Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6649/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LD, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023) i dr., odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko dalmatinske, Postaje prometne policije Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 24. ožujka 2025. godine, broj: Pp-310/2025-4, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko dalmatinske, Postaje prometne policije Split, kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik LD proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 540,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaja iz članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 1 mjeseca, za prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj, zbog izrečene novčane kazne za prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 1 mjeseca, jer da nije bilo uvjeta za ublažavanje novčane kazne, koju je trebalo izreći u višem iznosu, kao i zaštitnu mjeru koju je trebalo izreći u predloženom trajanju od strane tužitelja od 3 mjeseca. Žalitelj ističe da je okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja upravljajući motornim vozilom za vrijeme dok mu je bila na snazi mjera opreza zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije uz oduzimanje vozačke dozvole, jer nije obavio naloženi zdravstveni pregled, te se izrečenom ublaženom novčanom kaznom neće postići svrha kažnjavanja i jer sud nije vodio računa o težini djela i stupnju krivnje okrivljenika.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti kako je predloženo u optužnom prijedlogu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne primjerene stupnju njegove krivnje i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a, uzevši u obzir njegovu prekršajnu nekažnjavanost, iz kojih razloga nije prihvatio žalbu ovlaštenog tužitelja.

6. Nadalje, ovaj Sud je stajališta da je okrivljeniku prvostupanjski sud primjereno izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od jednog mjeseca, te je svoju odluku i u tom dijelu obrazložio također valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste izrečenom trajanju je u konkretnom slučaju dostatna za otklanjanje okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i preventivno će djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a ostvariti će se i svrha generalne prevencije.

7. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 (tri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.