Poslovni broj: Us I-1230/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici HK (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/24- 01/03302035061, Urbroj: 341-99-05/3-24-6485 od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/24-01/03302035061, Urbroj: 341-99-05/3-24-6485 od 16. travnja 2025. uvažena je žalba i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 140-02/24-01/03302035061, Urbroj: 341-05-05/3-24-10598 od 3. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. ožujka 2024. u svoti od 264,64 EUR mjesečno. Umjesto te mirovine je određena najniža mirovina u svoti od 674,09 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 724,12 EUR mjesečno. Isplata navedene mirovine pripada od 1. ožujka 2024. i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj navodi da se u osporenom rješenju kao ključan uvjet za priznanje prava na mirovinu navodi prestanak osiguranja, uz pravilo da se pravo može priznati šest mjeseci unatrag ako je zahtjev podnesen u tom roku. Međutim, u trenutku podnošenja zahtjeva da nije bio u radnom odnosu, pa samim time nije postojao prestanak osiguranja. Dana 23. travnja 2024. da je podnio zahtjev Uredu u Korčuli radi utvrđivanja uvjeta i najranijeg datuma za odlazak u starosnu mirovinu, no odgovor da je zaprimio tek početkom kolovoza, više od 100 dana kasnije. Smatra da se time radi o šutnji administracije, jer nadležno tijelo nije odlučilo u zakonskom roku, što je dovelo do zakašnjelog informiranja i nemogućnosti pravovremenog podnošenja zahtjeva za mirovinu. Slijedom navedenog, traži poništenje osporenog rješenja i prvostupanjskog rješenja, te donošenje novog rješenja kojim će vrijeme za koje je bio uskraćen uračunati u vrijeme kada je trebao podnijeti zahtjev za starosnom mirovinom te da mu se prizna pravo na mirovinu sa 60 godina i 4 mjeseca.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnome ponavlja navode iznese u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, te navodi da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009, 110/2021), a osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev

5. U sporu je održavanjem rasprave 12. veljače 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na kojoj je tužitelj naveo da tužitelj ostaje pri navodima iznesenim u tužbi. U odnosu na dostavljeni odgovor na tužbu tuženika da upravo suprotno navodima iz istoga da je postupljeno u skladu s odredbom čl. 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku, ističe da smatra da su njegova prava u ovom postupku itekako povrijeđena.

5.1. Opunomoćenica tuženika je navela da ostaje u cijelosti pri navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja kao i pri navodima iz odgovora na tužbu.

5.2. Potom je tužitelj dodatno istaknuo da se u siječnju 2024. obratio tuženiku sa obavijesti o namjeri podnošenja zahtjevu za priznanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu u svrhu kompletiranja podataka o stažu osiguranja i plaći te da mu je na isti odgovoreno dopisom tuženika od 27.2.2024. gdje su mu dostavljeni podaci o mirovinskom stažu i plaći, međutim da tada nije od strane tuženika upoznat odnosno upozoren na mogućnost podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na mirovinu a što predstavlja propust tuženika koji je u konačni doveo i do ovog sudskog spora. Naveo je i da je tuženik raspolagao svim relevantnim podacima za priznavanje prava na starosnu mirovinu tužitelja, te da se ovdje radi isključivo o propustu tuženika.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na starosnu mirovinu.

10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja, rođenog **.**.1963., za priznavanjem prava na starosnu mirovinu podnesenog 12. kolovoza 2024.; da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata; da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u trajanju od 1704 dana.

11. Prema odredbi članka 33. Zakona o mirovnskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO) pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

12. Odredbom članka 37. stavka 4. ZOMO-a propisano je da kada se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika nakon prestanka osiguranja, a u zahtjevu nije naveden datum od kojega osiguranik traži priznanje prava na mirovinu, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga idućeg dana nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjesec i od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

13. Prema odredbi članka 26. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje: ZHBDR) propisano je da hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu pod uvjetom i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) i njegovim izmjenama i dopunama, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, ovisno o razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju snižava se, i to:

a) za četiri mjeseca ako je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru sudjelovao od 100 dana do pet mjeseci ili

b) za po jedan mjesec za svaki mjesec sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru ako je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru sudjelovao više od pet mjeseci.

14. Prema odredbi članka 55. stavka 3. ZHBDR-a hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata koji nakon 30. lipnja 1996. nije bio zaposlen ili koji nije ostvario staž osiguranja odnosno poseban staž po drugoj osnovi, a obavljao je zadaće u postrojbama ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno minis tarstva nadležnog za obranu to razdoblje računa se kao poseban staž u jednostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), bez obzira na to je li za to razdoblje uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.

15. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak iz razloga jer je pri kontroli izračuna starosne mirovine utvrđene prvostupanjskim rješenjem ustanovljeno da nisu utvrđeni svi relevantni elemetni koje služe za izračun starosne mirovine, odnosno da nisu pravilno utvrđena sva razdoblja staža osiguranja tužitelja.

16. Ovaj Sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim iz razloga jer spisu predmeta prileži potvrda PS-6 Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik, Klasa: 117-03/24-01/233, Urbroj: 512M2-6807-24-2 od 2. srpnja 2024. iz koje je razvidno da je tužitelj u rauzdoblju od 1. srpnja 1996. do 31. svibnja 1999. obavljao zadaće u postrojbama Ministarstva obrane i nakon 30. lipnja 1996., te mu se navedeno razdoblje u skladu s gore citiranom odredbom članka 55. stavka 3. ZHBDR-a treba računati kao poseban staž u jednostrukom trajanju. Kako navedeno razdoblje nije uračunato u ukupan mirovinski staž, to je pravilno i zakonito postupio tuženik kada je pozivom na odredbu članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi pravilnog utvrđivanja svih razdbolja staža osiguranja i ukupnog mirovinskog staža tužitelja, te potom izračuna svote starosne mirovine.

17. Glede prigovora tužitelja u pogledu datuma od kada mu je priznato pravo na starosnu mirovinu, a koji prigovor je ujedno bio i žalbeni prigovor, za navesti je, a kako se to pravilno i obrazlaže u osporenom rješenju tuženika, da obzirom da je tužitelj zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu podnio dana 12. kolovoza 2024., nakon proteka roka od šest mjeseci od prestanka osiguranja, to je pravilno u skladu s odredbom članka 37. stavka 4. ZOMO-a tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag, odnosno počevši od 1. ožujka 2024.

18. S tim u vezi glede navoda tužitelja da se u siječnju 2024. obratio tuženiku sa obavijesti o namjeri podnošenja zahtjeva za priznanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu u svrhu kompletiranja podataka o stažu osiguranja i plaći, te da mu je na isti odgovoreno dopisom tuženika od 27.2.2024. (kojeg prilaže spisu) gdje su mu dostavljeni podaci o mirovinskom stažu i plaći, međutim da tada nije od strane tuženika upoznat odnosno upozoren na mogućnost podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na mirovinu a što predstavlja propust tuženika, te je istaknuo da je tuženik raspolagao svim relevantnim podacima za priznavanje prava na starosnu mirovinu tužitelja, te da se ovdje radi isključivo o propustu tuženika, za navesti je da isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Jednako tako nisu od utjecaja niti navodi tužitelja da se u travnju 2024. obratio sa zahtjevom da mu se odrede uvjeti i vrijeme najranijeg pravovremenog odlaska u starosnu mirovinu, a na koji zahtjev da je dobio odgovor tek početkom kolovoza 2024.

18.1. Ovo stoga jer se navedena traženja tužitelja ne smatraju zahtjevom za priznavanje prava na starosnu mirovinu, pa kao takvi niti ne utječu na datum priznavanja prava na starosnu mirovinu. Također, tuženik nije zakonski obvezan samoinicijativno obavijestiti osiguranika o ispunjenju uvjeta za mirovinu prije podnošenja zahtjeva, iako osiguranik može 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva obavijestiti tuženika o svojoj namjeri radi kompletiranja podataka (članak 37. stavak 9. ZOMO-a). Ujedno je odredbom članka 37. stavka 9. ZOMO-a izričito propisano da se obavijest osiguranika ne smatra zahtjevom za priznanje prava na mirovinu prema stavcima 2. i 5. tog članka. Stoga, raniji zahtjevi tužitelja za dostavom podataka ili obavijesti o ispunjenju uvjeta ne predstavljaju podnošenje zahtjeva za priznavanje prava na mirovinu niti obvezu tuženika da sam obavijesti osiguranika o ispunjenju uvjeta, pa kao takvi nisu od utjecaja na utvrđivanje datuma priznavanja prava na mirovinu.

19. Stoga, navodi i razlozi izneseni u tužbi i tijekom ovog spora nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Stoga, a budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 11. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku,

- u spis