skicu tužitelja (l.s.9), kupoprodajni ugovor sklopljen između RP kao prodavatelja i GP i ZP kao kupaca od 16.08.2001.g. (l.s.26), pisanu izjavu RP, UP i EP od 14.svibnja 2001.g. (l.s.27 -32), presliku policijskog izvješća (l.s.36), rješenje Općinskog suda u Zadru P.1416/00 od 09.studenog 2001.godine (l.s.37), ugovor o prodaji nekretnine sklopljen između LP kao prodavatelja i ŽP kao kupca od 05.lipnja 1998.godine (l.s.38-41), proveo očevid uz sudjelovanje vještaka geodeta dipl.ing.geod. MP na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.47 -52), skicu sudskog očevida vještaka geodeta dipl.ing.geod. MP od 04.studenog 2024.g. (l.s.55-57), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja Stjepana Peha sina ŽP (l.s.68-69), stranačkog saslušanja tuženika pod 1 GP (l.s.70), stranačkog saslušanja tužene pod 2 ZP (l.s.71), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vukovaru saslušao svjedokinju KP (l.s.83-84), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zlataru Stalna Služba u Krapini saslušao svjedokinju ŽPN (l.s.85-86), svjedokinju JP (l.s.86- 87), svjedokinju GPN (l.s.87), svjedokinju ZPN (l.s.88), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Čakovcu saslušao svjedoka KP (l.s.9099), svjedoka OP (l.s.91-92,100-101), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Rijeci Stalna Služba u Delnicama saslušao svjedoka BP (l.s.106-108), neposredno pred Općinskim sudom u Zadru saslušao svjedoka FP (l.s.109-110).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) propisuje da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

5.1.Čl. 21. st. 1. ZVDSP-a propisuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda dok st. 3. propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a st. 4. propisuje da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

5.2.Čl. 22. st. 1. ZVDSP-a propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

5.3.Čl.24.st.1.ZVDSP-a propisuje da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

5.4.Čl. 27. st. 1. ZVDSP-a propisuje da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. toga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

6.Tužitelj tvrdi da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom, faktičnom i nesmetanom suposjedu jugozapadnog dijela zajedničkog dvorišta i okućnice nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] površine 592 m2, dvorište 337 m2, stambena zgrada, stambena zgrada 255 m2, u razdoblju od 16.02.2024. godine nadalje, i to tako da su tuženici GP, i ZP, postavili lanac s lokotom između vanjske ograde i zajedničkog stepeništa zgrade, i time bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja prolaskom, parkiranjem osobnim automobilom i držanjem stvari u ograđenom dijelu.

7.Prema utvrđenjima sa sudskog očevida od 4. studenog 2024.g. predmet spora bi bio dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 46m2, geometrijski lik žute boje označen točkama A-B-C-D-E-F-A, uz koji se nalazi sporni lanac sa željeznim šipkama, na skici sudskog očevida označen točkama 1-2 položaj željeznih šipki između kojih se razvlači lanac prema kazivanju tužitelja, a sporan bi dio i dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 35m2 geometrijski lik zelene boje označen točkama A-B-C-G-H-A, tako da je među strankama sporan način korištenja dvorišnog prostora zgrade sagrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.Tužitelj tvrdi da nikakvog sporazuma suvlasnika oko korištenja dvorišta nije bilo i da svoje pravo na suposjed cijelog dvorišnog prostora izvodi iz svog prava suvlasništva, jer je prema izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Sabunike, dvorište površine 337m2, stambena zgrada, stambena zgrada površine 255m2, ukupno 592 m2, upisan kao suvlasnik za 2/24 dijela i da je njegov otac ŽP kupio apartman u toj zgradi ugovorom o prodaji nekretnine sklopljenim između LP kao prodavatelja i ŽP kao kupca od 05.lipnja 1998.godine i da od tada koristi cijeli dvorišni prostor zgrade bez ikakvih ograničenja sve do trenutka postavljanja spornog lanca na šipkama , kako to opisuju u svojim iskazima svjedoci ŽPN, DP, GPN, ZPN, i FP, dok tuženici tvrde da su po kupoprodaji 2001.g. , po kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između RP kao prodavatelja i GP i ZP kao kupaca od 16.08.2001.g. ušli u točno određeni dio dvorišta koji da koriste i danas, istovjetno do ruba na kojem je postavljen sporni lanac na željeznim šipkama, kako to opisuje svjedokinja KP, svjedok ĆP, i svjedok HP.

9.Prema čl.I. ugovora o prodaji nekretnine sklopljenog između LP kao prodavatelja i ŽP kao kupca od **.**.1998., LP prodaje ŽP nekretninu u zk. ul. [broj ZK uloška] – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stan od dvije sobe, nus prostorije i terase u potkrovlju četvrtine kuće na adresi [adresa], površine 49m2, za kupoprodajnu cijenu iz čl. II., prema čl. VIII . stan opisan u čl. 1. tog ugovora građevinski nije dovršen, uz isti da pripada proporcionalna površina građevinske parcele te vanjsko stubište.

10.Prema čl.I. kupoprodajnog ugovora sklopljenog između RP kao prodavatelja i GP i ZP kao kupaca od **.**.2001.g. RP prodaje, a GP i ZP kupuju nekretninu, u naravi dio kuće s dvorom (kuća površine 43m2 s terasom 18m2 s dvorom sveukupne povr. 152m2), koja se sastoji iz dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] i to 2/8 dijela, sve k. o. [katastarska općina], prodavatelj da jamči kupcima da je prilazni put detaljno naveden i opisan u građevinskoj dozvoli i ovjerenoj izjavi sa ostalim suvlasnicima gore predmetne nekretnine dat u pravo služnosti prolaza i provoza vlasnika tj. prodavatelju kao i njegovim pravnim sljedbenicima (u ovom slučaju gore navedenim kupcima), prema čl.V. u posjed i uživanje kupljene nekretnine stupaju kupci odmah nakon ovjere potpisa tog ugovora od strane prodavatelja.

11.Prema pisanoj izjavi RP, UP i EP od 14.svibnja 2001.g., oni RP, UP i PP (troje od ukupno četvero) suvlasnika nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi građevinske čestice ukupne površine 608 m2, te građevinskog objekta veličine 16 x 12m2, izjavljuju da su, tj. svatko od njih, vlasnici po ¼ dijela spomenute građevinske čestice (tj. po 152m2) i kao takvi upisani u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru, četvrti suvlasnik je pok. LP iza kojeg da još nije završen ostavinski postupak, te nije određen njego nasljednik. Sukladno dogovoru postignutom prigodom kupovanja spomenute građevinske čestice, svaki suvlasnik da posjeduje ¼ građevinskog zemljišta na kojoj se nalazi ¼ dijela građevinskog objekta u njegovu vlasništvu, međutim, u naravi korisna površina građevinske čestice ne iznosi 152m2 po suvlasniku iz razloga što je dio zemljišta (cca 10%) ustupljen za zajednički prilazni put (koji je kao takav ucrtan u nacrtu priloženom dokumentaciji za dobivanje građevinske dozvole), gore spomenuti prilazni put da služi za pristup suvlasnika, kao i njegovih gostiju, do dijela građevinske čestice u njegovom vlasništvu i u svako vrijeme mora biti slobodan od svih stvari. Sukladno gore spomenutom nacrtu, mjesta za parkiranje predviđena su ispred ulaznih vrata svakog od vlasnika dijela stambenog objekta, odnosno bočno uza zid njegovog dijela zajedničkog objekta. Napominju da je pok. LP naknadnim građevinskim zahvatima na svom dijelu stambenog objekta eliminirao svoje parkirališno mjesto ispred ulaza na svoj dio stambenog prostora jer je na tom dijelu terena izgradio vanjsko stepenište širine cca 1,50m (dok je građevinskom dozvolom bilo predviđeno unutarnje stepenište), tako da mu je za parkiranje ostalo mjesto bočno uza zid njegovog dijela objekta.

12.Dakle, u prvostupanjskom postupku je bio potrebno utvrditi da li je postojao sporazum suvlasnika oko korištenja dvorišnog prostora, obzirom da ne postoji pisani ugovor o tome, kojeg potvrđuju tri od četiri prvotna suvlasnika i to RP, UP, PP, a bez potpisa LP od kojeg je apartman kupio otac tužitelja ŽP 1998.godine, međutim u prilog činjenici da je i LP prihvatio takav sporazum i koristio dvorište na dogovoren način po četvrtinama uz svaki od apartmana govori i gradnja vanjskih stepenica na toj četvrtini od LP koje su vidljive na skici sudskog očevida od 04.11.2024.g. dipl.ing.geod. MP odmah uz sporni dio označen zelenom bojom, dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 35m2 geometrijski lik zelene boje označen točkama A-B-C-G-H-A, koji je podigao vanjsko stepenište na tom svom dijelu i koje se vidi na fotografijama sudskog očevida, na fotografiji br.3 i br. 5 sa l.s. 57 predmeta, smatrajući ga očito kao svojeg i u čemu ga nitko od drugih suvlasnika nije sprječavao, što bi zasigurno učini li da nije postojao sporazum suvlasnika oko korištenja dvorišta, i čime je i bitno suzio svoj dvorišni prostor kada se usporede geometrijski lik žute bo je i zelene boje, a zeleni geometrijski lik je sužen upravo za izgrađene stepenice od strane LP i time bitno sužen prostor za parkiranje, što se i spominje u izjavi RP, UP i EP od 14.svibnja 2001.g., a upravo se navedene vanjske stepenice i spominju u ugovoru o prodaji nekretnine sklopljenom između LP kao prodavatelja i ŽP kao kupca od 05.lipnja 1998.godine , pa se u čl. VIII. i spominje to vanjsko stubište kao samovlasništvo LP koje prodaje ŽP, a navedeno ne bi bilo moguće da se LP nije smatrao kao vlasnik i posjednik tog dijela dvorišta. U prilog činjenici da je takav sporazum postojao i da je realiziran među suvlasnicima govori i postojanje pregradnog zida na sjeveroistočnoj strani dvorišta koji je podignut od strane tuženika, vidljiv na skici sudskog očevida od 4. studenog 2024.g. dipl.ing.geod. MP i na fotografiji tužitelja sa l.s.8 predmeta, te vlastoručnoj skici tužitelja sa l.s. 9 predmeta, i koji nije uklonjen po ostalim suvlasnicima, niti se tražilo njegovo uklanjanje po preostalim suvlasnicima, a što bi zasigurno napravili da ovaj sporazum nije postojao. Upravo navedena činjenična utvrđenja potvrđuje iskaz svjedoka BP, čiji iskaz sud posebno apostrofira kao svjedoka nesrodnog sa strankama, u kojem svjedok navodi da je njegova supruga RPN naslijedila 2021. od svojeg oca Mije Cara 1/4 apartmana u predmetnoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa]. Od tada svjedok i supruga sa djecom redovito odlaze u predmetnu nekretninu, a odlazili su i puno ranije dok je vlasnik apartmana bio njezin otac, a tome ima već 25 godina, tako da mu je poznata situacija glede načina korištenja dvorišta predmetne zgrade sa apartmanima, sjeća se da je u građevinskoj dozvoli za predmetnu zgradu bilo navedeno da se gradi zgrada sa 4 samostalne stambene jedinice, tako je bilo dogovoreno da se dvorište koristi na 4 dijela odnosno da svatko parkira auto i koristi onaj dio dvorišta koji se nalazi uz njegovu stambenu jedinicu, tako je primjerice apartman koji koriste svjedok i supruga smješten paralelno s apartmanom tužitelja na zapadnom dijelu predmetne nekretnine. Koliko mu je poznato ranije nije bilo nikakvih problema, svatko je koristio svoju ¼ dvorišta, a prolaz oko zgrade je morao biti slobodan kako bi svi mogli prolaziti istim. Međutim problem je po njegovom mišljenju nastao kada je raniji vlasnik apartmana koji je danas u vlasništvu tužitelja (1/3 dijela) sagradio vanjske stepenice za ulaz na pojedine etaže apartmana, time je iskoristio vanjski prostor dvorišta i onemogućio parkiranje automobila na tom dijelu nekretnine. Sjeća se da je raniji vlasnik apartmana koji je u vlasništvu tuženika, SP postavio lanac na dijelu dvorišta koji je predmet ovoga postupka, međutim tada prijašnjih godina lanac je stajao uza zid, uz ogradu te se nikad nije koristio i njime se nije priječio prilaz predmetnom dijelu dvorišta. Ne zna točno kada su tuženici predmetni lanac počeli koristiti na način da njime priječe prilaz tom dijelu dvorišta jer obično kada dođe već je netko tamo parkiran, a i ne ide za time s obzirom da to nije dio dvorišta koji svjedok koristi. Inače taj dio dvorišta prema ranijem dogovoru, misli da pripada upravo tuženicima. Svjedok je naveo i da je problem oko parkiranja nastao upravo na dijelu dvorišta ispred apartmana čiji je suvlasnik tužitelj iz razloga što su tri vlasnika tog apartmana te smatra da bi se oni međusobno trebali dogovoriti tko će gdje parkirati odnosno koristiti to jedno jedino parkirno mjesto koje pripada apartmanu odnosno 1/4 dvorišta. Oni ostali suvlasnici nemaju taj problem iz razloga što su vlasnici svaki svog apartmana u cijelosti i da se po važećim ispravama u predmetnoj zgradi nalaze 4 stambene jedinice, ali mu je poznato da je jedna stambena jedinica u naravi pretvorena u 3 zasebna apartmana, a kojeg je jedan u vlasništvu tužitelja. U pogledu dogovora suvlasnika da svakome pripada 1/4 dvorišta svjedok je iskazao da ima saznanja o tom dogovoru, a pismeno da postoji izjava sastavljena u Zagrebu 14. svibnja 2021. koja se već nalazi spisu, a koju su izjavu sastavili raniji vlasnici apartmana u predmetnoj zgradi RP, UP i PP (troje od ukupno četvero suvlasnika predmetne nekretnine) prema kojoj su se isti dogovorili da svatko od njih je vlasnik 1/4 dijela predmetne građevinske čestice, pa tako i 1/4 dijela dvorišta oko iste. Četvrti vlasnik da je pokojni LP iza kojeg tom trenutku nije bila provedena ostavinska rasprava. Izjavom su također utvrdili da prilazni put mora biti slobodan za prolaz svih suvlasnika i gostiju apartmana, a mjesta za parkiranje da su predviđena ispred ulaznih vrata svakog od vlasnika svog dijela stambenog objekta odnosno bočno uza zid njegovog dijela objekta. Svjedok je izjavio i da se u izjavi navodi da je LP naknadnim građevinskim zahvatom na svom dijelu stambenog objekta gradnjom vanjskog stepeništa eliminirao svoje parkirališno mjesto ispred ulaza tako da mu je za parkiranje ostalo mjesto bočno uza zid. Izjavu da su potpisali njegov tast, PP i preostali raniji vlasnici apartmana, svi osim tada pok. LP.

13.Dakle, ocjenjujući sve provedene dokaze u postupku, prvostupanjski sud smatra da je dvorišni prostor oko zgrade na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između suvlasnika razdijeljen na pojedine prostore pod isključivom vlašću pojedinih suvlasnika, pa stoga tužitelj nije dokazao pretpostavke za pružanje zaštite suposjeda na spornom dijelu zemljišta, te je tužbeni zahtjev odbijen.

14.Tuženima je dosuđen parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st .1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23) i to primjenom Tbr.7.2. prema kojem odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, u postupcima radi smetanja posjeda, uz vrijednost boda po ovoj tarifi od 2,00 Eur-a (Tbr.50), pa tuženima pripada parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika u iznosu od 500,00 Eur-a, uvećano za pdv- 625,00 Eur-a za prve četiri radnje, i za daljnje radnje za sastav obrazloženog podneska od 11. veljače 2025.g. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 7. travnja 2025.g. u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 4. lipnja 2025.g. u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 12. lipnja 2025.g. u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 26. veljače 2026.g. u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.1.),- 250 bodova, uz vrijednost boda po ovoj tarifi od 2,00 Eur-a (Tbr.50), u iznosu od 500,00 Eur-a, uvećano za pdv- 625,00 Eur-a, ukupno 1.250,00 Eur-a, uz uvećanje od 10% za zastupanje više osoba (Tbr.40), - 1.375,00 Eur-a.

15.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 11. ožujka 2026. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju osobno uz rješenja plaćanje sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 39,82 Eur-a

2.Tuženima pod 1 i 2 po punomoćniku