Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-959/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženice AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-470/2023-5 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-470/2023- 5 od 3. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-470/2023- 5 od 3. studenog 2023., suđeno je:
"I. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženici AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, isplatiti iznos od 25.371,52 kn s obvezom daljnjeg plaćanja zateznih kamata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od 15. prosinca 2020. godine do isplate, a sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 398,16 eur / 3.000,00 kn1 u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka u preostalom dijelu. ".
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava Predlaže prihvatiti navedenu žalbu, te pobijanu presudu ukinuti i vrati na ponovni postupak, odnosno podredno preinačiti istu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev i naloži tužen ici platiti troškove parničnog postupka.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i neproturječna, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) na koju žalitelj ukazuje u žalbi.
5.1. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije osnovan niti žalbeni navod tužitelja da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto.
7. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
8. Na valjano utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
9. Člankom 57. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine broj 85/2008., 110/2008., 34/2011., 54/2013., 152/2014., 59/2017. i 37/2020.) propisano je kako je korisnik iz toga Zakona dužan državnom proračunu i zavodu naknaditi štetu, zajedno s pripadajućim kamatama, koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore iz toga Zakona ako na temelju neistinitih i netočnih podataka, za koje je znao ili morao znati da su neistiniti i netočni, ostvari bilo koje pravo koje mu ne pripada.
10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je odgovornost tuženice za povrat iznosa od 25.371,52 kn s osnova više obračunate i isplaćene porodiljne naknade za kolovoz, rujan i listopad 2020.
11. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:
- da je tuženici isplaćen novčani iznos od 25.371,52 kn za vremenski period od 1. kolovoza 2020. do 31. listopada 2020., zbog pogrešno određene osnovice za obračun naknade plaće za rodiljni dopust,
- da je poslodavac tuženice 26. ožujka 2020. izdao potvrdu o plaći prema kojoj je satna osnovica za isplatu plaće 118,79 kn te da je poslodavac tuženice 23. listopada 2020. dostavio ispravljenu potvrdu o plaći prema kojoj je satna osnovica 64,11 kn,
- da je u listopadu 2020., tuženica obavijestila tužitelja da je predmetna naknada za rodiljni dopust isplaćena u puno višem iznosu nego joj je plaća,
- da u ponašanju tuženice nema protupravnosti, jer da ista nije znala niti je morala znati da su podaci u potvrdi o plaći 26. ožujka 2020. za vrijednost sata od 118,79 kn netočni, jer ona sama nije izdala predmetnu potvrdu niti je mogla utjecati na novčane iznose koji su navedeni u potvrdi,
- da je savjesno postupanje tuženice u trenutku kada je uočila kako joj je isplaćen novčani iznos u puno višem iznosu nego joj je plaća kada je o tome obavijestila tužitelja, a kako to proizlazi iz zahtjeva za povrat tužitelja od dana 15. prosinca 2020. (list 28 spisa),
- da prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice nije osnovan, jer da iz članka 57. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama proizlazi kako je korisnik iz toga zakona dužan državnom proračunu i Zavodu naknaditi štetu, a što je tuženica, a ne poslodavac tuženice.
12. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o postupku stjecanja bez osnove, već o naknadi štete za koju nije ispunjena pretpostavka protupravnosti, a koja šteta je nastala bez krivnje tuženice, pa je sud je temeljem članka 57. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
13. S naprijed navedenim utvrđenjem slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
14. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu savjesnosti postupanja tuženice u trenutku kada je uočila kako joj je isplaćen novčani iznos u puno višem iznosu nego joj je plaća te o tome obavijestila tužitelja u listopadu 2020. (list 11 spisa), a posebno imajući u vidu da tuženica nije izdala istu potvrdi o plaći u kojoj su neistiniti i netočni podaci, već njen poslodavac, pa odgovornost tužen ice ne proizlazi iz članka 57. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama , kako to pogrešno smatra tužitelj.
15. Žalbeni navodi žalitelja se u bitnom svode na to da je tuženica dužna vratiti sporni iznos naknade po pravilima stjecanja bez osnove, ali i po pravilima naknade štete, jer je upravo tuženica dostavila tužitelju potvrdu poslodavca o visini plaće uz zahtjev za isplatu naknade pa je ista mogla utvrditi nepravilnosti koje su u njoj navedene.
15.1. Po ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku stjecanja bez osnove, već o naknadi štete iz razloga što je postojala štetna radnja (izdavanje potvrde o plaći na dan 26. ožujka 2020.), temeljem koje je obračunat i isplaćen veći novčani iznos naknade za rodiljni dopust tuženici. Kako nije ispunjena pretpostavka protupravnosti na strani tuženice (članak 57. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama), kao jedna od pretpostavki za naknadu štetu to po ocjeni ovog suda tuženica nije odgovorna za istu štetu, tim više što što istu potvrdu nije izdala ona, već njen poslodavac, a ista potvrda predstavlja javnu ispravu, kojom se presumira istinitost njenog sadržaja te je upravo tuženica suprotno navodim žalitelja upozorila tužitelja u listopadu 2020. da joj se isplaćuje naknada u višem iznosu nego što joj pripada, a temeljem koje obavijesti je tužitelj 15. prosinca 2020., prema istoj podnio zahtjev za povrat više isplaćene novčane naknade, a kasnije i predmetnu tužbu.
16. Nadalje, člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - dalje Konvencija (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010. - dalje: Konvencija) izričito je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva te se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
17. Cijeneći pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda , kao i citiranu odredbu članka 1. Protokola broj 1, ocjena je ovog suda da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tuženici bio nametnut nerazmjeran i prekomjeran teret, za koji ona kao korisnica sporne naknade nije odgovorna niti je svojim ponašenjem doprinijela utvrđenoj pogrešci njenog poslodavca, kao je to već navedeno pod točkama 12., 15.1. i 16. obrazloženja ove odluke.
18. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).
U Karlovcu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Stokrp
