Pr-7057/2021-62
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. odvjetnicima u OD Ljubičić–Vrdoljak & Partneri, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Koranska 2 Zagreb, OIB: 79517545745, zastupano po pun. Aniti Jozičić, odvjetnici u OD Hanžeković i Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. u nazočnosti pun. tužitelja Željka Vrdoljaka, odvj. u OD Ljubičić-Vrdoljak & Partneri i pun. tuženika Anite Jozičić, odvj. u OD Hanžeković i Partneri, objavljene dana 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime razlike bruto plaće iznos od 6.862,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počam od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2015. godine, od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, kako slijedi:
- 295,43 EUR od 1.travnja 2011. godine
- 297,23 EUR od 1.svibnja 2011.godine
- 299,01 EUR od 1.lipnja 2011.godine
- 290,46 EUR od 1.srpnja 2011.godine
- 288,11 EUR od 1.kolovoza 2011.godine
- 291,90 EUR od 1.rujna 2011.godine
- 296,67 EUR od 1.listopada 2011.godine
- 296,05 EUR od 1.studenog 2011.godine
- 291,30 EUR od 1.prosinca 2011.godine
- 294,86 EUR od 1.siječnja 2012.g
- 295,43 EUR od 1.veljače 2012.godine
- 296,16 EUR od 1.ožujka 2012.godine
- 300,46 EUR od 1.travnja 2012.godine
- 300,19 EUR od 1.svibnja 2012.godine
- 299,21 EUR od 1.lipnja 2012.godine
- 290,24 EUR od 1.srpnja 2012.godine
- 289,98 EUR od 1.kolovoza 2012.godine
- 297,35 EUR od 1.rujna 2012.godine
- 300,75 EUR od 1.listopada 2012.godine
- 297,35 EUR od 1.studenog 2012.godine
- 292,67 EUR od 1.prosinca 2012.godine
- 300,20 EUR od 1.siječnja 2013.g
- 295,90 EUR od 1.veljače 2013.godine
- 65,96 EUR od 1.ožujka 2013.godine
Za više zatraženi iznos od 9.626,42 eura kao i za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 6.862,87 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.
2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 8.306,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotna poena, počam od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Iznose iz točke 1. i 2. tužbenog zahtjeva dužan je tuženik uplatiti na žiro račun punomoćnika tužitelja broj:
IBAN: [broj bankovnog računa],Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. kod OTP banka d.d., OIB: 02942315522.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 14. studenog 2016., u bitnome se navodi da je presudom Županijskog suda u Splitu od 16. listopada 2016., preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-218/11 od 26. kolovoza 2014., te da je utvrđeno da nije dopušten otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od dana 23. ožujka 2011., pa da radni odnos tužiteljice nije prestao, te da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao u skladu ugovora o radu od 16. veljače 2009. Nadalje, tužbom da tužiteljica traži isplatu razlike bruto plaće koju joj je tuženik bio dužan isplatiti za predmetno razdoblje i bruto plaće koja joj je obračunata i isplaćena. Dakle, razlika bruto plaće koju je tuženik dužan isplatiti za utuženo razdoblje od 01. travnja 2011. do 08. veljače 2016., ukupan iznosi od 145.129,97 kn (prema izračunu dipl. oec. IČ od 08. ožujka 2016.), sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Predloženo je i tuženika obvezati na snašanje parničnog troška. Tijekom postupka tužiteljica je u više navrata precizirala tužbeni zahtjev.
1.1. Podneskom od 26. studenoga 2025. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Anti Beusu.
Tužiteljica je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog bruto iznosa od 15.496,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate s osnova razlike plaće za razdoblje od travnja 2011. do veljače 2016.
2. Tijekom ovog postupka došlo je do statusnih promjena na strani tuženika, pa je podneskom od 20. travnja 2021. tužiteljica označila tuženika Hanza media d.o.o., Zagreb, Koranska 2.
3. U odgovoru na tužbu od 08. studenog 2017., tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, ističući da je Odluka Općinskog suda pod br. Pr-218/11 od 26. kolovoza 2014. Odlukom Županijskog suda u Splitu od 16. listopada 2016., preinačena, te da je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 23. ožujka 2011. nedopuštenom, istom Odlukom, da je utvrđeno da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao u smislu odredbi Ugovora o radu od 16. veljače 2009. Nadalje, da je tužiteljica vodila i spor pod posl. brojem Pr- 192/13, kojim je tražila da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. veljače 2013. Dakle, da je tužbeni zahtjev tužiteljice u tom postupku odbijen, koja Odluka da je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžr-43/14 od 26. lipnja 2014. Iz navedenog da proizlazi kako je tužiteljica dana 08. ožujka 2013. prihvatila ponuđeni ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove daktilograf sa osnovanom plaćom s koeficijentom složenosti 1,70, radnom vremenu, na izdvojenom mjestu. Nadalje da otkaz Ugovora o radu od 11. travnja 2011. za poslove operater na unosu u punom radnom vremenu na izdvojenom mjestu rada, nije uspjela osporiti u pravomoćno okončanom postupku. Potraživanje tužiteljice za razdoblje od 08. ožujka 2013. do 08. veljače 2016., da je u cijelosti neosnovano, jer da je tužiteljica u tom razdoblju bila zaposlena na poslovima daktilografa, na pola radog vremena, a ne na poslovima operatera na unosu u punom radnom vremenu. Tuženik je tijekom postupka u bitnome isticao da je dana 29. siječnja 2015. tužiteljici platio doprinose iz plaće i na plaću za razdoblje od travnja 2011. do 07. ožujka 2013., kao i kamate na zakašnjenje u plaćanju (8.894,78 kn kamata na zakašnjenje u plaćanju doprinosa i 22.438,72 kn doprinosi iz i na plaću).
3.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je naveo kako se protivi istom iz razloga jer je razlika bruto plaće za razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2011. tužiteljici bila isplaćena. Nadalje, kako je tužiteljica u razdoblju od ožujka 2013. do veljače 2016. bila zaposlena kod tuženika na poslovima daktilografa s nepunim radnim vremenom, s koeficijentom složenosti poslova od 1,70.
4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presuda ovog suda br. Pr- 218/11 od 26. kolovoza 2014, Pr-192/13 od 05. svibnja 2014.; presude Županijskog suda u Splitu br. Gžrs-43/2014 od 26. lipnja 2014.; Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. veljače 2013.; Ugovora o radu s nepunim radnim vremenom na izdvojenom mjestu rada radnika od 06. srpnja 2012.; rješenja ovog suda br. Ovr-22/2015 od 16. studenog 2016.; rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž Ovr-277/17 od 11. srpnja 2017.; platnih podataka za dvojicu usporednih radnika ĆČ i CČ, te tužiteljicu u utuženom razdoblju; kartona zaposlenika za utuženo razdoblje; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku dipl. oec. Matiji Trogrlić; kao i dokaz dopunskim vještačenjima po imenovanoj vještakinji od 30. studenog 2021., 13. listopada 2022. i 16. studenog 2023.; potvrde HZZO od 7. ožujka 2016. iz koje je vidljivo da je tužiteljica prijavljena 17. veljače 1994., a odjavljena 29. veljače 2016.; potvrde HZMO od 30. siječnja 2015. iz koje je vidljivo da je razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. prijavljena na puno radno vrijeme, a nakon toga na nepuno; potvrda o plaćanju od 29. siječnja 2015.; obrazaca JOPPD i dokaza da su 18. prosinca 2015. predani Poreznoj upravi; izveden je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta; izveden je dokaz vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. Anti Beusu.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
6. Punomoćnici stranaka popisali su parnično trošak.
7. U ovom postupku nije bilo sporno da je u razdoblju od travnja 2011. do ožujka 2013. tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu operater na unosu temeljem Ugovora o radu od 16. veljače 2009.,
-nije bilo sporo da je u razdoblju od ožujka 2013. pa do veljače 2016. tužiteljica bila zaposlena u nepunom radnom vremenu, temeljem Ugovora o radu od 21. veljače 2013., na radnom mjestu daktilograf,
-nije bilo sporno da je dana 29. siječnja 2015. tuženik tužiteljici uplatio ukupan iznos od 31.333,50 kn, i to s osnova doprinosa iz plaće i na plaću, za razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013., kao i na kamate na zakašnjenje u plaćanju doprinosa. S tim u svezi nije bilo sporno da tuženik nije dostavio dokaze na okolnost da je tužiteljici, isplatio plaće za razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013, (za razdoblje za koje je dana 29. siječnja 2015. platio doprinose iz i na plaću).
8. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice kojim ista traži isplatu ukupnog bruto iznosa od 15.496,42 eura na ime razlike plaće u razdoblju od travnja 2011. do veljače 2016. Trebalo je utvrditi na kojim poslovima je radila tužiteljica u razdoblju od ožujka 2013. do veljače 2016. i u kakvom radnopravnom statusu.
9. Odredbom čl. 117. Zakona o radu (NN 149/09) propisano je kako radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radio zbog nezakonitog otkaza, kao i na druga prava iz radnog odnosa koje bi ostvario da je radio.
10. Tužiteljica je protiv pravnog prednika tuženika, vodila sudski spor pod poslovnim brojem Pr-218/11, kojim je tražila utvrđenje nedopuštenim otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od dana 23. studenoga 2011. te utvrđenje da je radni odnos tužiteljice nije prestao te da je tuženik vrati na poslove sukladno ugovora o radu br. 446 od 16. veljače 2009.
Odlukom broj Gžr 93/14 od 16. listopada 2014. Županijskog suda u Splitu pravomoćno je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice.
Tužiteljica je također ustala tužbom br. Pr-192/19 protiv pravnog prednika tuženika kojom je pobijala otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora br. 605 od 21. veljače 2013., predlagala je utvrditi kako radni odnos nije prestao te da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao prema sklopljenom ugovoru o radu br. 640 od 01. travnja 2011., u ovom postupku tužbeni zahtjev tužiteljice pravomoćno je odbijen Odlukom br. Gžr-43/14 od 26. lipnja 2014.
Nadalje, iz navedenog proizlazi kako je tužiteljica dana 08. ožujka 2013. prihvatila ponuđeni ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima (od 21. veljače 2013.), sada za poslove daktilografa s osnovnom plaćom u visini polovice plaće određene koeficijentom složenosti 1,70 i to u nepunom radnom vremenu.
Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u dijelu utuženog razdoblju i to od ožujka 2013. do veljače 2016. izvršavala poslove daktilografa s nepunim radnim vremenom i sa osnovnom plaćom u visini polovice plaće određenom koeficijentom složenosti poslova 1,70.
Tijekom postupka nespornim je utvrđeno kako je tuženik u cijelosti isplatio sve doprinose iz plaće i na plaću za razdoblje od 01. travnja 2011. do 07. ožujka 2013., (sukladno pravomoćnoj odluci kojom je tuženiku bilo naloženo tužiteljicu vratiti na poslove radnog mjesta u smislu odredbi Ugovora o radu od 16. veljače 2009. te joj isplatiti naknadu plaće za razdoblje od 01. travnja 2011. do 07. ožujka 2013.). Međutim, nespornim je utvrđeno kako tuženik nije isplatio dohodak neto naknadu plaće za razdoblje od 01. travnja 2011. do 07. ožujka 2013. (u cijelosti isplatio sve doprinose iz plaće i na plaću za navedeno razdoblje).
11. Polazeći od navedenih nespornih činjenica iz postupaka pod poslovnih brojeva Pr-218/11 i Pr-192/13 kako bi utvrdilo visinu preostalog potraživanja tužiteljice, za utuženo razdoblje sud je uz suglasnost stranaka izveo dokaz vještačenja po novom ovlaštenom sudskom vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. Anti Beusu. (navedeno iz razloga jer su tužiteljica i tuženik prigovarali izračunu kao i korekcijama i nadopunama vještava i izračunima dipl. oec. DČ).
12. Stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije u cjelovitom, iscrpnom i jasnom vještvu od 15. lipnja 2025. zaključio je kako je za potrebe izračuna koristio bruto plaće uzimajući u obzir relevantne parametre iz tužbenog zahtjeva i dostatnim podataka o plaćama usporednih radnika. Navedeno za utužena razdoblja, vodeći pri tome računa kako su u pojedinim mjesecima usporedni radnici bili na bolovanju. Nadalje, kako je presudom Općinskog suda od 02. rujna 2020. bilo utvrđeno da je tuženik postupio sukladno ovršnoj presudi te tužiteljicu vratio na rad na puno radno vrijeme u razdoblju od 01. travnja 2011. do 07. ožujka 2013. nakon toga da je tužiteljica radila skraćeno radno vrijeme.
Vještak je utvrdio kako je tuženik u cijelosti isplatio sve doprinose iz plaće i na plaću za razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013.
Visinu plaće tužiteljice temeljio je na podacima o visini plaća usporednih radnika tuženika. Vještak je istakao kako spisu ne prileži niti jedan dokaz iz koje bi proizlazilo da bi tuženik tužiteljici isplaćeno neto naknada plaće za navedeno razdoblje. Iz dokumentacije koja prileži spisu (str. 174-179 i 188-196 spisa) kako proizlazi da je tuženik izvršio uplatu isključivo doprinosa iz plaće i na plaću.
Nadalje, navedeni JOPPD obrasci kako nedvojbeno potvrđuju da tuženik tužiteljici nije isplatio neto plaću, jer da je pod oznakom primitka obveze doprinosa navedena šifra 0204 (polje 5.2), koja označava obračun doprinosa bez isplate primitka. Slijedom navedenog, tablicom 4. vještak je prikazao po mjesecima izračun ne isplaćenog dohotka tužiteljice za razdoblje od 01. travnja 2011. do 07. ožujka 2013., temeljem podataka (koje je dostavio tuženik). Na koncu, u tablicama 5. i 6. vještak je iskazao razliku plaće za razdoblje od 06. ožujka 2013. do veljače 2016. temeljenog na podacima o plaćama usporednih djelatnika i to u dvije varijante, u tablici br. 5 uz pretpostavku da je tužiteljica radila puno radno vrijeme (osam sati dnevno), a u tablici br. 6 prikazao je razliku uz pretpostavku da je tužiteljica radila u nepunom radnom vremenu (pola radnog vremena).
Na koncu, ne želeći ulaziti u primjenu prava vještak je zaključio u koliko tužiteljici pripada naknada razlike plaće za utuženo razdoblje od 2011. do veljače 2016. da je to ukupan iznos od 15.496,42 eura. Nadalje, ukoliko tužiteljici pripada naknada razlike plaće za razdoblje od 08. ožujka 2013. do veljače 2016. da je to iznos od 9.626,42 eura. Vještak je utvrdio da za utuženo razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. tužiteljici nije bio isplaćen dohodak (isplaćena isključiva uplata doprinosa iz plaće i na plaću), te da se radi o ukupnome iznosu od 6.862,87 eura.
Na koncu, ukoliko sud utvrdi da je tužiteljica u razdoblju od 8. ožujka 2013. do veljače 2016. bila raspoređena na poslovima s nepunim radnim vremenom, koristeći podatke za usporedne radnike koji su u istom razdoblju radili na nepunom radnom vremenu, vještak utvrđuje kako pozitivna razlika plaće u korist tužiteljice ne postoji. Dakle, kako bi za cijelo utuženo razdoblje tužiteljici pripadalo pravo samo na isplatu dohodak za razdoblja od travnja 2011. do 07. ožujka 2013. i to u bruto iznosu od 6.862,87 eura.
13. Na koncu, polazeći od nespornih utvrđenja proizašlih iz pravomoćnih odluka postupaka koji su se vodili između parničnih stranaka pod poslovnim brojevima Pr- 218/11, i Pr-192/13, u cijelosti prihvaćajući izračun vještaka dipl. oec. Ante Beusa, koje ovaj sud kao argumentiran i u cijelosti jasan prihvaća, (ističući kako ni punomoćnici stranka nisu imali primjedbi na citirano vještvo), sud zaključuje kako je potraživanje tužiteljice, za isplatom iznosa od 6.862,87 eura s osnova dohodak za razdoblje od travnja 2011. do ožujka 2013. osnovan.
Trebalo je prihvatiti dio tužbenog zahtjeva upravo za navedeni iznos dok je za preostali iznos od 9.626,42 eura tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti.
14. Potraživanje tužiteljice za razdoblje od 08. ožujka 2013. do veljače 2016. nije osnovano, navedeno se odnosi na razdoblje u kojem je tužiteljica sukladno ugovoru o radu br.605 radila četiri sata na poslovima daktilografa s koeficijentom 1,70 na pola radnog vremena. Nadalje, tužiteljica je pobijala odluku o otkazu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu od 21. ožujka 2013, koji je tužbeni zahtjev tužiteljice je pravomoćno odbijen.
Dakle, tužiteljica je prihvatila uvjete novog ugovora tj. tužiteljica je u utuženom razdoblju radila nepuno radno vrijeme tj. četiri sata.
Navedeno proizlazi i iz Evidencije osiguranika dostavljene od HZMO-a (str. 168/169 spisa) vidljivo je kako je evidentiran datum promjene trajanja radnog vremena tužiteljice sa osam sati na četiri sata dnevno i to od dana 08. ožujka 2013. Iz vještva dipl. oec. Ante Beusa proizlazi kako uz pretpostavku da je tužiteljica radila pola radnog vremena (nespornim je utvrđeno da je tužiteljica radila baš pola radnog vremena) kako ne postoji pozitivna razlika plaće u korist tužiteljice. Tužbeni zahtjev tužiteljice kojom traži isplatu razlike plaće za razdoblje od 08. ožujka 2013. do veljače 2016. u iznos od 9.626,42 eura kao neosnovan trebalo je odbiti. Na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kako je zatražila (tijek zateznih kamata nije bio osnovan) izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za dosuđeni iznos. Naime, odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/04,73/08,80/10,114/11,22/12,144/12,43/13,112/13, 125/13,148/13,83/14,143/14 i 138/15) propisano je da predujam poreza na dohodak obračuna obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. citiranog Zakona to prilikom svake isplate prema propisima koji veža na dan isplate u smislu odredbe čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 146/09,123/10,137/11,61/12, 69/13,160/13,157/14 i 137/15) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitkom nesamostalnog rada iz čl. 14. citiranog Zakon odnosno čl. 11. citiranog Pravilnika, umanjenog za obračune i uplaćene doprinose za obvezno osiguranje iz primitka o posebnim propisima i umanjeno za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1 i 2. Slijedom navedenog, je u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Zato je odlučeno kao pod točkom 1. izreke presude.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak te uspjeh u sporu, kojeg sud procjenjuje na 44%, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za: sastav tužbe 500,00 eura, za sastava podnesaka od 04. prosinca 2017., 11. srpnja 2018., 24. rujna 2019., 09. rujna 2020., 21. lipnja 2021., 15. prosinca 2021., 14. travnja 2023., 28. veljače 2024. po 500 eura. Za ročišta održana 09. listopada 2017., 08. svibnja 2018., 04. travnja 2019., 28. listopada 2019., 16. siječnja 2023., 27. veljače 2023., 12. veljače 2024. po 125,00 eura, za ročišta održana 19. ožujka 2018., 11. rujna 2018., 24. rujna 2019., 10. rujna 2020., 11. listopada 2021., 27. siječnja 2022., 21. ožujka 2022., 08. rujna 2022., 21. rujna 2023., 28. veljače 2024., 03. prosinca 2024., 26. studenoga 2025., 04. siječnja 2026. po 500,00 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati iznos od 3.093,75 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako bi punomoćniku tužitelju pripada parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.468,75 eura.
Kada se prebiju uspjesi parnični stranaka u ovom postupku (tužitelja 72% i tuženika 28%), tuženik je dužan naknaditi tužitelju srazmjeran parnični trošak u iznos od 6.806,25 eura kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 1.500,00 eura za troškove provedenog vještačenja tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 8.306,25 eura na koji iznos tužiteljici pristoji pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do ispate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona obvezni odnosima pa je zato odlučeno kao pod toč. 2. izreke presude.
U Splitu, 11. ožujka 2026.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: -pun. tužiteljice
-pun. tuženika
-u spis