Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-2569/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Radojki Ćupurdiji, u upravnom sporu tužitelja ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi poreza na kuće za odmor za 2024. godinu, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, klasa: UP/II 410-06/25-0001/0085, ur.broj: 2181/1-09/04- 25-0002 od 18. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Podgora, klasa: UP/I-410-01/24-01/536, ur.broj: 2181-38-03/06-24-1 od 31. listopada 2024. Rješenjem tijela prvog stupanj tužiteljicu je za 2024. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor u [adresa], korisne površine 204,73 m[2] , u iznosu od 1.023,65 EUR.

2. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi navodi kako predmetna kuća nije kuća za odmor jer u njoj zaista živi veći dio godine. Tome mogu posvjedočiti i dokazi koji se nalaze u spisu tuženika, a posebno isprave o potrošnji vode, struje te komunalnog otpada. Inače radi kao turistički vodič te na predmetnoj adresi ima svoj maslinik koji obrađuje. Iz podataka o potrošnji vode je vidljivo da ima potrošenih 3 m[3] mjesečno u razdoblju od 6 mjeseci, a kako i traži prvostupanjsko tijelo kao neki svoj kriterij o načinu korištenja nekretnine. U prilogu dostavlja idejno rješenje od društva Arhitektonika d.o.o., energetsku karticu, kartice potrošača Vodovoda d.o.o., Makarska, kartice kupaca društva Podgorski komunalac d.o.o. te potvrdu doma za starije osobe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu da ostaje kod osporavanog rješenja. Navodi kako sama okolnost da na adresi nekretnine vlasnik ima prijavljeno prebivalište ne znači, samo po sebi, da se nekretnina koristi za stalno stanovanje. Osim toga, tužitelj je prijavu prebivališta na adresi predmetne kuće izvršio 8. travnja 2024. Nadalje, tuženik ističe kako iz drugih dokaza, poput obračuna potrošnje vode i električne energije, nedvojbeno proizlazi da tužitelj ne koristi predmetnu nekretninu tijekom cijele godine, već isključivo sezonski. Naime, od 1. studenog 2023. do lipnja 2024. godine potrošnje vode uopće nije bilo, što govori da se predmetna nekretnina nije koristila za stanovanje. Isto tako, ukupna potrošnja električne energije od 1. rujna 2023. do 29. veljače 2024. (dakle, zimski period) iznosila je 309,90 kwh, a od 1. ožujka 2024. do 31. kolovoza 2024. iznosila je 580 kwh. Pritom, izjava tužitelja da se predmetna nekretnina koristi za iznajmljivanje, sukladno odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o lokalnim porezima, nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 11. ožujka 2026. uz nazočnost službene osobe tuženika, CE. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 2. stavku 1. točki 12. Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. – dalje: Zakon), kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Sukladno stavku 4., obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

10. U ovom upravnom sporu među strankama je prijeporno je li se predmetna kuća u 2024. godini koristila za stalno stanovanje kako to tvrdi tužitelj ili se koristila povremeno, odnosno sezonski, u smislu citirane odredbe Zakona, slijedom čega bi tužitelj kao vlasnik bio dužan platiti porez na kuće za odmor. Treba istaknuti da su u predmetnom slučaju važne one činjenice iz kojih se može zaključiti o načinu korištenja nekretnine u godini za koju je utvrđena obveza poreza na kuće za odmor, pri čemu prijava prebivališta, sama po sebi, nije odlučna činjenica, već je bitno je li se kuća zaista i koristila za stalno stanovanje.

11. S obzirom na neprijepornu činjenicu da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, teret dokaza o tome da se predmetna nekretnina koristi samo povremeno, odnosno sezonski snosi porezno tijelo, a u skladu sa člankom 88. točkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) budući da o tome ovisi postojanje porezne obveze u ovom predmetu.

12. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika pribavljena je potvrda komunalnog trgovačkog društva Vodovod d.o.o., Makarska, o očitanjima potrošnje vode, kao i potvrda HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektrodalmacije Split, o potrošnji električne energije. Iz podataka o potrošnji vode tijekom predmetne 2024. godine proizlazi da u siječnju, veljači i ožujku nije evidentirana potrošnja vode na mjernom mjestu na adresi predmetne nekretnine. Potrošnja vode evidentirana je u manjim količinama u travnju - 1 m[3] , svibnju - 1 m te u studenom - 2 m i prosincu - 4 m[3] , što je nedovoljno za potrebe kućanstva ako se nekretnina koristi za stalno stanovanje. Povećana potrošnja vode u 2024. godini evidentirana je u manjem dijelu godine, i to u lipnju - 14 m[3] , u srpnju - 16 m , u kolovozu - 48 m , u rujnu - 29 m te u listopadu - 14 m .

13. Nadalje, iz podataka o utrošku električne energije za predmetnu 2024. godinu vidi se da je potrošnja u razdoblju od 1. rujna 2023. do 29. veljače 2024. iznosila je 309,90 kwh, a od 1. ožujka 2024. do 31. kolovoza 2024. 580 kwh.

14. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja spisa, koje upućuje na to da se predmetna nekretnina nije koristila stalno tijekom cijele 2024. godine, ne može se ocijeniti da je tužitelj u konkretnom slučaju nezakonito obvezan na plaćanje poreza na kuće za odmor. Isto tako, niti dokumentacija koju je tužitelj dostavio Sudu nakon zaključenja rasprave u ovom upravnom sporu ne dovodi u sumnju zaključak da se predmetna nekretnina veći dio 2024. godine nije koristila za stanovanje.

15. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 11. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- u spis.