Poslovni broj: UsI-2330/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan - Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja KA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, radi pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu , 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/25-01/56, URBROJ: 529-06-03-02-

02/4-25-2 od 19. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-335-06/25-01/56, URBROJ: 529-06- 03-02-02/4-25-2 od 19. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam, KLASA: UP/I-335- 02/24-02/4555, URBROJ: 2198-18-02-02/2-25-8 od 26. ožujka 2025., kojim je na zahtjev KAI ukinuto privremeno rješenje, KLASA: UP/I-335-03/19- 01/103, URBROJ: 2198-18-02-02/5-19-3 od 5. veljače 2019. kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima vrste apartman i studio apartman na adresi [adresa], k. č. broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada, s obrazloženjem da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21. i 152/24. - dalje: ZUD) u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZUD-a, u vezi s člankom 41. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 8/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZV).

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da je tuženik donio osporeno rješenje unatoč mogućnosti diskrecijske ocjene svih dokaza, te da nije pokušao provesti dokaze koje je predložio, već je rješenje donio formalističkim tumačenjem zakona. Smatra da je trebalo sagledati posljedice koje će imati zbog ukidanja privremenog rješenja, pa tako i financijske, jer već ima dospjele rezervacije, a privremeno rješenje bez ukidanja važilo bi još neko vrijeme. Navodi da je vlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, a u dogovoru sa sestrom, koja je suvlasnica, on je posjednik u cijelosti. Nadalje navodi da u skladu s člankom 36. stavkom 1. i 38. stavkom 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo na stvari u svom suvlasništvu izvršavati sve vlasničke ovlasti, a time ima pravo posjeda zajedno s ostalim suvlasnicima. S tim u vezi upućuje na članak 40. ZV-a koji propisuje način izvršavanja posjeda. Navodi da je iz činjenice da mu je sestra dala suglasnost pri ishođenju privremenog rješenja razvidno da je postojao dogovor o načinu korištenja predmetne nekretnine te smatra da okolnost što se ona tome naknadno protivi ne može ići na njegovu štetu. Tvrdi da je zbog spora o načinu korištenja predmetne nekretnine pokrenuo sudski postupak radi zaštite svojih prava, a koji bi trebao biti prethodni postupak u odnosu na ovaj postupak. Navodi da se nakon izdavanja privremenog rješenja ništa nije promijenilo. Naglašava da člankom 34. stavkom 2. ZUD-a nije propisano pribavljanje suglasnosti suvlasnika za ishođenje odobrenja te smatra da naknadno povučena suglasnost ne može biti okolnost predviđena člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZUD-a i iznosi mišljenje da tuženik pre ekstenzivno tumači navedenu odredbu. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da neosnovano tužitelj navodi kako je unatoč mogućnosti diskrecijske ocjene svih dokaza pretjerano formalistički zaključio da mu „nedostaje jedan papir“, budući da se članak 34. stavak 1. ZUD-a ne može tumačiti izolirano od cjeline navedenog zakona kao ni članak 39. stavak 1. i članak 41. stavak 1. ZV-a, jer te odredbe pružaju nužan normativni okvir za razumijevanje pitanja zakonitosti korištenja nekretnine, uključujući ovlaštenje za njezino korištenje i zaštitu vlasničkih i drugih stvarnih prava trećih osoba. U tom smislu poziva se na ustaljenu sudsku praksu, te kao primjer navodi presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-143/2021-2, u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je ishođenje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s obzirom na to da se izdaje na neodređeno vrijeme, sve dok iznajmljivač ispunjava zakonom propisane uvjete, posao izvanrednog upravljanja stvarima, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ističe da zbog navedene sudske prakse i činjenice da je pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu koji je u suvlasništvu izvanredni posao u skladu s člankom 41. stavkom 1. i 2. ZV-a, nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod u kojem se tužitelj poziva na primjenu članka 40. stavka 1. ZV-a, jer se ta odredba odnosi na poslove redovite uporabe, što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Nadalje navodi da nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da je tužitelj inicijalno dobio suglasnost od suvlasnice te da naknadna izmjena ne bi trebala utjecati na njegova prava, jer je tužitelj dužan za cijelo vrijeme dok pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjavati sve propisane uvjete, pa tako i uvjet prava vlasništva, koji je uvjet tužitelj prestao ispunjavati, s obzirom na to da jedan od suvlasnika više nije suglasan da tužitelj u predmetnoj nekretnini i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a koju činjenicu tužitelj niti ne spori. Tuženik traži trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak zastupanja službene osobe po zakazanom ročištu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom . Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 5. ožujka 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 19. svibnja 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ukinuto privremeno rješenje kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima vrste apartman i studio apartman na adresi [adresa], k. č. broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zbog uskrate suglasnosti suvlasnice predmetne nekretnine KAI da tužitelj i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu na predmetnoj nekretnini.

7. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je prvostupanjskim rješenjem ukinulo privremeno rješenje, odnosno je li pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

8. Člankom 34. stavkom 2. ZUD-a propisano je da će se rješenje o odobrenju izdat na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište; 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu; 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

9. Prema članku 38. stavku 1. ZUD-a rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem: 1. u slučaju smrti iznajmljivača; 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom upravnom tijelu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag; 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. ZUD -a.

10. Člankom 41. stavkom 1. ZV-a određen je okvir redovitoga upravljanja stvari, te je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovnog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari i davanje cijele stvari u zakup ili najam dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari), potrebna suglasnost svih suvlasnika.

11. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, kao i podatke spisa predmeta, i prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

12. Naime, iz podataka spisa razvidno je da je KAI izjavom od 29. studenoga 2024. zatražila ukidanje rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga tužitelju na nekretnini na kojoj je tužitelju privremenim rješenjem od 5. veljače 2019. bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, jer nije suglasna da tužitelj i dalje na toj nekretnini pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Spisu tuženika prileži izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišno knjižnog odjela [adresa], broj zk. uloška: [broj ZK uloška] od 8. travnja 2025. iz kojeg je razvidno da su na k. č. broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani tužitelj i KAI, svako u ½ dijela. Tužitelju je tijekom upravnog postupka omogućeno da se očituje o svim činjenicama i pravnim pitanjima, kao i da dostavi dokaze kojim podupire svoje tvrdnje, pri čemu je tužitelj na zapisnik kod prvostupanjskog tijela 13. ožujka 2025. u bitnom izjavio da ga je sestra prevarila i da će protiv nje podnijeti tužbu zbog prevare.

13. Imajući na umu navedeno, pravilno je zaključeno da je tužitelju u svrhu ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavka 2. točke 1. ZUD-a potrebna suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, a koju suglasnost tužitelj nesporno nema, iz kojeg razloga uskraćivanje suglasnosti jednog od suvlasnika nekretnine, u predmetnom slučaju KAI, ima za posljedicu ukidanje rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Stoga je prema ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito prvostupanjsko rješenje kojim je primjenom članka 38. stavka 1. točke 3. ZUD-a ukinuto privremeno rješenje kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na predmetnoj nekretnini, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

14. Pri tome, u svezi tužbenih prigovora, a koji su u suštini identični žalbenim prigovorima, ovaj sud u cijelosti pravilnim i zakonitim nalazi obrazloženje osporenog rješenja tuženika u pogledu navedenih žalbenih prigovora, pa stoga u cijelosti prihvaća stav tuženika u svezi navedenih prigovora, te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, u pogledu istih se upućuje tužitelja na obrazloženje osporenog drugostupanjskog rješenja. Također treba reći da pokretanje sudskog postupka u vezi načina korištenja nekretnine nije prethodno pitanje za predmetni upravni postupak te takav navod tužitelja (za koji nije niti dostavio dokaz) nije od utjecaja na drugačije rješavanje, imajući na umu članak 72. ZV-a prema kojem se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišne knjige.

15. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj sud smatra da je osporeno rješenje pravilno i zakonito. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporeno rješenja tuženika ocjenjuje se zakonitim. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. S obzirom na to da tuženik nije pristupio na raspravu te nije imao opravdanih troškova upravnog spora u smislu članka 144. ZUS-a, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

U Splitu 11. ožujka 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis